1              Poslovni broj: 17 P-1191/2019-32

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 17 P-1191/2019-32

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

             

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P. (OIB:…) iz S. I. Z., …, zastupanog po punomoćnici Đ. C., odvjetnici iz S. I. Z., protiv tuženika R. A. d.d. (OIB:…) iz Z., … zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. d. G. & G. iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave dana 8. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnika tuženika J. G., odvjetničkog vježbenika iz O. d. G. & G. iz Z., dana 16. prosinca 2022. donio, objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I      Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., … da tužitelju I. P. iz S. I. Z., … isplate iznos od 8.518,12 kuna/1.130,55 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 10,22 kuna/1,36 eura¹ od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- iznos od 43,55 kuna/5,78 eura¹ od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- iznos od 1,31 kuna/0,17 eura¹ od 31. svibnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 26,05 kuna/3,46 eura¹ od 30. lipnja2008. pa do isplate,

- iznos od 13,06 kuna/1,73 eura¹ od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- iznos od 88,71 kuna/11,77 eura¹ od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- iznos od   66,89 kuna/8,88 eura¹ od 30. studenog 2008. pa do isplate,

- iznos od   89,92 kuna/11,93 eura¹ od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- iznos od   90,80 kuna/12,05 eura¹ od 31. siječnja2009. pa do isplate,

- iznos od   91,19 kuna/12,10 eura¹ od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- iznos od 138,08 kuna/18,33 eura¹ od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 138,40 kuna/18,37 eura¹ od 30. travnja2009. pa do isplate,

- iznos od 135,85 kuna/18,03 eura¹ od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 133,97 kuna/17,78 eura¹ od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 134,47 kuna/17,85 eura¹ od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 135,46 kuna/17,98 eura¹ od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- iznos od 135,37 kuna/17,97 eura¹ od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 134,37 kuna/17,83 eura¹ od 31. listopada 2009. pa do isplate,

- iznos od 136,25 kuna/18,08 eura¹ od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 137,76 kuna/18,28 eura¹ od 31. prosinca 2009. pa do isplate,

- iznos od 139,90 kuna/18,57 eura¹ od 31. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 139,41 kuna/18,50 eura¹ od 28. veljače 2010. pa do isplate,

- iznos od 142,32 kuna/18,89 eura¹ od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 141,76 kuna/18,81 eura¹ od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 142,84 kuna/18,96 eura¹ od 31. svibnja 2010.  pa do isplate,

- iznos od 152,14 kuna/20,19 eura¹ od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 150,23 kuna/19,94 eura¹ od 31. srpnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 156,08 kuna/20,72 eura¹ od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 154,06 kuna/20,45 eura¹ od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- iznos od 150,81 kuna/20,02 eura¹ od 31. listopada 2010. pa do isplate,

- iznos od 157,67 kuna/20,93 eura¹ od 30. studenog 2010. pa do isplate,

- iznos od 166,39 kuna/22,08 eura¹ od 31. prosinca 2010. pa do isplate, 

- iznos od 160,21 kuna/21,26 eura¹ od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 162,38 kuna/21,55 eura¹ od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 159,63 kuna/21,19 eura¹ od 31. ožujka 2011. pa do isplate,

- iznos od 160,12 kuna/21,25 eura¹ od 30. travnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 171,82 kuna/22,80 eura¹ od 31. svibnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 172,96 kuna/22,96 eura¹ od 30. lipnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 174,66 kuna/23,18 eura¹ od 31. srpnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 169,86 kuna/22,54 eura¹ od 31. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 164,61 kuna/21,85 eura¹ od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- iznos od 143,80 kuna/19,09 eura¹ od 31. listopada 2011. pa do isplate,

- iznos od 143,44 kuna/19,04 eura¹ od 30. studenog 2011. pa do isplate,

- iznos od 145,64 kuna/19,33 eura¹ od 31. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 147,56 kuna/19,58 eura¹ od 31. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 147,81 kuna/19,62 eura¹ od 29. veljače 2012. pa do isplate, 

- iznos od 146,49 kuna/19,44 eura¹ od 31. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 147,38 kuna/19,56 eura¹ od 30. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 147,99 kuna/19,64 eura¹ od 31. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 146,96 kuna/19,50 eura¹ od 30. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 147,23 kuna/19,54 eura¹ od 31. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 146,46 kuna/19,44 eura¹ od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 144,79 kuna/19,22 eura¹ od 30. rujna 2012. pa do isplate,

- iznos od 146,57 kuna/19,45 eura¹ od 31. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 147,43 kuna/19,57 eura¹ od 30. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 146,83 kuna/19,49 eura¹ od 31. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 143,47 kuna/19,04 eura¹ od 31. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 146,32 kuna/19,42 eura¹ od 28. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 146,57 kuna/19,45 eura¹ od 31. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 145,46 kuna/19,31 eura¹ od 30. travnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 141,98 kuna/18,84 eura¹ od 31. svibnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 141,89 kuna/18,83 eura¹ od 30. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 142,75 kuna/18,95 eura¹ od 31. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 141,76 kuna/18,81 eura¹ od 19. kolovoza 2013. pa do isplate,

time da kamata u razdoblju od 29. veljače 2008. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 10.475,00 kuna/1.390,27 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. pa do isplate  po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška u iznosu od 2.625,00 kuna/348,40 eura¹ zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

IV              Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.734,37 kuna/1.026,53 eura¹ zajedno sa kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.

 

 

                                                    Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj I. P. je dana 7. lipnja 2019. protiv tuženika R. A. d.d. podnio tužbu radi isplate iznosa od 8.652,94 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate.

 

2.               U podnesku od 20. listopada 2020. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 8.518,12 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate na način kao što je to pod točkom I izreke navedeno.

 

3.               Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom sklopio tipski Ugovor o kreditu broj .... (dalje: Ugovor) koji je dana 18. kolovoza 2006. solemniziran pod poslovnim brojem Ou-…/ kod javnog bilježnika Z. J. iz Z.. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je Ugovor zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje: CHF) i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Namjena kredita bila je kupnja novog motornog vozila, a ugovoreni iznos kredita bio je 30.142,94 CHF sa promjenjivom kamatnom stopom od 5,20%. Kredit se otplaćivao u 84 mjesečnih anuiteta u iznosu od 428,88 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema planu otplate koji je tuženik uručio tužitelju.

 

4.               Tužitelj u tužbi navodi da je uredno otplatio kredit u cijelosti.

 

5.               Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojemu strane nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

 

6.               Tužitelj nadalje navodi da je predmetnim Ugovorom u članku 2. ugovoreno je da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora odnosno tuženika. Na dan sklapanja Ugovora kamatna stopa bila je ugovorena u visini od 5,20% godišnje. U tužbi se nadalje navodi da je tuženik tijekom otplate kredita jednostrano mijenjao kamatnu stopu na način da je ista 1. studenog 2007. podignuta na 6,20%, 1. svibnja 2008. na 6,75%, 1. ožujka 2009. na 7,75%, 1. srpnja 2011. na 7,50% i 1. listopada 2011. na 6,75%.

 

7.               Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je dogovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.

 

8.               Tužitelj u tužbi nadalje ističe da je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i čl. 97.

 

9.               Tužitelj navodi da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita i to tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Visina kamatne stope je bitan element ugovora o kreditu pa je za svaku njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih elemenata kod svih vrsta ugovora potrebno sklapanje dodatka ugovora, a za sklapanje kojeg je ponovno potrebna suglasnost i volja obiju ugovornih strana. Tužitelj navodi da iz svega navedenog jasno proizlazi da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile određene nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora tako i za vrijeme njegovog trajanja, postupao na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužitelja.

 

10.           U odgovoru na tužbu tuženik je izjavio prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da su stranke ugovorile nadležnost suda sjedišta tuženika. Nadalje je naveo da je kamate naplatio temeljem valjanog Ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naveo je da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. U trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako i ostalih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Tuženik nadalje navodi da je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politike banke i to kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa.

 

11.           U odgovoru na tužbu tuženik nadalje navodi da je koristio navedene parametre budući da u ukupnim financijskim izvorima tuženika značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala sa vanjskih  financijskih tržišta. Promjene cijena kapitala za financiranje hrvatske banke u inozemstvu prenose se i na cijenu kredita u R. H., odnosno kamatna stopa na kredite u R. H. značajno ovisi o cijeni kapitala iz inozemstva. Uz kamatnu stopu na inozemni kapital, na ukupnu cijenu financiranja u R. H. od 2008. nadalje znatan učinak ima i premija rizika na hrvatsko tržište tzv. CDS. Premija na rizik u svojoj suštini predstavlja osiguranje vjerovnika od bankrota dužnika pa će prema tome ta premija biti viša što je veći rizik od bankrota dužnika. Premija na rizik je za R. H. značajno porasla od kraja 2008. te je ostala na višim razinama do danas zbog povećane vjerojatnosti da R. H. ne bude u mogućnosti podmiriti svoj dug po izdanim obveznicama, što je utjecalo na povećanje cijene kredita potrošačima. Tuženik nadalje ističe kako su kamatne stope od sredine 2007. i nadalje počele rasti na sve vrste kredita, a ne samo na potrošačke kredite u CHF.

 

12.           Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da podnošenje tzv. kolektivne tužbe ne prekida zastaru za konkretno potraživanje.

 

13.           Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je tijekom postupka izvršio uvid u tužbu (list 1-3), ugovor o kreditu (list 5-7), otplatni plan (list 8-13), izračun preplaćenih iznosa u kreditu (list 14-16), odgovor na tužbu i priloge (list 21-69), nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka mr. sc. A. M., dipl. oec. (list 90-94), iskaz tužitelja kao stranke (list 135-136), dopunski nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka (list 142).

 

14.           Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

             

15.           Tužitelj I. P. u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom R. A. d.d. dana 28. kolovoza 2006. sklopio tipski Ugovor o kreditu broj .... Ugovor je zaključen sa valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Tužitelj je kredit u cijelosti uredno otplatio. Kako je tuženik tijekom kreditne obveze tužitelja nekoliko puta jednostrano mijenjao kamatnu stopu tužitelj je podnio tužbu sudu u kojoj traži da se tuženiku naloži da vrati sve iznose preplaćenih kamata, a to su iznosi koji se dobiju ako se od plaćene povećane kamate oduzme iznos početne kamate iz početnog otplatnog plana, a koji iznosi su stečeni bez osnove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno preplaćeni iznos od dospijeća pa do isplate. 

 

16.           Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni izvoditi dokaze u smislu da li se radi o prosječnom potrošaču u svakom pojedinom sporu, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove  da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

17.           Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 114/19; dalje ZZP) stipulira pravila zaštite osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja usluga i proizvoda na tržištu, te posebno određenog čl. 1a), taj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu i s aktom Europske unije i to Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima, koji se protive načelu savjesti i poštenja. Citirana Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav u ZZP-u u kojem je u čl. 49 st. 1 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

18.           Uvidom u priloženi Ugovor (list 5-7) vidljivo je da se radi o tzv. tipskom ugovoru, odnosno unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, zbog čega potrošač, odnosno tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj o ugovornoj klauzuli (čl. 2 – promjenjiva kamatna stopa) pa se stoga nije posebno pregovaralo s tužiteljem, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

19.           Nesporno je da je tužitelj s tuženikom sklopio dana 17. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu, broj … za kupnju motornog vozila, koji je potvrđen 18. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem Ou-…/… kod javnog bilježnika Z. J. iz Z., u kojem je u čl. 1 ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 30.142,94 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, u čl. 2 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa na kredit sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,20% koja se obračunava u CHF mjesečno i sadržana je u anuitetima, te dospijeva na naplatu zajedno s njima, dok je u čl. 4 ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca, s time da se kredit od 30.142,94 CHF i kamata iz članka 2. ugovora otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnom planu koji je sastavni dio ugovora. 

 

20.           U ovom postupku sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je također je li u konkretnom slučaju nastupila zastara obzirom da je tuženik tijekom postupka navodio da tužitelj ne može svoj zahtjev zasnivati na presudama koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa, već da tužitelj treba u konkretnom predmetu dokazati da su mu povrijeđena ili ugrožena prava koja dovode do eventualne ništetnosti, a što on u ovom postupku ne dokazuje.

 

21.           Što se tiče promjenjive kamatne stope sud je uzeo u obzir postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Navedene presude potvrđene su revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH-a Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

 

22.           Bitno za ovaj postupak je to što je prije citiranom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da se kamatna stopa (i utužene banke) mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranim obavijestima tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakovrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr., radi se o nerazumljivoj, nejasnoj i apstraktnoj ugovornoj odredbi o promjeni kamatne stope koja je kao takova ništetna.

 

23.           Prema čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, naročito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

24.           Prema odredbama čl. 82 prije citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje i pretpostavki iz čl. 81 istog Zakona mogle smatrati nepoštenim, jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

 

25.           Prema odredbi čl. 87 citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

26.           Odredbom čl. 138. a. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c ZPP-a propisan je obvezujući učinak presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

27.           Potrošač, odnosno tužitelj od samog početka ugovornog odnosa doveden je u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu banku kao trgovca, jer je formulacija ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti, zašto, kako i u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Takva ugovorna obveza uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kredita potrošača nasuprot banke – trgovca kao druge ugovorne stranke, a što je suprotno načelima ravnopravnosti sudionika obveznog odnosa te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

 

28.           Vezano uz ocjenu poštenosti ovakvih ugovornih odredbi stav je Vrhovnog suda da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke, kao trgovce faktično dovedeni u ovisni položaj i situaciju "uzmi ili ostavi", pošto praktički nisu imali drugog načina dobivanja potrebnog novca izvan kredita kojeg su odobravale banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su banke diktirale.

 

29.           Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu, osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su nepoštene u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a iz 2003. i čl. 102. ZZP-a te su takove ugovorne odredbe ništave.

 

30.           Prema čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 47/14, 110/15 i 114/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. 

 

31.           Odredbom čl. 83 ZZP-a propisano je da se prilikom ocjene je li neka odredba u potrošačkim ugovorima poštena ili nije, u obzir uzima narav proizvoda ili usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne obveze, a čl. 87 istog Zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

 

32.           Prema odredbi čl. 3 st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

 

33.           Da je tuženica postupala nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Naime, promatrajući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo, utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena, te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. Time za potrošača nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

 

34.           Nacionalno zakonodavstvo potrebno je tumačiti u duhu prava Europske unije, što podrazumijeva tumačenje u skladu s praksom Suda, u čijoj je isključivoj nadležnosti kroz institut prethodnog tumačenja (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) tumačiti pravo Europske unije, a na koji je način, imajući u vidu kolektivni spor zaštite potrošača i obrazloženje sudova u navedenim odlukama te postojanje vezanosti u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, za odlučivanje i pravna shvaćanja u kolektivnim sporovima radi zaštite potrošača.

 

35.           Prema tome, odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba, a u konkretnom slučaju ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti, niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO), koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. 

 

36.           Uz navedeno takva odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi suprotna je odredbi čl. 4. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. (čl.10. ZOO).

 

37.           Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, propisano je  kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

38.           Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke mr. sc. A. M. (list 90-94) proizlazi da je u otplati kredita koji je tužitelj tuženiku otplatio u cijelosti došlo do preplate zbog povećanja kamata i tu u ukupnom iznosu od 8.518,16 kuna.

 

39.           Tužitelj nije imao primjedaba na nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka već je naveo kako se s brojem pojedinačnih iznosa dobije iznos od 8.518,12 kuna, a ne 8.518,16 kuna kako je to naveo financijsko knjigovodstveni vještak. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka.

 

40.           Kako bi se otklonile eventualne nejasnoće oko visine preplaćenog potraživanja sud je zatražio od financijsko knjigovodstvenog vještaka A. M. da se dopunski očituje o navodu tužitelja glede zbroja pojedinačnih iznosa.

 

41.           U podnesku od 30. kolovoza 2022. (list 142) financijsko knjigovodstveni vještak je naveo da se ne radi o omašci u zbrajanju, već da se radi o točnom zbroju iznosa od 8.518,16 kuna te da je razlika od 4 lipe nastala u zaokruživanju navedenih mjesečnih iznosa.

 

42.           Nakon zaprimljenog očitovanja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj je ostao kod specificiranog tužbenog zahtjeva te i dalje potražuje isplatu iznosa od 8.518,12 kuna. 

 

43.           U podnesku od 27. listopada 2020. tuženik je naveo da nema prigovara na matematički izračun financijskog vještaka, ali je istaknuo da nalaz i mišljenje ne pridonosi rješenju ovoga spora obzirom da je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa iako je između stranaka nesporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Tuženik je nadalje navodio da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u visini koju tuženik određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima sukladno svojim objavljenim Općim uvjetima čija je primjena bila ugovorena odredbom čl. 9. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu.

 

44.           Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka iz razloga što je isti izrađen objektivno i stručno u skladu sa pravilima struke te ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

 

45.           Prema čl. 323. st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

 

46.           Kako je sud utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna usvojio je konačno specificirani tužbeni zahtjev u cijelosti i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos naveden pod točkom I. izreke zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

47.           Sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog preplaćenog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatne stope rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. Stopa zatezne kamate određena je na temelju čl. 29. st.  2. ZOO-a i točke I Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" broj: 132/07).

 

48.           Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Radi se o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača koji se temelji na odluci donesenoj u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Nesporno je da su presudama Visokog trgovačkog suda Pž-7129/14 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno okončani predmetni sporovi, čl. 215 ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači od dana utvrđenja ništetnosti počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu.

 

49.           Osim toga, građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. donio je stajališta da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05, odnosno čl. 104 st. 1 ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću gore citiranih odluka, dakle od 13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018. Tužba u ovom postupku podnesena je 7. lipnja 2019., dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina obzirom da je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zastara počela teći 13. lipnja 2014.

 

50.           Isto tako ne može se prihvatiti stav tuženika da činjenica što je predmeti ugovor solemniziran i potvrđen kod javnog bilježnika govori u prilog tome da je ugovor bio jasan i razumljiv i da su ugovorne strane bile u potpunosti svjesne obveza koje preuzimaju u smislu jasnoće ugovorenih obveza. Naime, po stavu ovog suda opisana okolnost ne može ići na štetu tužitelja, a u korist tuženika, jer javni bilježnici prilikom solemnizacije i potvrde ugovora obrazlažu smisao i posljedicu ugovora ugovornim strankama uz upozorenje samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene ugovorne klauzule (čl. 58 Zakona o javnom bilježništvu), a ne obrazlažu smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi.

 

51.           Također u odnosu na stav tuženika kako tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer je predmetni kreditni odnos prestao otplatom kredita od strane tužitelja u cijelosti, sud ističe kako se bez obzira što je predmetni kredit otplaćen u cijelosti pravo na isticanje ništetnosti tog ugovora ne gasi, a donesene presude u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne čine razliku između otplaćenih i neotplaćenih kredita.

 

52.           Što se tiče istaknutog prigovora mjesne  nenadležnosti ovoga suda sud smatra da taj prigovor nije osnovan pa je riješeno kao u izreci. Tužitelj u tužbi navodi da je u čl. 12.  ugovora o kreditu broj …navedeno da će u slučaju spora suditi stvarno nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora. Obzirom da se radi o ugovornoj klauzuli koja je sastavni dio tipskog ugovora tuženika o kojoj se nije posebno prigovaralo i na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj navedena odredba prema mišljenju tužitelja suprotna je načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja.

 

53.           Ovaj sud također smatra da je odredba čl. 12. Ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja pa je odbio prigovor mjesne nenadležnosti pozivom na odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Iako je tužitelj potpisivanjem ugovora prihvatio odredbu čl. 12. kojom je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu ta odredba je nepoštena u smislu čl. 3. Direktive 93/13 iz razloga što se o toj odredbi nije posebno pregovaralo te, ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer bi tužitelj trebao putovati u Zagreb, a podnošenjem tužbe sudu u mjestu svojega prebivališta ima manji trošak i ne treba ulagati dodatno vrijeme da putuje u Zagreb.

 

54.           Kako je tužitelj uspio u ovom postupku dosuđen mu je i trošak postupka. Odluka o troškovima postupka u skladu je sa odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.  Tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 10.475,00 kuna (točka II. izreke),  a koji trošak je odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 117/96 i 91/04, 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 104/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. travnja 2022., 28. lipnja 2022. i 8. studenog 2022., svako u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), troška sastava podneska od 21. veljače 2020., 20. listopada 2020. i 25. travnja 2022. u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife). Tužitelju je nadalje priznat trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svako u iznosu od 300,00 kuna.

 

55.           Kamata na trošak parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 151. st. 3.  ZPP.

 

56.           Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 2.625,00 kuna (točka III izreke). Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. svibnja 2020. i 5. svibnja 2022., svako u iznosu od 1.125,00 kuna pozivom na odredbu čl. 155 ZPP. U navedenim podnescima tužitelj ponavlja navode iz ranijih podnesaka te ne iznosi ništa što već nije izneseno ili je trebalo biti izneseno u dotadašnjem tijeku postupka. Nije mu priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna jer tužitelj na ročištu za objavu presude nije niti bio.

 

57.           Kako tuženik nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka pa je odlučeno kao pod točkom III izreke.

 

58.           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 16. prosinca 2022.

 

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                                     Ljiljana Košić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

 

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 3. ZPP.

 

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467a ZPP).

 

Dostaviti:

1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. presuda nepravomoćna
4. vidi upisnik 'P'
5. nalog tužitelju da plati pristojbu na presudu u iznosu od 300,00 kuna
6. kal. 15 dana

 

 

                                         

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450