Poslovni broj: P-138/2021.-17.

[1]

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

 

Poslovni broj: P-138/2021.-17.

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić,  u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz K., M. T., OIB: , koju zastupa o. M. G. iz K., protiv tuženika Z. B. d.d. iz Z., T. b. J. J., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici iz o. d. M., K. P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 9. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08.,  57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.-  dalje: ZPP) 19. prosinca  2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3210100656 kojeg su 16. srpnja 2007. sklopili tužiteljica D. K. iz K., M. T. kao korisnik kredita i tuženik Z. b. d.d., Z., T. b. J. J. kao kreditor, sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

 

II              Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., T. b. J. J. isplatiti tužiteljici D. K. iz K., M. T. iznos od 235.730,47 kn / 31.286,81 € (dvjesto trideset i pet tisuća sedamsto trideset kuna i četrdeset i sedam lipa / trideset i jedna tisuća dvjesto osamdeset i šest eur i osamdeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

-          na iznos od             45,44 kn od    14.9.2007.,  

-          na iznos od             75,66 kn od  23.11.2007.,

-          na iznos od               2,81 kn od  14.12.2007.,

-          na iznos od             97,65 kn od    15.1.2008.,

-          na iznos od             99,33 kn od    17.2.2008.,

-          na iznos od           182,60 kn od    14.3.2008.,

-          na iznos od           176,14 kn od    11.4.2008.,

-          na iznos od             49,57 kn od    15.5.2008.,

-          na iznos od             91,07 kn od    10.6.2008.,

-          na iznos od             58,52 kn od    15.7.2008.,

-          na iznos od             51,65 kn od    15.8.2008.,

-          na iznos od             50,45 kn od    15.9.2008.,

-          na iznos od           174,93 kn od  15.10.2008.,

-          na iznos od           250,68 kn od  15.11.2008.,

-          na iznos od          143,05 kn od 15.12.2008.,

-          na iznos od           433,44 kn od    15.1.2009.,

-          na iznos do          436,46 kn od 15.2.2009.,

-          na iznos od          338,92 kn od 15.3.2009.,

-          na iznos od          367,95 kn od   16.4.2009.,

-          na iznos od          365,76 kn od    15.5.2009.,

-          na iznos od           327,24 kn od   15.6.2009.,

-          na iznos od           333,96 kn od    15.7.2009.,

-          na iznos od          317,79 kn od   15.8.2009.,

-          na iznos od          360,78 kn od    15.9.2009.,

-          na iznos od          313,02 kn od  15.10.2009.,

-          na iznos od          343,88 kn od  15.11.2009.,

-          na iznos od           338,96 kn od  15.12.2009.,

-          na iznos do           422,28 kn od   15.1.2010.,

-          na iznos od           475,78 kn od  15.2.2010.,

-          na iznos od          464,20 kn od   15.3.2010.,

-          na iznos od           517,35 kn od    15.4.2010.,

-          na iznos od           613,92 kn od   14.5.2010.,

-          na iznos od           635,62 kn od   15.6.2010.,

-          na iznos od           750,11 kn od   15.7.2010.,

-          na iznos od           727,75 kn od    13.8.2010.,

-          na iznos od           983,59 kn od    15.9.2010.,

-          na iznos od           845,33 kn od  15.10.2010.,

-          na iznos od           877,30 kn od  15.11.2010.,

-          na iznos od       1.421,35 kn od   30.6.2011.,

-          na iznos od    221,168,18 kn od   30.6.2011.,

sve do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III              Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3210100656 kojeg su 16. srpnja 2007. sklopili tužiteljica D. K. iz K., M.T.  kao korisnik kredita i tuženik Z. b. d.d., Z., T. b. J. J. kao kreditor, sadržana u članku 2. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje i odredba sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, tužiteljica pristaje da tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta/rate te se tužiteljica obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

 

IV              Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

 

''Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., T. b. J. J. isplatiti tužiteljici D. K. iz K., M. T.  iznos od 27.321,92 kn, sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

