Poslovni broj: Gž-1361/2022-2

 

                                                                                                            Poslovni broj Gž-1361/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Z- h. d.o.o. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. Z., protiv tuženika A. G. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. T., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-339/22-29 od 15. srpnja 2022., 19. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-339/22-29 od 15. srpnja 2022. i sudi:

 

              „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š. –S. iz Z., poslovni broj Ovrv-8244/15 od 3. srpnja 2015. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 769,34 kn/102,11 EUR[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

 

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.06. 2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.11.2014. godine do isplate i

-na iznos od 69,94 kn/9,28 EUR1 počevši od 16.12.2014. godine do isplate,

 

po stopi zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih

poena, a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje  dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena.

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 kn/252,18 EUR1.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“

 

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 562,50 kn/74,65 EUR1, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. Š. –S., poslovni broj Ovrv-8244/15 od 3. srpnja 2015. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 769,34 kn sa zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose na način kako je to naznačeno u toj točki izreke. Točkom II. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 71/19 i 80/22; dalje: ZPP).

 

3. Žalbenim navodima, u bitnome, ističe da je da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

4. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 769,34 kn sa zateznom kamatom na ime cijene komunalne usluge za odvoz i odlaganje komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi Z., za razdoblje od siječnja do studenog 2014. u iznosu od 69,94 kn mjesečno. 

 

7. Nije sporno da je tužitelj navedenu uslugu pružio, da tuženik utuženo potraživanje nije platio, a nije sporna ni visina utužene tražbine.

 

 

8. Sporno jest je li tuženik, iako u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, u obvezi podmiriti tužitelju utuženo potraživanje na ime naknade za pruženu uslugu odvoza otpada sa te nekretnine.

 

9. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik u evidencijama tužitelja zaveden

kao korisnik usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada na predmetnoj adresi i da iz Ugovora o prodaji nekretnina od 30. studenog 2000. proizlazi da je tuženik kupio predmetni stan. Međutim, i unatoč tome, sud prvog stupnja je zaključio da tuženik u smislu odredbe članka 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvatnim pravima („Narodne novine“ brolj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/063, 141/06, 146/085, 38/09 i 153/09; dalje: ZV) u vezi s člankom 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/096, 79/096, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11;dalje: ZKG) nije obveznik plaćanja predmetne usluge jer da u utuženom razdoblju nije bio vlasnik ni predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine a ugovor o kupoprodaji iste od 30. studenog 2000. da ne predstavlja modus stjecanja prava vlasništva pa je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

 

10. Ovaj sud već je ranije u ovom postupku u rješenju posl.br. Gž-1961/2020-2 od 4. veljače 2022. kojim je ukinuta presuda suda prvog stupnja posl.br. Povrv-16839/15-14 od 20. studenog 2019. te je predmet vraćen na ponovni postupak istom sudu, ukazao da je pravno shvaćanje suda prvog stupnja pogrešno jer iako spisu ne prileži vlasnički list iz kojeg bi bilo razvidno je li tuženik u utuženom razdoblju bio knjižni vlasnik predmetne nekretnine, uvažavajući činjenično stanje utvrđeno u konkretnom slučaju: da je u evidencijama tužitelja tuženik zaveden kao korisnik usluge tužitelja i da tuženik ima valjanu pravnu osnovu za upis svojeg prava vlasništva - ugovor o kupoprodaji - iz kojeg proizlazi da je stan predan tuženiku koncem 2000. godine, tada je za zaključiti da je tuženik u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja te da je u smislu odredbe članka 20. stavak 5. ZKG-a u obvezi podmiriti cijenu pružene usluge, neovisno o tome je li ili nije svoje pravo vlaništva upisao u zemljišne knjige.

 

11. Stoga je presuda suda prvog stupnja u odnosu na glavno potraživanje preinačena pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a te je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojen održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

12. Nastavno, budući da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, tuženik mu je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka. Tužitelju je sukladno odredbi članka 155. ZPP-a i Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u vezi s odredbom članka 1. Izmjena Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) i Tbr. 48. Tarife priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 750,00 kn i  troškovi sastava žalbe izjavljene protiv presude suda prvog stupnja posl.br. Povrv-16839/15-14 od 20. studenog 2019. u iznosu od 450,00 kn (Tbr. 10. točka 3. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 1.500,00 kn. Tužitelju su priznati i parnični troškovi na ime podmirenih sudskih pristojbi na presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 400,00 kn pa je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju ukupne parnične troškove u iznosu od 1.900,00 kn.

 

13. Iz navedenih je razloga pozivom na odredbu članka 380. točka 3. u vezi s člankom 129. stavak 5. ZPP-a preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

14. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti pa mu je tuženik sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 10. točka 3.  te odredbom članka 1. Izmjena Tarife  o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22) i Tbr. 48. Tarife dužan nadoknaditi i troškove sastava žalbe u iznosu od 562,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan jer spisu ne prileži dokaz da bi sudska pristojba za žalbu bila plaćena.

 

15. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

             

U Rijeci, 19. prosinca 2022.

 

 

 

                                                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                                   Brankica Malnar