1              Posl. br. 8 Povrv-16/2022-14

 

                                                                                   

Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2  

 

                   Posl. br. 8 Povrv-16/2022-14

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Đakovu, sudac Snježana Brajko, na prijedlog sudskog savjetnika Željka Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., OIB: …, Osijek, zastupan po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., protiv tuženika N. H., OIB: …, D., zastupan po punomoćniku J. N., odvjetniku iz Đ., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. studenog 2022. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno, te punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o         j e

 

              I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lj. M. iz N. pod posl. br. Ovrv-94/2021, UPP/OS-Ovrv-13/2021 od 02. studenog 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.232,00 kuna/ 1.623,47 eura[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

 

              II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lj. M. iz N. pod posl. br. Ovrv-94/2021, UPP/OS-Ovrv-13/2021 od 02. studenog 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 12.232,00 kuna od 03. srpnja 2020. pa do 11. listopada 2021., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

              III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lj. M. iz N. pod posl. br. Ovrv-94/2021, UPP/OS-Ovrv-13/2021 od 02. studenog 2021. u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak u iznosu od 1.487,50 kuna.

 

              IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.312,50 kuna/ 837,81 eura1, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.050,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj na temelju vjerodostojne isprave, protiv  tuženika kao ovršenika, podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 12.232,00 kuna, te je javni bilježnik Lj. M. iz N. rješenjem pod posl. br. Ovrv-94/2021, UPP/OS-Ovrv-13/2021 od 02. studenog 2021. odredila predloženu ovrhu općenito na imovini ovršenika.

 

              2. Tuženik je kao ovršenik pravodobno uložio prigovor, pa je sud rješenjem pod posl. br. Ovrv-94/2021-3 od 17. studenog 2021. rješenje o ovrsi stavio izvan snage, ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

              3. U prigovoru tuženik navodi kako u cijelosti pobija predmetno rješenje. Ističe kako osporava tražbinu po osnovi i visini, da predmetni račun nije nikada primio i da nema nikakvih saznanja o robi za koju ga se tereti. Navodi kako ne spori da je s ovrhovoditeljem bio u poslovnom odnosu do 2018.g., pa tako dopušta da iz tog perioda možda postoji eventualni dug, ali ne u iznosu za koji ga se tereti. Također, navodi kako prije primitka predmetnog rješenja o ovrsi nikada nije primio bilo kakvu obavijest o dugu jer bi odmah reagirao, a opreza radi ističe i prigovor zastare.

 

              4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis pa je tako pročitan izdani Račun tužitelja (str. 7 spisa), stariji račun iz 2017.g. (str. 49 spisa), Bilježnica dugovanja tužitelja (priložena u spisu), te su saslušani svjedok M. N., zakonski zastupnik tužitelja D. A. i tuženik N. H.. 

 

              5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi pribavljanja službenim putem ispisa poziva između tužitelja i tuženika za razdoblje od 2018.g. do 2021.g. budući se isti dokazni prijedlog ne odnosi na spornu činjenicu u ovome postupku, odnosno tuženik istu činjenicu u svome iskazu niti ne spori, pa bi isti dokazni prijedlog vodio ka odugovlačenju i neekonomičnosti postupka. Također, nije pročitan prilog SMS komunikacije između stranaka, a koji prilog je zakonski zastupnik tužitelja predao na ročištu od 25. listopada 2022. (str. 53-55 spisa) i to iz razloga što je isto priloženo u suprotnosti s čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 131/20, dalje ZPP).

 

              6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

 

              7. Predmet ovoga postupka je utvrditi je li tuženik, a sukladno poslovnom odnosu s tužiteljem, preuzeo od tužitelja robu navedenu u vjerodostojnoj ispravi – računu od 25. lipnja 2020., te postoji li slijedom toga eventualni dug tuženika prema tužitelju u iznosu navedenom na istom računu. Naime, kako je račun tužitelja na temelju kojega isti potražuje predmetni iznos od tuženika jednostrana izjava, odnosno jednostrani akt poslovnog subjekta, isto ne predstavlja javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onoga što je njome određeno. S obzirom na navedeno, kako tuženik kao dužnik osporava takvu vjerodostojnu ispravu, tužitelj je u ovome parničnom postupku morao dokazati postojanje poslovnog odnosa i ispunjenje svoje ugovorne obveze, a podredno tuženik činjenicu da je isporučenu uslugu platio ukoliko bi se utvrdilo da je ista od strane tužitelja ispunjena.

