Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 31. K-378/2022-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek
Poslovni broj: 31. K-378/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,190/03 –odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11– u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-906/2014 od 23. prosinca 2014., koja je izmijenjena dana 25. travnja 2019., nakon održane javne rasprave dana 13. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenika ODO-a u T. I., punomoćnika oštećenika M. B., odvjetnika iz O., opt. K. G. i branitelja opt. D. P., odvjetnika iz O., a objavljene dana 16. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17,70/17, 126/19 i 80/22 u nastavku teksta: ZKP/08) u vezi članka 3. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11)
Opt. K. G., OIB:, sin P. G. i A. G. rođ. B., rođen u O., s prebivalištem u Z., P. G. , državljanin RH, prirodoslovni tehničar sa završenom srednjom školom, zaposlen u trgovačkom društvu C. j.d.o.o. Z., F. G. M. sa mjesečnim primanjima od oko 3.500,00 kuna, razveden, otac troje djece, odlikovan S. Domovinskog rata, vodi se u vojnoj evidenciji Ureda za obranu grada Z., osuđen,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
dana 5. svibnja 2011. u O., kao direktor trgovačkog društva G. " d.o.o. O. i trgovačkog društva K. d.o.o. V., u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi trgovačkom društvu G. S. K." d.o.o. O., iako svjestan da je dana 14. srpnja 2008. zaključen predugovor o kupoprodaji stana S-24 površine 42,45 m2, na četvrtom katu, koji se nalazi u O., V. D. 15, upisan u z.k. izvadak k.o. O., između trgovačkog društva G. S. K." d.o.o. O. kao prodavatelja i trgovačkog društva C. d.o.o. C. kao kupca, te da je trgovačko društvo C. d.o.o. C. stan u cijelosti platilo i to u iznosu od 365.478,50 kuna i dalje prodalo kupcu I. T., na zahtjev kupca trgovačkog društva C. d.o.o. C. odbio zaključiti konačni ugovor već je navedeni stan prodao trgovačkom društvu K. d.o.o. V. za iznos od 289.000,00 kuna, zaključivši s navedenim društvom ugovor o prodaji stana od 5. svibnja 2011., a trgovačko društvo K. d.o.o. V., navedeni je stan dalje prodalo kupcu D. Š. za iznos od 282.300,00 kuna, čime je na štetu I. T. pribavio protupravnu imovinsku korist trgovačkom društvu G. " d.o.o. O., u iznosu od 365.478,50 kuna,
dakle, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu na opisani način grubo prekršio pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
pa, da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 2. u vezi s čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ/97.
Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08, oštećenik I. T., OIB: se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Na temelju članka 149. st.1. u vezi čl. 145. st.1. i 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-906/2014 od 23. prosinca 2014., koja je izmijenjena dana 25. travnja 2019. optužen je opt. K. G. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 2. u svezi s čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ/97., a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97.
2. Očitujući se o osnovanosti optužnice opt. K. G. je izjavio da se ne smatra krivim.
3. U dokaznom postupku ispitani su opt. K. G., ošt. I. T. i svjedok I. S., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnici s iskazima svjedoka Ž. K. (listovi 135. do 137., 208. do 209. i 331. do 333. spisa) stalnog sudskog financijsko-knjigovodstvenog vještaka D. D., iskaze svjedoka ošt. I. T. od 17. listopada 2014. i 15. listopada 2015., I. S. od 15. listopada 2015. i 5. srpnja 2018., H. P. od 11. siječnja 2016. i T. Š. od 11. siječnja 2016., u povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo G.S. K. d.o.o. O., povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo C. d.o.o. C., izvadak iz zemljišne knjige za z.k. uložak broj: k.o. O., predugovor o kupoprodaji stana od 6. svibnja 2008., predugovor o kupoprodaji stana od 14. srpnja 2008., predugovor o kupoprodaji stana od 1. rujna 2008., preslike uplatnice i potvrda o uplati, račune E. O. i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, konto kartica trgovačkog društva C. d.o.o. C., povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo K. d.o.o. J., ugovor o kupoprodaji stana od 5. svibnja 2011., račun broj 60/11 od 9. svibnja 2011., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2011. i tabularnu izjavu, račun broj 10/11 od 10. svibnja 2011., ugovor o doživotnom uzdržavanju, izvadak iz zemljišne knjige z.k. uloška 18950 za k.o. O., kartice partnera trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. za partnera K. d.o.o. V., račun trgovačkog društva K. d.o.o. V., račun trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. tužbu tužitelja V. T. i I. T. protiv tuženika Ž. K., I. S. i K. G., podnesak tužitelj od 24. prosinca 2013., zapisnik o održanoj raspravi kod Općinskog suda u Osijeku od 30. prosinca 2011., izvješće privremenog stečajnog upravitelja nad dužnikom G.S. K. d.o.o. O., zapisnik Državnog arhiva u Osijeku od 5. studenog 2012., promet dobavljača po kontima trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O., parnični spis Općinskog suda u Osijeku broj P-878/2013 radi isplate, iskaz svjedoka Š. B. 7. studenog 2017. i H. M. od 11. travnja 2017., pisani nalaz i mišljenje vještaka D. D. od 15. siječnja 2019., dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 1. veljače 2019. s prilozima, dopunu pisanog nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2019. s prilozima, račun broj 024/08 trgovačkog društva L. M. d.o.o., stečajni spis trgovačkog društva C. d.o.o. C. kod Trgovačkog suda u Osijeku broj: St-597/11, stečajni spisa trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. kod Trgovačkog suda u Osijeku broj St-186/12, promet dobavljača po kontima trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. od 31. svibnja 2012., uvjerenje o imovnom stanju na ime optuženika, te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.
4. Optuženik je u obrani iskazao da se ne smatra krivim, ali nije želio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja.
5. Oštećenik I. T. iskazao je da je tijekom 2008. htio kupiti stan u O. jer je imao ušteđevinu koju je ostvario kao nogometaš. Preko zajedničkih prijatelja došao je do t. d. C. d.o.o. C. i saznao da društvo radi kao podizvođač na jednoj stambenoj zgradi u O., V. D. 15 gdje je investitor, odnosno izvođač radova, t. d. G.S. K. O.. U zgradi se nalazi predmetni stan na četvrtom katu S-24, površine 42,45 m2 s balkonom. Pokazan mu je predugovor koji je zaključen između optuženika kao odgovorne osobe u t. d. G.S K. d.o.o. O. i Ž. K. kao vlasnika i odgovorne osobe u t. d. C. d.o.o. C.. Iz ugovora je proizlazilo da t.d. C. d.o.o. C. može dalje naći konačnog kupca, pa je smatrao da može kupiti taj stan. Dogovorili su se da predugovor za kupovinu predmetnog stana sa društvom C. d.o.o. C. zaključi njegov otac pok. V. T.. To je ovaj i učinio tako da su na temelju tog predugovora izvršili plaćanje predmetnog stana u tri navrata. Prvo je platio 60.000,00 kuna, zatim 90.000,00 kuna, te na kraju 206.787,50 kuna, odnosno ukupno 356.787,50 kuna. Novac je bio zajednički. U času zaključenja predugovora, znao je za status stana i za predugovor između društva C. d.o.o. C. i društva G.S. K. d.o.o. Da je sklopio predugovor s društvom C. d.o.o. C. bile su upoznati opt. K. G. i svjedok I. S.. Sastao se s optuženikom te I. S. i Ž. K. da se dogovore glede prijenosa vlasništva za predmetni stan te je dogovoreno da optuženik i I. S. pripreme svu dokumentaciju, između ostalog i tabularnu izjavu, kako bi se zaključio konačni ugovor i izvršila uknjižba vlasništva vezano za predmetni stan. Na navedenom sastanku bilo je dogovoreno da će se sljedeći tjedan odraditi sve vezano za prijenos vlasništva za predmetni stan. O tome su govorili optuženik i I. S.. Optuženik i I. S. su znali da je svjedok ošt. I. T. stan u cijelosti otplatio jer je on rekao da je to otplatio, a što je potvrdio i Ž. K. na tom sastanku. Ž. K. je potpisao potvrdu kojom je potvrđuje da mu je u cijelosti otplatio stan. Sastanak o kojem govori je bio tijekom 2008. i to nakon što je Ž. K. predmetni stan cijelosti isplatio i kada su sređeni svi papiri vezano za zgradu te su se stekli uvjeti da se upiše kao vlasnik. Prilikom tog sastanka stan je bio useljiv i dobio je ključeve. No, ono što je dogovoreno na prvom sastanku nije napravljeno. Nakon tog prvog sastanka bilo je više sastanaka između njih te su optuženik i I. S. počeli govoriti da postoje određeni problemi vezano za neodrađene radove od strane društva C. d.o.o. C.. U više navrata je kontaktirao s optuženikom i sa I. S., koji su mu rekli da je Ž. K. ostao dužan za nekakve radove koji nisu izvedeni do kraja u iznosu od 60.000,00 kuna, te su mu uvjetovali da ako želi steći vlasništvo treba doplatiti taj iznos od 60.000,00 kuna. Ž. K. mu je govorio suprotno, odnosno da društvo G.S. K., duguje njemu, odnosno njegovom trgovačkom društvu. Međutim, niti optuženik ni I. S. kao odgovorne osobe i direktori G.S. K., a ni Ž. K. kao direktor i odgovorna osoba u C. mu nikada nisu pokazali poslovnu dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva međusobna dugovanja ili potraživanja, nego samo raspravljali o tome. Pokazivali su mu konto kartice, ali nikakvu drugu dodatnu dokumentaciju koja bi upućivala da postoje međusobna dugovanja ili potraživanja. Dogovarali su se da odu razgovarati s optuženikom i I. S., ali ga je Ž. K. uvjeravao da ne postoje nikakva dugovanja C. prema G.S. K.. Optuženik je tvrdio suprotno, ali ga je Ž. K. nakon tog sastanka opet uvjeravao da nema nikakva dugovanja prema G.S. K.. Naknadno je saznao da je u međuvremenu optuženik putem cesije ovaj stan prenio iz trgovačkog društva G.S. K. u K. d.o.o. V. u kojem je također bio direktor i odgovorna osoba, a zatim da je taj stan prodao drugoj osobi. Od momenta plaćanja prve pa do zadnje rate nije provjeravao zemljišne knjige da bi utvrdio tko je stvarni vlasnik predmetnog stana. Iz predugovora između G.S. K. i C. proizlazilo je da C. može dalje pronaći kupca, te je na temelju toga smatrao da je sve u redu i da ne postoje nikakve nepravilnosti i nezakonitosti. U to vrijeme je imao odvjetnika H. P. iz V. koji je u njegovo ime obavljao poslove vezano za predmetni stan i to je bio razlog zašto nije vršio uvid u zemljišne knjige. Prije nego što je isplatio posljednju ratu za predmetni stan, odvjetniku H. P. je pokazao predugovor o kupoprodaji stana između G.S. K. i C.. Odvjetnik je proučio predmetni predugovor i rekao da neće imati nikakvih problema, a ako bi ih imao, da će onda pokrenuti građanski spor pred sudom. Njegov odvjetnik ga nije upozorio na odredbu članka 7. Predugovora u kojem stoji da ako stan koji je iz bilo kojeg razloga ne bude do 30. studenog 2008. predan u vlasništvo i posjed kupcu, da može odustati od ugovora. S obzirom da je vidio da se ništa dalje ne pokreće i da se bliži zastara te da je proteklo skoro pet godina od kada je isplatio novac trgovačkom društvu C.,. podnio je kaznenu prijavu policiji i tada je saznao što se stvarno dogodilo vezano za predmetni stan. Imajući u vidu da je Ž. K. isplatio 356.787,50 kuna, Ž. K. mu je rekao da će priznati i vratiti preplaćeni dio, s obzirom da stvarnu kvadraturu stana. No, to nikad nije učinjeno.
6. Svjedok Ž. K. je iskazao da je, vezano za predmetni posao s trgovačkim društvom G.S. K., najviše kontaktirao s opt. I. S. s kojim je i sklopio predugovor za predmetni stan na V. D. 15. u O. u Predmetnim predugovorom od 14. srpnja 2008. obveza društva C. je bila da isporuči onu robu koja bi pokrila vrijednost predmetnog stana, a sve ostalo što bude isporučeno društvu G.S. K. bi bilo dužno platiti. U vrijeme sklapanja predugovora između njega kao odgovorne osobe u C. i I. S. kao odgovorne osobe u G.S. K. O., nije bio isporučen sav materijal u vrijednosti stana, ali veći dio ipak jest. No, ne zna u kojem iznosu. Na temelju tog predugovora mogao je dalje prodati stan kupcu te je našao obitelj T. koja mu je u cijelosti isplatila cijenu stana. I. T. je pokazao predugovor o kupoprodaji stana od 14. srpnja 2008. koji je zaključen između G. S. K. i C. i to prije nego su zaključili ugovor o kupoprodaji stana, pa je I. T. vidio sve odredbe kao i odredbu članka 7., koja je uvrštena po prijedlogu I. S., kao odgovorne osobe u G. S. K.. O prodaji stana T. upoznao je I. S. i opt. K. G. s kojim je jednom otišao na gradilište, a tamo su bili i I. T. te I. S.. O. T. je za predmetni stan uplatila cjelokupni iznos na račun C.. Kada je zaključio predugovor s T. u vezi prodaje stana, sav je ugovoreni materijal isporučio G. S. K. i to do vrijednosti stana. Međutim, prije nego što je zaključio predugovor s obitelji T. nije otišao u G. S. K. da usklade njihove kartice. Nikada nije dobio račun od G. S. K.. I. S. mu je naknadno govorio da postoji neka razlika koje njegovo trgovačko društvo mora platiti, ali to nije odgovaralo stvarnim činjenicama. Na zajedničkom sastanku na kojem su bili I. T., I. S. i optuženik nitko nije stavio primjedbu ili postavio pitanje da bi postojao još neki dug C. prema G. S. K.. Nakon zaključenja predugovora bila su dva sastanka na kojem su bili I. S., I. T.. i on. Niti jednom nije bilo govora o bilo kakvom dugovanju trgovačkog društva C. prema trgovačkom društvu G. S. K. glede predmetnog stana. Nije pisanim putem zatražio od G. S. K. izdavanje tabularne isprave za predmetni stan na V. D. 15, koji je prodan I. T.. Nije tužio G. S. K. i odgovorne osobe u G. S. K. u vezi neizdavanja tabularne izjave za predmetni stan jer se gradnja odužila nekih par mjeseci, a i I. T. je tražio određene preinake u stanu. Nije bilo kašnjenja vezano za izgradnju predmetne zgrade. Prema ugovoru sa G. S. K., trgovačko društvo C. je trebalo isporučiti materijal i ostalo što ide uz taj materijal vezano za žbuku, a radi se o programu S.. D. C. je na temelju ovog pravnog posla isporučilo G. S. K. građevinski materijal u vrijednosti 550.000,00 kuna, iako je prema predugovoru stan bio manje vrijednosti. Trebali su nešto kompenzirati s G. S. K. je, ali nije došlo do te kompenzacije. Nije pokrenuo postupak naplate jer je u međuvremenu tvrtka likvidirana. Kasnije je izvršio zamjenu s I. S., tako da je od njega preuzeo osobno vozilo marke Mercedes, a dao mu je i jedan kombi i još nešto materijala. No, to su međusobno kompenzirali kao fizičke osobe. Prema predugovoru njegovo je trgovačko društvo bilo je dužno izraditi fasadu na predmetnoj zgradi i ugraditi sobna vrata. Ne zna tko ih je na kraju ugradio, niti tko ih je isporučio. Prema predmetnom ugovoru od 14. srpnja 2008. C. je G. S. K. isporučio žbuku i keramiku, o čemu postoje računi. C. je imao obvezu ispostaviti keramiku, ali i postaviti ju. Bilo je i drugih poslovnih odnosa između C. i G. S. K. u kojem je C. isporučio protuprovalna vrata G. S. K.. No, nije se radilo o poslovnom odnosu koji se odnosi na predmetni stan. Nije mu poznato tko je ugradio ta protuprovalna vrata. Kasnije mu je I. T. rekao da nikada nije postao vlasnik predmetnog stana. Zna da je I. T. protiv njega, I. S. i optuženika pokrenuo građanski postupak u vezi predmetnog stana. Ponavlja da njegovo društvo nije ostalo dužno G. S. K., već obratno, G.S. K. je ostao dužan C.. Ne zna točno koliko C. potraživao od G. S. K., ali sigurno oko 400.000,00 kuna. Ne može decidirano govoriti o iznosima jer tijekom davanja iskaza nije imao svu dokumentaciju C.. Građevinski materijal S. je plaćao C., a za isporučeni materijal izdali su fakturu G. S. K. i ta faktura nije osporena. Za svaku isporuku materijala išla je faktura prema G. S. K. koje je bila uvećana za maržu. Predočena mu je verižna kompenzacija na iznos od 169.000,00 kuna (list 284. spisa), te ne osporava da ju je potpisao u ime C.. Nije mu poznato zbog čega ova kompenzacija na iznos od 169.000,00 kuna nije proknjižena u knjigovodstvu. Misli da se ona odnosila na isporuku osobnog vozila marke Mercedes koji mu je isporučio I. S., a razlog zašto je tu uključen i C. je taj jer je društvo ostalo nešto dužno. Upoznao je T. kao kupca stana V. D. 15 s optuženikom i I. S.. Oni su se nakon zaključenja predugovora više puta nalazili. Poznato mu je da je T. imao ključ od stana jer su se u stanu radile preinake u kupaonici. Nije imao ključ od predmetnog stana. Ne zna tko je I. T. predao ključeve od stana. U više navrata je kontaktirao s I. S. radi zaključenja konačnog ugovora vezanog za predmetni stan, no I. S. je samo odlagao navodeći da želi da se završi stambeni objekt.