-          na iznos od        335,62 kn od  23.11.2007.,

-          na iznos od        335,56 kn od  14.12.2007.,

-          na iznos od        335,51 kn od   15.1.2008.,

-          na iznos od        335,45 kn od   17.2.2008.,

-          na iznos od        628,69 kn od    14.3.2008.,

-          na iznos od        628,63 kn od   11.4.2008.,

-          na iznos od        628,56 kn od   15.5.2008.,

-          na iznos od        628,50 kn od   10.6.2008.,

-          na iznos od        628,43 kn od  15.7.2008.,

-          na iznos od        628,35 kn od    15.8.2008.,

-          na iznos od        628,27 kn od   15.9.2008.,

-          na iznos od        628,19 kn od  15.10.2008.,

-          na iznos od        628,11 kn od  15.11.2008.,

-          na iznos od        628,02 kn od  15.12.2008.,

-          na iznos do        627,92 kn od   15.1.2009.,

-          na iznos od        627,83 kn od   15.2 2009.,

-          na iznos od        627,73 kn od    15.3.2009.,

-          na iznos od        627,62 kn od   15.4.2009.,

-          na iznos od        627,52 kn od    15.5.2009.,

-          na iznos od        627,40 kn od   15.6.2009.,

-          na iznos od        627,29 kn od    15.7.2009.,

-          na iznos od        848,52 kn od    15.8.2009.,

-          na iznos od        848,41 kn od    15.9.2009.,

-          na iznos od        848,30 kn od  15.10.2009.,

-          na iznos od        848,19 kn od 15.11.2009.,

-          na iznos do       848,06 kn od  15.12.2009.,

-          na iznos od        847,94 kn od  15.1.2010.,

-          na iznos od       848,81 kn od   15.2.2010.,

-          na iznos od        847,67 kn od    15.3 2010.,

-          na iznos od       847,52 kn od   15.4.2010.,

-          na iznos od       847,38 kn od  14.5.2010.,

-          na iznos od        847,22 kn od   15.6.2010.,

-          na iznos od        847,06 kn od    15.7.2010.,

-          na iznos od        846,90 kn od    13.8.2010.,

-          na iznos od        846,73 kn od    15.9.2010.,

-          na iznos od        846,55 kn od  15.10.2010.,

-          na iznos od        846,37 kn od  15.11.2010.,

-          na iznos od        892,05 kn od   30.6.2011.,

-          na iznos od        850,06 kn od    30.6.2011. do isplate,

sve do 31.7.2015 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana''.

 

 

V              Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 44.580,30 kn / 5.916,82 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena,  računajući ovu od 19.12.2022. do isplate, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i  tuženik  kao kreditor sklopili 16.7.2007. Ugovor o kreditu broj 3210100656, a na temelju kog ugovora je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 124.650,00 CHF po srednjem tečaju za CHF .tečajne liste HNB na dan isplate kredita.

Odredbom članka 2. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti tuženiku iznos kredita i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje.

Nadalje tužiteljica navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 1. tuženika Z. b. d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Z. b. d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit otplaćuju u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, važećem na dan plaćanja za CHF.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 1. tuženika Zagrebačke banke d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Z. b. d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

 

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba članka sadržana u članku 7. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži tužiteljici isplatiti na ime tečajne razlike iznos od 235.723,70 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

 

Također predlaže da se utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u članku 2. predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,50% godišnje i da se tuženiku naloži isplata tužiteljici iznosa od 27.321,92 kn.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, te da se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s člankom 230. Zakona o obveznim odnosima.

Nadalje tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima.

Po mišljenju tuženika nema nikakve dvojbe da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava.

Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu švicarski franak.

Ugovaranjem valutne klauzule stranke su dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenljivosti tečaja, a institut valutne klauzule je bio i još uvijek je općeprihvaćen od svih subjekata u društvu.

Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima, a parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenljiva, a ne fiksna kamatna stopa.

Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

Tuženik se protivi i zatraženom tijeku zakonske zatezne kamate.

 

3.              Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu od 16.7.2007., izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, promet po kreditu, proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice, te je pročitan nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F.

 

4.              Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

             

5.              Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili  16.7.2007.  Ugovor o namjenskom kreditu kojim tuženik odobrava i stavlja tužiteljici na raspolaganje  kredit u iznosu od 124.650,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste HNB važećena dan isplate kredita..

 

6.              Odredbom članka 2. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužiteljica obvezuje platiti iznos kredita i redovnu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

 

Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50 % godišnje.

 

 

 

7.              Odredbom članka 7. Ugovora je određeno da se kredit otplaćuju u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF.

 

8.              Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

9.              Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

10.              Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj  35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

 

11.              Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

 

12.              Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

 

13.              Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

              Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013.  utvrđeno je da je 1. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008.  povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

 

 

 

14.              U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo.

              Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

15.              Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

 

16.              Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena i o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

 

17.              Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

 

18.              Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

 

19.              Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

20.              Kako su odredbe članka 2. i članka 7.. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

21.              U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom ističe se da je  isti osnovan u cijelosti u odnosu na isplatu tečajne razlike dok je isti neosnovan u odnosu na isplatu po osnovi promjenljive kamatne stope.

