1

Poslovni broj:6.Pr-734/2021-9

Poslovni broj:6.Pr-734/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz G., …,  OIB:…, zastupan po opunomoćeniku M. K., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženice R. H., OIB:…, Ministarstvo, zastupane po ODO u P., radi isplate, v.p.s. 3.750,00 kuna/497,71 eura1, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 15. studenoga 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja te zamjenice ODO u P., T.. J., na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 19. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženici R. H., OIB:…, Ministarstvo da tužitelju M. K. iz G., OIB:…, na ime dodatka za rad na terenu isplatiti iznos od 3.750,00 kuna/497,71 eura1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. listopada 2019. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

              II Nalaže se tuženici R. H., OIB:…, Ministarstvo, da tužitelju M. K. iz G.,  OIB:…, da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna/373,28 eura1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 19. prosinca 2022. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. M. K. podnio je tužbu protiv R. H. radi isplate iznosa od 4.500,00 kuna na ime dodatka za rad na terenu. Ističe da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pravosudni policajac u Zatvoru u P.

 

 

 

1.1. U razdoblju od 1.9. 2019. do 30. rujna 2019. temeljem Rješenja Ministarstva  bio je privremeno premješten na rad u Zatvor u Z., a što predstavlja rad na terenu u dnevnom iznosu od 150,00 kuna sukladno Kolektivnom ugovoru. Tvrdi da temeljem čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine" br. 93/08, 89/12, 104/13) kao i Dodatka I ("Narodne novine" br. 104/13), Dodatka II ("Narodne novine"br. 150/13) i Dodatka III ("Narodne novine" br.71/2016), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ima pravo na terenski dodatak, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, jer prema navedenom članku službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

1.3. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva  i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

1.4. Tuženica je odbila tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, te podnosi tužbu kojom zahtjeva da sud naloži tuženoj isplatu iznosa od 4.500,00 kuna na ime dodatka za rad na terenu za navedeno razdoblje.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu istakla (list br. 11) prigovor preuranjenosti tužbe. Navodi da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no kako isti nije bio sačinjen sukladno čl. 186 a Zakona o parničnom postupku, tužitelj je sukladno odredbi čl. 38. stavak 3. Zakona o državom odvjetništvu bio pozvan na dopunu zahtjeva.

2.1. Kako tužitelj u danom roku nije dostavio ispravljeni zahtjev za mirno rješenje spora da se, temeljem čl. 38. stavak 4. Zakona o državnom odvjetništvu ima smatrati da zahtjev nije bio niti podnesen. Slijedom navedenoga da proizlazi da prije podnošenja tužbe nije ostvaren uvjet iz čl. 186. a ZPP-a.

2.2. Opreza radi protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da tužitelj pogrešno tumači odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Tužena ističe da se prema čl. 56. stavak 2. KU za državne službenike i namještenike pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđenu aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Prema tome da službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira koliko je dana radio, a pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen.

2.3. Iz priloženog rješenja Uprave, Ministarstva  R. H., proizlazi da je tužitelj premješten na rad u Zatvor u Z. u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. godine.

2.4.Tužena smatra da službenik koji je privremeno premješten u drugo mjesto rada koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer se ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu, nego o premještaju službenika u drugo mjesto rada, a koji stav je zauzela i Komisija za tumačenje KU i to u Tumačenju br. 11/56 od 21. studenog 2014.

2.5. Tužitelj je premješten temeljem čl. 31. stavak 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora, a prema kojem članku se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na novo radno mjesto, jer nije došlo do promjene radnog mjesta tužitelja, s obzirom na opis poslova koji obavlja, nego je došlo do promjene mjesta rada s obzirom na lokaciju obavljanja poslova. Stoga ističe da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 58. Kolektivnog ugovora temeljem koje je tužitelj ostvario pravo na naknadu za odvojeni život od obitelji, koja naknada mu je u utuženom razdoblju i isplaćena a iz čega proizlazi da je poslodavac tužitelja pravilno tumačio odredbe Kolektivnog ugovora.