7. Svjedok I. S. je iskazao je da je od 2007. pa do 2012. radio u trgovačkom društvu G. S. K. u kojem je bio jedan od direktora. Drugi direktor je bio optuženik. U opsegu poslova i jednog i drugog bila je ovlast da mogu samostalno zastupati G. S. K. d.o.o. O.. Poznat mu je predugovor o kupoprodaji stana koji je zaključen između G. S. K. i C. u vezi kupoprodaje stambene jedinice S-24, površine 42,50 m2, u O., V.. D. 15. Radilo se o tipskom predugovoru koji su često zaključivali, a G. S. K. je bio kooperant. Ž. K. je u ime C. zaključio s G. S. K. jedan predugovor o kupoprodaji stana, vezano za stambenu jedinicu koja je bila za oko 5m2 manja od predmetnog stana. Nakon nekog vremena došao je Ž. K. i rekao da ima potrebu za većom stambenom jedinicom, pa je na temelju toga zaključen predmetni predugovor o kupoprodaji stanova od 14. srpnja 2008. On je u ime G. S. K. zaključio taj predugovor. Nakon zaključivanja predmetnog predugovora, i to otprilike pet mjeseci kasnije, k njemu je došao Ž. K. s I. T. i rekao da mu je T. dao određenu kaparu za stan. Nije vidio predugovor o kupoprodaji stana zaključen između C. i V. T., nego mu je oštećenik spomenuo da je zaključen predugovor te mu je rekao i to da je Ž. K. isplatio cjelokupni ugovorni iznos. Ne sjeća se da su on, optuženik, Ž. K. i oštećenik bili na nekom zajedničkom sastanku, nakon što je oštećenik C. isplatio cjelokupni iznos vezan za predmetni stan. Zna da mu se oštećenik obratio govorivši da je pretplatio navedeni iznos. Tada mu je rekao da ne može steći pravo vlasništva na predmetnom stanu jer da C. nije ispunio ugovorne obveze za predmetni stan. S oštećenikom je otišao do Ž. K. zato da C. plati dugovanje po navedenom ugovoru od 14. srpnja 2008. Planirano je da se ide preko APN-a ili kompenzacijom vezano za druge poslove, ali sve je bilo uzalud budući da je svatko htio svoje. Ne zna točno kada je nastao dug C., ali stambena je zgrada u O., V. D. 15, građena od 2008. do prosinca 2009., te se do tada trebao podmiriti dug. Prema potpisanom predugovoru od 14. srpnja 2008. ostalo je dugovanje C. prema G.S. K. za iznos od preko 100.000,00 kuna. U protivnom, da je sve bilo u redu, nije bilo razloga da se ne izvrši prijenos prava vlasništva za predmetni stan. Predmetni predugovor uveden je u poslovne knjige. D. C. je započelo sve, ali do kraja ništa nije dovršilo. D. fasadu je završilo društvo M. d.o.o. O., preko društva V. d.d., a vrata je isporučilo društvo P. d.o.o. O.. G. S. K. je C. avansno dao 50.000,00 kuna za protuprovalna vrata, ali C. nije dostavio atest. Upravo zbog neizvršavanja ugovorenih obveza po čl. 4. predugovora od 14. srpnja 2008., morali su naći nove izvođače i podizvođače, te su zbog toga morali platiti veće cijene. Vezano za predmetni stan, tražio je od oštećenika da plati PDV za taj stan te je tražio od Ž. K. informaciju o tome gdje i kako uvozi robu, kako bi se mogli namiriti, a radilo se o sanitarnoj opremi namjeravajući da tako zatvore potraživanje. Htio se namiriti u razlici cijene koja je bila znatno povoljnija. Da je kupio tu sanitarnu opremu, pokrili bi i PDV i onaj iznos duga koji je ostao C. po predmetnom predugovoru. Da je oštećeni I. T. platio iznos PDV-a za predmetni stan i da je Ž. K. dao informaciju o sanitarnoj robi koju uvozi iz Kine, to bilo bi priznato oštećeniku, te bi se on uknjižio kao vlasnik za predmetni stan. Ne zna da li je optuženik bio upoznat s činjenicom da se treba zatvoriti potraživanje G. S. Kapitala prema C.. U predmetnoj zgradi na adresi O., V. D. bilo je 35 stanova, te nije bilo nikakvih problema u vezi prodaje ostalih stanova. Iako je u svibnju 2011., još uvijek bio direktor G.S. K., nije mu poznata činjenica da je G.S. K. prodao predmetni stan K. iz V., jer nije sudjelovao u kreiranju tog ugovora niti ga je potpisao. Nije mu poznato da je optuženik osnovao t. d. K. d.o.o. V.. G.S. K. je u međuvremenu likvidiran, odnosno brisan je iz sudskog registra. Kasnije je od I. T. saznao da je on pretplatio predmetni stan za nekih par tisuća eura. Ne zna tko je I. T. dao ključeve od predmetnog stana. S I. T. je išao kod Ž. K. u C., zato da Ž. K. zatvori predmetni dug prema G. S. K.. Tom prilikom je Ž. K. obećao da će sve to biti riješeno, ali je sve ostalo samo na riječima. Kada je sve to saznao, I. T. je predlagao da se predmetni stan proda APN-u, pa da dobije dio novca, no na to ovaj nije pristao. Sve što je obavljeno, prikazano je kroz karticu trgovačkog društva G. S. K., kao i sve priznate fakture, potpisane od nadzora, dok sve ostalo što nije obavljeno, nije ni priznato. Ž. K. je krivotvorio potpis vezan za registraciju automobila koji je kompenzirao s njim. C. nije odradilo fasadu na zgradi, što je naknadno odradilo t. d. V. O., s tim da je V. to odradio po znatno većoj cijeni od onog što je bilo ugovoreno s C.. Isto tako, nisu odradili niti jedna sobna vrata, niti keramiku, već je to odradila t. d. A.. C., odnosno Ž. K. nije isporučio S. opremu, tj. materijal koji je bio potreban za potrebe zgrade. Prema njihovim karticama, društva G.S. K., bilo je vidljivo da društvo C. u kome je Ž. K. odgovorna osoba duguje društvu G. S. K. oko 150.000,00 kuna. U više navrata je kontaktirao Ž. K. da ga poveže sa dobavljačem sanitarne opreme kako bi zatvorili ovo potraživanje. K. je to obećavao, ali nikada nije postupio po obećanju. Poslovna dokumentacija G. S. K., u odnosu na predmetne poslove sa C. je u potpunosti vjerodostojna. Za navedeni iznos od 150.000,00 kuna Ž. K. je tražio da se zaključi cesija, što on nije htio prihvatiti budući je račun C. bio u blokadi. Nisu tužili C. jer su i oni imali neka sitna dugovanja prema njima. Svjedoku je predočen promet dobavljača po kontima za C. iz kojeg proizlazi da G.S. Kapital na dan 31. svibnja 2012. duguje iznos od 131.674,18 kuna, ali je naveo da to nije sve jer da treba uzeti kompletnu dokumentaciju, te karticu kupca, koju je dostavio tijekom vještačenja iz koje je razvidno tko kome u ovom poslovnom odnosu stvarno duguje. Kompenzacija je obavljena prije nego je saznao da je C. u blokadi. Preostali dio iznosa vezano za određeni dio posla C. nije vraćen budući da Ž. K. to nikada nije tražio, a predmetna cesija nije provedena zbog blokade subjekta C.. Razlika iznosa ostala je na računu G. S. K., koje je u međuvremenu također otišlo u stečaj. Ž. K. nikada nije tražio od njega kao odgovorne osobe u G. S. K. da umjesto stana razliku daju I. T.. Ne sjeća se da li je raskinut predugovor između G. S. K. i C. u vezi predmetnog stana. Naknadno je saznao da je predmetni stan prenijet sa G. S. K. u vlasništvo K.. Ne zna da li je K. platilo cijenu za predmetni stan G.S. K.. D. G..S. K. i C. posluju od 2008. godine. Po poslovnoj dokumentaciji utvrdio je da je dug C. prema G. S. K. 171.000,00 kuna. N. potpisan glavni ugovor o kupoprodaji stana jer C. nije ispunio uvjete iz predugovora. D. C. je imalo poslovni odnos s T. koji se ne tiče G. S. K.. Ne zna tko je predao ključeve stana T. jer nije bio prisutan prilikom te primopredaje. Ne zna da li su izvršene nekakve promjene na stanu, a T. nije dao nikakav nalog u tom smislu. Nije znao da je opt. G. prodao stan drugoj tvrtki. Objašnjava da je vrijednost predmetnog stana 365.000,00 kuna i da stan nije isplaćen u cijelosti, a da G.S. K. nije išao u realizaciju ugovora i fakture jer se sve radilo kroz avanse. Iznos od 130.000,00 je iznos koji za predmetni stan C. dao G.S. K. nakon što se uskladile sve kompenzacije iz poslovnog odnosa ove dvije tvrtke. N., G.S. K. taj iznos nije dobio kao novčana sredstva. nego je putem kompenzacije. K. nije u potpunosti izveo sve radove na stanu u garantnom roku, kao i na ostalim stanovima, pa je dug K. tvrtke prema G.S. K. i veći od utvrđenog duga za stan.
8. Svjedok H. P. iskazao je da poznaje I. T. jer ga je kao odvjetnik zastupao u arbitražnom sporu protiv N. C. gdje je ovaj igrao nogomet. Zastupao ga je i u ovršnom postupku. I. T. mu je došao s nekakvom dokumentacijom, misli da je u pitanju bio ugovor po kojemu je K., kao kooperantu, dana mogućnost prodaje stana, za izvršene radove, a radilo se o stanu nekih 40-ak m2. Predstavnici tog trgovačkog društva bili su I. S. i optuženik. Vlasnik predmetnog stana je bio investitor, a na građevinskom objektu u kojem se nalazio predmetni stan bio je zalog banke vezan za realizaciju kredita. To nije bilo sporno. Na temelju uplate napravio je predugovor o kupoprodaji stana u kojoj su ugovorne strane bile trgovačko društvo u kojoj je Ž. K. odgovorna osoba, a vlasnica je bila njegova supruga, te V. T., otac I. T.. Predmetni predugovor je napravljen na temelju dokumentacije koja mu je dostavljena iz koje je proizlazilo da K., odnosno C. d.o.o. C., može izvršiti prodaju predmetnog stana. Radilo se o ugovoru koji je zaključio s društvom koje je bilo investitor, a u kojem je optuženik odgovorna osoba. Na temelju dokumenta koji mu je predočio K., prodaja predmetnog stana nije bila ničim uvjetovana. Tako je protumačio odredbu čl. 4. predmetnog predugovora od 14. srpnja 2008. i rekao je da ništa nije bilo sporno za zaključenje predmetnog predugovora između oca I. T. i Ž. K., kao ovlaštene osobe trgovačkog društva. Nadalje, ništa nije bilo sporno ni za I. T. jer je Ž. K. imao ključeve od stan koje je nakon potpisivanja predugovora predao I. T., te je on stupio u posjed predmetnog stana. Nije sumnjao da će njegov klijent na kraju zaključiti konačni ugovor o kupoprodaji stana jer je imao ključeve. Jednom su zajedno obišli taj stan u O.. Nakon nekih šest mjeseci javio mu se T. i rekao da investitor ne želi zaključiti konačni ugovor jer da im Ž. K. duguje 60.000,00 kuna. Kontaktirao je s I. S. kao jednim od predstavnika investitora, koji mu je to potvrdio, a sa Ž. K. nije jer nije mogao doći do njega. Naknadno je od I. T. saznao da konačni ugovor nije zaključen i da će podnijeti kaznenu prijavu jer je saznao da je stan prodan. Nesporno je da je u predmetnom predugovoru navedeno da je trgovačko društvo C. d.o.o., vlasnik stana. Predugovor su potpisali Ž. K. i V. T., ali se ovdje radilo o izvanknjižnom vlasništvu.