 

8. Među parničnim strankama nije sporno kako su iste tijekom 2017.g. i 2018.g. bile u poslovnom odnosu i to iz razloga što je tuženik za svoje potrebe kupovao zaštitna sredstva za zaštitu bilja od tužitelja koji se kao pravna osoba bavi prodajom istih sredstava kao dijelom asortimana svoje poljoprivredne trgovine. Također, nije sporna činjenica  kako je tuženik od tužitelja podizao robu u više navrata, te istu nije odmah plaćao, već ju je plaćao naknadno po dogovoru s tužiteljem, kao niti činjenica da tužitelj tuženiku prilikom predaje robe nije davao nikakvu otpremnicu već je isto evidentirao na način da je zapisivao svu predanu robu, pa tako konkretno i robu predanu tuženiku. Nadalje, nije sporno niti da tuženik račun za predmetnu utuženu tražbinu nije fizički primio sve do utuženja iste tražbine.

 

              9. Naime, među parničnim strankama je sporno je li tuženik od tužitelja podigao robu navedenu u vjerodostojnoj ispravi – računu od 25. lipnja 2020., a u skladu s kojim računom tužitelj od tuženika potražuje iznos od 12.232,00 kn, a slijedom toga spornu činjenicu predstavlja i eventualno potraživanje tužitelja utemeljeno na predmetnom računu.

 

10. Svjedok M. N., zaposlenik tužitelja, saslušan je na ročištu od 25. listopada 2022. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo kako mu je tuženik osobno poznat iz razloga što je dolazio u trgovinu tužitelja u kojoj svjedok i radi. Navodi da se poslovna praksa s tuženikom odvijala na način da je isti dolazio po robu koju je trebao, on mu ju je izdavao, te je podatke o izdanoj robi zapisivao u bilježnicu, budući tuženik nije odmah istu robu plaćao, već ju je plaćao naknadno po dogovoru sa zakonskim zastupnikom tužitelja. Također, naveo je kako mu je poznato da tuženik nije platio robu koju je zadnju podizao, a čini mu se da se radi o iznosu od otprilike 11.000,00, 12.000,00 kuna. Naveo je i kako je tuženik više puta pozivan od strane zakonskog zastupnika tužitelja na plaćanje, a tuženik je stalno nalazio izgovore. Isto mu je poznato jer je o tome komunicirao sa zakonskim zastupnikom tužitelja, a također je naveo kako je tuženik kupovao robu isključivo na svoje ime. 

 

              11. Zakonski zastupnik tužitelja D. A. saslušan je na ročištu od 25. listopada 2022. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo kako je tuženik u više navrata kupovao robu iz njegove trgovine i to još od 2017.g. Navodi kako je poslovna praksa između njega i tuženika bila takva da je tuženiku isporučivao robu, a on bi ju plaćao u dogovoru sa zakonskim zastupnikom tužitelja kada bi imao novaca, odnosno nije plaćao robu odmah prilikom podizanja. Navodi kako tuženiku prilikom preuzimanja robe nije davao nikakvu otpremnicu iz koje bi se vidjelo da je isti stvarno preuzeo robu, već je isto evidentirao u osobnoj bilježnici dugovanja, a u kojoj se nalaze računi koji su plaćeni i oni koji nisu, a posebno napominje da su računi koji su plaćeni precrtani. Također, naveo je kako je tuženik predmetnu robu zbog koje se vodi postupak podizao u više navrata tijekom 2018.g., a tuženik nije primio račun za predmetnu tražbinu jer nije dolazio platiti predmetnu robu za što je nalazio izgovore. Nadalje, naveo je kako sa ostalim kupcima koji su kupovali na takav način nije imao problema s plaćanjem, a bilo je takvih 10-ak. Na kraju, zakonski zastupnik tužitelja naveo je da je tuženik od njega kupovao robu kao fizička osoba.