2.6. Tužena posebno napominje da službenika na rad na terenu upućuje čelnik tijela te mu izdaje nalog temeljem kojeg se vrši isplata terenskog dodatka, a što je u slučaju preprate zatvorenika, osiguranja zatvorenika i sl. Službenik prema dnevnom rasporedu dolazi u Kaznionicu, odakle se radi obavljanja poslova upućuje na rad na terenu u drugo mjesto rada te se potom vraća u Kaznionicu iz koje je upućen, kako je to i navedeno u Tumačenju zajedničke komisije br. 14/56 od 18. studenog 2015. Tužena smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 56. Kolektivnog ugovora tako da je tužba u cijelosti neosnovana.

2.7. Osim toga ističe da je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada, te mu je isplaćena naknada za odvojen život od obitelji, a sukladno odredbi čl. 58. stavak 5. KU, naknada za odvojeni život i terenski dodatak se međusobno isključuju.

2.8. Predlaže da sud tužbu odbaci kao preuranjenu, a podredno odbije kao neosnovanu.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu (list br. 18), tužitelj ističe da je pravo na terenski dodatak stekao temeljem odredbe čl. 56. tada važećeg Kolektivnog ugovora i Tumačenja istih odredbi br. 4/56 od 16. prosinca 2013., a prema kojem Tumačenju se upućivanje službenika u drugo mjesto koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra terenskim dodatkom iz čl. 56. Kolektivnog ugovora te ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući i putovanje. Tužitelj se poziva i na Tumačenje br. 12/56 od 18. svibnja 2015., prema kojem službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za terenski rad, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. Kolektivnog ugovora.

3.1. Nadalje ističe da se ne može prihvatiti stav tužene da zbog isplate naknade za odvojeni život nema pravo na isplatu terenskog rada jer bi tužitelj došao u neravnopravan položaj u odnosu na njegove kolege koji su zajedno s njim bili privremeno premješteni u Zatvor u Z., a nemaju obitelj. Tada bi njihov terenski rad za 30 dana provedenih na terenu iznosio deseterostruko više od iznosa kojeg je tužitelj primio na ime naknade za odvojeni život.

3.2. Opunomoćenik tužitelja smatra da su postojale procesne pretpostavke u trenutku podnošenja tužbe kojom je pokrenut ovaj parnični postupak, a jer se tužitelj obratio nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, o kojem zahtjevu ODO nije odlučio u roku od 3 mjeseca. Ne osporava da se ODO očitovalo dopisom kojim traži da se dostave potrebni prilozi, no ne navode o kakvim se to prilozima radi, dok se sva dokumentacija vezano za terenski rad tužitelja nalazi kod tuženika. Stoga, kako ODO nije meritorno odlučio po zahtjevu tužitelja o mirnom rješenju spora, da su na strani tužitelja ispunjeni svi uvjeti koje zakon predviđa (list br. 29).

3.3. Podneskom od 18. prosinca 2021. godine tužitelj je dodatno istakao da je u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo konkretan novčani iznos na ime dodatka za terenski rad za razdoblje koje je proveo na terenskom radu od 1. rujna 2019. do 30 rujna 2019. koje rješenje je i dostavio u privitku zahtjeva, a kojim rješenjem raspolaže tuženik. Dakle, da je zahtjev za mirno rješenje spora sadržavao sve ono što treba sadržavati tužba i da se po njoj moglo postupati, tako da je tužena neopravdano pozivala tužitelja da joj dostavi priloge (ne navodeći koje). Tužitelj ukazuje na odluku Vrhovnog suda br. Revr-49/07-2 od 1. veljače 2007. iz koje proizlazi da je bitno da se osoba koja namjerava tužiti R. H. prethodno obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a ne ispitivanje valjanosti pravne osnove na kojoj se temelji tužbeni zahtjev.

4. Imajući u vidu prigovor tužene da bi trebalo odbiti iznos primljene naknade za odvojeni život, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na glavnoj raspravi na iznos od 3.750,00 kuna.

5. Tužena na istoj raspravi više nije osporavala visinu tužbenog zahtjeva, osporavajući i nadalje osnov tužbenog zahtjeva. U prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva priložila je Odluku Županijskog suda u Z. br. … iz koje je vidljivo da službenicima ne pripada pravo na isplatu terenskog dodatka.