9. Svjedok T. Š. je iskazao da je D. Š. njegova majka. Ona je kupila stan broj 24, na IV. katu na adresi O., V. D. Optuženika je upoznao preko jednog poznanika koji mu ga je preporučio saznavši da njegovo društvo prodaje predmetni stan. Stupili su u kontakt, otišli su pregledati predmetni stan, opt. nije govorio da postoje zapreke, a provjerom u gruntovnici utvrdili su da je društvo u kojem je optuženik direktor i odgovorna osobam, vlasnik predmetnog stana. Njegova majka je 6. svibnja 2011. zaključila ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s optuženikom. Kompletan iznos koji je bio naznačen u kupoprodajnom ugovoru je isplatila, te je postala vlasnica predmetnog stana. S optuženikom nije razgovarao o tome na koji način je društvo K. došlo u vlasništvo predmetnog stana. Naknadno je s majkom zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju, po kojem je majka na njega prenijela prava vezana za predmetni stan. Od prvog kontakta sa optuženikom, pa do zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina vezano za predmetni stan, nije prošlo više od tjedan dana.
10. Svjedok H. M. iskazao je da je ranije bio vlasnik i odgovorna osoba u društvu L. mont d.o.o. sa sjedištem u O., K. A. S. Optuženika poznaje budući da je poslovno surađivao s trgovačkim društvom G.S. K. d.o.o. O. u kojem je optuženik bio odgovorna osoba. Društvo L. mont je za trgovačko društvo G.S. K. obavljalo određene radove na stambenom objektu u O., V.. D.. Radilo se o fasaderskim radovima i unutarnjim radovima, a vrijednost poslova je bila negdje oko 200.000,00 kuna. Misli da su svi radovi koje je njegovo trgovačko društvo obavilo bili plaćeni. Radovi su obavljeni negdje tijekom 2008., a započeli su u ljeto, a završili pred zimu. U momentu započinjanja radova primijetio je da je jedan dio haustora i ulaza u zgradu, kao i dio od nazad već bio započet. Te radove je radila tvrtka iz C. čiji vlasnik mu je ostao dužan 51.000,00 kuna. To trgovačko društvo iz C. nije završilo započete radove, nego L. mont. Ne zna razlog zašto trgovačko društvo iz C. nije završilo vanjsku fasadu, ali čuo je da su se razišli s naručiteljem. Zna da su oni završili posao i naručitelju G.S. K. su ispostavili račun broj: 024/08 od 05. prosinca 2008., vezano za obavljene radove.
11. Svjedok Š. B. iskazao je da je bio predstečajni i stečajni upravitelj trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O.. Ž. K. mu je poznat u vezi jedne štedno kreditne zadruge u Županji jer nije vratio jedan njihov kredit te se išlo na ovrhu njegove obiteljske kuće. U momentu otvaranja stečajnog postupka odgovorne osobe trgovačkog društva su stečajnom upravitelju bile dužne dostaviti financijsku dokumentaciju, tj. završni račun, bruto bilancu, izlistanje kupaca i dobavljača, kao temeljna financijska izviješća, a i ostalu dokumentaciju.
12. Financijsko-knjigovodstveni vještak D. D. je na raspravi od 25. ožujka 2019. iskazao da je pribavio podatke od društva S., a oni se odnose na poslovanje društva S. sa društvom C. iz C. od početka 2008., pa nadalje. Iz pribavljenih podataka, a s obzirom da mu se svjedok Ž. K. nije javljao, nije mogao utvrditi koliko je robe preuzete od društva S. društvo C. isporučilo društvu G. S. K.. S obzirom na izjavu svjedoka Ž. K. o tome da je potpisao cesiju zaključio je da se s računovodstveno-financijskog stajališta može utvrditi da je društvo C. uplatilo 66.660,55 kuna manje od ugovorene cijene, a o nepriznatim računima odluku treba donijeti sud. Nije izvršio uvid u otpremnice društva S.. U takvoj djelatnosti je uobičajeno da primitak robe potpisuje osoba koja se nalazi na gradilištu ili na skladištu. Čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. D. iz društva P. d.o.o. O. od 15. siječnja 2018., utvrđeno je da je vještak proveo vještačenje na analitičkim karticama financijskog knjigovodstva trgovačkih društava G.S. K. d.o.o. O. i C. d.o.o. C. i to konto kartice trgovačkog društva C." d.o.o. C., te kartice partnera trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O., promet dobavljača po kontima, kao i da je izvršio uvid u stečajne spise trgovačkog društva C. d.o.o. C. i G.S. K. d.o.o. O.. Prema knjigovodstvenoj evidenciji, na temelju izdanih računa trgovačkog društva C. proizlazi da je s 15. prosincem 2008., društvo u cijelosti podmirilo svoju obvezu prema trgovačkom društvu G. S. K., sukladno predugovoru od 14. srpnja 2008., odnosno da je C. podmirilo iznos od 365.478,50 kuna. No, to plaćanje nije evidentirano u knjigovodstvu trgovačkog društva C. budući da društvo G.S. K. nikada nije izdalo račun po sklopljenom Predugovoru od 14. srpnja 2008. Međutim, knjigovodstvena evidencija između trgovačkog društva C. i društva G.S. K. nije usklađena jer je u knjigovodstvu društva C. evidentirano ukupno potraživanje u iznosu od 467.817,95 kuna prema G.S. K., a po knjigovodstvenoj evidenciji trgovačkog društva G. S. K. proizlazi da je društvo C. djelomično podmirilo svoju obvezu u iznosu od 199.445,48 kuna, koliko iznosi iskazano dugovanje, te vještak navodi da je potrebno izvršiti uvid u dodatnu financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 1. veljače 2018. koje je izvršeno nakon prikupljene dodatne knjigovodstvene dokumentacije i evidencije izvršeno je usklađenje knjigovodstvene evidencije između trgovačkog društva C. i trgovačkog društva G.S. K.. Vještak je utvrdio da knjigovodstvena stanja trgovačkih društava C. d i G.S. K. nisu usklađena budući da u njima nisu evidentirane sve knjigovodstvene isprave koje su navedena trgovačka društva međusobno izdala. Utvrđeno je da trgovačko društvo C. nije u cijelosti isplatilo trgovačkom društvu G.S. K. iznos od 365.478,50 kuna, već samo djelomično. Ako se u obzir uzme samo verižna kompenzacija na iznos od 169.000,00 kuna, koja nije proknjižena u knjigovodstvu društva C., a koju je dostavio I. S. i koja je potpisana od svih sudionika te Ž. K. i kao takva predstavlja uredan knjigovodstveni dokument, tada je trgovačko društvo C. uplatilo 298.817,95 kuna, odnosno 66.660,55 kuna manje od ugovorenih 365.478,50 kuna. Ako se pri obračunu obuhvate i iznosi koje je društvo G.S. K. prihvatilo u umanjenim iznosima, te računi koje trgovačko društvo G.S. K. nije prihvatilo, niti knjižilo jer, prema izjavi I. S. kao odgovorne osobe društva G. S. K. O., usluga nije odrađena, budući da je Ž. K. sa svojim kooperantima napustio gradilište, tada je trgovačko društvo C. d.o.o. C. uplatilo društvu G.S. K. 199.445,48 kuna, odnosno 166.033,02 kuna manje od ugovorenih 365.478,50 kuna. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka D. D. od 11. ožujka 2019. utvrđeno je da ostvareni promet između društva S. kao prodavatelja i društva C. kao kupca u razdoblju od 1. siječnja 2008., pa nadalje iznosi 406.038,60 kuna (336.503,32 kune u 2009. i 69.535,28 kuna u 2010.). Međutim, vještaku Ž. K. kao odgovorna osoba nije predao knjigovodstvene dokumente, pa nije u mogućnosti utvrditi koliko je C. preuzeo robe od S. koje je potom isporučilo društvu G.S. K.. Unatoč tome, vještak navodi da na temelju podataka pribavljenih tijekom vještačenja nedvosmisleno može utvrditi da društvo C. nije u cijelosti isplatilo društvu G.S. K. iznos od 365.478,50 kuna, već samo djelomično.
13. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo G. S. K. za poslovanje nekretninama, utvrđeno je da su K. G. i svjedok I. S. bili direktori ovog trgovačkog društva i da su bili ovlašteni na pojedinačno i samostalno zastupanje bez ograničenja, te da je nad društvom proveden stečajni postupak u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj St-186/12, a stečajni upravitelj je bio Š. B..
14. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo C. utvrđeno je da je Ž. K. bio direktor ovog trgovačkog društva ovlašten na zastupanje ovog trgovačkog društva samostalno, pojedinačno i bez ograničenja. Utvrđeno je i da je nad navedenim trgovačkim društvom proveden stečajni postupak u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj St-597/11.