 

22.              Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku J. F.

 

23.              Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka J. F. proizlazi da razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi platila da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita iznosi 235.721,98 kn, pri čemu se iznos od 235.730,47 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 8,49 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita. 

 

24.              Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračun i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

 

25.               U odnosu na navod tuženika da tužitelj nije uzeo u obzir i negativne razlike tečaja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja brz osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Također se napominje da tuženik nije postavio niti prigovor radi prijeboja, a niti protutužbeni zahtjev, a sud ne smije po službenoj dužnosti prebijati tražbine jer je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka.

 

26.              Slijedom gore navedenog tužitelju po osnovi pretplate zbog tečajne razlike dosuđen iznos od 235.730,47 kn / 31.286,81 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

27.               Prigovor zastare potraživanja tužiteljice po osnovi tečajne razlike je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika.

Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018.  potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju  - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana,

čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe  članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva  počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 7.5.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

 

28.              U odnosu na potraživanje tužiteljice po osnovi pretplate zbog promjenljive kamatne stope ističe se da je navedeno potraživanje u zastari.

Zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, tj. od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401(2012 od 4. srpnja 2013. (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. – izvod iz zapisnika broj: Su-IV-33/2022).

Kako zastara počinje teći od 13. lipnja 2014. kada je presuda donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača postala pravomoćna, to je slijedom navedenog do podnošenja tužbe u ovom sporu (7.5.2021.) protekao opći zastarni rok u trajanju od 5 godina.

              Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.321,92 kn.

 

29.               Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka kao nepotrebnih u ovom postupku budući da je odredbom članka 502.c ZPP-a propisan direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, te u navedenom pravcu nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak (stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2233/2019 od 10.6.2020. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/17 od 20.3.2018.).

Stav da je nepotrebno provoditi dokaz saslušanjem svjedoka bankara odnosno djelatnika tuženika zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojoj Odluci od 8. studenog 2022. (OTP banka d.d. i ostali protiv Hrvatske, broj: 38541/21, 39015/21, 39063/21, 39167/21 i 41145/21).

 

30.              Prigovor nepotrošačke namjene kredita je neosnovan u cijelosti.

Iz predmetnog ugovora o namjenskom kreditu je vidljivo da je ugovor kao korisnik kredita sklopila tužiteljica kao fizička osoba, te je u ugovoru kao namjena kredita navedena kupnja stana u Pakoštanu i otplata u cijelosti kredita kod PBZ.

              Iz iskaza tužiteljice je vidljivo da je tužiteljica kupila stan koji se nalazi u Pakoštanima s time da je ona taj stan u međuvremenu prodala, a dok je bila vlasnica stana isti nije iznajmljivala. Stan je korišten samo za potrebe ljetovanja tužiteljičine obitelji.

              Slijedom navedenog nesporno je da je tužiteljica ovdje sklopila ugovor kao potrošač radi kupnje stana za potrebe ljetovanja nje i njene obitelji i za otplatu drugog kredita kod PBZ.

 

31.              Parnični trošak je dosuđen tužiteljici na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 88 % (tužiteljica je u odnosu na osnov uspjela sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 89 %, a što daje ukupan uspjeh od 94,5 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 5,5 %.

Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 89  %.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 7.500,00 kn / 995,42 €, sastava podneska od 23.10.2021. 7.500,00 kn / 995,42 €, zastupanja na ročištu od 19.1.2022.  7.500,000 kn /995,42 €, na ročištu od 16.3.2022. 7.500,00 kn / 995,42 € sastava podneska od 8.6.2022. 

 

7.500,00 kn / 995,42 €, zastupanja na ročištu od 6.12.2022. 7.500,00 kn / 995,42 €, na ročištu od 19.12.2022. 750,00 kn / 99,54 €, sudske pristojbe na tužbu 1.490,23 kn / 197,79 €, sudske pristojbe na presudu 1.350,00 kn / 179,18 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 1.500,00 kn / 199,08 € ili ukupno 50.090,23 kn / 6.648,12 €.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 89% dosuđen joj je trošak u ukupnom iznosu od 44.580,30 kn / 5.916,82 €.

 

32.              Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.             

             

U Kutini 19. prosinca 2022.

 

Sudac

Jasmina Pintarić

 

                                                                     

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

 

Dna

1.O. M. G., K.

2.O. d. M., K. P. , Z.