6. Tužitelj ističe pak da je u spornom razdoblju radio izvan svog stalnog radnog mjesta poslove u drugoj ustrojbenoj jedinici u Z., te da nije premješten na drugo radno mjesto niti je rješenjem o privremenom premještaju bilo određeno kao novo radno mjesto. Posebno napominje da je Ministarstvo, Uprava dana 1. lipnja 2022. godine, uputilo dopis svim ustrojbenim jedinicama, zatvorima i kaznionicama na području RH da su dužni isplaćivati dodatak za terenski rad, službenicima pravosudne policije ako su isti upućivani iz jedne ustrojbene jedinice u drugu ustrojbenu jedinicu kao što je i tužitelj u ovom konkretnom slučaju bio upućen iz KZ P. na rad u drugu ustrojbenu jedinicu u Zatvor u Z. Ukoliko tužitelju ne bi bio isplaćen ovaj terenski dodatak da bi time bio stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na kolege koji su zajedno s njim bili u obavljanju poslova na terenu temeljem rješenja o privremenom premještaju.

7. Prijeporno je da li su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu čl. 186. a, obzirom da tužitelj nije postupio po pozivu ODO-a, tj. dopunio zahtjev.

7.1. Prijeporno je da li tužitelj ima pravo na terenski dodatak za navedeno razdoblje umanjen za iznos od 750,00 kuna na ime naknade za odvojen život.

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od

24.2.2021., Rješenje Ministarstva, Uprave, od 17. svibnja 2019., Rješenje od 30. rujna 2019., Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odgovor ODO u P. opunomoćeniku tužitelja povodom zahtjeva za mirno rješenje spora, sudsku praksu Vrhovnog suda te Županijskog suda u Z. te u Dopis Ministarstva pra, Uprave od 1. lipnja 2022. upućen kaznenim tijelima.

9. Prema čl. 186 a ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu.

9.1. Tužitelj je podnošenjem Zahtjeva za mirno rješenje spora postupio sukladno čl. 186 a ZPP-a, te su po ocjeni suda, ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe. Da je tužena imala namjeru spor riješiti sklapanjem nagode, mogla je to učiniti u parničnom postupku, a ne i nadalje osporavati tužbeni zahtjev.

9.2. Naime, svrha podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje je sklapanje nagodbe bez vođenja parničnog postupka. Kako tužena osporava tužbeni zahtjev, u svakom slučaju ne bi pozitivno riješila zahtjev tužitelja sve da je isti i postupio po dopisu ODO-a, iako je tužena imala sve činjenice temeljem kojih je mogla odlučiti o zahtjevu.

10. Analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Uvidom u Rješenje Ministarstva, Uprave od 17. svibnja 2022. utvrđeno je da je tužitelj M. K., raspoređen na radno mjesto mlađeg pravosudnog policajca u Kaznionici i zatvoru u P., temeljem čl. 31. stavak 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, radi potrebe službe privremeno premješten na rad u Zatvor u Z. u razdoblju od 1. rujna 2019. do 30 rujna 2019.

11.1 Prema točki 2. navedenog rješenja za vrijeme privremenog premještaja na rad u Zatvor u Z. službenik ostvaruje prava iz državne službe u Kaznionici i Zatvoru u P.

11.2. Iz navedenog rješenja proizlazi dakle da je stalno mjesto rada tužitelja u Požegi gdje obavlja poslove radnog mjesta u zatvoru u Z. ostvaruje prava iz državne službe kao da radi u Kaznionici u P.

12. Prema čl. 31. stavak 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ( "Narodne novine " br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, i 150/13 – u daljnjem tekstu : ZIKZ) radi potrebe službe pomoćnik ministra nadležan za zatvorski sustav može ovlaštenu službenu osobu iz čl. 28. tog Zakona privremeno premjestiti na rad u drugu kaznionicu ili zatvor do tri mjeseca, a uz njegovu suglasnost do 6 mjeseci u tijeku kalendarske godine. Privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra se privremenim premještajem na radno mjesto.