15. Iz izvatka iz zemljišne knjige kod Općinskog suda u Osijeku od 17. veljače 2009., broj z.k. uloška 18950, utvrđeno je da je predmetni stan na adresi u O., V. D. , broj stana 24, ukupne korisne površine 38,05 m2 te balkona površine 4,40 m2, upisan u poduložak 24, te je u vlasništvu trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. u obujmu 1/1.
16. Iz predugovora o kupoprodaji stana između t. d. C. d.o.o. C. kao prodavatelja i E. K. kao kupca od 6. svibnja 2008., utvrđeno je da je ugovoreno sklapanje predugovora o kupoprodaji predmetnog stana, da se prodavatelj obvezuje za isporučiti poptuno uređen, useljiv i etažiran stan S-24 na četvrtom katu višestambene zgrade na adresi u O., V. D., a kupac se obvezao uplatiti ugovorenu cijenu u iznosu od 296.787,50 kuna u cijelosti do 1. kolovoza 2008.
17. Iz predugovora o kupoprodaji stana između trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. kao prodavatelja, zastupanog po direktoru I. S. i trgovačkog društva C." d.o.o. C. kao kupca, zastupanog po vlasniku Ž. K. od 14. srpnja 2008., utvrđeno je da u članku 1. predugovora propisano da prodavatelj prodaje kupcu stan u O., V. D., z.k. ul. broj 18950, stan broj S-24, na četvrtom katu, ukupne površine 42,50 m2. Za stan se kupac obvezao platiti cijenu od 365.478,75 kuna. U članku 4. predugovora predviđeno da se kupac obvezuje isplatiti stan 100% kompenzacijom iz asortimana S. uz 15% rabata na tvorničke cijene, sobnim vratima, izradom demit fasade i ostalom trgovačkom robom po prihvaćenoj ponudi od strane prodavatelja do 15. listopada 2008. Člankom 6. stavkom 1. predugovora propisano je da će prodavatelj predmetni stan, potpuno uređen, useljiv i etažiran predati u posjed kupcu do 30. studenog 2008. Člankom 7. predugovora utvrđeno je da ako stan iz bilo kojeg razloga, ne bude potpuno uređen, useljiv i etažiran predan u vlasništvo i posjed kupcu do 30. studenog 2008., prodavatelj se obvezuje da će svoje dugovanje za robu koju im je isporučio kupac isplatiti do 31. prosinca 2008. u iznosu uvećanom za zakonske zatezne kamate. Člankom 11. stavkom 1. predugovora utvrđeno je da prodavatelj ovlašćuje kupca da može tražiti krajnjeg kupca stanova, a stavkom 2. kupac može prodavati stanove iz članka 1. ovog predugovora počevši od dana potpisa ovog predugovora. Člankom 12. stavkom 2. stranke su suglasne da će glavni ugovor o kupoprodaji stanova biti sklopljen do 30. studenog 2008. u koji će biti unesena klauzula kojom se dozvoljava kupcu upis u zemljišne knjige u korist kupca.
18. Iz predugovora o kupoprodaji stana od 1. rujna 2008. između trgovačkog društva C., zastupanog po direktoru Ž. K. kao prodavatelju i V. T. kao kupca, utvrđeno je da je člankom 1. predugovora određena kupoprodaja predmetnog stana. Člankom 2. je propisano da prodavatelj jamci kupcu da je predmetni stan njegovo vlasništvo, te da u trenutku prijenosa prava vlasništva na kupca neće biti opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Člankom 4. propisano je da se prodavatelj obvezuje ishoditi uporabnu dozvolu te izvršiti upis predmetnog stana u zemljišne knjige na ime kupca o svom trošku najkasnije do 30. listopada 2008. te potvrđuje da će istog dana biti izvršeno etažiranje cijelog objekta. Člankom 5. predugovora ugovorne stranke su ugovorile za potpuno uređen, useljiv i etažiran stan iz članka 1. predugovora, ugovaraju kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 356.787,50 kuna. Člankom 7. prodavatelj se obvezuje na dan isplate preostalog iznosa kupovne cijene stana sa kupcem sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, koji će sadržavati i tabularnu izjavu podobnu za prijenos prava vlasništva sa imena i vlasništva prodavatelja na ime i u vlasništvo kupca. Člankom 8. prodavatelj se obvezuje predati stan u posjed kupcu najkasnije do 30. listopada 2008.
19. Iz preslike uplatnice na str. 32. spisa, utvrđeno je da je V. T. dana 9. listopada 2008. uplatio trgovačkom društvu C. d.o.o. O., L. iznos od 206.787,50 kuna za stan po predugovoru.
20. Iz preslike potvrde u uplati od 17. listopada 2008., str 33. spisa utvrđeno je da je Ž. K. kao vlasnik društva C. d.o.o. C. potvrdio da mu je V. T. uplatom 365.478,75 kuna isplatio cjelokupan iznos kupovne cijene predmetnog stana u O. po ranije sklopljenom predugovoru o kupoprodaji predmetnog stana. Ovo je potvrdio i odvjetnik H. P. svojim potpisom na potvrdi.
21. Iz preslike računa E. O. od 2. kolovoza 2010., te prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, kao i rješenja o ovrsi, utvrđeno je da je za razdoblje od 31. siječnja do 31. srpnja 2010. V. T. ispostavljen račun u iznosu od 474,83 kune za stan na adresi u O., V. D., kat 4. Utvrđeno je da je ovrhovoditelj E. O. podnijela prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika V. T. iz O., V. D. zbog navedenog duga te je određena ovrha.
22. Iz preslike povijesti blokade za G.S. K. d.o.o. O. proizlazi da je trgovačko društvo G.S. K. ugašen 2012., te da su računi društva otvoreni kod Zagrebačke banke, Erste banke, OTP banke te Hypo banke blokirani od 22. kolovoza 2011.
23. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra od 13. kolovoza 2014. za trgovačko društvo K. d.o.o. V., utvrđeno je da je opt. K. G. bio direktor ovog trgovačkog društva od 7. ožujka 2011. do 10. srpnja 2012. te je bio ovlašten zastupati trgovačko društvo samostalno i bez ograničenja.
24. Iz ugovora o kupoprodaji stana od 5. svibnja 2011. između trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. O. zastupanog po direktoru opt. K. G. kao prodavatelju i trgovačkog društva K. d.o.o. V. zastupanog po direktoru, opt. K. G. kao kupcu, utvrđeno je da je G.S. K. prodao predmetni stan broj 24 na adresi u O., V. D. trgovačkom društvu K. d.o.o. V. za iznos od 289.000,00 kuna kao i da je temeljem tog ugovora trgovačkom društvu K. d.o.o. V. dozvoljena uknjižba u zemljišnim knjigama u svojstvu vlasnika.
25. Iz računa trgovačkog društva G.S. K. broj 60/11 od 9. svibnja 2011., utvrđeno je da je G.S. K. kao prodavatelj predmetnog stana ispostavilo kupcu K. račun u iznosu od 289.000,00 kuna.
26. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 6. svibnja 2011. između trgovačkog društva K., zastupanog po direktoru, opt. K. G. kao prodavatelju i D. Š. kao kupca, utvrđeno je da je predmetni stan S-24 na adresi u O., V. D. trgovačko društvo K. prodalo D. Š. za cijenu od 282.300,00 kuna.
27. Iz tabularne izjave društva K. od 9. svibnja 2011. utvrđeno je da je K., zastupan po direktoru opt. K. G. dana 9. svibnja 2011. od kupca D. Š. u cijelosti primio ugovorenu uplatu u iznosu od 282.300,00 kuna za stan 24 na četvrtom katu u O., V. D., čime se kupcu D. Š. dopušta da se upiše kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim i drugim javnim knjigama.
28. Iz računa trgovačkog društva K. broj: 0010/11 od 10. svibnja 2011., utvrđeno je da je trgovačko društvo ispostavilo račun D. Š. u iznosu od 282.300,00 kuna.
29. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između D. Š. i njezinog sina T. Š. od 3. lipnja 2011., utvrđeno je da je D. Š. kao vlasnica predmetnog stana broj 24 na četvrtom katu na adresi u O., V. D. daje stan u vlasništvo svome sinu T. Š. kao kompenzaciju za doživotno uzdržavanje.
30. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, k.o. Osijek, broj z.k. uloška 18950, broj poduloška 24, utvrđeno je da je vlasnica tog stana D. Š., a prethodni vlasnici su bili trgovačko društvo K. d.o.o. V., a prije trgovačko društvo G.S. K. d.o.o. O..
31. Iz računa trgovačkog društva K. d.o.o. V. broj 006/11 od 18. ožujka 2011., utvrđeno je da je trgovačko društvo K. ispostavilo račun trgovačkom društvu G.S. K. u ukupnom iznosu od 23.985,00 kuna i to za sanaciju dvorišnog zida i postavljanje demit fasade, sanacija parkirališta oko upojnog bunara, sanacija spoja upojnog bunara i kanalizacije (iskop, zamjena cijevi, zatrpavanje), sanacija vlage u garaži 4., a izvršena je i sanacija reklamacija na objektu višestambene zgrade na adresi V. D..
32. Iz računa trgovačkog društva G.S. K. broj 59(53)/11 od 29. travnja 2011., utvrđeno je da je trgovačko društvo G.S. K. ispostavilo račun trgovačkom društvu K. d.o.o. V. u iznosu od 246.000,00 kuna i to za osobni automobil BMW X5 3.0D, broja šasije WBAFF41060L121173, registarskih oznaka OS.
33. Iz računa trgovačkog društva G.S. K. broj 61/11 od 12. svibnja 2011., utvrđeno je da je G.S. K. ispostavio račun društvu K. u ukupnom iznosu od 474.700,75 kuna za stan broj 16 na IV. katu od 73,03 m2.