 

              12. Tuženik N. H. saslušan je na ročištu od 17. studenog 2022., te je naveo kako je tijekom 2017.g. i 2018.g. poslovao s poljoprivrednom trgovinom tužitelja i to iz razloga što su mu za njegove potrebe trebala zaštitna sredstva za zaštitu bilja. Naveo je kako je zaštitna sredstva koja su navedena u predmetnom računu podizao iz trgovine tužitelja, te ih je i koristio. Nadalje, ističe kako nije odmah plaćao robu prilikom podizanja iz trgovine tužitelja, već ju je plaćao naknadno po dogovoru sa zakonskim zastupnikom tužitelja. Nije dobio nikakvu otpremnicu prilikom podizanja robe i ne sjeća se je li istu tražio, no navodi kako je tužitelj zapisivao svu robu koju mu je predao. Smatra kako vjerojatno postoji određeni dug prema tužitelju no ne zna u kojem iznosu, a zakonski zastupnik tužitelja D. A. ga je osobno nazivao nakon 2018.g. na mobitel i to konkretno radi dogovora oko plaćanja preuzete robe koju je kupovao na svoje ime. Nadalje, tuženik je naveo kako ne zna je li podigao robu u predmetnom računu, te da je tijekom komunikacije sa zakonskim zastupnikom tužitelja bio sporan iznos dugovanja.

 

              13. Iz Računa tužitelja (str. 7 spisa), a koji se odnosi na predmetnu tražbinu u ovome postupku, utvrđeno je da je isti od strane tužitelja izdan 25. lipnja 2020. i to na ime tuženika N. H., na ukupan iznos od 12.232,00 kuna, za robu navedenu pod stupcem "vrsta isporučenih dobara ili obavljenih usluga".

 

              14. Iz starijeg računa iz 2017.g. (str. 49 spisa) utvrđeno je da je 27. studenog 2017., od strane tužitelja izdan račun na ime tuženika za iznos od 9.852,00 kuna.

 

              15. Iz Bilježnice dugovanja tužitelja (priložena spisu), predana od strane zakonskog zastupnika tužitelja, utvrđeno je kako se u istoj nalaze imena različitih osoba, a ispod kojih imena su navedeni određena roba ili proizvodi s pripadajućim novčanim iznosima. Nadalje, utvrđeno je i kako su pojedine osobe s navedenom robom i iznosima prekrižene, te je ispod takvih naveden datum s opisom "plaćeno". Konkretno, utvrđeno je kako je pod imenom tuženika N. H. upisana roba navedena u starijem računu iz 2017.g. (str. 49 spisa) s ukupnim novčanim iznosom od 9.852,00 kn, te je isto prekriženo i naveden je datum 27.11.2017. s opisom "plaćeno". Nadalje, utvrđeno je i kako u istoj bilježnici na još jednom mjestu postoji ime tuženika i to s upisanom robom navedenom u računu koji je predmet ovoga postupka (str. 7 spisa) s ukupnim novčanim iznosom od 12.232,00 kn, te isto nije prekriženo i nije naveden datum.

 

              16. Sud prihvaća iskaze svjedoka M. N. i zakonskog zastupnika tužitelja D. A. budući isti iskazuju životno, logično i sukladno u bitnim činjenicama, konkretno oko načina plaćanja, evidentiranja dugovanja i poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika,  a štoviše, iskazi su i u skladu s iskazom tuženika u dijelu koji se odnosi na poslovnu praksu između stranaka, da je tužitelj zapisivao svu robu predanu tuženiku, kao i činjenicu da je zakonski zastupnik tužitelja nakon 2018. godine učestalo nazivao tuženika radi dogovora oko plaćanja dužnog iznosa.

 

              17. Sud nije prihvatio iskaz tuženika N. H. u dijelu u kojem je naveo kako ne zna je li podigao robu navedenu u predmetnom računu i to iz razloga što tuženik prvotno priznatu činjenicu ispunjenja ugovorne obveze tužitelja naknadno osporava. Naime, na samom početku svojega iskaza na ročištu od 17. studenog 2022. tuženik navodi sljedeće: "Mogu reći kako zaštitna sredstva koja su navedena u predmetnom računu sam podizao iz trgovine tužitelja, te sam ih i koristio."