13. Prema čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08, 89/12, 104/13, - u daljnjem tekstu : KU) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Prema stavku 2. istog članka, pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

13.1. Prema čl. 120. KU-a Zajednička komisija ovlaštena je tumačiti KU, a prema čl.

123. KU ugovorne strane su obvezne pridržavati se danih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike.

13.2. Prema Tumačenju br. 4/56 upućivanje službenika u drugo mjesto rada koje je različito od mjesta rada i mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja poslova radnog mjesta smatra se terenskim radom iz čl. 56. KU-a te stoga ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati uključujući i vrijeme putovanja.

13.3. Pravo službenika na terenski dodatak proizlazi i iz Tumačenja br. 12/56 (list br. 13) prema kojem službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU-a.

13.4.U svezi sa ostvarivanjem prava na terenski dodatak Zajednička komisija je dala odgovor i na 25 sjednici, a vezano za primjenu čl. 58. u kojem stoji da "ako se upućivanje službenika ili namještenika temeljem izričite zakonske odredbe ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, službenik i namještenik koji se upućuje na takav rad ili izobrazbu izvan njegovog stalnog mjesta rada ili stanovanja ostvaruje sva prava kao da je upućen na rad na terenu ili službeno putovanje ovisno o okolnostima (tj. da li se radi o edukaciji, rad na drugom mjestu i slično)."

14. Imajući u vidu navedena Tumačenja zajedničke komisije glede primjene čl. 56. KU da se sukladno ZIKZ privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, da je tužiteljevo stalno mjesto rada u Kaznionici i zatvoru u P. gdje je obavljao poslove radnog mjesta stariji – pravosudni policajac, da je tužitelj obavljao poslove svoga radnog mjesta i u Zatvoru u Z. u koje mjesto rada je privremeno premješten, sud smatra da su se ispunili uvjeti iz čl. 56. KU temeljem kojeg tužitelj ima pravo na dodatak na terenu. Tužitelj je dakle obavljao rad izvan stalnog mjesta rada (Kaznionice i Zatvora u P.) u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka (P.). Isti je obavljao poslove i u Z. svog radnog mjesta.

14.1.Tužena se poziva na Tumačenje br. 11/56. Međutim, prema istom Tumačenju službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada nema pravo na terenski dodatak za vrijeme rada u mjestu u koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada. Navedeno proizlazi iz činjenice da se u tom slučaju ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu, nego o premještaju službenika na drugo radno mjesto.

14.2. Tužitelj nije premješten na drugo radno mjesto jer je obavljao u Zatvoru u Z. poslove istog radnog mjesta – poslove starijeg pravosudnog policajca, tako da se ne može primijeniti na konkretan slučaj Tumačenje br. 11/56. Ono je primjenjivo u slučaju da je rješenjem o premještaju određeno novo radno mjesto.

14.3.Tužitelj je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka u Zatvor u Z., gdje je doista i radio, a privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu se ne smatra privremenim premještajem na radno mjesto, te mu pripada pravo na terenski dodatak u trajanju od 30 dana.

15. Uvidom u dopis Ministarstva, Uprave od 1. lipnja 2022. (list br. 35) utvrđeno je da je Ministarstvo uputilo dopis svim kaznenim tijelima kojim upućuje upravitelje kaznenih tijela da ubuduće u navedenim slučajevima donose odluke o isplati dodatka za rad na terenu.

16. Kako visina terenskog dodatka nije sporna, odnosno visina tužbenog zahtjeva to je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženoj da tužitelju isplati na ime dodatka za rad na terenu u trajanju od 30 dana ukupan iznos od 3.750,00 kuna s pripadajućom z.z. kamatom.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

17.1. Sud je priznao nagradu za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 18.5.2021., kojim se tuženik očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 17.10.

2021. u iznosu od 250,00 kuna, te nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi u iznosu od 500,00 kuna. Ukupno troškovi zastupanja s PDV-om iznose 2.812,50 kuna. Temeljem čl. 155. ZPP-a sud nije priznao nagradu za sastav podneska od 18.12.2021.

18. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Požega, 19. prosinca 2022.

 

S u d a c:

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik M. K., Z.,

2. ODO u P., na broj …