Poslovni broj 12 Gž-3628/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 12 Gž-3628/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. G. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1229/2021-12 od 10. lipnja 2022., dana 20. prosinca 2022.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1229/2021-12 od 10. lipnja 2022. u točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

             

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj: Ovrv-1158/2020 od 23. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.149,99 kn sa zateznim kamatama obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

- iznos od 369,65 kn od 16. listopada 2019. do isplate,

- iznos od 145,81 kn od 16. studenog 2019. do isplate,

- iznos od 221,96 kn od 14. prosinca 2019. do isplate,

- iznos od 231,33 kn od 16. siječnja 2020. do isplate,

- iznos od 144,00 kn od 15. veljače 2020. do isplate,

- iznos od 37,24 kn od 14. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 716,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa do isplate te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 264,35 kn, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan."

 

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. izreke i dijela točke III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. U ovome predmetu radi se o sporu male vrijednosti, a prema odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22  – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u svezi članka 467. stavak 1. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz  članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 288.a stavak 2. ZPP pri čemu se ukazuje da se ovdje radi o sporu male vrijednosti te stoga isticanje žalbenih razloga vezanih uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ukazuje se neodlučnim.

 

6. Iz provedenog postupa proizlazi da je između stranaka zaključen ugovor i zasnovan pretplatnički odnos u pogledu pružanja telekomunikacijskih usluga a predmet spora u ovoj fazi postupka je potraživanje tužitelja s osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 715,33 kune te za isplatu zateznih kamata u iznosu od 0,91 kunu.

 

7. Također treba reći da je u postupku utvrđeno da je tužitelj raskinuo navedeni ugovor o pretplatničkom odnosu zaključen između stranaka (zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. lipnja 2019.).

 

8. Prema odredbi čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Međutim, tužitelj u postupku nije dokazao da je povredom ugovornog odnosa pretrpio štetu u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZOO u vezi čl. 1045. st. 1. ZOO.

 

9. Odredbom čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2. istog članka). Sukladno čl. 55. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a sukladno st. 2. ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

 

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja nepoštena je (pa time i ništetna) ugovorna odredba (čl. 14. Općih uvjeta poslovanja) da se pretplatnik obvezuje platiti mjesečnu naknadu za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora odnosno naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ukoliko je ista povoljnija za pretplatnika, u slučaju raskida ugovora prije isteka ugovorenog razdoblja, a to stoga jer bi primjena iste, suprotno načelo savjesnosti i poštenja, dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika, a obzirom se o navedenoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tužitelj te tuženik nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Naime, temeljem takve ugovorne odredbe tuženik bi i nakon raskida pretplatničkog ugovora bio obvezan plaćati iznos koji odgovara mjesečnoj naknadi za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora iako više ne koristi telekomunikacijske usluge tužitelja pa je takva odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te je njome prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tuženika.

 

11. Na žalbene navode kojima se žalitelj poziva na odredbe Zakona o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) valja reći da je odredbom čl. 41. st. 5. istog Zakona propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvod i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. tog Zakona. Iz provedenog postupka proizlazi da pretplatnički ugovor nije raskinuo pretplatnik tj. tuženik već druga strana, tužitelj te isto tako da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja (u iznosu od 715,33 kn na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora) jer ista ne proizlazi iz isprava priležećih spisu. Naime, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Također je za dodati da tužitelj tijekom postupka tvrdi da je tuženiku obračunao i fakturirao za njega povoljniji iznos – iznos popusta na proizvode i usluge koje je tuženik ostvario te da je isto vidljivo iz Obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora, a jer da je tuženik prilikom sklapanja ugovora kupio uređaj koji je jednokratno platio te je na isti ostvario popust u iznosu od 550,00 kuna zbog sklapanja ugovora s minimalnim trajanjem od 24 mjeseca te da je ostvario popust na usluge u iznosu od 165,13 kuna (16,18 kuna popusta na mjesečnu naknadu 9 mjeseci korištenja usluge plus 13,93 kuna popusta na opciji 1 GB plus) pa da u ukupnosti tužitelj trpi štetu u iznosu od 715,33 kune u vidu popusta na proizvode i usluge koje je tuženiku dao i koje tuženik koristi. Tužitelj je spisu predmeta priložio kao dokaz obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (list 60 spisa) iz kojeg, međutim, ne proizlazi jasno temeljem čega je utvrđeno i zbog čega naknada za prijevremeni raskid iznosi 1.702,75 kuna odnosno naknada za prijevremeni raskid ugovora – popust na proizvode i usluge 715,33 kune te iz kojih razloga popust na uređaje iznosi 550,00 kuna, a popust na usluge 165,33 kune te je za istaknuti da u svom podnesku od 29. travnja 2021. tužitelj navodi da popust na usluge iznosi 165,13 kuna, dok se u Obračunu navodi da popust na usluge iznosi 165,33 kune pa zaključno istim Obračunom naknade za prijevremeni raskid ugovora tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje iz podneska od 29. travnja 2021. tj. nije dokazao visinu svog potraživanja.

 

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 715,33 kune na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora jer je zbog naprijed navedenih razloga tužiteljevo potraživanje u tom dijelu neosnovano.

 

13. Također je valjana odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na iznos od 0,91 kunu (trošak kamata) a to stoga jer tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu istog potraživanja (nije dostavio niti obračun niti drugu relevantnu dokumentaciju u svezi istog) pa se stoga takvo potraživanje tužitelja ukazuje neosnovanim.

 

14. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki II. pobijane prvostupanjske presude i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj Ovrv-1158/2020 od 23. listopada 2020. u dijelu kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 716,24 kune i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

15. I odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP.

 

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP).

 

             

U Zagrebu 20. prosinca 2022.

 

 

Sudac:

Sanja Joka Umićević, v.r.