 

              18. Sud prihvaća kao istinitu reproduciranu materijalnu dokumentaciju budući je ista u skladu s prihvaćenim personalnim dokazima, te ju je sud cijenio i na temelju iste izvodio zaključke i utvrđivao činjenice na sljedeći način.

 

              19. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik  bili u poslovnom odnosu tijekom 2017. i 2018. godine, kada je tuženik za svoje potrebe od tužitelja koji se kao pravna osoba bavi djelatnostima u okviru poljoprivredne trgovine, kupovao zaštitna sredstva za zaštitu bilja. Nadalje, utvrđeno je i da je tuženik tužitelju platio robu navedenu na starijem računu od 27. studenog 2017. godine, te da se predmetna tražbina iz ovoga postupka odnosi na robu podizanu krajem 2017. i tokom 2018. godine. Također, sud je utvrdio kako je tuženik tijekom 2017. i 2018. godine od tužitelja u više navrata podizao robu, a poslovna praksa između istih se odvijala na način da tuženik podignutu robu tužitelju nije odmah plaćao, već je to činio naknadno po dogovoru s tužiteljem, te bi istome prilikom plaćanja i bio izdan račun za isporučenu robu. Naime, i iz same Bilježnice dugovanja tužitelja utvrđeno je kako je tuženik tužitelju robu navedenu na starijem računu iz 2017. godine platio dana 27.11.2017., a istoga dana mu je za plaćenu robu izdan i račun (str. 49 spisa). Utvrđeno je kako tuženiku nikada nije bila izdavana otpremnica za podignutu robu, već se sva roba koju bi tuženik podigao od tužitelja, kao i određeni drugi kupci koji su s tužiteljem poslovali na opisani način, evidentirala na način da su zakonski zastupnik tužitelja i njegovi djelatnici isto zapisivali u bilježnicu u kojoj su vodili evidenciju neplaćene robe.

 

              20. Naime, ovaj sud je stava kako tuženik u konkretnom slučaju teži ka odugovlačenju i izbjegavanju plaćanja preuzete robe od strane tužitelja. Ovo stoga što je prigovor tuženika koji se ima smatrati odgovorom na tužbu u bitnome različit i proturječan sa iskazom tuženika na ročištu od 17. studenog 2022. Naime, u prigovoru od 15. studenog 2021., a koji se ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako nema nikakvih saznanja o robi za koju ga se tereti, te kako nikada nije primio bilo kakvu obavijest o dugu niti izvod otvorenih stavaka sa specifikacijom dugovanja jer bi u tom slučaju tuženik odmah reagirao. Suprotno tome, tuženik na ročištu od 17. studenog 2022. navodi kako je zaštitna sredstva koja su navedena u predmetnom računu  podigao iz trgovine tužitelja, te ih je i koristio, a također je i naveo kako ga je tužitelj nakon 2018. godine osobno nazivao na mobitel radi dogovora oko plaćanja preuzete robe. Dakle, tuženik očito ima saznanja o robi koja je predmet spornog računa jer je istu robu podigao i koristio, a također znao je i da tužitelj ima potraživanje u odnosu na njega jer ga je tužitelj učestalo nazivanjem opominjao na plaćanje.

 

              21. Slijedom svega, a kako je tužitelj prema stavu i ocjeni ovoga suda  svim izvedenim i pročitanim dokazima u ovome postupku dokazao ispunjenje svoje ugovorne obveze iz predmetnog računa, a kako tuženik ničime ne dokazuje da je on slijedom toga ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno platio preuzeto robu (niti u cijelosti, niti djelomično), te kako isti niti ne osporava visinu svakog pojedino naznačenog artikla na predmetnom računu pa isti iznosi niti nisu sporni, ovaj sud je stava kako tužitelj od tuženika osnovano potražuje iznos od 12.232,00 kuna.

