1                      Poslovni broj 5 K-61/2022-37

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5                               Poslovni broj 5 K-61/2022-37

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Koraljka Bumči, kao predsjednika vijeća, Paule Mirt i Juraja Iskre kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Blažić, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. I., zbog kaznenog djela iz članka 120.  Kaznenog zakona ( NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu KZ/11), u vezi članka 118.  stavak 1. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu br. KO-DO-18/2022 od 16. veljače 2022., izmijenjene 14. prosinca 2022., nakon održane javne rasprave dana 24. studenog 2022. i 14. prosinca 2022. u prisutnosti ZŽDO-a Vlaste Meglić, pun.ošt. odvjetnika D. R., optuženika, branitelja optuženika odvjetnika Č. P., dana 19. prosinca 2022. objavio je i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Optuženi T. I. –OIB:…, sin I. i M., rođene D., datumom rođenja…/rođen … u Z., s prebivalištem u S. I. Z., državljanin RH, SSS, tehničar za elektroniku, zaposlen, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta u dobi od 23 godine, vlasnik kuće u S. I. Z. cca 400m2

 

k r i v  j e

 

što je:

 

              -27.veljače 2018. oko 21,00 sat u S. I. Z., ispred  ugostiteljskog   objekta  M.,  tijekom  verbalnog  i fizičkog sukoba oko parkiranih  automobila  na  obližnjem parkingu,  sa  žrtvom  L. T., pri lakše pripitom stanju pri udjelu od 0,86 g/kg apsolutnog alkohola u krvi,  u  nakani  da  teško  tjelesno  ozlijedi  L. T., udario  ga  šakom u  glavu, od kojeg udarca  je  žrtva L. T. zadobio  ozljede  u području  hrpta  nosa,  vjeđa  desnog  oka  i  desne  jagodice  koje  čine  cjelinu  i  predstavljaju  tjelesnu  ozljedu od  kojeg udarca  je pao na tlo, kojom prilikom je zadobio ozljede na zatiljnom  dijelu  glave u vidu oteklina,  oguljotina  i  rana  razderotina  vlasišta temeljno-zatiljno, krvni podljev mekog oglavka  tjemeno  zatiljno, te  krvarenje u meke moždane ovojnice  tjemeno obostrano, sa oguljotinama kože na tom  području od  kontakta, sa  podlogom, koje ozljede, uz  krvni  podljev na  stražnjoj  strani donjeg  dijela  desne nadlaktice kao posljedica udarca  o podlogu u svom zbroju predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, uslijed čega je u ukupnosti sa stanjem uzbuđenosti koje je nastalo kod L. T. zbog verbalnog i fizičkog sukoba koji praćen i njegovim ozljeđivanjem, L. T. iste večeri preminuo nasilnom smrću uslijed psihičke traume, a žrtva je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imala koncentraciju od 2,51 g/kg apsolutnog alkohola u krvi,

 

-d a k l e, drugog  teško tjelesno  ozlijedio a  počinjenjem kaznenog djela  prouzročena  je  smrt,

 

- čime je počinio  kazneno djelo, protiv  života i tijela - teška tjelesna  ozljeda s posljedicom smrti - opisano u članku 120.  Kaznenog zakona ( NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu KZ/11), u vezi članka 118.  stavak 1. KZ/11, a  kažnjivo po članku 120. KZ /11

 

              te se T. I. na temelju odredbe članka 120. KZ/11 u svezi sa člankom 118. stavak 1. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE

 

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženom T. I. nalaže se djelomično snašanje troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 13.070,00 kuna/ 1734,69 eura1, koji troškovi se sastoje od djelomičnog troška za provedena vještačenja u predmetu u visini od 11.070,00 kuna/ 1469,24 eura[1] te paušalnog troška kaznenog postupka u visini od 2.000,00 kuna/ 265,45 eura1.

 

Obrazloženje

 

 

1.Uvodno citiranim optužnim aktom broj KO-DO-18/2022 od 16. veljače 2022.  izmijenjenim od strane zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu 14. prosinca 2022. na način opisan u izreci ove presude, optuženom T. I. stavljeno je na teret kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

 

2. Pozvan da se očituje o kaznenopravnoj odgovornosti isti je iskazao da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela te je svoju obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

 

3. Iz obrane optuženika T. I. proizlazi da je inkriminiranog dana zajedno sa svojim kumom T. P. i njegovim bratom u jednom kafiću igrao pikado. Cijeli taj dan konzumirali su pića i igrali pikado. Nakon nekog vremena brat od T. P. je otišao kući, dok je on u tom kafiću ostao zajedno sa T. P.. U jednom trenutku odlučili su napustiti taj kafić ali kada su izašli van ispred kafića vidjeli su da je njegov auto zagrađen sa jednim bijelom kombijem. To nije bila nikakva nova situacija jer se često na tom parkiralištu automobili zagrade drugim automobilima. Ne želeći nikakav konflikt i svađu, zamolio je T. P. da ode u kafić i vidi čiji je taj kombi i da se taj kombi pomakne, kako bi mogao izaći s parkirališta dok je on ostao vani. Nakon nekoliko trenutaka izašao je van L. T. kojeg nije poznavao od ranije zajedno sa T. P.. Zamolio ga je da makne svoj kombi kako bi mogao ispeljati auto, međutim, on je počeo nekakvu komunikaciju pitajući ga "čiji je to auto". Naime, kada je izlazio van iz kafića vidio je njegov BMW pa je na to reagirao. Kada mu je odgovorio da je taj auto njegov, rekao mu je da ga poznaje i da moraju nešto skupa raditi rekavši mu da se on  bavi nekakvim ventilacijama. Prethodno mu je odgovorio da on njega ne poznaje i da što bi to trebali skupa raditi. Tu je počela nekakva komunikacija između njih u kojoj komunikaciji je on zapravo njemu dosađivao, a to je dosađivanje po njegovoj procjeni trajalo pet minuta. U tom se trenutku jedan auto, koji je također bio tamo parkiran, pomaknuo na način da je izašao van nakon čega je njegov kum T. P., vidio mogućnost da i njegov auto isparkira bez da se ovaj kombi, kojim je došao L. T. makne sa mjesta gdje je bio parkiran. Kako je on krenuo isparkiravati auto tako je L. T. postao još dosadniji, verbalno agresivniji, pitajući ga tko je on da bi se on njemu micao, da li misli da je bolji jer vozi BMW i tome slično, da bi u trenutku dok je njegov kum auto isparkiravao, on prišao njegovom automobilu, prednjem lijevom blatobranu, uhvatio ga je iznad gume - kotača i počeo ga je potezati prema van. Tada mu je rekao "daj šta ti je, što to radiš pusti me da otiđem doma, pričat ćemo koji drugi put". U tom je trenutku on pustio taj blatobran, krenuo prema svom kombiju očito u namjeri da u njega uđe i tu je, dok se kretao prema kombiju, postao verbalno još agresivniji, a pretpostavlja da je na njegove riječi da mu se žuri kući ženi, rekao: "Neka mi se žena napuši kurca". Na te je njegove riječi prvi puta također njemu istom mjerom odgovorio rekavši mu: "Napuši se ti kurca". Tu je on zastao u svojoj putanji prema kombiju, okrenuo se i vratio se prema njemu. Krenuvši prema njemu zamahnuo je svojom desnom rukom u predjelu glave. U vrijeme kada je zamahnuo svojom desnom rukom prema njegovoj glavi bio mu je na vrlo maloj udaljenosti, pomaknuvši se jedan korak nazad da ga ne bi udario. Moguće je da je i on krenuo prema njemu koracima, kako je on krenuo prema njemu, ali se u trenutku njegova zamaha, instinktivno maknuo da ga ne bi udario. Po njegovom sjećanju on je zamahnuo rukom stisnutom u šaci. Nakon što je on tako zamahnuo prema njemu sa svojom je lijevom rukom, jer je on lijevak, udario njega u njegovu desnu stranu lica. Od tog udarca on je sjeo ili pao na guzicu. Nakon toga se odmah digao i počeo trčati. On je krenuo za njim, pretrčavši za njim preko ceste i možda jedno par metara poslije toga zaključio da ga ne može uloviti i da od toga nema ništa pa se vratio nazad. Nakon toga se sa svojim kumom odvezao svaki u svom autu, da bi se u drugom kafiću susreo sa bratom od T. P.. T. P. je nakon nekog vremena napustio taj kafić i krenuo natrag da bi ga potom nakon nekog vremena nazvao i rekao mu da oživljavaju onog s kojim je prethodno taj sukob bio. Pitao je da li su zvali policiju, pa su rekli da su zvali, nakon čega je on otišao kući gdje je i policija došla po njega i on je davao svoj iskaz nekoliko puta te noći. Nije se mogao sjetiti da li je T. P., kada je napuštao ovaj drugi kafić, rekao da će zastati u ovom kafiću ili ne iako mu se čini da je rekao da će vidjeti što je s "likom", s kojim je bio prethodni sukob. On je osobno visok 1,70 cm, a težak je oko 89 kg, dok je prije četiri godine bio lakši. Došavši u ovaj drugi kafić, bratu od T. P. ispričao je da je imao sukob "s nekim tamo", ali nije iznosio detalje. Od trenutka kada je imao sukob sa L. T. do trenutka kada je saznao da ga reanimiraju, prošlo je najmanje sat vremena. T. P. cijelo je vrijeme gledao što se dešava, jer mu je bio ispred nosa i cijeli taj sukob je vidio. On osobno s nikim nikada nije imao nikakav sukob, nikada ga nitko nije vidio ni u kakvom sukobu i žao mu je što se cijeli ovaj sukob dogodio. Cijeli sukob, verbalni i fizički je trajao 10 do 15 minuta maksimalno iako je u njegovim očima taj sukob bio takav da mu je praktično izgledalo kao da traje satima. Po njegovoj procjeni ovaj je sukob bio intenzivan, jer nije navikao na takva ponašanja. On osobno je refleksno potrčao za oštećenikom, jer je bio uzrujan. Prethodno, u samom kafiću između njega i bilo kojeg gosta nije bilo nikakvog sukoba. Dodao je i da je bio uzrujan, jer je pokojni oštećeni L. T. na njega zamahnuo rukom i svašta mu govorio, a on to nije očekivao. L. T. mu nije izgledao uzrujano nego agresivno, a u trenutku kada je on počeo trčati od njega, više mu nije izgledao agresivno a upravo zato je i bio šokiran - iznenađen, jer je on prethodno krenuo na njega. Na lijevoj ruci ne nosi nikakav prsten.

 

4. Tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci I. P., T. P., D. B., B. Z., M. M., S. B., A. P., S. C. G., M. Š. te vještaci S. B., S. M., V. P. i V. D. B.. Pročitani su iskazi svjedoka Š. B. od 03. 08. 2021. (list 210 spisa) i M. G. od 03. 08. 2021. (list 209 spisa). Pročitana je dokumentacija koja prileži spisu i to Zapisnik o očevidu MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba krim. tehnike  broj:  511-15/1-819/18 od  27.  veljače  2018. (list 2-13 i 15-22), Izviješće o  kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 23-26), Službena zabilješka o dojavi MUP-u PUZ-u PP Sveti Ivan Zelina za 27. veljače  2018. (list 30), Popratnica za prijevoz i obdukciju mrtvog tijela na ime L. T., datumom rođenja…/rođen, vrijeme očevida 27. veljače 2018. (list 32), Zapisnik o očevidu MUP RH, PUZ, Služba kriminalističke tehnike broj: 511-19-15/1-819/18 od 27. veljače 2018. (list 33-36),Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PUZ, Služba kriminalističke tehnike broj: 511-19-15/1-819/18 PP Sv. Ivan Zelina od 28. 02. 2018. (list 38), Izviješće o kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 39), Pregled i promatranje na zahtjev MUP RH upućen Zavodu za hitnu medicinu zagrebačke županije, V. G., S. I. Z. u odnosu na T. I. (list 63 – važno, anamnezom i fizikalnim pregledom ne nalaze se kontraindikacija za smještanje u posebnu prostoriju), Dokumentacijski list pregleda u ambulanti u odnosu na T. I. (list   64-65), Zapisnik o obdukciji mrtvog tijela L. T. sastavljen po Medicinskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, po obducentu  A. G., prof. dr. D. M. i prof.  dr. K. (list  74-78), Izviješće o kriminalističko – tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 28. veljače 2018. (list 79). Vještački nalaz i mišljenje prof. dr. V. P. specijalista sudske medicine (list 88-91). Vještački nalaz i mišljenje  Centra  za  forenzična  ispitivanja, istraživanja i vještačenja  "Ivan  Vučetić" u odnosu na provedeno  kontaktno vještačenje (list 193-200), Vještački nalaz i mišljenje  Centra  za  forenzična  ispitivanja, istraživanja, i   vještačenja  "Ivan  Vučetić" u odnosu na provedeno biološko vještačenje (list 211-220), Izvješće DHMZ te nalaz i mišljenje vještaka toksikologa. Razgledana je  fotodokumentacija koja prileži spisu predmeta od 10.3.2018. i 12.3.2018. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika.

 

5. Na temelju odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. i točka 4. ZKP/08 kao nevažan i odugovlačeći odbijen je dokazni prijedlog branitelja optuženika za provođenjem dopunskih vještačenja, i to kombiniranog vještačenja po vještaku toksikologu i vještaku psihijatru te novog sudskomedicinskog vještačenja. Navedeni dokazni prijedlog je odbijen jer je tijekom dokaznog postupka ispitan vrlo detaljno na iste okolnosti sudskomedicinski vještak koji je opisao uzročno posljedičnu vezu i zašto istu smatra u vezi sa samim događajem, pa se novim vještačenjem nove okolnosti ne mogu utvrditi, već bi se sa dodatnim vještačenjem samo odugovlačio ovaj postupak.

 

6. Svjedok T. P. u bitnom je naveo da je sa optuženim T. I. bio u caffe baru M. da bi u jednom trenutku odlučili otići. Kada su izašli na parkiralište vidjeli su da je bijeli kombi zagradio BMW njegovog prijatelja T. I.. Zbog toga što je isti bio okomito parkiran na automobil –– s kojim je došao I., nisu mogli izaći van. Potom je ušao u kafić nazad i viknuo sa vrata, čiji je to bijeli kombi da se pomakne a sve kako bi mogli izaći van. Javio se sada pokojni T., koji je rekao je da je kombi njegov pa je krenuo van pomaknuti kombi. Kada je izašao van, počeo se svađati sa I.. To prepiranje trajalo je po njegovoj procjeni 5 do 10 minuta. Budući da su se prepirali u jednom je trenutku rekao „daj meni ključeve, ja ću pokušati ispeljati auto van“. Nakon toga je polako uz izmicanje auta naprijed-nazad, uspio izvući auto, iako je ovaj kombi zaklanjao prolaz. Dok je "ispeljavao auto", automobilu BMW-u kojeg je pokušao isparkirati, prišao je pokojni T., uhvatio je rukama lijevi blatobran odozdola iznad kotača i počeo ga je povlačiti kao da će ga iščupati. U idućem trenutku pokojni T. zamahnuo je rukom prema optuženom T. I., ali se I. izmaknuo i lijevom rukom udario L. T.. Od tog udarca L. T. je doslovce "pao na guzicu". Nakon toga se L. T. ustao i otrčao prema jednom dvorištu preko ceste. U prvom trenu optuženi T. I. je krenuo za njim, ali ga nije stigao, već je krenuo za njim par koraka da bi se potom okrenuo i vratio nazad, nakon čega su obojica sjeli svaki u svoj auto i otišli do jednog kafića udaljenog oko 1 km, gdje se nalazio njegov brat. Tamo su sjedili oko sat vremena, da bi nakon toga krenuo nazad prema kući a na putu prema kući je stao ponovno u kafiću "Mustang" jer je vidio da je ispred kafića još uvijek parkiran bijeli kombi. Ušavši u kafić vidio je da tamo sjedi M. Š. i još neki ljudi, te je pitao gdje je T. za kojeg u tom trenutku nije znao kako se zove. Tada mu je M. Š. rekao da je isti otrčao prema njegovom dvorištu, a zbog čega je on krenuo za njim i tražio ga po dvorištu, i nije ga tamo našao. Tada je digao "alarm", rekavši: "vani je jako hladno, - 18, moramo naći čovjeka, ne znamo gdje je". Nakon toga ga je sa M. Š. krenuo tražiti, da bi u prostoru dvorišta i objekata koji se u njemu nalaze, u jednom trenutku ugledali tragove u snijegu i krenuvši  putem tih tragova u snijegu, vidjeli su pokojnog T. kako leži na snijegu, iza jedne ograde, nogama malo povišenima na ogradi, a glavom naslonjenom na fasadi kuće. Tada su preskočivši tu ogradu, jer ju nisu mogli otvoriti, došli do njega, on je nazvao 112, i rekao što se dogodilo. Na telefonu su mu rekli da budući da je jako hladno, da ga odmah premjeste na toplo. Budući da je jedino toplo mjesto bilo kafić M. odnijeli su ga tamo i krenuli sa reanimacijom prema uputi koju su putem telefona dobivali. Cjelokupni ovaj poziv trajao je 17 minuta, toliko mu je pisalo na mobitelu, kada je poziv prekinut. Reanimaciju su nastavili liječnici i osoblje koje je došlo kolima hitne pomoći. Sama prepirka između L. T. i optuženog T. I. počela odmah po izlasku iz kafića, a misli da je T. reagirao na činjenicu da je zagradio "novi BMW od I." jer je pitao odmah čiji je to BMW, a onda kada je shvatio da je to od optuženog T. I., počeo se svađati. L. T. mu je počeo govoriti da je pogodio neke poslove, da bi mu pomogao da uloži u neke poslove i nešto u tom smislu. Optuženi I. mu je par puta rekao da ga to ne zanima, a kada je sjeo u auto da bi pomaknuo ovaj BMW, onda je počela "žešća" svađa ali ju on više nije čuo, jer je bio u autu, a u međuvremenu je došlo i do potezanja blatobrana. Za isparkiravanje ovog BMW-a trebalo mu je par minuta, jer je morao nekoliko puta "peljati auto naprijed-nazad". Cjelokupna svađa trajala je 10 do 15 min. Na povratku kući stao je u kafiću M. jer se u životu nikada nije potukao, i htio je, kada je vidio kombi, pitati tog gospodina, zašto je do toga došlo i zašto se sve to skupa dogodilo. U trenutku kada je T. izašao van na parkiralište bio je "šus", odnosno, bio je pod utjecajem alkohola, izašao je od šanka. U trenutku dok je bio u autu pokušavajući isparkirati BMW, vidio je da je pokojni T. sa svojom šakom zamahnuo prema I.. Naime, on je u jednom trenutku već krenuo prema kombiju, zatim se okrenuo vratio prema I. i zamahnuo svojom desnom šakom prema njemu, I. se izmaknuo i sa svojom lijevom šakom je T. pogodio u lice sa T. desne strane. T. su našli, sa nogama na ogradi, gdje se nalaze vrata, dodajući da je taj cijeli prostor između kuće gdje je bila naslonjena glava od T. i betonskog zida koji je bio nasuprot, a koji ima svojstvo ograde prema susjedu, bio širine oko 1m. Ova vrata od ograde nisu se dala otvoriti jer su cijela vrata bila u snijegu i ledu, do visine od pola metra a vodila su prema cesti i kafiću i tu su ga na kraju i iznijeli jer je L. T. bio sa ove strane vrata prema kafiću. Udaljenost od kafića M. do mjesta gdje su ga našli moglo je biti oko 30 do 40 metara. Od trenutka ovog sukoba preko ovog drugog kafića D. gdje su bili pa do trenutka kada su našli T., prošlo je preko jedan sat. Kada mu je predočen fotoelaborat koji prileži spisu (slike 84, 85 i 86) svjedok je naveo da je to ograda o kojoj je govorio, dodajući da se na slici 85 vidi točno širina prostora. Svjedok je na fotografiji pokazao da je glava od L. T. bila na desnoj strani donjeg dijela kuće, cokla od fasade, dodajući da je položaj glave označen markacijom žute boje (brojem 3) prilikom vršenja očevida. Gledajući fotografije, naveo je da vidi da je bilo manje snijega dok su na fotografijama 93, 94 i 96 vidljivi koraci u snijegu, koje su slijedili.

 

6.1. Iz iskaza svjedoka I. P. u bitnom proizlazi da isti nije neposredni očevidac samog događaja, već je o istom saznao iz priče T. P. i optuženog I.. Naime, naveo je da se krajem 2018. godine ujutro našao na kavi sa optuženim T. I. i svojim bratom T. P. u kafiću „M.“ nakon čega je otišao a njih je ostavio u kafiću igrati pikado. Nakon toga, već u popodnevnim satima otišao je naći se s jednim drugim čovjekom u drugi kafić radi poslovnog dogovora gdje su mu se sat vremena kasnije pridružili i optuženi T. I. i njegov brat T. P.. Tom prilikom ispričali su mu o tome kako je do sukoba došlo i što se dogodilo. Rekli su mu da je optuženi T. I. udario jednog muškarca čiji je kombi zagradio automobil optuženog T. I.. Do tog udarca došlo je nakon prepirke između čovjeka koji ih je zagradio i optuženog T. I.. Taj je čovjek s kombijem u jednom trenutku opsovao mater optuženika T. I. koji psovku je optuženi T. I. vratio, nakon toga je  čovjek sa kombijem fizički nasrnuo na optuženog T. I., nakon čega je optuženi T. I. udario ovog čovjeka s kombijem. Od tog udarca čovjek je sjeo na pod nakon čega se digao i počeo trčati prema jednom dvorištu. Ispričali su mu i da ga je optuženi T. I. slijedio par metara trčeći za njim. Rekli su mu da uopće ne znaju kako su trčali po snijegu i ledu, jer je bilo sklisko. U međuvremenu njegov je brat T. P. shvatio da može izvesti BMW od optuženika T. I. s nekakvim manevrom, a nakon čega su obojica došli k njemu u kafić. Nakon nekog vremena njegov se brat T. P. digao i otišao iz kafića, a misli da mu je rekao da je htio vidjeti što je s tim čovjekom koji je vozio kombi. Nakon nekog vremena njegov je brat T. P. nazvao optuženog T. I. rekavši mu da oživljavaju sada pokojnog muškarca. Tek idući dan saznao je kako se taj preminuli muškarac zove. Nakon što je njegov brat T. P. nazvao optuženog T. I., ovaj se digao i rekao je da mora ići kući razgovarati sa ženom i reći joj što se dogodilo. Sjeća se također da je njemu optuženi T. I. rekao da je pokojni T. „velik“ kao on, a on je visok 183 cm i težak oko 90 kg i da je imao dojam da će ga taj čovjek napasti, rekavši mu „krenuo je prema meni“.

 

6.2. Iz iskaza svjedoka D. B. u bitnom proizlazi da se ne sjeća koliko je točno bilo sati, ali da je bio 27. veljače koji datum pamti, jer joj je sinu taj dan rođendan, nakon kojeg rođendana su došli kući. U jednom trenutku njezin suprug koji je gledao kroz prozor, ju je dozvao rekavši „ovo dvoje se nešto prepiraju, da li je ovo I., ja gospodina poznajem“. Nakon toga se ona njemu pridružila gledajući kroz prozor, vidjevši da dvojica stoje jedan nasuprot drugoga. Nisu su se dodirivali već su se samo prepirali. Nije čula što govore, jer je prozor bio zatvoren jer je bila jaka zima. U jednom trenutku vidjela je da je optuženi T. I. udario ovog gospodina u predjelu čela, misli da se radilo o udarcu šakom, ali u to nije bila potpuno sigurna. Od tog je udarca ovaj gospodin pao na pod i to na leđa. Nije znala da li je isti uslijed tog pada udario glavom o pod, ali zna da se digao i počeo trčati. Nakon toga je I. počeo trčati za njim, ali ga nije sustigao. Vidjela je da je ovaj muškarac koji je počeo trčati ušao u jedno dvorište, ali nije mogla vidjeti kamo se poslije kretao, dok je vidjela da je optuženi T. I. došao do ulaza, a onda se okrenuo i vratio nazad. Po njezinom sjećanju T. P. je tek po ovom povratku optuženog T. I. nazad na parkiralište ispeljao van auto, nakon čega je I. sjeo u njega te su se obojica odvezli svaki sa svojim autom prema Z.. Nakon nekog vremena ponovno je vidjela T. P. koji sa M. Š. nosi čovjeka, kojom prilikom je otvorila prozor, pitajući treba li zvati hitnu. Čovjeka su odnijeli u kafić. Na pitanja je odgovarala rekavši da je čovjek pao na utabani snijeg gdje su inače parkirani auti, dakle, na parkiralište. To parkiralište je inače asfaltirano. Činjenicu da se njih dvojica prepiru zaključila je po gestikulaciji rukama dodajući da se prije samog udarca nisu naguravali. Nije se znala izjasniti o točnoj udaljenosti između mjesta gdje se događaj dogodio i svoga prozora, ali bi po slobodnoj procjeni ta udaljenost mogla biti oko 6 m, dok se prozor s kojeg je gledala prepirku nalazi na katu kuće. U odnosu na rasvjetu iskazala je da je ona uobičajena za to doba godine, jer je dopirala iz kafića, dok se ulična rasvjeta nalazila malo dalje, navevši da rasvjeta nije bila jako dobra, ali je ona vidjela sam događaj, dodajući da je od trenutka kada je prišla prozoru do ovog udarca pa pada pokojnog prošlo svakako više od minute. Kroz cijelo to vrijeme ona je događaj gledala. Pokojni oštećeni bio je u radnom odijelu dok misli da je optuženi T. I. bio u jakni.

 

6.3. Svjedok B. Z. u bitnom je navela da se ne sjeća točnog datuma, ali zna da je bila veljača, da je bilo hladno i da je bio snijeg kada je sa svojim zetom M. M. otišla kod susjede zatvoriti vodu da bi po povratku od te susjede sa svojim zetom krenula na kavu u obližnji kafić „M.“. Dok su prelazili most prema tom kafiću vidjela je da se nekakva dvojica ili trojica međusobno svađaju. Bilo je nekakvo komešanje. Tom prilikom je zaustavila svog zeta rekavši mu „pusti neka oni to riješe, pa ćemo onda na kavu“. Gledajući ih kroz to vrijeme, iako je bilo dosta automobila parkiranih vidjela je da je došlo ili do guranja ili do udarca, nakon čega je jedan od njih pao na pod. Pao je na leđa, iako to nije sa sigurnošću mogla potvrditi, zbog automobila, koji su tamo bili parkirani. Već idućeg trena, taj čovjek koji je pao ustao se i počeo trčati prema susjedovom dvorištu, a jedan od ove druge dvojice krenuo je za ovim prvim koji je trčao, da bi se u idućem trenutku taj drugi, došavši do mosta, okrenuo i počeo se vraćati. Ovaj drugi nasuprot utrčao je u dvorište M. Š.. Nakon što je ovaj odustao od trčanja, počeo se vraćati prema kafiću i zajedno sa ovim drugim čovjekom, sjeo svaki u svoj auto i odvezao se u smjeru zemlje. Kada je ušla u kafić sa svojim zetom gdje je srela M. Š., rekla mu je da je jedan čovjek utrčao u njegovo dvorište. Nakon toga, isti se digao i krenuo kući. Tek kasnije te večeri, vidjela je da je došla hitna pomoć i policija. Na posebna pitanja odgovorila je da je bila udaljena nekakvih 30 do 40 metara kada je ugledala ovu trojicu koji su se komešali, a pod komešanjem smatra gestikulaciju rukama, iako iz daljine iz koje je gledala, nije mogla reći da li su se ta dvojica dodirivala ili ne, kao niti da li je čovjek pao uslijed guranja ili udarca. U trenutku iskazivanja pred sudom sjeća se jednog guranja prije pada, a prije toga objašnjavanja rukama. Iz udaljenosti sa koje je gledala, nije mogla vidjeti točno kako je taj čovjek pao, dodajući da zna da je pao unatrag. Rasvjeta na mjestu događaja je bila ulična, vidljivost nije bila neka veća, ali zna da je bilo jako hladno, dok je prostor ispred kafića zapravo ugaženi snijeg.

 

6.4. Svjedok M. M. u bitnom je iskazao da je jedan dan u veljači u predvečer, iako se točnog datuma ne sjeća, sa svojom punicom išao zatvoriti vodu kod susjede. Po povratku od susjede kretali su se prema kafiću gdje su imali namjeru popiti kavu. U tom trenutku vidjeli su svađu ispred kafića, pri čemu su se dvije osobe svađale, a ova je treća stajala sa strane. Sve su to promatrali sa neke udaljenosti od oko 30 metara, dok su kafiću počeli prilaziti tek nakon što je prošla svađa. Sjeća se da je jedan muškarac udario drugog, sjeća se jednog udarca, ali zbog udaljenosti na kojoj je bio, ne zna kako je udareni muškarac pao, iako pretpostavlja da je to bilo na leđa. Dodao je međutim, da gotovo iste sekunde kako je pao se muškarac digao i počeo trčati, pretrčao most i ušao u dvorište jedne kuće. Ovi muškarci su potom otišli s dva automobila prema Z.. Ušavši u kafić sreli su M. Š. kojemu su rekli da je jedan muškarac pobjegao u njegovo dvorište, nakon čega je M. Š. odmah išao tražiti tog muškarca, rekavši da mu je otac operiran i nije želio da ga se uznemirava. Sama prepirka nije trajala dugo, bila je svađa i galama iako nije čuo o čemu se muškarci prepiru. Vidljivost je bila relativno dobra od reklame koja je tamo svjetlila, ali je zbog položaja automobila mogao vidjeti samo gornje dijelove njihova tijela.

 

6.5. Svjedoci S. B. i A. P. nisu neposredni očevici samog događaja, već su na mjesto događaja pristupili po pozivu zaposlenog osoblja u kafiću, koji je u vlasništvu S. B., čija je nevjenčana supruga A. P.. Suglasno su iskazali da im je rečeno da su u kafić donijeli čovjeka koji se vani smrznuo, kao i da su zvali hitnu pomoć. Na mjesto događaja uputili su se po pozivu.

 

6.6. Svjedok S. C. G. u bitnom je iskazala da je 27. veljače 2018. predvečer u kafiću u kojem je radila bio L. T.. U jednom trenutku u kafić su ušli  optuženi T. I. i T. P., zvani P., tražeći od L. T. da pomakne kombi, koji im je priječio auto. Zna da se L. T. digao i izašao van, a ne sjeća se da bi se netko od njih trojice vraćao unutra nakon toga. Zna samo da su nakon nekog vremena T. P. i M. Š. unijeli L. T. u kafić. Nije se sjećala niti da li je izvana u kafiću čula nekakvu galamu, jer u kafiću svira glasna muzika, a bilo je i ljudi, dok je vani bilo hladno i nije imala nikakvu potrebu izlaziti van. Ne sjeća se kako je L. T. reagirao kada je zamoljen da premjesti kombi, ali zna da je izašao van, ali je dopustila da L. T. nije odmah želio pomaknuti kombi, već malo kasnije kao što je to iskazala tijekom istražnog postupka, 0bjasnivši svoju razliku u iskazu činjenicom da se bolje sjećala događaja kada je bio manji odmak od vremena između iskazivanja i samog događaja. Na posebno pitanje odgovorila je i da je L. T. bio pripit, dok joj se nije činio pijan, kao i da kada su ga donijeli nazad, isti je bio plav, a na sebi je imao radno odijelo. Niti jednog od njih trojice nije poznavala previše dobro, jer niti jedan nije bio redoviti gost lokala. U odnosu na samu rasvjetu ispred kafića, iskazala je da rasvjete ispred kafića nema, već samo postoji ulična rasvjeta kod susjede.

 

6.7. Iz svjedočkog iskaza M. Š. u bitnom proizlazi da je krajem veljače 2018. bio u kafiću „M.“ gdje je razgovarao sa svojim poznanikom i L. T. na šanku. U jednom trenutku, nakon što su njih trojica samo kratko razgovarali došao je T. P. traživši od L. T. da pomakne svoj kombi. L. T. se digao kako bi svoj kombi pomaknuo i ništa nije upućivalo na bilo kakav sukob. Nakon nekog vremena u kafić je ušla B. Z., koja mu je rekla da je na parkiralištu bilo nekakvo komešanje i da je ovaj čovjek s kombijem pobjegao kod njega u dvorište. Kako mu je taj dan otac došao iz bolnice gdje je operirao srce, zabrinuo se, da mu L. T. ne bi ušao u kuću pa je krenuo prema svojoj kući. Tom prilikom obišao je i dvorište i svoju kuću te susjedovo dvorište, ali nije zatekao L. T.. Nedugo nakon što se već vratio ponovno u kafić, T. P., koji se ponovno vratio u kafić, ga je pitao za L. T. nakon čega su se obojica složila da ga idu pronaći. Pretraživali su sva ona mjesta koja je i on prethodno gledao pa su negdje kod jedne kuće vidjeli L. T., koji je bio u jako čudnom položaju, jer su mu noge bile na jednom zidu nešto od poda po njegovom sjećanju. Tijelo mu je bilo u polu ležećem položaju naslonjeno na zid i glava na  zidu. Lice L. T. je izgubilo boju. Nakon toga je T. P. pozvao hitnu pomoć, odnijeli su ga nazad u kafić i započeli sa reanimacijom do dolaska hitne pomoći. Nije se mogao sjetiti da li su ogradu od dvorišta kuće gdje je nađen L. T. otvorili ili preskočili dodajući da je moguće da je bila zaleđena. Na foto elaboratu na slici broj 85 pokazao je položaj tijela L. T., navevši da je na jedan zid bila naslonjena glava a na drugi noga, odnosno, da je ležao poprečke. Nije se mogao sjetiti kako je L. T. bio obučen, dodajući da je isti bio pod utjecajem alkohola, ali ništa posebno.

 

6.8. Svjedoci Š. B. i M. G. koji nisu neposredni očevici samog događaja, u bitnom su suglasno naveli da su inkriminirane večeri bili u caffe baru „M.“ u kojem trenutku je do njih došao L. T. sa kojim su svi zajedno popili po jednu pivu. Nakon popijene pive otišli su kući. Za vrijeme njihova boravka u kafiću nije bilo nikakvih verbalnih ili fizičkih sukoba.

 

6.9. Iz nalaza i mišljenja vještaka za tekstilna vlakna diplomiranog inženjera S. B. u bitnom proizlazi da iz dostavljenih prozirnih ljepljivih traka kojim su izuzeti mikrotragovi sa šaka lijeve i desne ruke, te prozirnih ljepljivih traka kojima su izuzeti mikrotragovi sa dostavljene odjeće i obuće optuženog T. I. nisu pronađena tekstilna vlakna koja bi po svojim ispitanim svojstvima bila jednaka vlaknima i sustava materijala dostavljene odjeće pokojnog L. T..

 

6.10. Iz nalaza i mišljenja vještaka za biološka vještačenja diplomiranog inženjera S. M. proizlazi da je iz molekularno genetske analize nespornog biološkog uzorka oštećenog L. T. i optuženog T. I. utvrđen njihov DNA profil. Iz dostavljenih briseva nije bilo moguće utvrditi dovoljnu količinu DNA koja bi bila podobna za vještačenja. Također je naveo da ukoliko je između te dvije osobe došlo do međusobnog kontakta, primjerice šakom, a ne grebanjem, onda sasvim sigurno neće doći do zaostajanja epitela u noktima te druge osobe, koje je izvršila kontakt u vidu udarca, jer sami nokti nisu bili u izravnom doticaju s kožom te druge osobe, već samo šaka.

 

6.11. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa V. D. B. proizlazi da je vještačenjem utvrđen rezultat 0,44 g/kg alkohola u krvi u trenutku vađenja krvi za optuženika T. I.. Vađenje krvi obavljeno je 28. 02. 2018. u 01,10 minuta, dok je izuzimanje mokraće obavljeno istog datuma u 01,05 sati. S obzirom na odnos koncentracije alkohola u krvi i mokraći ustanovljeno je da je u trenutku vađenja krvi imenovani bio u fazi eliminacije alkohola iz organizma, što omogućava retrogradni preračun dekoncentracije na koncentraciju u trenutku događaja. Obzirom na navedeno kao i obzirom na vrijeme događaja oko 21,00 sat, koncentracija je tada iznosila najmanje 0,86 g/kg. S tom koncentracijom imenovani se nalazio u lakše pripitom stanju, budući se radi o koncentraciji alkohola od oko 0,5 do oko 1,00 g/kg. To stanje karakterizira zapravo stimulacija, zato što postoji slabljenje socijalne inhibicije uvjetovano depresivnim djelovanjem alkohola na moždanu koru, čime je oslabljen njen kočeći efekt prema nižim moždanim strukturama. Zbog toga se osoba slobodnije ponaša, nalazi se u stanju blage euforije, razgovorljiva je, raste joj samopouzdanje. Dobro se osjeća, iako slabi samokritičnost te dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti. Osoba može pogrešno procjenjivati situaciju i upravo zbog te euforije se lakše donose neke nepromišljene odluke. Osoba je subjektivnija, sugestibilnija, postoji lažna hrabrost, osjeća se slobodnije, hrabrije i ponekad ima želju za isticanjem. Može se pojavljivati i veselo raspoloženje ili sklonost svađi, te se lakše ulazi u neke konflikte. Tu zapravo počinju prve naznake agresivnijeg ponašanja, ali ono zavisi o strukturi ličnosti pojedinca, a počinju i problemi sa koordinacijom fine motorike, dok druga koordinacija nije još narušena. Kada bi se kao vrijeme događaja uzelo vrijeme 20,30 sati, a kako je to navedeno na policijskom izvješću, tada bi koncentracija alkohola u krvi optuženika iznosila najmanje 0,91 g/kg ali niti u toj situaciji međusobni odnos alkohola u krvi u 20,30 i oko 21,00 sat nije bitno različita, pa ni karakteristike u ponašanju konkretne osobe. Koncentracija alkohola u krvi L. T. iznosila je 2,51 g/kg u trenutku smrti koja je konstatirana prema hitnoj u 22,16 sati. Razlika u koncentraciji mogla je biti u odnosu na vrijeme događaja koje je navedeno oko 21,00 sat, tek neznatno viša, znači za 0,1 g/kg, odnosno, 0,12 g/kg, što bi bilo sat i 15 minuta prije konstatiranja smrti. Koncentracija 2,51 g/kg i koncentracija 2,63 g/kg odgovaraju teško pijanom stanju koje obuhvaća koncentraciju od 2,5 na više. Osoba koja se nalazi u teškom pijanom stanju, nalazi se zapravo u fazi konfuzije, to znači da postoje već vrlo izraženi poremećaji koordinacije, tako da osoba teže hoda, tetura i može posrtati. Također može doći i do pada a postoje i poremećaji u govoru jer je govor slabije artikuliran i postoji dezorijentacija u vremenu i prostoru, a općenito i mentalna konfuzija, s obzirom na izrazito slabljenje intelektualnih funkcija i bitni poremećaj percepcije, slabljene vida, sluha i svih osjeta koji se zaprimaju. Može nastupiti poremećaj u ponašanju kao što je pojačanje agresivnosti, ukoliko je to kod osobe inače potisnuto te dolazi do grubosti, surovosti a moguća je pojava halucinacije. U pogledu emocionalnog stanja može nastupiti apatija, letargija koja se očituje umorom, nedostatkom energije, tromošću i općenito oslabljenim funkcijama. Moguća je i bezvoljnost, potištenost ili pak ravnodušnost. Sve te pojave dosta ovise o strukturi ličnosti osobe, a onda vještačenje takve osobe više ulazi u domenu psihijatra.

 

6.12. Sudsko medicinski vještak dr V. P. navela je da iz obdukcijskog zapisnika oštećenog L. T. proizlazi da su na njegovom tijelu utvrđene oguljotine kože u projekciji desne jagodice i desne šake, krvni podljev na vjeđama desnog oka i nosu, krvni podljev na stražnjoj strani donjeg dijela desne nadlaktice, otekline, oguljotine i rane razderotine vlasišta, tjemeno zatiljno, krvni podljev mekog oglavka u istom području tjemeno zatiljno te krvarenje u meke moždane ovojnice tjemeno obostrano, a od prethodnog postojećih stanja utvrdi se zadebljanje lijeve klijetke srca, te vezivnom promijenjen srčani mišić. Uz to je obdukcijom utvrđena akutna nastala oteklina pluća te opća punokrvnost unutarnjih organa u stanju nakon reanimacije. Kao što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju sve ozljede koje je zadobio oštećeni u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Uzevši u obzir međutim okolnosti događaja koje proizlaze iz stanja spisa, zaključila je da je oštećeni preminuo nasilnom smrću zbog psihičke traume.

 

6.12.1. Općenito govoreći psihička trauma nastaje u trenutku kada nakon ozljeđivanja postoji jedinstvo prethodno postojećeg stanja organizma i samog stresnog događaja. U konkretnom slučaju okolnosti koje su pratile ovaj događaj, a to je bila alkoholiziranost oštećenika kao i izrazito niska temperatura okoline, mogle su doprinijeti ovom smrtnom ishodu. Kada se govori o doprinosu, govori se o utjecaju na cjelokupni organizam. U konkretnom slučaju postoji djelovanje hormona adrenalina i noradrenalina koji dovode do povišenja tlaka. Stiskanje perifernih krvnih žila koje su posljedica sniženja temperature osobe, dovode do povećanja volumena cirkulirajuće krvi, što uz djelovanje adrenalina i noradrenalina dovodi do povišenja krvnog tlaka. Nije moguće iskazati u kojem je to opsegu moglo doprinijeti povišenju krvnog tlaka, ali izvjesno je, a uzevši u obzir prethodno navedene postojeće promjene na srčanom mišiću, da je oštećeni imao već prije u određenom stupnju povišene vrijednosti krvnog tlaka. Na posljednju činjenicu upućuje zadebljanje stjenke lijevog srca. Uz to je utvrđeno i već prethodno navedeno teško pijano stanje koje bi zapravo trebalo dovesti do vazodilatacije - odnosno širenje krvnih žila. Kada se govori o psihičkoj traumi ona je takove naravi da mora postojati veoma kratki odmak između nekakvog stresnog događaja (npr. fizički sukob) i nastupa smrti. U konkretnom slučaju postoji i fizičko ozljeđivanje koje doprinosi tom emocionalnom doživljaju, a da pritom nema neke druge ozljede ili stanja organizma, koje bi po svojoj naravi trebalo dovesti do smrti, pa kada u takvim okolnostima nastupi smrt, onda se govori o psihičkoj traumi.

 

6.12.2. Oštećeni je imao krvni podljev vjeđa desnog oka i nosa koje u okolnostima fizičkog sukoba u pravilu nastaju udarcem šakom i predstavljaju tjelesnu ozljedu. Predmetna ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu (laka tjelesna ozljeda), koja je mogla biti zadana silom lakog do srednjeg intenziteta. Teoretski, a s obzirom na već prethodno spomenuto alkoholizirano stanje oštećenika, ova ozljeda je mogla dovesti do destabilizacije i pada oštećenika na podlogu.

 

6.12.3. Navela je i da oštećeni ima ozljede u području glave, koje se nalaze u tjemenom zatiljnom području, u vidu vidljive otekline oguljotinama te ranama razderotinama vlasišta te krvnim podljevom mekog oglavka u istom području. Uz to su utvrđena i krvarenja u mekim moždanim ovojnicama tjemeno obostrano, što s obzirom na mehanizam nastanka, a to je tjemeno zatiljno područje, čini cjelinu sa prethodno opisanim ozljedama na površini glave i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ova ozljeda u pravilu nastaje padom, a krvni podljev na stražnjoj strani donjeg dijela desne nadlaktice mogao je također nastati padom i udarcem o neku prepreku u prostoru ili udarcem o podlogu. Nije moguće zaključivati za ovu ozljedu glave u području tjemeno zatiljnog dijela glave, koju je opisala kao unutarnju i vanjsku ozljedu da li je nastala jednim padom ili sa dva pada. Vremenski razmak između prvog i mogućeg drugog pada koji je izvjesno postojao, a s obzirom na rečeno joj mjesto pronalaska tijela i njegov položaj pri tom pronalasku tijela je prekratak da bi se eventualno mogao razdvojiti mogući pad kao posljedica udarca u području glave i pad koji je eventualno nastao naknadno na mjestu gdje je tijelo pronađeno.

 

6.12.4. Na poseban upit odgovorila je da na mjestu događaja gdje osoba s ovakvim, prethodno opisanim ozljedama padne i zadobije oguljotine i rane razderotine, činjenica vidljivih tragova krvi, zavisi od toga da li je osoba imala nekakvo pokrivalo za glavu, kao i o opsegu ozljeda. Za pretpostaviti je da bi se, ukoliko nije imala kapu, na mjestu pada i udarca glavom, ukoliko je osoba neko kraće vrijeme bila oslonjena o podlogu, trebali na tom mjestu naći manji tragovi krvi. Ukoliko se radi o manjim ozljedama na glavi (opisuje se rane razderotine duljine do 0,5 cm) tada, ukoliko bi se osoba naglo ustala nakon pada, ne bi nužno morali nastati tragovi krvi. Nakon što joj je predočena fotodokumentacija koja prileži spisu i upućuje ju se na trag broj 3, koji je sadržan i prikazan na fotografiji 85, 86, 87 i 88, i za koji je nesporno utvrđeno da se radi o tragovima krvi oštećenika, odgovorila je da ovi tragovi nisu opsežni, što govori u prilog činjenice da ova ozljeda nije imala značajno vanjsko krvarenje. Uvidom u ove fotografije nije mogla konkretnije zaključivati kada je nastala ova ozljeda glave. Isto tako temeljem opisa ovih ozljeda nije moguće zaključivanje je li njihov nastanak bio potpomognut nekim udarcem (primjerice prethodno opisani udarac u području desnog oka) ili je bio dostatan samo pad pokliznućem na ledu. Nije mogla isključiti da bi oštećeni na ovom mjestu tragova krvi na fasadi kuće, ostavio ovakav trag da je samo prislonio glavu bez pada jer bi i u tim okolnostima, već bi prethodno ozlijeđena glava ostavila ovakav trag. U odnosu na samo ponašanje oštećenika koji je nakon prvotnog udarca šakom mogao ustati sa tvrde podloge i nastaviti trčati, ako je imao ovu ozljedu glave koju je opisala, iskazala je da ne može isključiti da bi se nakon ovakve ozljede, a bez obzira na prethodno opisano stanje svijesti u takvom stupnju alkoholiziranosti, oštećeni mogao nastaviti kretati trčanjem. Pod pretpostavkom da se ne radi o prevelikoj udaljenosti (oko 40-tak metara), ne može isključiti da bi se oštećeni mogao kretati na tu udaljenost s takvom ozljedom glave, koja je sama po sebi teška tjelesna ozljeda. Dakle, opseg ozljeda sam po sebi definira mogućnost kretanja uz ostale subjektivne okolnosti na strani te iste osobe. Masa samog tijela u konkretnom slučaju oštećenika, nije bitan činitelj koji bi mogao otežati pad na ledu.

 

6.12.5. Sama oteklina mozga može nastati, u bilo kojim okolnostima, tj. nastaje i u prirodnim smrtima i sama po sebi nije obilježje nekog težeg ozljeđivanja i ne može doprinijeti izmijenjenoj kvalifikaciji ove ozljede.

 

6.12.6.Na poseban upit branitelja optuženika da li je pad sam po sebi bez psihičke traume izazvane sukobom mogao biti uzrokom smrti u konkretnoj situaciji kao posljedica psihičke traume, odgovorila je da to nije moguće, jer moraju imati okolnost u kojoj nastaje taj primarni strah, a to se događa u nekom sukobu. Kada joj se postavilo pitanje kako bi okarakterizirala promijenjeno srce u oštećenika, a obzirom da u obdukcijskom nalazu nisu nađene ishemije, ožiljci, nekroze ili stenoze iskazala je da bi se to moglo okarakterizirati s početnim promjenama (u nekakvom rasponu od 1 do 5 sa 2 do 3), a ovo zadebljanje stjenke lijevog srca govori vjerojatno o početnoj, neprepoznatoj hipertenziji, tj. povišenim vrijednostima krvnog tlaka koje u pravilu dovode do zadebljanja lijeve klijetke srca. Patološka aritmija može se objektivno dokazati jedino ukoliko je osoba priključena na EKG. Činjenica je da svaka osoba na jednaki način reagira u situacijama stresa, jer sve promjene koje je prethodno navela posljedica su aktivacije autonomnog živčanog sustava i na to čovjek sam svjesno ne može utjecati. Ne može se znati kako će svaki pojedinac reagirati na situaciju stresa i da li hoće u datim okolnostima doći do ovakve aritmije, koja će u konačnici završiti sa smrtnim ishodom. Međutim, kada postoji situacija koja je visokog stresogenog potencijala, a nema nikakvog drugog uzroka smrti, morate metodom isključenja doći do uzroka smrti. Na obdukciji nije moguće dokazati sam kateholaminski šok, zato što se adrenalin i noradrenalin brzo razgrađuje i ne postoji metoda kojim bi se oni dokazali na obdukciji.

 

6.12.7.Kada se govori o osobi koja je trijezna i koja je pod utjecajem alkohola izvjesno je da bi alkohol mogao utjecati na brzinu reakcije i autonomnog živčanog sustava, međutim, ova reakcija se ne može potpuno isključiti, osim kada bi osoba bila u potpuno besvjesnom stanju. Dakle, u konkretnom slučaju ova reakcija, obzirom na pijano stanje bi bila sporija. Na poseban upit branitelja optuženika da li je moguć identični uzrok smrti kako je izvještačeno, psihička trauma i u situaciji da postoji prvotni fizički sukob, ali ne i pad na tvrdu podlogu i ozljeda glave kao posljedica udarca o tvrdu podlogu, iskazala je da bi isti uzrok smrti bio moguć. Na upit da li da nije na sudskoj medicini prilikom vještačenja mrtvog tijela oštećenika utvrđeno postojanje fizičkog sukoba, odnosno, da nije postojao zapisnik o očevidu, kako bi tada vještačenje bilo provedeno, odgovorila je da u konkretnom slučaju uvijek kada postoji mogućnost da se radi o smrti koja je posljedica kaznenog djela, prisustvuju i djelatnici policije i već su na obdukciji znali okolnosti događaja jer je u sudskoj medicini za zaključivanje potrebno znati okolnosti događaja.

 

6.12.8. Kada joj je predočena fotografija iz fotoelaborata - obdukcije mrtvog tijela L. T. koja se nalazi u posebnom fotoelaboratu, fotografija pod brojem 16, 17, 18 i 19 iskazala je da je lokalizacija ozljede najbolje vidljiva na fotografiji 18 gdje je razvidno da se radi o točnoj lokalizaciji kako je navedeno - tjemeno zatiljno. Kada joj je predočena fotografija iz istog fotoelaborata i prateće ozljede pod brojem 6, 7 i 8 navela je da se radi o oguljotini koja je u vještačenju opisana u cjelini sa krvnim podljevom kapaka desnog oka i područja hrpta nosa i za tu oguljotinu je navedeno da s obzirom na topografsko anatomske odnose čini cjelinu s opisanim ozljedama podljeva desnog oka i područja hrpta nosa. Ozljeda, u vidu oguljotine teoretski je mogla nastati i nekakvim drugim struganjem o neku prepreku ili podlogu, a radi se o nespecifičnoj ozljedi za koju nije moguće sa sigurnošću govoriti o samo jednom mehanizmu nastanka. To znači da nije nužno da je ona nastala zajedno sa udarcem, odnosno, sa opisanim krvnim podljevom oka i hrpta nosa, već je mogla nastati i neovisno od tog udarca. Oguljotina nastaje kosim povlačenjem nekog mehaničkog sredstva površinom kože. Teoretski, kada se govori o cjelini koja se može najbolje vidjeti na fotografiji 8 fotodokumentacije, tj. razina na kojoj se nalazi oguljotina, omogućuje ovo prvotno zaključivanje, odnosno, da je i ta oguljotina nastala zajedno s ozljedom oka i hrpta nosa, dakle, udarcem.

 

6.12.9.Na poseban upit na temelju čega je zaključila da je oštećeni L. T. bio u stanju iznimno jake duševne uzbuđenosti, a kako je to izrijekom navela u nalazu, odgovorila je da o tome govore, okolnosti događaja koje su bile visokog stresogenog potencijala, ozljeđivanje koje je utvrđeno obdukcijom. U konačnici posljedica sveg prethodnog navedenog, a što je po sudskomedicinskim kriterijima potrebno da se donese zaključak da se radi o nasilnoj smrti koja je posljedica psihičke traume uz prethodno postojeće, i u obdukciji opisano stanje srca. Stanje je vidljivo i na fotografiji obdukcije broj 6 (fotoelaborat mrtvog tijela) gdje je vidljiv sitno pjenušavi edem tingiran krvlju, a što upućuje na razvoj edema pluća, a koji se opisuje i na obdukciji. Edem pluća može nastati u bilo kojim uvjetima naglog prestanka rada srca, međutim, kada je riječ o psihičkoj traumi kao i u nekim drugim sudskomedicinskim slučajevima uzimaju se različiti elementi u obzir i donosi se zaključak. Dakle, mora postojati kompletna slika za donošenje zaključka o uzroku smrti a nije moguće analizirati svaki element ponaosob na način da se pita što je moglo takvu promjenu izazvati. Adrenalin i noradrenalin, su hormoni koje se nazivaju i hormoni stresa koji se poslijesmrtno ne mogu mjeriti.

 

6.12.10. Nije mogla isključiti da je od trenutka fizičkog sukoba do trenutka smrti kada je ona konstatirana došlo još do nekakvog stresnog događaja koji bi doveo do ove posljedice. Situacije u kojima nastane smrt zbog psihičke traume su rijetke, što znači da prosječna osoba ne može ni pomisliti da bi se ovako nekako jedna ozljeda koja je posljedica udarca šakom, mogla završiti smrtnim ishodom, a imajući u obzir situaciju da se oštećeni ustao i pobjegao s mjesta događaja.

 

6.12.11. U situaciji koja je opisana da se oštećeni nakon udarca digao i udaljio s mjesta događaja, ozljeda koja je nanesena na oku i hrptu nosa nije morala odmah biti vidljiva. Ova ozljeda u pravilu biva vidljiva u vrlo kratkom roku koji se može mjeriti u minutama, ali ako se netko digne i pobjegne, osoba koja zadaje udarac ne mora to vidjeti odmah. Na isti način i ova ozljeda glave zatiljno tjemeno ne mora odmah biti vidljiva. Kosa prekriva vlasište, odnosno, meki oglavak i treba biti natopljena krvlju da bi se moglo odmah zamijetiti ovo ozljeđivanje. U konkretnom slučaju radi se o manjim ranama razderotinama koje su bile duljine do 0,5 cm, a što je i vidljivo na fotografiji 19 fotoelaborata mrtvog tijela oštećenog L. T..

 

6.12.12. Medicinska dokumentacija koja je od strane ovog suda tražena u odnosu na pokojnog L. T. ne bi promijenila niti doprinijela nalazu i mišljenju pa u tom smislu nije nužna radi bilo kakve dopune.

 

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ovaj sud je sa nespornom sigurnošću utvrdio da je optuženi T. I. počinio kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci ove presude.

 

8. Obranu optuženika T. I. ovaj sud je samo dijelom prihvatio kao istinitu. istinitim je cijenjen opis događanja inkriminiranog dana koji je prethodio samom inkriminiranom događaju kao i opis događanja opisan po optuženom T. I. koji je uslijedio nakon istog. Nije međutim, kao istinit prihvaćen njegov navod koji se odnosi na sam tijek odvijanja sukoba između njega i oštećenika L. T.. Naime, sam je optuženi T. I. iskazao da je do sukoba između njih dvojice došlo nakon što je L. T. izašao van u namjeri da pomakne svoj kombi koji je priječio izlazak njegovog automobila, koji je bio parkiran. Ovu činjenicu potvrđuju i suglasni svjedočki iskazi T. P. i M. Š. pa ju kao istinitu prihvaća i ovaj sud. Nije međutim, istinitim prihvaćen navod optuženog T. I. da je u jednom trenutku verbalnog sukoba koji je postojao između njega i L. T., L. T. prišao njegovom automobilu i počeo potezati njegov lijevi blatobran prema van. Iako se radi o činjenici koja je za opstojnost samog kaznenog djela irelevantna kao i usprkos što o ovoj okolnosti na istovjetan način iskazuje i svjedok T. P., prijatelj od optuženika T. I. koji je s istim navedenog dana cijeli dan u kafiću igrao pikado i konzumirao pića, tu činjenicu ne potvrđuju svjedočki iskazi D. B., B. Z. i M. M. koji su (također) neposredni očevici inkriminiranog događaja. Nadalje, iskazanu okolnost da je oštećeni L. T. neposredno prije no, što je optuženi T. I. istog udario šakom, zamahnuo rukom prema njemu u namjeri da ga udari, ovaj sud također nije ocijenio kao istinitu. Naime, i navedena činjenica suprotna je analizi svjedočkih iskaza spomenutih svjedoka D. B., B. Z. i M. M.. Navedeni svjedoci su suglasno i u bitnom istovjetno opisali položaj tijela optuženog T. I. i oštećenika L. T., kao i njihov međusobni odnos u vidu gestikulacije rukama neposredno prije no, što se dogodio udarac šakom u predjelu lica od strane optuženog T. I. i niti jedan od navedena tri svjedoka ne opisuju bilo kakvo kretanje (hodanje po parkiralištu) oštećenog L. T. neposredno prije no što je udaren šakom u glavu od strane optuženika T. I.. Prihvaćen je međutim, kao istinit navod optuženika T. I. da je jednim udarcem šakom u predjelu lica udario L. T. od kojeg udarca je ovaj pao. U ovom dijelu njegov je iskaz suglasan osim sa već spomenutim svjedočkim iskazima D. B., B. Z. i M. M. kao i sa iskazom svjedoka T. P.. Nije međutim, prihvaćen njegov navod u dijelu u kojem isti iskazuje da je uslijed udarca oštećeni L. T. samo „sjeo na guzicu“ a ne i udario glavom o pod. Treba naglasiti da je u ovom dijelu njegov iskaz suprotan jasnom i detaljnom opisu pada koji je u svom iskazu opisala svjedokinja D. B., a koja je izrijekom navela da je oštećeni L. T. pao na leđa te svjedoka B. Z. i M. M. koji također iskazuju o oštećenikovom ”padu na leđa” a ne o njegovom ”padu na stražnjicu”. Treba pri tome naglasiti da je D. B. svjedok koji je cijeli događaj promatrala sa udaljenosti od oko 6 metara i da tom svjedoku nisu priječili pogledu parkirani automobili. U ovom dijelu obrana optuženika T. I. suprotna je i utvrđenim i opisanim ozljedama po vještaku sudske medicine dr V. P.. Osim toga, treba naglasiti i da je ovaj neprihvaćeni dio obrane optuženog T. I. nelogičan kada se ima na umu reakcija optuženika nakon što je saznao da se oštećeni L. T. reanimira oko sat vremena nakon spornog događaja. Naime, svjedok koji nije neposredni očevidac, ali je u nastavku večeri sa optuženim T. I. i sa svojim bratom T. P. bio u drugom kafiću, svjedok I. P., opisao je reakciju optuženika T. I. nakon što je saznao što se događa sa oštećenim L. T.. Upravo ova reakcija optuženika T. I. koji je odmah po saznanju da je nastupila reanimacija L. T., a time posljedično i izvjesno njegova smrt, napušta kafić gdje se nalazio i odlazi kući razgovarati sa ženom, da bi joj ispričao što se dogodilo, jasno ukazuje da je isti očekivao da će još iste večeri biti predveden i ispitan po djelatnicima policije u svezi sa događajem koji se dogodio tijekom sukoba sa oštećenim L. T.. Neprihvaćeni dio obrane optuženika T. I. ovaj sud je ocijenio obranom usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, te pokušajem prikaza vlastitog postupanja u stanju nužne obrane.

 

9. Svjedočki iskaz T. P. ovaj sud je samo dijelom prihvatio kao istinit. Istinitim je cijenjen njegov navod koji se odnosi na opis događaja koji je prethodio samom sukobu između optuženika T. I. i oštećenog L. T.. Istinitim je cijenjen i njegov navod da je nakon što je oštećeni L. T. izašao van iz kafića kako bi pomaknuo svoj kombi, započeo prepirku sa optuženim T. I.. U ovom dijelu njegov je navod suglasan ne samo sa iskazom optuženika T. I., već i svjedočkim iskazima D. B., B. Z. i M. M. koji su suglasno opisali prepirku koju su vidjeli između dva muškarca. Nije međutim, istinitim cijenjen njegov navod prema kojem je u jednom trenutku oštećeni L. T. rukama uhvatio lijevi blatobran BMW u vlasništvu optuženog T. I. i počeo ga povlačiti kao da će ga iščupati. Treba naglasiti da je navedeni navod suprotan suglasnim iskazima D. B., B. Z. i M. M. koji opisujući prepirku koju su vidjeli između optuženog T. I. i oštećenog L. T., ne opisuju niti u jednom trenutku bilo kakvo udaljavanje jedan od drugoga, odnosno, opisanu prepirku opisuju kao sučelice postavljena tijela oštećenika L. T. i optuženog T. I.. Nije istinitim cijenjen niti navod ovog svjedoka prema kojem je navodu oštećeni L. T. nakon udarca optuženog T. I. „pao na guzicu“. Naime, u tom je dijelu njegov iskaz suprotan s jedne strane utvrđenim ozljedama opisanim po vještaku sudske medicine dr V. P., ali i već spomenutim svjedočkim iskazima D. B., B. Z. i M. M. i njihovoj analizi svjedočkih iskaza na koju analizu se sud i ovdje poziva. Istinitim je međutim, cijenjen njegov navod koji se odnosi na činjenicu da je oštećeni L. T. nakon samog događaja ustao i počeo trčati, kao i iskazana okolnost koja se odnosi na njegovo pronalaženje gotovo sat vremena kasnije u položaju koji ovaj svjedok opisuje. U tom je dijelu ovaj svjedočki iskaz suglasan sa iskazima svjedoka D. B., B. Z. i M. M., ali i svjedočkim iskazom M. Š. koji je opisao mjesto i način pronalaska oštećenog L. T.. Posebice relevantnim je cijenjen navod ovog svjedoka koji se odnosi na činjenicu da je isti zastao u kafiću po povratku iz Z., te inzistirao da nastoje pronaći oštećenog L. T.. Neprihvaćeni dijelovi svjedočkog iskaza ocijenjeni su pokušajem otklanjanja ili umanjenja odgovornosti samog optuženika T. I. sa kojim je ovaj svjedok nesporno u prijateljskim odnosima.

 

9.1. Iskaz svjedoka I. P. ovaj sud je, iako u cijelosti prihvatio, cijenio u dijelu u kojem isti ima neposrednih saznanja o samom događaju. Upravo zbog navedenog, posebno ga je cijenio u dijelu u kojem je ovaj svjedok opisao način reakcije optuženog T. I. kada je saznao od njegovog brata T. P. da je oštećeni L. T. pronađen i da je u tijeku njegova reanimacija.

 

9.2. Iskaz svjedoka D. B. u cijelosti je prihvaćen kao istinit te je isti cijenjen i kao posebice relevantan. Treba naglasiti da je navedeni svjedok neposredni očevidac samog događaja koji je cijeli događaj promatrala s udaljenosti od oko 6 metara i to sa kata kuće. Položaj promatranja ovog svjedoka cijelog događaja čijem pogledu nisu priječili parkirani automobili ukazuje i na činjenicu da je ista bila u mogućnosti dobro promotriti i vidjeti što se događa, posebice u situaciji kada je na prozor prišla na poziv supruga, koji je prethodno taj događaj promatrao, odnosno prišavši prozoru upravo da bi inkriminirani događaj i promatrala. Relevantnim je tako cijenjen njezin navod da su se optuženi T. I. i oštećeni L. T. samo prepirali i da se nisu dodirivali sve do trenutka, dok se nije dogodio udarac u predjelu čela od strane optuženog T. I. spram oštećenog L. T.. Isto tako, relevantnim je cijenjen i njezin navod da je isti uslijed udarca pao na pod i to na leđa. Uvažavajući takav način odvijanja događaja, a koji opisuje ovaj svjedok i koji je od strane ovog suda prihvaćen kao istinit, potvrđuje i da je upravo uslijed takvog pada na leđa oštećeni Lauro Tubić udario glavom o podlogu, iako se sam svjedok o toj činjenici nije mogao decidirano očitovati. Relevantnim je cijenjen i njezin navod da je po njezinom sjećanju tek po povratku optuženog T. I. nakon što je prethodno trčao za oštećenim L. T., T. P. ispeljao auto od optuženika s parkirališta.

 

9.3. Svjedočke iskaze B. Z. i M. M. ovaj sud je također u cijelosti prihvatio kao istinite, budući da se radi o iskazima svjedoka koji su međusobno sukladni. Relevantnim su cijenjeni tako njihovi sukladni iskazi iz kojih proizlazi da su primijetili međusobnu svađu između dvojice muškaraca, pri čemu su i jedan i drugi svjedok vidjeli i treću osobu pokraj dvije osobe u svađi. Naime, dovodeći u svezu te dijelove iskaza svjedoka B. Z. i M. M. s iskazima optuženika T. I. i svjedoka Tomislava Poldrugača, to je očito da je T. P. u trenutku svađe između oštećenog L. T. i optuženog T. I., također nazočio istoj iako u istoj nije sudjelovao. Relevantnim su cijenjeni i sukladni iskazi ovih svjedoka iz kojih proizlazi da su vidjeli jedno guranje ili jedan udarac od kojeg udarca je jedan od muškaraca pao na pod pri čemu su oba svjedoka izvela istovjetan zaključak o padu ”na leđa” a ne o ”padu na stražnjicu”. Naime, upravo ova činjenica isključuje iskazane navode optuženika T. I. i iskazan navod svjedoka T. P. prema kojem bi proizlazilo da je oštećeni L. T. prethodno zamahnuo rukom prema optuženom T. I. u namjeri da ga udari kao i činjenicu da je isti uslijed udarca ”sjeo na guzicu”. Naime, očito je da su navedeni svjedoci – očevici ovog događaja – iz načina pada oštećenog L. T. izveli zaključak koji je istovjetan sa onim što je osobno i vidio svjedok D. B..

 

9.4. Iako su kao irelevantni cijenjeni svjedočki iskazi S. B., A. P., Š. B. i M. G., isti su od strane ovog suda u cijelosti prihvaćeni kao istiniti. Treba međutim, naglasiti da niti jedan od navedenih svjedoka nema neposrednih saznanja o okolnostima inkriminiranog događaja.

 

9.5. Iskazi svjedoka S. C. G. kao i iskaz svjedoka M. Š. su od strane ovog suda u cijelosti ocijenjeni kao istiniti. Naime, radi se o svjedočkim iskazima osoba koji nisu zainteresirani na bilo koji način za konačni ishod ovog postupka. Osim toga, navedeni svjedoci nisu bili neposredni očevici konkretnog događaja,  pa o samim okolnostima istog nisu niti mogli iskazivati. Relevantnim su međutim, cijenjeni u dijelu iz kojeg proizlazi da je oštećeni L. T. navedenog dana konzumirao alkohol kao i da prilikom njegova izlaza na parkiralište u namjeri da ukloni svoj automobil, nije pokazivao namjeru bilo kakvog sukoba.

 

10. Nalaze i mišljenje vještaka diplomiranih inženjera; S. B. i S. M. ovaj sud je, iako podredno cijenio, u cijelosti prihvatio kao istinite, budući su dani od strane stručnih osoba obučenih za davanje navedenih nalaza i mišljenja. Podredno su cijenjeni međutim iz razloga što njihovi nalazi nisu bili od utjecaja  za utvrđenje relevantnih činjenica za konačno presuđenje, a sve iz razloga, jer iz njihovih nalaza i mišljenja proizlazi da nisu pronađene dovoljne količine tragova koje bi se mogle dovesti u svezu sa inkriminiranim događajem. Relevantnim je međutim, cijenjen navod vještaka za biološka vještačenja dipl.ing. S. M. koji je opisao na koji način se zadržavaju epiteli u noktima druge osobe, a koje okolnosti dodatno potkrepljuju zaključak ovoga suda da osim udarca šakom, drugog intenzivnijeg kontakta između optuženika T. I. i oštećenika L. T. nije bilo.

 

10.1. Nalaz i mišljenje vještaka toksikologa V. D. B. ovaj sud je u cijelosti ocijenio kao istinit, cijeneći ga posebice u dijelu iz kojeg proizlazi utvrđena količina apsolutnog alkohola u krvi na strani optuženika T. I., kao i ponašanje osobe koja se nalazi pod takvom količinom utjecaja alkohola u krvi. Istinitim je cijenjen i opisan način ponašanja osobe koja je u teško pijanom stanju, a kao što je to bilo utvrđenje za oštećenog L. T..

 

10.2. U cijelosti je prihvaćen detaljan i opsežan nalaz sudskomedicinskog vještaka dr V. P., budući je dan od strane osobe koja je u potpunosti stručno osposobljena za davanje ovakvih nalaza i mišljenja, osobe sa višegodišnjim iskustvom te nezainteresirane za ishod samog postupka. Posebice je relevantnim cijenjen opis načina utvrđenja uzroka smrti na strani oštećenog L. T., odnosno, iskazana činjenica da je predmetno utvrđenje uvijek kompilacija razmatranja cjelokupnog događaja na temelju kojeg događaja se iznosi konačni zaključak sudskomedicinskog vještačenja kao i iskazani razlozi po vještaku koji se odnose na zaključak o uzroku smrti na strani oštećenika L. T..

 

10.3. U cijelosti je prihvaćena i kao istinita cijenjena sva pročitana pisana dokumentacija tijekom dokaznog postupka budući ista u pogledu svoje istinitosti niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u dvojbu.

 

11. U ovom postupku nije bilo sporno vrijeme i mjesto inkriminiranog događaja, kao niti činjenica da je optuženi T. I. udario šakom oštećenika L. T. u njegovu desnu stranu lica (budući da je ljevak). Nisu bile sporne niti utvrđene ozljede na strani oštećenika L. T. kao niti činjenica njegovog nastupa smrti. Nesporno je tako, kao što je već i navedeno, da je do svađe između optuženika T. I. i oštećenika L. T. došlo na parkiralištu ispred kafića. Nesporna je međutim bila i činjenica da je taj prostor parkirališta asfaltiran a u vrijeme događaja bilo prekriveno utabanima snijegom. Navedene činjenice nisu osporene po optuženiku a potvrđuju je i svjedočki iskazi saslušanih svjedoka koji su o  istom iskazivali kao i pisana dokumentacija koja je pročitana. Način ozljede i sama smrt potvrđena je nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka dr V. P..

 

12. Sporno je bilo da li je oštećeni L. T. uslijed udarca  šakom u glavu od strane optuženog T. I. zadobio ozljedu na zatiljnom dijelu glave opisane u izreci ove presude kao i činjenica da bi isti preminuo nasilnom smrću uslijed psihičke traume kao posljedica inkriminiranog događaja opisanog u izreci ove presude.

 

13. U odnosu na osporenu okolnost koja se odnosi na utvrđenu ozljedu u zatiljnom dijelu glave kao posljedica udarca šakom u glavu, treba prvenstveno istaknuti nesporne činjenice. Optuženi T. I. ne osporava da je oštećenog L. T. udario šakom lijeve ruke (jer je sam ljevak) u predjelu glave kao i da je isti od tog njegovog udarca pao ali osporava da bi uslijed tog udarca pao na leđa kao i da bi udario glavom o tlo. Zbog navedenog potrebno je analizirati razlog i način pada oštećenog L. T. a sa tim u svezu dovesti i samo mjesto pada oštećenika L. T..

 

13.1. U odnosu na način i razlog pada oštećenog L. T., treba analizirati oprečne iskaze optuženog T. I. i njegovog prijatelja saslušanog kao svjedoka T. P. te potpuno nepristrane iskaze i to: svjedočki iskaz D. B., odnosno analizu svjedočkih iskaza B. Z. i M. M.. Sve citirane osobe neposredni su očevici inkriminiranog događaja. Optuženi T. I. i svjedok T. P. suglasno iskazuju da je oštećeni L. T. u padu „sjeo na guzicu” dok svjedoci D. B., B. Z. i M. M. govore o padu na leđa kao posljedica udarca (ili guranja) optuženika T. I.. Sučeljavajući navedene oprečne svjedočke iskaze posebice je potrebno istaknuti iskaz svjedoka D. B.. Naime, iz svjedočkog iskaza D. B. proizlazi da je cijeli događaj promatrala kroz prozor na udaljenosti od svega oko šest metara i to sa kata kuće kojom prilikom joj parkirani automobili nisu priječili pogled. Iako ova svjedokinja nije sa nespornom sigurnošću tvrdila da je optuženi T. I. oštećenika L. T. udario šakom (koja je okolnost nesporna), ista je sa potpunom sigurnošću iskazala da je oštećeni L. T. uslijed udarca u predjelu ”čela” pao na leđa. O padu na leđa govori i analiza svjedočkih iskaza  B. Z. i M. M.. Naime, iako ti svjedoci iz položaja promatranja inkriminiranog događaja, vide samo gornje dijelove tijela optuženog T. I. i oštećenog L. T. jer im pogled na donje dijelove tijela optuženika T. I. i oštećenika L. T. priječe parkirani automobili (koko su suglasno iskazali), neovisno jedan o drugome, oba svjedoka zaključuju o ”padu na leđa”. Na ovoj suglasni i istovjetni zaključak svjedoka B. Z. i M. M., očito utječe način pada oštećenika kao posljedica udarca optuženika, koji udarac i pad su oboje promatrali. U svezi sa navedenim treba dovesti u svezu nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. V. P.. Nalazom vještaka utvrđeno je da oštećeni L. T. ima ozljede u području glave i to na tjemenom zatiljnom području, koja ozljeda u svojoj ukupnosti predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja u pravilu nastaje padom. Ova činjenica nesporno ukazuje da je do pada na tlo, odnosno udarcem glave o tvrdu podlogu - na strani oštećenika L. T. - kao posljedica pada - doista i došlo. Iako se sam liječnik vještak sudske medicine dr. Vedrana Petrovečki nije mogla decidirano očitovati pri kojem padu i gdje je do samog pada došlo, na temelju izvedenih dokaza, kao jedini logičan zaključak se nameće da je oštećeni L. T. upravo uslijed ovog udarca šakom u glavu nakon kojeg je isti pao na leđa, udario glavom pri tom padu, o tvrdu podlogu kakva je nesporno asfaltna podloga (pa tako i ona prekrivena utabanim snijegom), na mjestu koje je predviđeno za parkiranje automobila ispred kafića gdje se inkriminirani događaj i dogodio.

 

13.2. U svezi sa razlogom pada oštećenog L. T. koji razlog je upravo posljedica udarca u glavu od strane optuženika T. I. potrebno je analizirati i činjenice koji se odnose na stanje oštećenika te atmosferske prilike inkriminirane večeri. Irelevantnim se tako ocjenjuje činjenica da je vani bilo hladno, snijeg, a time vjerojatno i klizavije tlo kao i činjenica da je oštećeni L. T. bio u teško pijanom stanju. Predmetno stoga što, iako su sve te činjenice svakako doprinijele dodatnoj nestabilnosti oštećenika L. T. one same po sebi nisu bile uzrokom njegovog pada i udarca glavom o tlo. Ujedno sve su to one činjenice kojih je u svom zbiru bio svjestan i optuženi T. I. neposredno prije no što je šakom u glavu udario oštećenika L. T.. Njegov prijatelj i svjedok u ovom postupku T. P. slikovito je opisao stanje oštećenika L. T. riječima: ”bio je šus”, a upravo teško pijano stanje oštećenog L. T. potvrđuje i nalaz i mišljenje toksikologa. Tim je nalazom toksikologa utvrđena količina apsolutnog alkohola u krvi na strani oštećenog L. T. i njegovo ”teško pijano stanje”. Nadalje, svjedok T. P. je po povratku u kafić (gotovo sat vremena nakon samog događaja) inzistirao i ponukao M. Š. da idu potražiti oštećenika (koji se nije vratio u kafić iako mu je auto i dalje bilo parkirano ispred) a za kojeg je znao da je otrčao sa mjesta događaja, upravo iz razloga koji je sam i naveo ”jer je vani bilo jako hladno”. Postojanje snijega i jaku hladnoću navedene večeri potvrđuju svi saslušani svjedoci. Visinu snijega potvrđuje i pregledani fotoelaborat sačinjen neposredno nakon inkriminiranog događaja dok činjenicu hladnoće potvrđuje i pribavljeni dopis DHDMZ-a (list 366-367) koji je također tijekom dokaznog postupka pročitan. Usprkos svim tim utvrđenim okolnostima inkriminirane večeri, nakon verbalne prepirke do koje je došlo između optuženika T. I. i oštećenog L. T. dolazi do udarca šakom od strane optuženika T. I. u predjelu glave oštećenog L. T. nakon kojeg pada oštećeni L. T. ustaje i počinje bježati dok se optuženik T. I. nakon prvotnog trka u namjeri da sustigne oštećenika, udaljuje sa mjesta događaja.

 

13.3. U svezi sa tim zaključkom suda iz kojeg je utvrđen način, razlog i mjesto pada oštećenika potrebno je isključiti i činjenicu da je utvrđena ozljeda na strani oštećenika L. T. nastupila kao posljedica nekog eventualnog kasnijeg pada. U svezi sa istim potrebno je analizirati i nespornu činjenicu da na samom mjestu pada nisu pronađeni tragovi krvi koji bi potjecali od samog oštećenika L. T., dok su tragovi krvi pronađeni na mjestu gdje je oštećeni L. T. pronađen oko sat vremena kasnije, a što bi posljedično moglo ukazivati da je oštećeni L. T. nakon ovog prvotnog pada i udarca glavom o podlogu, pao još jednom (udarivši eventualno glavom na isti način još jednom) ili da eventualno nije prilikom prvog pada na leđa – udario glavom o pod i zadobio opisane ozljede u izreci ove presude (koje se odnose na one utvrđene kao posljedica pada i udarca glavom o pod). U odnosu na te tragove krvi potrebno je analizirati nesporno utvrđene činjenice u odnosu na ukupan slijed događaja.

 

13.3.1. Nesporno je tako da je oštećeni L. T. nakon pada odmah ustao i počeo bježati. Tu činjenicu potvrđuju ne samo svjedoci  D. B., B. Z. i M. M., već i svjedok T. P. i sam optuženi T. I.. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. V. P., upravo uslijed takvog razvoja događaja moguće je da se sama krv ne zadrži na mjestu pada i udarca glavom. Vještak sudske medicine dr. Vedrana Petrovečki za tu je činjenicu dala valjane argumente, obrazlažući iste i nakon uvida u spisu priležeći fotoelaborat, ističući da u konkretnom slučaju tragovi krvi oštećenika nisu opsežni, što govori u prilog činjenici da se radi o ozljedi koja nije imala značajno vanjsko krvarenje. Dakle, ova okolnost sama po sebi ne ukazuje na zaključak da eventualno pri padu koji je nastupio uslijed udarca šakom u glavu, oštećeni L. T. nije udario glavom o pod. Predmetno posebice stoga što ozljeda glave zatiljno tjemeno ne mora odmah biti vidljiva. Naime, glavu prekriva vlasište i treba biti natopljeno krvlju da bi se samo ozljeđivanje moglo zamijetiti. Nasuprot tome utvrđene ozljede na strani oštećenog L. T. u svom opsegu - dovele su do zaključka vještaka sudske medicine dr. V. P. prema kojem nije moguće isključiti da bi navedeni tragovi krvi na fasadi kuće gdje je oštećeni L. T. pronađen, postojali i da je isti samo naslonio glavu na fasadu kuće bez da je prethodno pao. Sukladno vještačkom nalazu i u tim okolnostima prethodno ozlijeđena glava oštećenika ostavila bi isti trag. U svezi sa tim nalazom vještaka sudske medicine potrebno je dovesti u svezu nalaz i mišljenje vještaka toksikologa u odnosu na oštećenika L. T.. Nesporno je tako utvrđeno da je isti u trenutku smrti imao 2,51 alkohola u krvi, koja koncentracija alkohola u krvi odgovara teško pijanom stanju (koja obuhvaća koncentraciju alkohola od 2,5 pa na više). U takvom stanju osoba se nalazi u stanju konfuzije, postoje izraženi poremećaji koordinacije ali i dezorijentacija u vremenu i prostoru a bitni su poremećaji percepcije, slabljenje vida, sluha i svih osjeta koji se zaprimaju. Posljedično svemu navedenom, ne može se tvrditi niti zaključivati da je uopće uslijedio ”drugi pad” i ”drugi udarac glavom o tvrdu podlogu”, kao što se ne može niti isključiti da je oštećenik L. T. u položaj u kojem je pronađen došao sam svojom voljom odnosno da je pronađeni položaj oštećenog L. T. posljedica ukupnog psihičkog i fizičkog stanja u kojem je inkriminirane večeri nakon bijega od sukoba i bio a što i jest podudarno sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka sudske medicine dr. V. P.. Slijedom te iste analize činjenica da na mjestu utvrđenog pada i udarca u glavu kao posljedica tog pada na leđa ispred kafića gdje se inkriminirani događaj odvijao, nije utvrđen trag krvi oštećenog L. T., ne ukazuje sam po sebi da je do opisanih ozljeda na strani oštećenika L. T., došlo na neki drugi način ili prilikom nekog drugog događaja od onog koji je upravo posljedica fizičkog sukoba sa optuženim T. I.. Navedenom analizom utvrđeno je kao mjesto pada na kojem je oštećeni L. T. zadobio utvrđene ozljede glave upravo prostor ispred kafića gdje je šakom u glavu optuženi T. I. udario oštećenog L. T..

 

13.4. U odnosu na osporenu činjenicu da bi oštećeni L. T. preminuo nasilnom smrću uslijed psihičke traume kao posljedica inkriminiranog događaja opisanog u izreci ove presude treba analizirati slijedeće. Nesporno je da je između optuženika T. I. i oštećenog L. T. došlo do verbalnog sukoba. Taj verbalni sukob opisuju svi saslušani svjedoci, opisujući ga i kroz gestikulaciju rukama koja je pratila verbalno izražavanje, dok je irelevantno što je bio povod tom verbalnom sukobu, odnosno što je točno dovelo do eskalacije samog sukoba u kojoj je šakom u glavu optuženi T. I. udario oštećenika. Ono što je međutim relevantno je da je kao posljedica tog sukoba, udarca i pada na tlo kao i udarca glavom o tlo, oštećeni L. T. počeo bježati. Ovaj bijeg ukazuje na očiti strah koji je kod oštećenika L. T. sam sukob izazvao, koji strah je potpuno životno a time i sasvim sigurno bio pojačan činjenicom, koju sam optuženik ne osporava – da je za oštećenikom L. T., počeo trčati i optuženik. Razlozi koje, kao razlogom trčanja za oštećenim L. T., navodi optuženi T. I. irelevantni su, kada se ima na umu da je životno logično, da reakcija optuženika T. I. koji trči za oštećenikom L. T. koji bježi nakon incidentne situacije sa mjesta događaja, i time zapravo pokazuje strah - sasvim sigurno mora pojačati emocionalne doživljaje oštećenog L. T.. Navedeni emocionalni doživljaj cijele te utvrđene situacije vještak sudske medicine dr. Vedrana Petrovečki definira kao psihičku traumu koja postoji u situaciji kada postoji jedinstvo stanja organizma i stresnog događaja i upravo je psihička trauma uzrok smrti na strani oštećenika L. T.. Naime, iako zadobivene ozljede na strani oštećenika L. T. u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, one sukladno nalazu vještaka same po sebi nisu dovele do smrtnog ishoda na strani oštećenog L. T.. Isto tako, iako je doprinos na cijeli organizam i posljedično doprinos smrtnom ishodu - bila alkoholiziranost oštećenog L. T. i izrazito niska temperatura okoline, one također same po sebi nisu uzrokom smrti oštećenika L. T.. Nasuprot tome, stanje organizma oštećenog L. T. koje proizlazi iz nalaza vještaka sudske medicine dr. Vedrane Petrovečki kod oštećenog L. T. ukazuje na utvrđeno zadebljanje lijeve klijetke srca, te vezivno promijenjen srčani mišić. Zadebljanje stjenke lijevog srca govori vjerojatno o početnoj hipertenziji (povišenje krvnog tlaka), a uvidom u fotografiju br 6 mrtvog tijela oštećenog L. T., vještak sudske medicine opisuje vidljiv sitno pjenušavi edem tingiran krvlju a što upućuje na razvoj edema pluća koji može nastati u bilo kojim uvjetima naglog prestanka rada srca. Opisujući uzrok smrti uslijed psihičke traume, vještak sudske medicine navodi da svaka osoba na jednak način reagira u situacijama stresa i sve promjene koje se događaju u organizmu posljedica su aktivacije autonomnog živčanog sustava i na to čovjek sam svjesno ne može utjecati i ne može se znati kako će pojedina osoba reagirati na situaciju stresa kao i da li će ona završiti smrtnim ishodom. Naime, sukladno nalazu vještaka upravo djelovanje hormona adrenalina i noradrenalina koji predstavljaju hormone stresa, dovode do povišenja krvnog tlaka koji uz stiskanje perifernih krvnih žila koje su posljedica snižavanja temperature dovode do povećanja volumena cirkulirajuće krvi. Utvrđujući uzrok smrti sam je sudskomedicinski vještak dr. Vedrana Petrovečki opisala kao nasilnu smrt uslijed psihičke traume. Imajući na umu iskazanu cjelovitost stresnog događaja i posljedično smrti na strani oštećenika L. T. koja je posljedica upravo sukoba sa optuženikom T. I., nesporno je utvrđeno i da je isti preminuo uslijed psihičke traume koja je izazvana utvrđenim verbalnim i fizičkim sukobom sa optuženikom.

 

13.5. Optuženi T. I. isticao je i činjenicu da je do njegovog udarca šakom u glavu oštećenika L. T. došlo nakon što je isti prema njemu zamahnuo rukom, iz kojeg navoda bi proizlazilo da se isti branio od istovremenog protupravnog napada kao što je isticao i branitelj optuženika. U odnosu na tu činjenicu treba ponovno istaknuti svjedočke iskaze D. B., B. Z. i M. M.. S. D. B. izrijekom je tako navela da je neposredno prije no što je optuženi T. I. udario oštećenika u glavu vidjela da su bili sučelice jedan nasuprot drugome kao i da je zaključila po gestikulaciji rukama da se prepiru, posebice dodajući da se prije samog udarca nisu naguravali. Nesporno je tako da ovaj svjedok nije vidio nikakvo zamahivanje rukom oštećenika prema optuženiku jednako kao što nije vidio niti da bi se sam oštećenik kretao prema nekom vozilu i povlačio blatobran nekog vozila. Nadalje, niti svjedoci B. Z. i M. M. ne govore o pokušaju oštećenika da udari optuženika (ili eventulano ošteti nečiji automobil). Naime i ovi svjedoci govore samo o gestikulaciji, objašnjavanju rukama i glasnoj prepici između oštećenog L. T. i optuženika T. I.. Osim toga na činjenicu da sam oštećeni L. T. nije pokazivao namjeru za fizičkim obračunavanjem sa optuženim T. I., ukazuje i nesporni slijed događaja koji je uslijedio nakon udarca oštećenog. Isti je tako nakon što je fizički udaren od strane optuženog T. I. počeo bježati sa mjesta događaja praktično istog trenutka nakon što je ustao. Naime, da je oštećeni L. T. doista prethodno pokušao fizički napasti optuženika, logičnim se nameće zaključak da bi nakon što ga je optuženi udario šakom, nastojao vratiti udarac ili se na neki drugi način fizički obračunati sa osobom koja ga je netom prije udarila. Nasuprot tome, očita fizička nadmoć, kao i prisutna agresivnost utvrđena je isključivo na strani optuženika T. I. na što ukazuje i činjenica koja je već više puta isticana – da je isti počeo trčati za oštećenikom. Podredno na to ukazuje i činjenica da se svjedoci B. Z. i M. M. nisu približavali samom parkiralištu, za vrijeme trajanja prepirke, već su istu promatrali sa udaljenosti iako su imali namjeru ući u kafić i popiti kavu, čekajući da se situacija „smiri“. Slijedom takvog utvrđenja ovaj sud je isključio postojanje istovremenog protupravnog napada od strane oštećenika, odnosno isključio je postupanje optuženika T. I. u nužnoj obrani odnosno postupanje u tzv. putativnoj nužnoj obrani.

 

14. Optuženi T. I. je u konkretnom slučaju postupao sa oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera u odnosu na nastup teške tjelesne ozljede spram oštećenog – žrtve – preminulog L. T.. Ova izravna namjera u postupanju optuženog za teškom tjelesnom ozljedom razvidna je posebice iz dijela obrane optuženika T. I. iz kojeg proizlazi njegov navod da mu je oštećeni L. T. „dosađivao“ oko pet minuta pokušavajući sa njim komunicirati tražeći ga da nešto skupa rade. Povećanoj napetosti do koje je došlo prilikom same komunikacije, doprinijela je i činjenica da oštećeni L. T. nije sjeo u svoj kombi da bi ga pomakao već je T. P. sjeo u automobil od optuženika pokušavajući ga isparkirati kroz više manevara, očito shvativši da oštećeni ne želi odmah i svojevoljno pomaknuti svoj automobil. U takvim okolnostima optuženi T. I. udara šakom u glavu oštećenika L. T., znajući da je ovaj u pijanom stanju kao i da posljedično takvom udarcu u vitalni dio tijela što je svakako glava oštećenika, isti može pasti na tvrdu podlogu. Nadalje, o postupanju optuženika T. I. u izravnoj namjeri za nanašanje teške tjelesne ozljede spram oštećenika L. T. potvrđuje i trčanje optuženika T. I. za oštećenikom nakon što je ovaj uslijed udarca šakom, pao na pod i ustao sa poda te počeo bježati. U toj i takvoj situaciji trčanje optuženika za oštećenikom za kojeg zna da je u vidno pijanom stanju može biti promatrano isključivo kao cjelina prethodnog udarca šakom i njegove namjere da istom nanese tešku tjelesnu ozljedu. Smrt je nastupila kao posljedica psihičke traume koja je rezultat ukupnih okolnosti događaja koje nastaju u trenutku, kada nakon ozljeđivanja postoji jedinstvo prethodno postojećeg stanja organizma i samog stresnog događaja. U konkretnom slučaju sve utvrđene okolnosti koje su pratile ovaj događaj, a to je bila alkoholiziranost oštećenika kao i izrazito niska temperatura okoline, samo su mogle doprinijeti ovom smrtnom ishodu ali nisu bile njegovim uzrokom. Treba međutim istaknuti da sama posljedica koja je u konkretnom slučaju nastupila, a to je smrt oštećenika L. T., je bila obuhvaćena, svjesnim nehajem optuženika T. I. koji je olako smatrao da do oštećenikove smrti neće doći, iako je u svim utvrđenim okolnostima nesporno bio svjestan i te mogućnosti.

 

15.U konkretnom slučaju na strani optuženika T. I. nije utvrđeno postojanje onih okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u njegovu ubrojivost a zbog čega je utvrđeno da je isti u odnosu na ovo kazneno djelo bio ubrojiv.

 

16.Slijedom tih analiziranih utvrđenja, nesporno je utvrđeno da su se u ponašanju optuženog J. S. stekla sva bitna, subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela za koje je i oglašen krivim i osuđen po zakonu. Posljedično takvom utvrđenju suda utvrđeno je i da optuženi T. I. nije ostvario subjektivna i objektivna obilježja nekog drugog kaznenog djela, pa tako niti kaznenog djela prouzročenja smrti iz nehaja. Naime, utvrđujući da je u konkretnom slučaju optuženik T. I. postupao u izravnoj namjeri da nanese tešku tjelesnu ozljedu oštećenom L. T., isključeno je njegovo eventualno nehajno nanašanje teške tjelesne ozljede posljedično kojem nehajnom postupanju, bi nastupila smrt na strani oštećenog L. T.. 

 

17. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije kod optuženog T. I. cijenjene su sve otegotne i olakotne okolnosti. Razmatrajući olakotne okolnosti sud je cijenio neosuđivanost optuženog T. I. zbog čega je potrebno ovaj konkretni događaj promatrati kao incidentni događaj u njegovu životu, posebice kada se ima na umu njegova životna dob ali i obiteljske prilike samog optuženika T. I.. Od otegotnih okolnosti sud je cijenio činjenicu da je optuženi nakon što je zadao oštećeniku udarac šakom o glavu za istim počeo trčati nakon što se ovaj dao u bijeg, potvrđujući na taj način svoju prethodno iskazanu namjeru, očito nastojeći dodatno zastrašiti oštećenog L. T., da bi se nakon nekoliko metara trka za oštećenikom L. T. okrenuo, vratio i samo sjeo u automobil i odvezao se sa mjesta događaja. Pri tome ne treba ispustiti i činjenicu svijesti optuženika da je oštećeni bio u teško pijanom stanju dok sam optuženi nije bio pod značajnijim utjecajem alkohola. Postupajući na utvrđeni način, iako je krajnja posljedica smrti oštećenika obuhvaćena njegovim svjesnim nehajem, prema mišljenju ovoga suda, optuženi T. I. je pokazao svojevrsnu bešćutnost ali i nemar spram svih onih okolnosti kojih je bio svjestan (teško pijano stanje oštećenika i velika hladnoća), ne ulazeći pri tome u okolnosti koje su prethodile njihovom međusobnom verbalnom a potom i fizičkom sukobu sa oštećenim L. T.. Nadalje, pri odmjeri vrste i visine kazne uvažavajući zakonom predviđeni raspon kazne za konkretno kazneno djelo, sud je uzeo u obzir i ponašanje optuženog nakon što je uvidio posljedicu svog postupanja, odnosno nakon što je saznao da oštećenog L. T. reanimiraju. Naime, isti se niti pri tim okolnostima, napustivši kafić u koji je naknadno došao, nije vratio na mjesto događaja (u kafić u kojem se odvijala reanimacija oštećenog L. T.) već se uputio kući. Uvažavajući sve navedeno ovaj je sud je bio mišljenja da je u odnosu na optuženog T. I. potrebno ali ipak i dostatno, osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Ovakva izrečena kazna, u svojoj visini će, prema mišljenju ovog suda, u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Ovakvom kaznom utjecat će se ne samo na optuženika već i na ostale  potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenoga djela.

 

18. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženom T. I. naloženo je djelomično snašanje troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 13.070,00 kuna/ 1734,69 eura1, koji troškovi se sastoje od djelomičnog troška za provedena vještačenja u predmetu u visini od 11.070,00 kuna/ 1469,24 eura, te plaćanje paušalnog troška kaznenog postupka u visini od 2.000,00 kuna/ 265,45 eura1. Naime, tijekom postupka provedena su brojana vještačenja. Vještačenje su vršili (tijekom prethodnog postupka i na raspravi), osim sudskomedicinskog vještaka dr. V. P. i vještak za tekstilna vlakna dipl. ing S. B.,  vještak za biološka vještačenja dipl. ing. S. M., kao i vještak za toksikološka vještačenja dr. med. V. D. B. i ukupna vrijednost svih vještačenja koja su provedena premašuje iznos od 30.000,00 kn. Nasuprot tome nesporno je utvrđeno da je optuženi T. I. zaposlena i ostvaruje redovite prihode te je otac samo jednog punoljetnog djeteta u dobi od 23 godine, a što su one činjenice koje upućuju na zaključak da isti nije u obavezi uzdržavanja drugih osoba. Međutim, uvažavajući ukupnu visinu troškova za provedena vještačenja koja višestruko premašuje redovita primanja optuženika, ovaj je sud bio mišljenja da je dostatno i oportuno istom odrediti samo djelomično snašanje troškova za provedena vještačenja. Ukupna visina koja mu je određena – određena je uvažavajući sve citirane imovinske prilike optuženog T. I.. Sud mu je ujedno kao što je i navedeno odredio snašanje troška kaznenog postupka u visini od 2.000,00 kn koja visina je određena uvažavajući duljinu samoga postupka odnosno činjenicu da isti nije bio odugovlačen postupanjem optuženika.

 

 

 

U Zagrebu 19. prosinca 2022.

 

 

                                                                           PREDSJEDNIK VIJEĆA:

 

                                                                               Koraljka Bumči, v.r.

 

 

 

 

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

 

              Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.