34. Iz ovosudnog predmeta broj: P-878/2013. utvrđeno je da su 12. srpnja 2013. oštećeni I. T. i V. T. kao tužitelji podnijeli tužbu Općinskom sudu u Osijeku protiv tuženika Ž. K., I. S. i K. G. radi povrata novca uplaćenog za predmetni stan S-24 u O., V. D.
35. Iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja u predmetu broj: 14 St-186/12 utvrđeno je da trgovačko društvo G.S. K. d.o.o. O. nema novčanih sredstava na žiro-računima jer su isti blokirani od 22. kolovoza 2011., a niti posjeduje imovinu koja bi se mogla unovčiti. Također ne postoje pobojne radnje stečajnog dužnika. Nema uvjeta za vođenje stečajnog postupka jer trgovačko društvo G.S. K. d.o.o. O. nema imovine koja bi ušla u stečajnu masu. Za 2011., ukupni prihodi su iznosili 15.950.835,00 kuna, a gubitak razdoblja 2.065.335,00 kuna. Iz bilance od 31. prosinca 2011. proizlazi da je ukupna aktiva društva 332.761,00 kuna, a da društvo ima obveze u iznosu od 827.248,92 kuna.
36. Iz zapisnika Državnog arhiva u Osijeku KLASA 612-06/12-02/39 od 5. studenog 2012., utvrđeno da je I. S. na trajno čuvanje predano arhivsko gradivo trgovačkog društva G.S. K. d.o.o. u stečaju O..
37. Iz prometa dobavljača po kontima od 31. svibnja 2012. za društvo G.S. K. d.o.o. O., utvrđeno je da to društvo potražuje od društva C. d.o.o. ukupan iznos od 131.674,18 kuna.
38. Iz računa društva L. M. d.o.o. O. broj: 024/08 od 5. prosinca 2008., utvrđeno je da je L. M. ispostavilo račun društvu G.S. K. u iznosu od 185.206,60 kuna i to za izradu demit fasade površine 2518 m2, te za čišćenje ulaza 10 m3.
39. Iz dopisa I. S. vještaku D. D., proizlazi da ulazne fakture od društva C. broj 133 na iznos od 16.278,00 kn te broj 140 na iznos od 70.008,99 kn društvo G.S. K. nije knjižilo jer društvo C. nije ispunilo obveze s obzirom da je direktor društva Ž. K. sa svojim kooperantima napustio gradilište.
40. Iz temeljnice broj 36 trgovačkog društva G.S. K. od 19. studenog 2008. utvrđeno je da društvo G.S. K. duguje i potražuje iznos od 40.000,00 kuna i to da taj iznos potražuje od društva C., a isto toliko duguje K. I. E.. Iz ugovora o ustupanju potraživanja (cesiji) od 19. studenog 2006. utvrđeno je da je društvo G.S. K. svoje potraživanje u iznosu od 40.000,00 kuna prema društvu C. ustupilo obrtu K. I. E..
41. Iz verižne kompenzacije na iznos od 169.000,00 kuna iz 2008. utvrđeno je da je C. d.o.o. C. svoje potraživanje u navedenom iznosu prema trgovačkom društvu G.S. K. d.o.o. ustupilo Ž. K., a potom je Ž. K. potraživanje ustupio I. S., te je I. S. ustupio trgovačkom društvu G.S. K. d.o.o. O..
42. Iz kartice društva S. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. utvrđeno je da je da C. duguje S. razliku u iznosu od 183.506,00 kuna. Iz kartice društva S. za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2009., utvrđen je prikaz prometa S. s društvom C., kao i da je za 2009. društvo C. dugovalo S. 253.041,28 kuna.
43. Iz dopisa Z. banke d.d. Z. društvu S. d.d. S., utvrđeno je da je S. pokrenula postupak ovrhe putem Trgovačkog suda u Osijeku protiv dužnika C. te da su 10 travnja 2009. zaprimili rješenje OV-5496/08 kojim se određuje ovrha nad C.. Međutim, rješenje o ovrsi broj OV-5496/08 je nenaplaćeno zbog nedostatka sredstava na računu platitelja i zavedeno je u redoslijed naplata.
44. Iz rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Ovr-1107/09-2 od 30. studenog 2009., utvrđeno je da je 30. studenog 2009. određena ovrha nad trgovačkim društvom C." d.o.o. C. na iznos od 253.041,28 kuna.
45. Iz spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj: St-186/12 utvrđeno je da je proveden predstečajni i stečajni postupak nad trgovačkim društvom G.S. K. d.o.o. O., da je predstečajni i stečajni upravitelj bio Š. B. te je to trgovačko društvo 2012. brisano iz sudskog registra.
46. Iz stečajnog spisa Trgovačkog suda u Osijeku broj St-597/11 utvrđeno je da je da je nad trgovačkim društvom C. d.o.o. C. otvoren i zatvoren stečajni postupak nakon što je to društvo zaključno s 22. studenim 2011. provelo neprekidno 966 dana u blokadi. Društvo je brisano iz sudskog registra 2012.
47. Iz izvatka iz kaznene evidencije, utvrđeno je da je optuženik K. G. osuđen zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11. i to na zatvorsku kaznu od 10 mjeseci koja je uvjetovana rokom provjere u trajanju od 3 godine.
48. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, sud je oslobodio optuženika jer djelo za koje je optužen ne predstavlja kazneno djelo.
49. Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Belom Manastiru (sada u Osijeku) optužnicom broj: K-DO-57/04 od 29. kolovoza 2005. optužilo je K. G. da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. al. 6. i st. 2. KZ/97. Tužitelj je u činjeničnom dijelu izmijenio opis, ali nije mijenjao ni zakonski niti pravni opis inkriminacije.
50. Aktualni Kazneni zakon donesen je 2011. a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. i njime su kaznena gospodarskog kriminaliteta doživjela znatne i opsežne izmjene. U Kaznenom zakonu iz 1997. ova kaznena djela su bila propisana u Glavi XXI. i potpadala su pod kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja. U recentnom zakonu (KZ/11.) ova se djela nalaze u Glavi XXIV. No, ono što je važnije jest da je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1 KZ/97 postalo neadekvatno za pružanje zaštite pravnim dobrima jer se ova pravna dobra mnogo bolje štite Kaznenim zakonom iz 2011. Dakle, Kazneni zakon iz 2011. je obrisao predmetno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97. st. 2. u vezi st. 1. alineja 6. za koje je optužen K. G..
51. Kroz čitavo razdoblje koliko traje ovaj postupak Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku nije smatralo shodnim uskladiti sadržaj i formu optužnog akta sa važećim Kaznenim zakonom. Tužitelj to nije učinio, iako je još u žalbi, a kasnije i tijekom ponovnog postupka u nekoliko navrata zaključio da se radi o ''kvalificiranom kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. st. 2. KZ/11''. Sudu zna da je sam dužan činjenično stanje podvesti pod odgovarajuće biće kaznenog djela iz novog zakona. No, treba reći da je taj ''novi zakon'' (KZ/11) sada star već više od 12 godina. Odredba o vremenskom važenju kaznenog zakonodavstva, tj. o postojanju pravnog kontinuiteta ne veže samo sud, već jednako tako i državnog odvjetnika. Naime, sud nema zadatak da u toliko bitnoj mjeri, kao to je što ovdje riječ, uređuje optužni akt, odnosno da ga prepravlja, ispravlja, dopisuje i usklađuje sa zakonskim normama materijalnog kaznenog prava. Samo i isključivo tužitelj određuje predmet raspravljanja pred sudom i predmet presude. On do završetka glavne rasprave može i odustati od kaznenog progona odnosno od optužbe, a ovlašten je (štoviše i dužan, s obzirom na načelo legaliteta) tijekom kaznenog postupka izmijeniti optužbu, ako utvrdi da izvedeni dokazi pokazuju da se izmijenilo činjenično stanje iz optužnice. Iz Ustavom proklamiranog prava optuženika da bude obaviješten o optužbi proizlazi i obveza suda da kad je optužnica izmijenjena ili proširena, uzme (i to nakon što se uvjeri da je optuženik razumio izmijenjenu optužbu) optuženikovo novo očitovanje o optužbi, u smislu članka 441. st. 6. ZKP/08. Člankom 342. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 određeno je da optužnica, između ostalog, sadrži i opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi. Svaki činjenični supstrat podložan je analizi te se ne može donositi generalizirajući zaključak, ali čim sud previše zadire u činjenični supstrat, pogotovo u odnosu na opis namjere, te kad sam mijenja činjenični opis i podvodi ga pod zakonski opis kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju u latentnoj je opasnosti da povrijedi objektivni identitet optužbe. Sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dužan je uskladiti opis radnje kaznenog djela za koje optuženika proglašava krivim s rezultatima dokaznog postupka. Ta njegova ovlast, međutim, ne može ići na štetu optuženika. Kad pravo suda da izmijeni opis radnje kaznenog djela ne bi bilo ovako ograničeno, nedvojbeno bi bilo povrijeđeno optuženikovo pravo obrane jer on tijekom postupka ne bi mogao znati koje činjenice sud smatra odlučnima i pod koju pravnu normu te činjenice podvodi. Sud se ne smije pretvoriti u tužitelja. Nitko ne smije od suda očekivati da bude neko paralelno tijelo kaznenog progona. To je nedopustivo i nezakonito zbog načela akuzatornosti i stroge odvojenosti funkcije kaznenog progona od suđenja. U takvom mijenjanju činjeničnog opisa od strane suda optuženik bi se nalazio u položaju da ne zna za što je točno optužen, to jest koje zaštićeno dobro je povrijedio i suštinski se ne može adekvatno braniti. Tek u izreci presude optuženik bi vidio za što je osuđen. Još je iz Rimskog prava poznata latinska sentenca: ''Ne eat iudex ultra et extra petita partium'', kojom se zabranjuje sudu da sudi izvan i više od onoga što je optuženiku stavljeno na teret u optužnom aktu.
52. Iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi da je optuženik kao direktor dva trgovačka društva (G. S. K. d.o.o. O. i K. d.o.o. V.) u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi pribavio korist jednom društvu (G.S. K.) i to tako da je predmetni stan prvo prodao t. d. C., zatim t. d. K., pa potom D. Š., a sve na štetu I. T. te da je pribavio protupravnu imovinsku korist trgovačkom društvu G. S. K. d.o.o. O., u iznosu od 365.478,50 kuna. Takav činjenični opis djela se ne može podvesti pod zakonski opis gospodarskog kaznenog djela – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. KZ/11. Naime, u predmetu je evidentno da se ne radi o kaznenom djelu protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. KZ/11, jer iz činjeničnog opisa ne proizlazi što je to optuženik kao direktor pravne osobe (bilo jedne, bilo druge) lažno prikazao oštećeniku? Kako ga je to optuženik doveo u zabludu ili ga održavao u zabludi? Čime ga je obmanuo? Također, nije opisan niti prevarni način na koji je postupao optuženik u smislu njegovog oblika krivnje (svijest i volja).
53. U predmetu je nedvojbeno dokazano da oštećeni I. T. nije dogovarao bilo kakav pravni posao s optuženikom kao direktorom društva G. S. K., niti s K. G. kao fizičkom osobom. Nema spora o tome da oštećenik nije s optuženikom sklopio predmetni predugovor o kupoprodaji stana. Nesporno je da I. T. (niti pok. V. T.) nije s opt. K. G. zaključivao bilo kakve ugovore, niti je od njega primao bilo kakvu uplatu. U vezi navedenog pravnog posla, potrebno je posebno naglasiti da su predugovor od 6. svibnja 2008. sklopili E. K., kao kupac i društvo C. d.o.o. C., kao prodavatelj, zastupano po direktoru Ž. K. i to za stan vrijednosti 356.7876,50 kuna, te je u predugovoru konstatirano kao nesporno da je kupac E. K. uplatila polog od 60.000,00 kuna. Potom je 1. rujna 2008. sklopljen novi predugovor, ali sada između V. T. kao kupca i društva C., kao prodavatelja, zastupanog po direktoru Ž. K. kao direktoru, a cijena stana je 206.787,50 kuna jer je među strankama nesporno da je kupac uplatio 150.000,00 kuna. Kao u svakom predugovoru, i ovim pravnim poslom su stranke dogovorile da se prodavatelj obvezuje s kupcem sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji stana nakon što kupac isplati cijenu stana (rok je bio do 30. rujna 2008.), te da će mu izdati tabularnu izjavu podobnu za prijenos prava vlasništva. U postupku je dokazano da je 9. listopada 2008. V. T. prodavatelju isplatio 206.787,50 kuna i to kao preostali iznos cijene predmetnog stana koji se gradi u O., V. D., stan S-24, na četvrtom katu, površine 42,5m2. Oštećenik je na posljednjem ročištu jasno iskazao da ''optuženom G., ni I. S., a niti društvu G. S. K. nije platio ništa, te da je smatrao da je vlasnik predmetnog stana G. S. K., odnosno G. i S., kao i da su svi bili upoznati s tim da je isplatio stan Ž. K.. N., nema dokaza da je I. T. kao kupac sklopio bilo kakav pravni posao s opt. K. G. kao prodavateljem, odnosno direktorom društva G.S. K. d.o.o. O. kao prodavateljem. Ako je tome tako, a jest, onda se postavlja logično pitanje kako je to optuženik prevario (doveo u zabludu / obmanuo) oštećenika ili pak oštećenikovog oca ili njegovu bivšu punicu?
54. Unatoč navedenom činjeničnom stanju, tužitelj ipak smatra da je upravo prijevara u gospodarskom poslovanju iz 247. KZ/11 onaj delikt koji pruža pravni kontinuitet predmetnoj optužbi koja, to treba opet ponoviti, više ne egzistira u recentnom Kaznenom zakonu. Tijekom ovog dugotrajnog postupka je izrađeno više financijsko-računovodstvenih nalaza i dopuna tih nalaza, te su pročitane mnoge analitičke saldo-konti kartice, izlazni računi i temeljnice, a na te okolnosti su ispitani i svjedoci S., K. i optuženik, tako da nema dvojbe o tome da su društva G. S. K. i C. (te potom i K.) bili u međusobnoj poslovnoj vezi i to G. S. K. kao izvođač i C. kao kooperant u izgradnji i uređenju stambene zgrade u O. (već više puta citirana). No, tko je tu kome na koncu ostao dužan, odnosno da li su istiniti navodi svjedoka I. S. i opt. K. G. (koje podredno potvrđuje vještak, te svjedoci H. M. i H. P., kao i sam ošt. I. S.) o tome da je društvo C. ostalo dužno određeni iznos društvu G. S. K., te da je zato društvo C. naprasno otišlo s predmetnog gradilišta i da je to razlog zbog kojeg nisu sklopili glavni ugovor ili je pak vjerodostojan iskaz svjedoka Ž. K. koji tvrdi suprotno, tj. da je društvo G. S. K. ostalo dužno društvu C., u suštini i nije od relevantne važnosti u ovom kaznenom predmetu. Naime, sud se u kaznenom postupku, koji je neraskidivo vezan s kaznenim pravom kao najtežim oblikom državne prisile (monopol na legitimno pravo uporabe sile) ni ne treba baviti obavezno-pravnim odnosima koji su očita podloga, razlog i uzrok čitavog ovog predmeta, naravno osim ako ti imovinski odnosi ne prijeđu u kaznenopravnu sferu. Kazneno pravo je ultima ratio pravnog poretka i ono ne treba preuzimati zadatke koji se mogu uspješno riješiti lakšim mjerama prisile, odnosno čak i bez nje. Ništa što se može osigurati bez kaznene prisile ne treba unositi u kazneno pravo. Dakle, sasvim je vjerojatno da su iskazi svjedoka I. S. i H. M., a ujedno i obrana optuženika istiniti i vjerodostojni. Vjerojatno je da svjedok Ž. K. neistinito iskazuje o nepostojanju duga društva C. prema društvu G. S. K.. Drugim riječima, razborito je sumnjati da društvo C. nije u cijelosti postupilo po svojoj obvezi iz predmetnog predugovora i da zato G. S. K. s C. nije sklopilo glavni ugovor, te nije dalo tabularnu izjavu, niti jei predalo predmetni stan u vlasništvo. Time društvo C. nikad nije niti postalo vlasnikom navedenog stana, pa ga tako nije moglo dalje niti prodavati kao vlasnik. Više puta citirana sporna odredba iz čl. 11. predugovora iz koje proizlazi da C. može tražiti ''krajnje kupce za predmetni stan'', ujedno ne znači i da je zakonito da C. d.o.o s tim ''pronađenim krajnjim kupcima'' i sklapa obvezno pravni odnos u statusu vlasnika stana. Notorno je da se vlasništvo ne stječe predugovorom i za takav zaključak ne treba biti pravnik.
55. Već je iz kaznene prijave koju je prije 10 godina podnio ošt. I. T. vidljivo da je oštećenik teretio osumnjičenike Ž. K., I. S. i K. G. upravo zbog kaznenog djela prijevare u gospodarstvu iz čl. 247. KZ/11. Ipak, državni odvjetnik nije podigao optužnicu zbog tog kaznenog djela, već zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. podstavka 6. – grubog kršenja pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom. Nakon, svega, sada u 2023. godini tužitelj suštinski tvrdi da je ona početna inkriminacija ipak bila utemeljena i opravdana. No, tužitelj i nadalje ostavlja onu krivu, tj. nepostojeću u važećem Zakonu.
56. Prilikom obrazloženja izmjene Kaznenog zakona iz 2011. (NN 125/2011) zakonodavac obrazlaže da je kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11 ona značajna novina u gospodarskim kaznenim djelima, koje će obuhvaćati dosadašnja kaznena djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja, zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, sklapanje štetnog ugovora i zlouporabu položaja i ovlasti, a da se takva izmjena temelji na djelima iz švicarskog, njemačkog i austrijskog Kaznenog zakona. Ispuštanje navedenog kaznenog djela u novom Kaznenom zakonu, posljedica je potrebe modernizacije hrvatskog gospodarskog prava jer zakonodavac zaključuje da je to djelo zastarjelo. To je vidljivo iz naslova glave, tako da je ona promijenila naziv iz ''Kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa'' u ''Kaznena djela protiv gospodarstva''. Zakonodavac dalje navodi da je cilj tog djela ''uspješno se suprotstaviti kriminalitetu upravljačkih struktura u trgovačkim društvima, te da je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. pokriveno novim kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, na način da radnje iz članka 292. stavka 1. alineje 1. KZ/97 predstavljaju zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11, a radnje iz alineje 2. krivotvorenje službene isprave iz članka 279. KZ/11, dok radnje iz alineje 3. i 5. obuhvaćaju kazneno djelo subvencijske prijevare iz članka 258. KZ/11, te radnje iz alineje 4. obuhvaćaju dijelom kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11, (ali kaznenog djela nema ako pravna osoba ne plati uredno prijavljeni porez), a radnje iz alineje 6. obuhvaćaju kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. KZ/11 ili nisu kazneno djelo. U teoriji se kao obrazloženje navodilo da je kazneno djelo iz čl. 292. KZ/97 ''arhaično'' da je ''relikt prošlosti“, da je preširokih kontura, pravnotehnički neuspjelo jer se preklapa s drugim kaznenim djelima. U čl. 292. st. 1. KZ/97 se radilo o deliktu apstraktnog ugrožavanja, što znači da nije potrebno da imovinska korist bude stvarno i pribavljena, a u stavku 2. istog članka kao kvalificirani oblik tog djela propisano je pribavljanje znatne imovinske koristi. Analizirajući opis radnji iz čl. 292. st. 1. al. 6. KZ/97 – „na drugi način grubo prekrši zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom“, očito je da je takav opis vrlo širok i može obuhvatiti različite radnje, pri čemu se preklapa s bitnim obilježjima kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 3. i 4. KZ/97. Ponavljamo da u konkretnom slučaju kazneno djelo istog opisa kao što je opis članka 292. KZ/97 ne egzistira u važećem KZ/11. Zato je sud bio dužan preispitati postojanje pravnog kontinuiteta s nekim od kaznenih djela iz KZ/11. Takvo preispitivanje podrazumijeva podvođenje činjeničnog stanja pod biće nekog drugog odgovarajućeg kaznenog djela iz novoga zakona. Ako se takvim postupanjem utvrdi pravni kontinuitet, primijenit će se zakon blaži za počinitelja. U protivnom kaznenog djela nema. Pri tome je bitno naglasiti da se zakonski tekstovi oba zakona ne uspoređuju apstraktno, već konkretno, uzimajući pri tome u razmatranje relevantne zakonske odredbe koje se odnose na konkretan predmet. Iz sudske prakse proizlazi da sudovi zaključuju da pravni kontinuitet postoji kada staro i novo kazneno djelo predstavljaju napad na isto zaštićeno pravno dobro, s tim da i način napada na to dobro mora biti isti, a ta dva uvjeta moraju biti ispunjena kumulativno. Dakle, sud je razmotrio i kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. KZ/11. kao ono pod koje je moguće podvesti utvrđeno činjenično stanje.
57. No, ni ovaj delikt objektivno ne može pokriti inkriminirano činjenično stanje, odnosno činjenični opis inkriminacije se ne može podvesti pod biće kaznenog djela iz čl. 246. KZ/11. Naime, u navedenoj odredbi objekt zaštite je imovina pravne osobe, shvaćena kao skup subjektivnih imovinskih prava njegova nositelja, a radnja počinjenja se sastoji u povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa. Smisao ove inkriminacije je pružanje zaštite zastupanim osobama (fizičkim ili pravnim) od različitih oblika zlouporabe i izigravanja danog povjerenja. Kazneno djelo iz čl. 246. KZ/11. je temeljni delikt gospodarskog kriminaliteta koje se posebice odnosi na područje trgovačkog poslovanja jer je riječ o počiniteljima iz upravljačkog poslovnog kruga trgovačkog društva kao što su to članovi upravnog odbora, članovi nadzornog odbora, izvršni direktori, menadžeri, punomoćnici i sl. Stoga se njime derogira prijašnje kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97. Unatoč razlikama u opisima ovih kaznenih djela evidentno je da su ona usmjerena protiv istih zaštićenih pravnih dobara, pa je za odluku o kontinuitetu između predmetnih kaznenih djela (čl. 292. KZ/97. i čl. 246 KZ/11.) odlučno utvrditi činjenicu koja se odnosi na to kome je pribavljena protupravna imovinska korist, odnosno kome je nanesena šteta? Sljedeće obilježje analiziranog djela jest „povreda dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa“. Prema sudskoj praksi član uprave i direktor dužan je brinuti se o imovinskim interesima tog društva, a ne neke treće osobe. Kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Ako je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, tada su ostvarena obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela i z stavka 2. Istog članka. Osim što se obveza odnosi na zaštitu interesa tog društva, a ne treće osobe, ističe se i kako zakonodavac pod pojmom pribavljanja imovinske koristi “drugoj osobi” podrazumijeva “drugu fizičku ili pravnu osobu”, dakle ne i pravnu osobu u kojoj bi optuženik obnašao dužnost odgovorne osobe. To je ranije u postupku već nekoliko puta objašnjeno. Dakle, pravni kontinuitet između ova dva djela ne postoji zato jer je u čl. 292. stavku 1. podstavku 6. KZ/97. inkriminirano grubo kršenje zakona ili pravila poslovanja, ako je takvim postupanjem pribavljena protupravna imovinska korist za svoju ili drugu pravnu osobu. Nasuprot tome, iz dikcije kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju koje je propisano u čl. 246. st. 1. KZ/11., kao objektivno obilježje ovog kaznenog djela proizlazi da počinitelj čini štetu tuđim imovinskim interesima o kojima se kao ovlaštena osoba dužan brinuti, a ta se njegova dužnost temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja, i da tako drugoj pravnoj osobi pribavlja protupravnu imovinsku korist, a svojoj pravnoj osobi nanosi štetu.
58. Sudska praksa nema dvojbe o tome da ta druga osoba kojoj počinitelj pribavlja protupravnu imovinsku korist može biti fizička ili pravna osoba, ali ne može biti pravna osoba u kojoj je počinitelj odgovorna osoba. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: I Kž-267/11 od 2. travnja 2014. u žalbenom postupku preinačio prvostupanjsku presudu i donio oslobađajuću presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 292. stavka 1. alineje 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/97. Optuženiku se, među ostalim, stavljalo na teret da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju pravnu osobu, grubo prekršio zakon glede uporabe i upravljanja imovinom jer je zaključio kupoprodajni ugovor o prodaji poslovnog prostora svjestan pri tome da navedeni prostor nije unesen u sastavni dio temeljnog kapitala njegova trgovačkog društva, pa da je tako pribavio svom društvu nepripadnu materijalnu dobit. Sud obrazlaže da inkriminirane radnje ''nemaju kontinuitet s kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju jer to kazneno djelo čini tko zlouporabom povjerenja pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist, pri čemu je druga osoba druga fizička ili pravna osoba, ali ne i pravna osoba u kojoj počinitelj obnaša dužnost odgovorne osobe, jer je optuženik član uprave i direktor društva o čijim je imovinskim interesima dužan brinuti.'' Isti je stav Vrhovni sud zauzeo i u drugim odlukama (I Kž 816/12 od 17. studenoga 2015., I Kž 298/14 od 19. studenoga 2014. i I Kž 367/2019) ističući da, ''u slučaju kada je optuženiku stavljeno na teret da je pribavio korist, a ne da je prouzročio štetu društvu o čijim je interesima bio dužan brinuti se, a time nije pribavio sebi ili drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi protupravnu imovinsku korist, nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 246. KZ/11, ni nekog drugog kaznenog djela iz KZ/11.''
59. U međuvremenu je na temelju članka 3. stavka 2. KZ/11, u vezi članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97, na sjednici Kaznenog odjela od 29 listopada 2018. pod brojem: Su-IVk-311/2018-47 Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da ''ne postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, ako je počinitelj postupanjem koje mu se inkriminira ostvario korist za pravnu osobu u kojoj mu je povjerena dužnost zaštite njezinih imovinskih interesa, pri čemu nije moguće izjednačavati imovinu tog gospodarskog subjekta s imovinom njihovih osnivača''. Na ovaj način sasvim je razumljivo da je i ovaj prvostupanjski sud zauzeo predmetno pravno stajalište koje je Vrhovni sud snagom svog autoriteta na određeni način zadao kao obvezujuće (iako pravna shvaćanja VSRH nisu izvor prava).
60. Iz predmetne optužnice vidljivo da je optuženik optužen upravo zato što je pribavio imovinsku korist za svoju pravnu osobu: ''…u nakani pribavljanja nepripadne materijalne dobiti za trgovačko društvo za trgovačko društvo G. S. K. d.o.o. O. u kojoj je direktor… pri čemu je štetu prouzročio I. T.. Iz izloženog je jasno vidljiva znatna razlika između predmetne inkriminacije po KZ iz 1997. i KZ iz 2011. Smisao inkriminacije kaznenog djela iz čl. 246. KZ/11. – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju je u pružanju zaštite zastupanih osoba (pravnim ili fizičkim) od različitih oblika zlouporabe i izigravanja povjerenja koje im je dano. Počinitelj kao direktor je dužan štititi tuđe imovinske interese. Smisao inkriminacije kaznenog djela iz čl. 247. KZ/11 – prijevare u gospodarskom poslovanju je zaštita drugih osoba od različitih oblika prijevarnog postupanja kojima počinitelj drugima čini štetu, a time ostvaruje korist svojoj osobi ili nekoj drugoj pravnoj osobi.
61. Iz svega navedenog jasno proizlazi da opt. K. G. činjeničnim opisom koji mu se stavlja na teret nije ostvario zakonska obilježja niti jednog od kaznenih djela protiv gospodarstva iz KZ/11, čime je predmetna optužnica neutemeljena jer djelo za koje je optuženik optužen jednostavno nije kazneno djelo. Ovakav činjenični opis je sasvim nepodoban da bi se mogao podvesti pod bilo koje od kaznenih djela koje propisuje Kazneni zakon.
62. Budući da je optuženik oslobođen optužbe jer djelo za koje je optužen nije kazneno djelo, troškovi postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja D. P., padaju na teret proračunskih sredstava. Ujedno je oštećeni I. T. dobio uputu savjetodavne naravi da svoje potraživanje ostvaruje u parnici, što je uostalom već i učinio podnošenjem tužbe u parničnom predmetu koji se vodi na ovom sudu pod poslovnim brojem: P-878/2013, u kojem je posljednja rasprava održana 30. prosinca 2013.
63. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 16. prosinca 2022.
S U D A C
Ivan Sajter, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana
primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Slavonskom Brodu.
DOSTAVITI:
- ODO Osijek na broj: K-DO-906/2014
- punomoćnik ošt. M. B., odvjetnik iz O.
- opt. K. G.
- branitelj opt. D. P., odvjetnik iz O.