 

              22. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, ovaj sud je stava kako isti nije osnovan. Naime, bez obzira na datum izdavanja predmetnog računa od 25. lipnja 2020. godine, koji račun tuženik nije primio, a uzimajući u obzir da se ista tražbina odnosi na robu podizanu krajem 2017. i tokom 2018. godine, pa sve i da u tom slučaju početak tijeka zastare računamo od toga vremena, a s obzirom na datum utuženja 12. listopad 2021. (podnesen prijedlog za ovrhu), zastarni rok od 5 godina nije protekao. U konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ( NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), te nema primjeni čl. 228. ZOO-a budući zakonski zastupnik tužitelja, svjedok, a i sam tuženik na ročištu od 17. studenog 2022. navode kako je isti kupovao robu isključivo na svoje ime kao fizička osoba. Štoviše, tuženik je i naveo kako mu je predmetna roba trebala za njegove potrebe, a ničime u ovome postupku ne dokazuje suprotno, odnosno ne dokazuje da bi u konkretnom slučaju bilo mjesta primjeni nekom drugom zastarnom roku.

 

              23. U odnosu na zahtjev tužitelja za priznavanje zatezne kamate na iznos glavnice od 03. srpnja 2020. pa do isplate, isti je tek djelomično osnovan. Naime, kako u predmetnom postupku nije sporno da tuženik prije utuženja predmetni račun nikada nije niti primio, tužitelj ne može potraživati zatezne kamate od datuma koji pada nakon proteka sedam dana od dana izdavanja predmetnog računa od 25. lipnja 2020. (virman 7 dana), već je istome valjalo dosuditi zatezne kamate na iznos predmetnog računa počevši od dana podnošenja prijedloga za ovrhu, dakle, od 12. listopada 2021.

 

24. S obzirom na sve navedeno,  sud je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) odlučio kao pod toč. I. i II. izreke.

             

25. U odnosu na troškove ovršnog postupka, valja navesti kako je sud nakon što je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po prigovoru ovršenika (ovdje tuženika) predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje. Prema tome, donošenjem takvog rješenja ovrha je stavljena izvan snage, odnosno proizlazi kao da nije niti pokrenuta, već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, pa je u skladu s navedenim potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, pa je sud odlučio kao pod toč. III. izreke presude, te o takvim troškovima donio odluku pod toč. IV. izreke.

 

              26. Nadalje, o troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

              27. Tužitelj je zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 8.362,50 kuna, a u koji iznos je uračunao i PDV od 25% na pojedine specificirane iznose, te je sud istome priznao sljedeće troškove u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT). Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak pristupa ročištu od 29. rujna 2022. u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, trošak pristupa ročištu od 25. listopada 2022. u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, trošak pristupa ročištu od 17. studenog 2022. u iznosu od 1.875,00 kn, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn. U odnosu na ovršni trošak sud je tužitelju priznao trošak sastava predmetnog prijedloga za ovrhu koji se ima smatrati tužbom u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn, te trošak naknade javnog bilježnika u iznosu od 187,50 kn. Sve navedeno ukupno iznosi 6.312,50 kn.

 

              28. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak puta na relaciji O.-Đ. i obrnuto u zatraženom iznosu od 1.500,00 kn (3 x 500,00 kn) i to iz razloga što stranka nema pravo na trošak putovanja svoga punomoćnika ukoliko u sjedištu ovoga suda postoje odvjetnici koje je mogla angažirati da ju zastupaju. S obzirom kako u sjedištu ovoga suda isti postoje, u konkretnom slučaju se ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a kojeg bi bio dužan platiti tuženik. Također, tužitelju nije priznat niti trošak pristojbe na presudu u dvostrukom iznosu budući isti iznos navodi dva puta u priloženom troškovniku, a prethodno je iznos od 500,00 kn za istu stavku tužitelju priznat, kao niti materijalni trošak odvjetnika iz ovršnog postupka u iznosu od 50,00 kn, budući isti niti nije dokumentiran.

 

              29. Slijedom svega, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 6.312,50 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za iznos od 2.050,00 kn odbija kao neosnovan, te je u odnosu na navedeno odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

 

U Đakovu 16. prosinca 2022.

                                                                                                                SUDAC

                                                                                                    Snježana Brajko, v. r.                                                                                                            

 

 

              POUKA O PRAVU NA ŽALBU

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

              DNA

1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku