1              Poslovni broj K-58/2021-73

 

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              Općinski sud u Pazinu              

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin              

Poslovni broj: K-58/2021-73

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji N. C., kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke S. B., u kaznenom predmetu protiv okrivljenice L. Ž., optužene optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: K-DO-448/12 od 28. studenog 2012., zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona (NN-110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 - dalje u tekstu: KZ/97), nakon održane javne rasprave zaključene 15. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu D. P., okrivljenice L. Ž. i branitelja okrivljenice A. D., odvjetnika iz R., donio je te 16. prosinca 2022. u nenazočnosti stranka objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I. 

 

Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-558/12 od 18. prosinca 2012. u odnosu na okrivljenicu L. Ž. stavlja se izvan snage. 

i

 

II. 

Okrivljenica L. Ž., od oca M., i majke E., r. R., rođena 24.10.1966.g. u P., s prebivalištem u V., R. 28, a boravištem u  P., M. L. 20, H., državljanka RH, pismena, završila srednju ekonomsku školu, nezaposlena, lošeg imovnog stanja, prima mirovinu od pok. supruga u mjesečnom iznosu od 1.190,00 kuna, bez imovine, udovica, majka jednog punoljetnog djeteta, nije služila vojni rok, kazneno neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv nje

 

k r i v a   j e

što je:

 

dana 22. srpnja 2008. godine u P., P. K. 11, u Poslovnici Erste & Steiermarkische banke d.d., s ciljem provođenja 21 transakcije po poslovnim računima različitih tvrtki, kao blagajnica na šalteru banke, izradila i potpisom ovjerila 21 nalog za prijenos sredstava s jednog računa na drugi, u korist i na teret različitih tvrtki i to: - trgovačkog društva Projekt Stari Vrh d.o.o., računa broj: 2402006-1100509684-ovjera banke 0707260720

-                      trgovačkog društva Projekt Vadedio d.o.o., računa broj: 2402006-1100509551-ovjera banke 0707261069

-                      trgovačkog društva Projekt Rapavel d.o.o., računa broj: 2402006-1100506250-ovjera banke 0707261314

-                      trgovačkog društva Projekt Kašćerga d.o.o., računa broj: 2402006-1100505175ovjera banke 0707262225

-                      trgovačkog društva Projekt Zahari d.o.o., računa broj: 2402006-1100509535-ovjera banke 0707262692

-                      trgovačkog društva Projekt Nekretnine d.o.o., računa broj: 2402006-1100505222ovjera banke 0707262896

-                      trgovačkog društva Projekt Krmedi d.o.o., računa broj: 2402006-1100506268-ovjera banke 0707263173

-                      trgovačkog društva Projekt Rapanji d.o.o., računa broj: 2402006-1100505206-ovjera banke 0707263602

-                      trgovačkog društva Projekt Parenzana d.o.o., računa broj: 2402006-1100505191ovjera banke 0707263902

-                      trgovačkog društva Projekt Rupeni d.o.o., računa broj: 2402006-1100506233-ovjera banke 0707264241

-                      trgovačkog društva Projekt Gospodi d.o.o., računa broj: 2402006-1100506276-ovjera banke 0707264538

-                      trgovačkog društva Projekt Majeri d.o.o., računa broj: 2402006-1100511048-ovjera banke 0707264848

-                      trgovačkog društva Projekt Kolombanija d.o.o., računa broj: 2402006-1100511005ovjera banke 0707265144

-                      trgovačkog društva Projekt Stancija Bagoci d.o.o., računa broj: 24020061100508108-ovjera banke 0707265397

-                      trgovačkog društva Projekt Jural d.o.o., računa broj: 2402006-1100505183-ovjera banke 0707269085

-                      trgovačkog društva Projekt Bibali d.o.o., računa broj: 2402006-1100508093-ovjera banke 0707269253

-                      trgovačkog društva Projekt Paldigija d.o.o., računa broj: 2402006-1100509543-ovjera banke 0707269840

-                      trgovačkog društva Projekt Sovinjak d.o.o., računa broj: 2402006-1100505159-ovjera banke 0707270350

-                      trgovačkog društva Projekt Monmerkore d.o.o., računa broj: 2402006-1100510980ovjera banke 0707271368

-                      trgovačkog društva Projekt Montandžar d.o.o., računa broj: 2402006-1100510922ovjera banke 0707272692

-                      trgovačkog društva Projekt Ravni d.o.o., računa broj: 2402006-1100509797-ovjera banke 0707259857

 

sa opisom "dokapitalizacija" i "isplata gotovine", a na prijedlog D. R., u ukupnom iznosu od 108.156.400,00 kuna, znajući da stvarne uplate u svrhu dokapitalizacije niti stvarne gotovinske isplate nije bilo,

 

dakle, kao odgovorna osoba u poslovne isprave unijela neistinite podatke, te svojim potpisom ovjerila te podatke, 

 

čime je počinila kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenjem službene isprave iz čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona (NN-110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 - dalje u tekstu: KZ/97),

 

pa se okrivljenica L. Ž. za kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. KZ/97

osuđuje na 

 

KAZNU ZATVORA 

U TRAJANJU OD 7 (sedam) MJESECI 

 

a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljenici L. Ž. se izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju

je okrivljenica osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

 

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenici se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću kuna) / 132,72 eura[1] (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) u korist Državnog proračuna RH u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.                 Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu optužnicom broj K-DO-448/12-35 od 28. studenog 2012. godine (list 2-5 spisa), stavlja na teret okr. L. Ž. počinjenje kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava  – krivotvorenje isprava iz čl. 312. st. 1. KZ/97.

 

2.                 Uvodnom navedenom optužnicom terećen je kao I. okr. D. R. zbog počinjenja kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava iz čl. 312. st. 1. KZ/97, te je izdana presuda K 558/12-3 od 18. prosinca 2012. godine (list 6-9 spisa) kojom presudom je izdan kazneni nalog i u odnosu na I. okr. D. R. i u odnosu na I.. okr. L. Ž., te je navedena presuda postala pravomoćna u odnosu na I. okr.

D. R. dana 7. siječnja 2013. godine. I.. okr. L. Ž. pravodobno je podnijela prigovor dana 28. prosinca 2012. godine (list 10 spisa), te je stoga nakon što je potvrđena u odnosu na okr. L. Ž. predmetna optužnica rješenjem posl. br. K 1/13-7, Kov 31/13 od 26. travnja 2013. godine (list 102 spisa), zakazana rasprava te je donesena meritorna odluka.

 

3.                 U predmetu su ranije donesene oslobađajuće presude i to presude Općinskog suda u Pazinu posl. br. K-1/13 od dana 3. veljače 2014. i posl. br. K-148/14 od dana 9. ožujka 2015. godine, te presuda Općinskog suda u Puli posl. br. K-350/16 od 15. proinca 2020. te je po žalbama ODO drugostupanjski sud odnosno Županijski sud u Puli-Pola ukinuo navedene prvostupanjske presude te vraćao predmet sudu na ponovno odlučivanje. 

 

4.                 Sud je temeljem čl. 544. st.1. ZKP/08 kazneni nalog izdan presudom K

558/12-3 od 18. prosinca 2012. godine, u odnosu na okr. L. Ž. stavio izvan snage. 

 

5.                 Okrivljenica se tijekom kaznenog postupka očitovala o optužnici na način da se ne smatra krivom.

 

6.                 U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija u spisu i to:

obavijest o sumnjivim transakcijama Ureda za sprječavanje pranja novca od 29. svibnja 2009. godine na listu 14-22 spisa, kopija transakcija na listu 23 spisa, izvješće Erste bank d.d. na listu 24 spisa, zahtjev za povlačenje zapisa iz arhiva te preslik transakcija na listu 25-26 spisa, pravilnik o čuvanju i zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva na listu 28-31 spisa, popis djelatnika na listu 32 spisa, preslik naloga za plaćanje na listu 33-74 spisa, mišljenje Sektora bonitetne regulative i nadzora banka od 13. lipnja 2011. godine na listu list 75-76 spisa, dopis HNB od 9. listopada 2009. godine na listu 77 spisa, dopis Erste banke d.d. od 24. studenog 2014. godine na listu 124 spisa. Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje V. B.-S. na listu 80-81, 119 spisa, iskaz svjedoka D. R. na listu 120 spisa i iskaz svjedoka K. P. na listu 129 spisa. Ispitan je kao svjedok M. M. na listu 251 i 252 spisa. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz Kaznene i Prekršajne evidencije za okrivljenicu na listovima 253-256 spisa te je reproducirana snimka okrivljene L. Ž. broj K-DO-448/12 od 2. listopada 2012. godine na listu 95 spisa.

 

7.                 Okrivljenica je svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka navodeći da se ne osjeća krivom, da je radila onako kako je bila praksa banke i neformalna uputa nadređenih u banci te da nema ništa drugo za dodati. U prethodnom postupku prilikom prvog ispitivanja okrivljenica je također iskazala da se ne smatra krivom te da je radila sve po znanju i umijeću. 

 

8.                 Iz dopisa Erste banke d.d. na listu 24 spisa proizlazi da sporni nalozi za plaćanje ne postoje u izvorniku već da su dostavljeni u preslici jer je predmetna dokumentacija mikrofilmirana, a po izvršenom mikrofilmiranju su izvornici uništeni u skladu s čl. 26. Pravilnika o čuvanju i zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva Erste & Steiermarkische bank d.d., a da se sukladno Zakonu o računovodstvu mikrofilmska kopija smatra vjerodostojnom. Također, iz navedenog dopisa proizlazi da za sporne transakcije banka nije izdala potvrdu o dokapitalizaciji.

 

9.                 Uvidom u preslike naloga za plaćanje na listovima 33-74 spisa utvrđeno je da su sve navedene transakcije provedene u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, nešto više od sat vremena dana 22. srpnja 2008. u Poreču, da je na preslicima naloga za uplatu kao opis plaćanja navedena „dokapitalizacija“, a na preslicima naloga za isplatu kao opis plaćanja navedena je „isplata gotovine“. Na svim nalozima postoji ovjera Erste & Steiermarkische banke d.d. i potpis djelatnika te banke. Transakcije su obavljene svaki put za drugu pravnu osobu, odnosno u korist i na teret različitih tvrtki. Na nalozima za uplatu uplatitelj nije naveden, nema ovjere nalogodavca niti potpisa primatelja, a kao primatelj su navedene slijedeće pravne osobe: Projekt Sovinjak d.o.o. (računa broj: 2402006-1100505159-ovjera banke 0707270350), Projekt Rapavel d.o.o. (računa broj: 2402006-1100506250-ovjera banke 0707261314), Projekt Bibali

d.o.o. (računa broj: 2402006-1100508093-ovjera banke 0707269253), Projekt Ravni

d.o.o. (računa broj: 2402006-1100509797-ovjera banke 0707259857), Projekt Vadedio d.o.o. (računa broj: 2402006-1100509551-ovjera banke 0707261069), Projekt Paldigija d.o.o. (računa broj: 2402006-1100509543-ovjera banke 0707269840), Projekt Stari Vrh d.o.o. (računa broj: 2402006-1100509684-ovjera banke 0707260720), Projekt Montandžar d.o.o. (računa broj: 2402006-1100510922ovjera banke 0707272692), Projekt Monmerkore d.o.o. (računa broj: 24020061100510980-ovjera banke 0707271368), Projekt Rapanji d.o.o. (računa broj: 24020061100505206-ovjera banke 0707263602), Projekt Nekretnine d.o.o. (računa broj: 2402006-1100505222-ovjera banke 0707262896), Projekt Zahari d.o.o. (računa broj: 2402006-1100509535-ovjera banke 0707262692), Projekt Kašćerga d.o.o. (računa broj: 2402006-1100505175-ovjera banke 0707262225), Projekt Rupeni d.o.o. (računa broj: 2402006-1100506233-ovjera banke 0707264241), Projekt Parenzana d.o.o.

(računa broj: 2402006-1100505191-ovjera banke 0707263902), Projekt Krmedi d.o.o. (računa broj: 2402006-1100506268-ovjera banke 0707263173), Projekt Kolombanija d.o.o. (računa broj: 2402006-1100511005-ovjera banke 0707265144), Projekt Majeri

d.o.o. (računa broj: 2402006-1100511048-ovjera banke 0707264848), Projekt Gospodi d.o.o. (računa broj: 2402006-1100506276-ovjera banke 0707264538), Projekt Stancija Bagoci d.o.o. (računa broj: 2402006-1100508108-ovjera banke

0707265397), Projekt Jural d.o.o. (računa broj: 2402006-1100505183-ovjera banke 0707269085). Na kopijama naloga za isplatu kao primatelj je na svima naveden D. R., V., B. 10, a uplatitelji su sva prethodno navedena trgovačka društva, po jedno na svakom nalogu za isplatu. Iznosi na kopijama naloga za plaćanje istovjetni su kao i iznosi na nalozima za isplatu.

 

10.             Uvidom u preslik transakcija na listu 26 spisa utvrđeno je da se radilo o transakcijama od dana 22. srpnja 2008. na račun prethodno navedenih društava u ukupnom iznosu od 108.156.400,00 kuna.

 

11.             Iz obavijesti Ureda za sprječavanje pranja novca, Odjela za financijsko obavještajnu analitiku o sumnjivim transakcijama (list 14-22 spisa) proizlazi da je Drago Radolović u vrijeme obavljanja spornih transakcija bio član uprave svih prethodno navedenih trgovačkih društava. 

 

12.             Uvidom u kopiju provedenih transakcija na listu 23 spisa, utvrđuje se da je prosječan saldo društva Istra bavaria agentur d.o.o. u vremenskom periodu od 21. srpnja 2008. do 18. studenog 2008. iznosio najviše 121.235,43 kuna. 

 

13.             Iz dopisa Erste bank d.d. od 24.studenog 2014. godine (list 124 spisa) proizlazi da je potvrdu o dokapitalizaciji bila ovlaštena izdati blagajnica koja je provodila transakciju kada se radilo o gotovinskim uplatama jer u takvim slučajevima ne postoji nikakva izloženost za banku, te nije bio potreban niti supotpis druge blagajnice ili njoj nadređene osobe, da u slučajevima kada nije bilo gotovinskih uplata, blagajnica je, sukladno odredbama Zakona o platnom prometu bila dužna provesti svaku transakciju po nalogu koji je zadao klijent, a bezgotovinske transakcije nisu bile zabranjene pozitivnim propisima, i nije postojala nikakva propisana procedura za postupanje u takvim slučajevima, da opreza radi kako nije bilo stvarnih uplata za sporne transakcije (dakle u konkretnoj kazneno pravnoj stvari), banka nije izdala Potvrdu o dokapitalizaciji te je zatraženo mišljenje HNB-a kao regulatora. Dodatno se navodi da sve do dostave dopisa/mišljenja HNB-a od 9. listopada 2009. godine (predmetno mišljenje – dopis HNB-a prileži u ovom spisu na listu 77) je banka bila dužna postupiti po nalogu klijenta, pa time provesti uplatno/isplatne transakcije i u drugim slučajevima gdje je nalog klijenta bio zadan za bezgotovinsku platnu transakciju.

 

14.             Iz mišljenja Sektora bonitetne regulative i nadzora banaka (u daljnjem tekstu Sektor) od 13. lipnja 2011. godine (list 75-76 spisa), proizlazi da je predmetno postupanje banke, i to provođenje predmetnih transakcija samo na temelju naloga za plaćanje (nalozi za uplatu i isplatu) bez upotrebe gotovog novca (način na koji je postupala i okrivljena i što joj se stavlja na teret) u suprotnosti s odredbama Zakona o platnom prometu i to konkretno članku 25. st. 1. istog zakona kojim je propisano da se takve (gotovinske) platne transakcije iniciraju nalogom za plaćanje. Navedeni Sektor je mišljenja da provođenje uplatno/isplatnih platnih transakcija na blagajni banke bez stvarnog zaprimanja/isplate gotovog novca nije u skladu s odredbama navedenog zakona te je stoga Hrvatska narodna banka dostavila naputak o postupanju svim bankama svojim dopisom od 9. listopada 2009. godine, ur. br. 1719-020/09-102009/DH (list 77 spisa) za koji navodi da je bio samo instruktivnog karaktera kako bi se bankama dodatno skrenula pozornost na pravilno i zakonito postupanje, a obzirom da je i prije naputka banka u obavljanju poslova platnog prometa bila dužna pridržavati se čl. 6. st. 1. Zakona kojim je određeno da je banka obvezna osigurati primjenu zakona i drugih propisa, a obzirom da se radilo o pozitivnopravnom propisu zakonskog karaktera.

 

15.             Ispitana kao svjedokinja V. B.-S. navodi da je u kritično vrijeme, dana 22. srpnja 2008. godine bila zaposlena u poslovnici Erste banke u Poreču kao voditeljica poslovnice, da je osobno vidjela da je u smjeni upravo okr. L. Ž., da dopušta mogućnost da je okr. L. Ž. spomenula puno virmana u smislu da mora ukucati milijunske iznose te joj je ona pristupila kada je okrivljenica počela ukucavati virmane u kompjuter, da joj je okr. L. Ž. rekla da su D. R., N. P. i K. P. htjeli da se kao uplatitelj navede Istra bavaria ali im je odmah saopćeno da to nije moguće tako sprovesti, da su se u predmetno vrijeme isplate – uplate mogle vršiti i bez gotovine, da je tek nakon dosta vremena od tog događaja došla uputa da se to više ne smije raditi na takav način (očito se radi o naputku HNB od 9. listopada 2009. godine list 7 spisa), da je naknadno ona osobno saznala, a što su joj prenijele blagajnice iz banke, da je osoba N. P. htjela ishoditi potvrdu o dokapitalizaciji ali da joj banka takvu potvrdu nije izdala, da je okr. L. Ž. bilo čudno kako da izda potvrdu o dokapitalizaciji, kada nema sredstava na računu, da joj je sama L. Ž. njoj rekla da je ponovno zvala službu Registra banke u Bjelovar, gdje joj je rečeno da ne može izdati takvu potvrdu bez sredstava na računu (svjedokinja iskazuje kako je čula da okr. L. Ž. već na početku ukucavanja virmana razgovara s nekime iz službe registra banke iz Bjelovara, objašnjavajući što se događa, da je čula kako je okr. rekla "ma ja imam milione", te da joj okr. tada prenijela da joj je službenica iz Registra rekla da nema uputu za dokapitalizaciju), da oni u Poslovnici nisu imali posebnu uputu da u to vrijeme mogu vršiti uplate-isplate bez gotovine, odnosno da ne zna da li je bilo takve upute ili ne, da su inače tako radile sve banke, da je tek kasnije nakon dosta vremena došla uputa HNB da se takve transakcije više ne mogu vršiti, a koju su oni u Poslovnici dobili od Službe podrške prodaje, da inače takvim transakcijama nije nastala nikakva šteta za banku, a koja šteta bi bila nastala da je naknadno izdana potvrda o dokapitalizaciji a bez sredstava na računu, da je inače okr. L. Ž. od početka otvaranja Poslovnice u Poreču zaposlenica te banke koja svoj posao obavlja savjesno i odgovorno. Kada su joj predočeni sporni nalozi, navela je da je na svim nalozima potpis L. Ž., da ne zna tko je ispunio naloge, da je navedeno „dokapitalizacija“ na zahtjev klijenta.

 

16.             Nadalje iskazuje da kako su na prezentiranim nalozima (list 33-74 spisa) za plaćanje potpisi na štambilju banke od L. Ž., da još jedanput mora napomenuti da u tom vremenskom razdoblju su se takve uplate i isplate radile bez prisustva gotovine, da ne samo njihova banka već i druge da su tražile tumačenje u smislu daljnjih postupanja od strane H.-a te da misli da je negdje u listopadu 2009. godine došlo tumačenje da se isplate i uplate mogu činiti jedino uz prisustvo gotovine, da je očito bila praksa banaka da se takve uplate vrše bez gotovine, a da nakon tog tumačenja njihova banka tako nešto ne čini, jer da su dobili detaljnije upute a da za druge banke ne zna, da je ona osobno i dan danas zaposlena u E. banci, na istom radnom mjestu, da je do tog tumačenja bilo i od strane njihove banke kao što da je već rekla takvih uplata i isplata bez gotovine, da se vjerojatno radilo o nekim manjim iznosima, da o tome nije bilo koliko se ona osobno sjeća uopće evidencije, a s obzirom na njezino radno mjesto da ona nije bila dužna niti to kontrolirati, da je okrivljenici L. Ž. sporazumno prestao radni odnos, s time da joj nije prestao radi ovog događaja, da njoj u to vrijeme nije uopće bio poznat Zakon o platnom prometu u zemlji odnosno njoj osobno da su bile poznate neke odredbe a da što se tiče takvih uplata i isplata bez gotovine da se to radilo po pravilima banke, da su oni nakon određenog vremena kao što da je već rekla od njihove  službe za podršku dobili to tumačenje, odnosno uputu da se ne rade takve transakcije bez prisustva gotovine, te da se sad sjeća da se moglo raditi o uputi iz listopada 2009. godine, da se ne sjeća da bi od strane HNB-a njihova  banka dobila neko tumačenje HNB da su dužni primjenjivati propise u svezi toga i slično, da je okrivljenica L. Ž. zvala registar banke iako se do tada to tako radilo, jer se radilo o velikim iznosima, da se ona osobno ne može sjetiti točno što su rekli okrivljenici iz registra banke no njihova banka da nije imala uputu u svezi dokapitalizacije, te da misli da su je dobili sljedeće godine, da se ne sjeća na koji način je okrivljenica dobila odgovor u svezi svog upita, da ona osobno ne zna da li su i druge službenice bile upoznate s odredbama Zakona o platnom prometu, da se ne sjeća što je bilo sve u ugovorima o radu kad su se zapošljavale osobe u banku, da su osim okrivljenice na takvom radnom mjestu gdje su se primale uplate i isplate bez gotovine radile i druge službenice, da su u to vrijeme bile zaposlene četiri blagajnice, da pretpostavlja da su prije dobivene upute i ostale blagajnice vršile uplate i isplate bez gotovine, da nije bio poseban sastanak u njihovoj banci koliko ona osobno zna u svezi tih uplata i isplata bez gotovine no kao što da je već rekla njihova banka je zatražila tumačenje u svezi takvog postupanja, te da pretpostavlja da se o tome razgovaralo, da su se htjele raščistiti takve situacije, da u konkretnom slučaju npr. kada bi stranka bila nakon par dana donijela u gotovini sav taj uplaćeni iznos nakon odgovarajućeg postupka u trgovačkom sudu izdala bi se potvrda o dokapitalizaciji, da u to vrijeme 2008. godine se moglo čak i na blagajni od strane same blagajnice izdati potvrda o dokapitalizaciji ako se dobro sjeća jer da je to bilo prije 6 godina, da koliko se sjeća u toj situaciji i okrivljenica je mogla sama izdati tu potvrdu o dokapitalizaciji, da nije sigurna za to vremensko razdoblje da li se podrazumijevao i supotpis na takvoj potvrdi, ali da je mogla i ona osobno ili druga blagajnica supotpisati no da nije sigurna, da bez obzira na opis plaćanja u nekim nalozima za plaćanje- dokapitalizacija, ukoliko se ne izda i potvrda o dokapitalizaciji onda takav opis plaćanja nema značenje u smislu dokapitalizacije po njoj osobno.

 

17.             Ispitan kao svjedok D. R. u bitnome je iskazivao da što se tiče tvrtki projekt S. d.o.o., projekt R. d.o.o., projekt B. d.o.o. i svih ostalih tvrtki koje se navode u nalozima za plaćanje navodi da se radilo o tvrtkama, kćerkama njegove tvrtke Istra Bavaria d.o.o., da kad ga se pita da li je u smislu navedenih naloga za plaćanje kontaktirao sa okrivljenicom odgovara da je u tom vremenskom razdoblju bio zadužen za knjigovodstvo K. P., da je on osobno više puta dolazio u banku u Poreču, Erste Bank, kad je podizao sredstva a kad ga se pita da li je kada razgovarao s okrivljenicom L. Ž. u pogledu predmetnih naloga za plaćanje navodi da nije ništa dogovarao sa okrivljenicom L. Ž., da je K. P. odnio te naloge za plaćanje u banku, da nije siguran, kada ga se pita da li je i prije ovog događaja na isti način vršio uplate i isplate u svrhu dokapitalizacije, navodi da misli da je ali da zaista nije siguran, da bi saznanje o tome imao K. P., da je K. P. bio i zaposlenik Istra Bavarie, a nakon toga da je sa svojom firmom vršio knjigovodstvo za Istra Bavariu, da isto tako ne zna da li je u odnosu na navedene tvrtke izdana potvrda o dokapitalizaciji, da koliko se sjeća da je knjigovođa govorio da su neki problemi no da se ne sjeća detalja. 

 

18.             Svjedoku su prezentirani nalozi za plaćanje gdje je naznačeno isplata gotovine (list 54-74 spisa) te upitan dali zna tko je ispunjavao naloge te dali se gdje nalazi njegov potpis navodi da su na navedenim nalozima njegovi potpisi, i ispod naznačenog potpis primatelja kao i ispod štambilja navedenih tvrtki, s time da on osobno nije ispunjavao te naloge, a da mu ih je njegov knjigovođa donašao na potpis, da se ne sjeća u vezi toga da li je stvarno izvršena uplata i isplata gotovine.

 

19.             Nadalje ispitan kao svjedok K. P. je u bitnome iskazivao da je njemu poznata osoba D. R. kao direktor Istra Bavaria, a da što se tiče L. Ž. da mu se čini da je radila u Erste Banci u Poreču, da je on osobno bio zaposlenik Istra Bavarie a nakon toga da je sa svojom firmom vršio knjigovodstvene poslove za tu tvrtku, da nakon što su mu od strane suca prezentirani nalozi za plaćanje (list 33-74 spisa) pojašnjava da je znači predmetna dokapitalizacija svakog pojedinog poduzeća koji je bio u vl. Istra Bavarie Argentum, kako je u to vrijeme bilo uobičajeno trebala biti napravljena bezgotovinska uplata, na šalteru banke da su bili D. R. i on i da su uplatom i isplatom, bez gotovine, uplatiti temelji kapital, da banka u tom slučaju nije mogla izdati potvrdu o uplati temeljnog kapitala na ime tvrtke I. B. ali da su bili voljni izdati potvrdu na ime D. R., da je Trgovački sud imao kompletnu dokumentaciju zaprimljenu o dokapitalizaciji  poduzeća kao i uplatnice koje su mu pokazane, ali da ih je dodatno tražio potvrdu od banke o uplati temeljnog kapitala, i da im je onda banka rekla da može izdati potvrdu na ime D. R. a ne na Istra Bavaria, s time da im nisu točno rekli razlog odnosno da se ne može sjetiti razloga, ali da je banka svoju proviziju uplate i ispate svih sredstava naplatila Istra Bavariji, da misli da je račun bio nekih 300.000,00 kuna, koji je uredno naplaćen od Istra Bavarie, da je gosp. Ž. slučajno bila toga dana na šalteru, da je mogla biti bilo koja druga službenica, da u vezi nastale situacije su razgovarali sa direktoricom s time da se ne može sjetiti imena te da misli da je ona kontaktirala sa upravom banke, da u konačnici nisu dobili potvrdu o dokapitalizaciji a da nisu tražili niti da se izda potvrda na ime D. R. jer da im takvu potvrdu ne bi "priznao" Trgovački sud, da je nakon toga od strane Trgovačkog suda donesena odluka o prijedlogu odbačaja za dokapitalizaciju, da on osobno kao knjigovođa je imao iskustva do ove situacije da su se uvijek izdavale potvrde o dokapitalizaciji i to za bezgotovinske uplate i isplate i to uvijek na ime uplatitelja, da inače u ranijim slučajevima se radilo o manjim iznosima bezgotovinskih uplata, da on osobno ne vjeruje da bi u svezi ove situacije

D. R. nešto posebno razgovarao sa tom blagajnicom jer da je on kao knjigovođa vodio te tehničke stvari, s time da je ukoliko se radi o 22.7.2008. godine već bio otvorio svoj knjigovodstveni servis, da u vezi ove situacije se sjeća da nisu izvršene i stvarne uplate.

 

20.             Ispitan kao svjedok M. M. navodi da je u to vrijeme on bio voditelj Regionalnog centra Rijeka u Službi pravnih poslova. Misli da je to bilo prije 10-12 godina, možda i više. Sjeća se da je do njega stigao upit da li da se u konkretnom slučaju izda potvrda o dokapitalizaciji koja je provedena bezgotovinskim uplatama, a radilo se o velikom novčanom iznosu. Banka tada nije imala propisane procedure za takvu situaciju pa se primjenjivao Zakon o platnom prometu. Zbog nedostatka gotovine i veličine novčanog iznosa, odgodili su odluku o izdavanju potvrde o dokapitalizaciji i uputili su upit HNB-u što učiniti u takvoj situaciji. Inače, kod gotovinskih transakcija je blagajnik bio ovlašten sam izdati potvrdu o dokapitalizaciji, a kod bezgotovinskih transakcija nije postojala procedura unutar banke, takve transakcije nisu bile zabranjene, a nalog klijenta je za banku obavezan za provedbu. U ovom slučaju stiglo je i mišljenje HNB-a koji se očitovao na način da se potvrde o dokapitalizaciji ne smiju izdati kada nema gotovinske uplate. Tako da, u ovom slučaju nisu izdali potvrdu o dokapitalizaciji. Sjeća se da su raspravljali o radnopravnoj odgovornosti svih aktera u ovoj situaciji te da u radnopravnom smislu nisu utvrdili da bi bilo povrede obveza iz radnog odnosa, odnosno nisu utvrdili da bi bilo nepravilnog postupanja. Po toj osnovi okrivljenica dakle nije dobila otkaz. Na upit tužitelja izjavio je da su se takve transakcije bez da se gotov novac zaprimi na blagajni provodile i inače. 

 

21.             Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenica počinila kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

22.             Sud je iskaz svjedokinje V. B.-S. ocijenio istinitim i vjerodostojnim iz razloga što u njenom iskazu nema nikakvih nelogičnosti te je isti u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Na temelju iskaza ove svjedokinje utvrđeno je da je okrivljenica bila zaposlena u poslovnici Erste & Steiermarkische bank d.d. u Poreču te da je radila kao blagajnica na šalteru, da je dana 22. srpnja 2008. bila u istoj smjeni kao i okrivljenica te da je predmetne zgode okrivljenica unosila sporne naloge u računalo te da su na svim spornim nalozima na štambilju banke potpisi od okrivljenice. Također je na temelju iskaza ove svjedokinje utvrđeno da je okrivljenica znala da nema sredstava na računu jer je svjedokinji spomenula da su D.

R., N. P. i K. P. htjeli da se kao uplatitelj upiše Istra bavaria, ali im je odmah saopćeno da to nije moguće tako provesti.

 

23.             Sud je prihvatio kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedoka K. P. koji je predmetne zgode bio prisutan kao knjigovođa te je iz njegovog iskaza utvrđeno kako su predmetne zgode on i D. R. bili u Erste banci u Poreču te da je na šalteru bila L. Ž., da su oni htjeli uplatom i isplatom bez gotovine uplatiti temeljni kapital, da nisu izvršene i stvarne uplate, da nisu dobili potvrdu banke o dokapitalizaciji te da je Trgovački sud odbacio prijedlog za dokapitalizaciju.

 

24.             Kako je iz spornih naloga (list 33 do 74 spisa) vidljivo da je naveden opis plaćanja „dokapitalizacija“ i „isplata gotovine“, a uplate gotovog novca na račun i isplate gotovog novca s računa nije bilo, a što je okrivljenica znala jer je na temelju iskaza svjedoka V. B. S. i K. P. utvrđeno da je upravo ona kao blagajnica na šalteru banke postupala po predmetnim nalozima, unosila ih u računalo i s takvim opisom ovjerila štambiljem banke i svojim potpisom, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica unijela neistinite podatke u naloge za prijenos sredstava (21 nalog naveden u izreci), a koji nalozi predstavljaju poslovne isprave, na koji način je počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret optužnicom.

 

25.             Slijedom svega navedenog, sud drži dokazanim da je okrivljenica 22. srpnja 2008. godine u Poreču, P. Kandlera 11, u Poslovnici Erste & Steiermarkische banke d.d., s ciljem provođenja 21 transakcije po poslovnim računima različitih tvrtki, kao blagajnica na šalteru banke, izradila i potpisom ovjerila 21 nalog za prijenos sredstava s jednog računa na drugi, u korist i na teret različitih tvrtki (a koje tvrtke i ovjere su navedene u izreci ove presude), s opisom "dokapitalizacija" i "isplata gotovine", a na prijedlog D. R., u ukupnom iznosu od 108.156.400,00 kuna, znajući da stvarne uplate u svrhu dokapitalizacije niti stvarne gotovinske isplate nije bilo.

 

26.             Pritom je sud intervenirao u činjenični opis djela naznačenog u optužnici na način da je u točci II. izreke presude izostavio riječi „i nagovor“ te „na kojim nalozima je kao uplatitelj naveden D. R.“, a obzirom da isto u tijeku postupka nije dokazano. Naime, u tijeku postupka uvidom u predmetne naloge utvrđeno je da u nalozima s opisom „dokapitalizacija“ nije uopće naveden uplatitelj, a na nalozima s opisom „isplata gotovine“ D. R. je naveden kao primatelj. Nadalje, niti iz iskaza ispitanog svjedoka D. R., niti iz iskaza K. P. nije utvrđeno da bi na bilo što okrivljenicu nagovarao D. R., već svjedok D. R. iskazuje da je u to inkriminirano razdoblje za knjigovodstvo bio zadužen K. P. te iz iskaza svjedoka K. P. proizlazi da je on u banku došao zajedno s D. R., da nije bilo nikakvog dogovora ranije s okrivljenom da se kod nje izvrše transakcije, već da se ona našla na šalteru jednako kako se mogla naći bilo koja druga djelatnica. Međutim, u izreci presude je ostavljeno da je okrivljenica postupala po prijedlogu D. R. jer je on kao nalogodavac inicijator ovakvog postupanja, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka D. R. i K. P. koji su u  svojim iskazima suglasno naveli da je D. R. kao direktor društva Istra bavaria htio uplatiti temeljni kapital društvima koja su bila u vlasništvu društva Istra bavaria te da je D. R. prvo zahtijevao da kao platitelj bude navedeno Istra bavaria agentur koje je njegova firma.

 

27.             Sud je izvršio i izmjenu pravnog opisa naznačenog u optužnici tako što je umjesto riječi „službene“ naveo riječ „poslovne“. Naime, nalozi za uplatu i isplatu ne predstavljaju službene isprave, niti je okrivljenica iste sačinila i ovjerila u svojstvu službene osobe, već u svojstvu odgovorne osobe kojoj su kao djelatnici banke povjereni u rad takvi poslovi pa stoga takvi nalozi predstavljaju poslovne isprave.

 

28.             Nadalje, sud je intervenirao u zakonski naziv djela naznačenog u optužnici tako da je dodao riječ “službenih“, a obzirom da djelo koje se stavlja na teret okrivljenici, odnosno kazneno djelo iz čl. 312. st. 1. K/97 nosi po zakonu naziv „krivotvorenje službene isprave“. 

 

29.             Kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 čini službena ili odgovorna osoba (delicta propria) koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitim sadržajem, ili koja svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem.

 

30.             Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. 

 

31.             Kako u tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenice, sud je utvrdio da je okrivljenica u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva.

 

32.             Premda okrivljenica ustraje kod svojih navoda da nije postupala s namjerom i svješću o protupravnosti djela jer da su se u predmetno vrijeme uplatno-isplatne transakcije na blagajnama banke u kojoj je radila vršile bez stvarnog zaprimanja i isplate gotovog novca, dakle pozivajući se na činjenicu da je to bila praksa banke u kojoj je radila, po motrištu ovog suda okrivljenica je djelo počinila s izravnom namjerom jer je imala svijest o obilježjima ovog kaznenog djela i htjela je njegovo počinjenje. Naime, s obzirom na svoje radno mjesto (bankovna službenica na blagajni) znala je da su nalozi za plaćanje poslovne isprave, a također je znala da od klijenta nije zaprimila gotov novac, niti je bilo isplate gotovog novca te da stvarno stanje ne odgovara podacima koje je unijela i ovjerila u nalozima pod opisom plaćanja i to „dokapitalizacija“ i „isplata gotovine“. Na nalozima je doslovno napisana riječ „gotovine“, a okrivljenica kao blagajnica, odnosno kao djelatnica na šalteru banke nije od klijenta zaprimila gotovinu, iz čega je i okrivljenici zasigurno bilo sasvim jasno da je takav podatak na nalozima neistinit. Upravo iz okolnosti da u predmetnom slučaju nisu uplaćivani i isplaćivani novčani iznosi, nego su sve te transakcije vršene fiktivno, proizlazi da je okrivljenica trebala odbiti provedbu spornih naloga za plaćanjem, a što ista nije učinila već ih je ovjerila i provela. 

 

33.             Nadalje, okrivljenici kao odrasloj osobi od tada navršene 41 godine života

(rođena je 24. listopada 1966.), pismenoj, sa završenom srednjom ekonomskom školom, dakle, kao osobi koja s obzirom na svoje godine života ima određeno životno iskustvo, te kao državljanki Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje je okrivljenica dala sudu) koja u RH i živi, zasigurno nije moglo biti nepoznato da takvo njezino ponašanje (unošenje neistinitih podataka u poslovne isprave i ovjeravanje takvih neistinitih podataka u poslovnim ispravama) predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

 

34.             Valja napomenuti da je svjedokinja V. B.-S. u svom iskazu navela da u sporno vrijeme, koliko joj je poznato, nije postojala nikakva uputa H. narodne banke da bi se navedene transakcije mogle provoditi bez da se gotov novac stvarno ne zaprimi na blagajni. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka M. M., a koji je također iskazivao uvjerljivo i vjerodostojno, utvrđeno je da banka tada nije imala propisane procedure za takvu situaciju pa da se stoga primjenjivao Zakon o platnom prometu.

 

35.             Naime, člankom 24. Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/2001) izričito je propisano da se gotovinskim plaćanjem podrazumijeva uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa, a člankom 25. istog zakona propisano je da se takve (gotovinske) platne transakcije iniciraju nalogom za plaćanje. Obzirom da su u ovom slučaju platne transakcije provedene, i to od strane okrivljenice, samo na temelju naloga za plaćanje (nalog za uplatu i nalog za isplatu) bez upotrebe gotovog novca, postupanje okrivljenice je protivno i odredbama Zakona o platnom prometu koji je u to vrijeme bio na snazi.

 

36.             Činjenica da su eventualno prethodno okrivljenica i drugi djelatnici u toj banci u sličnim situacijama postupali protivno propisima koji su na snazi (a što proizlazi iz iskaza svjedoka V. B.-S., M. M. i K. P. koji su u tom dijelu svi suglasno iskazivali da je bila praksa banaka da se takve uplate vrše bez gotovine) okrivljenicu ne može ekskulpirati, niti može zakonom zabranjeno postupanje učiniti dopuštenim i zakonitim.

 

37.             Naime, sukladno odredbi čl. 6. st. 1. tada važećeg Zakona o platnom prometu u zemlji, banke su bile dužne osigurati primjenu zakona i drugih propisa. Stoga je okrivljenica kao bankovna službenica u svom poslu bila dužna upoznati se s propisima koji uređuju poslove platnog prometa te postupati u skladu s pravilima struke, odnosno primjenjivati odredbe Zakona o platnom prometu kao temeljnog zakona koji uređuje poslove platnog prometa (između ostalog, primitak i provjeru ispravnosti naloga za plaćanje, obradu podataka iz naloga za plaćanje, knjiženje platnih transakcija na računima).

 

38.             Okrivljenica je i po zvanju ekonomist (na temelju njene izjave o osobnim podacima utvrđeno je da je završila srednju ekonomsku školu) te je stoga morala biti svjesna da prijenosi obavljeni bez gotovine odnosno stvarnog kolanja sredstava predstavljaju ulaz na račune i izlaz sa računa bez logične ekonomske pozadine. 

 

39.             Svjedokinja V. B.-S. govori o okrivljenici kao savjesnoj i odgovornoj zaposlenici, slijedom čega nije moguće da ista nije bila upoznata s time da uplatne/ isplatne platne transakcije ne mogu provoditi bez da se gotov novac stvarno ne zaprimi na blagajni sukladno tada važećem Zakonu o platnom prometu u zemlji. Tim više što svjedokinja navodi da je okrivljenica kritičnog dana zvala Službu registra banke u Bjelovaru, gdje joj je, po njezinom kazivanju, rečeno da ista nema uputu za dokapitalizaciju pa unatoč tome ista sprovodi sporne transakcije. 

 

40.             Okružnica Hrvatske narodne banke od 09. listopada 2009., koja je dakle sačinjena povodom upita banke nakon inkriminiranog dana, bila je podsjetnik bankama na obvezu postupanja sukladno prethodno citiranim odredbama Zakona o platnom prometu u zemlji, a koja obveza je dakle postojala u inkriminirano vrijeme već po samim propisima koji su bili na snazi.

 

41.             Ocjena je suda da je okrivljenica svjesno i znajući da nije zaprimila gotov novac na šalteru izradila i potpisom ovjerila 21 nalog za prijenos sredstava s jednog računa na drugi, u ukupnom iznosu od 108.156.400,00 kuna, u svrhu dokapitalizacije kod trgovačkog suda iako je znala da se potvrda o dokapitalizaciji može izdati nakon stvarne uplate novca. U suprotnom, da se kojim slučajem nije radilo o dokapitalizaciji, očito je da bi se takva transakcija i provela bez stvarne uplate. Dakle, okrivljenica je sve do trenutka kada je zatražila izdavanje potvrde o dokapitalizaciji zapravo provela sve potrebne radnje za prijenos novca bez njegove stvarne uplate, svjesno i znajući da se ta potvrda može u tu svrhu izdati samo nakon uplate gotovog novca, koje u konkretnom slučaju nije bilo, ali je ipak zatražila odobrenje za izdavanje takve potvrde. Isto proizlazi upravo iz iskaza ispitane svjedokinje V. B. S. koja u svom iskazu navodi da su potvrdu o dokapitalizaciji mogle izdati službenice kao i okrivljenica, ali nakon par dana kada bi stranka izvršila stvarnu uplatu novca, što ovdje nije slučaj. Okrivljenica nije imala odobrenje za izdavanje potvrde o dokapitalizaciji, zbog čega je ona i zatražila suglasnost za izdavanje potvrde. Iako je okrivljenica znala da bez gotovinskog prijenosa ne može izdati potvrdu o dokapitalizaciji, zatražila je tu suglasnost da se potvrda izda, usprkos velikom iznosu fiktivnog prenesenog novca, a u čemu se prema ocjeni ovog suda očituje svijest i namjera okrivljenice da počini predmetno kazneno djelo.

 

42.             Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenicu proglasio krivom za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

43.             Pritom valja napomenuti da ovo djelo ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kojom odredbom je propisana ista vrsta i visina kazne kao i za kazneno djelo krivotvorenja službenih isprava iz čl. 312. st. 1. KZ/97 (kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) te stoga KZ/11 ne predstavlja blaži zakon za okrivljenicu. Nadalje, odredbom čl. 86. KZ/11 propisano je da ako se prije nastupa zastare kaznenog progona promijeni rok zastare, primijeniti će se zastarni rokovi novog zakona. Kako u ovom predmetu zastarni rok koji je za ovo djelo bio predviđen u KZ/97 (10 godina od počinjenja kaznenog djela) nije protekao prije stupanja na snagu KZ/11 (1. siječnja 2013.), to se primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 81. st. 1. KZ/11 (15 godina od počinjenja kaznenog djela), a koji rok još teče te stoga nije u pravu obrana kada navodi da bi u ovom postupku već nastupila zastara progona.

 

44.             Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljenici olakotnim cijenio njezinu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost (listovi 253-256 spisa), što kad se posebice sagleda u odnosu na njezinu visoku životnu dob (rođena je 1966. godine) doista ukazuje na to da se radi o osobi koja je inače urednog ponašanja i koja poštuje zakone i pravni poredak RH, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. 

 

45.             Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenice, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljenicu L. Ž. za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te joj je potom izrekao uvjetnu osudu kojom je odredio da se zatvorska kazna na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko okrivljenica tijekom roka provjeravanja od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, sve to uz prethodno stavljanje kaznenog naloga izvan snage, a sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.  

 

46.             Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. 

 

47.             S obzirom da imovinskopravni zahtjev nije postavljen, to sud o istome nije ni odlučivao. 

 

48.             Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na okrivljenicu temelji se na odredbi iz čl. 148. st. 1. ZKP/08, a s obzirom da je sud istu proglasio krivom. Okrivljenica je tako obvezana naknaditi trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kuna /  132,72 eura[2] (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08), u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, a koji iznos paušala je odmjeren sukladno složenosti i trajanju izvida i samog kaznenog postupka.

 

49.             Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Pazinu 16. prosinca 2022.

 

 

                                          Sutkinja

 

Nina Ciglenečki , v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja. 

 

 

 

 

Dostavna naredba: 

1.     Općinskom državnom odvjetništvu u Pazin na broj: K-DO-448/12

2.     Okrivljenica L. Ž.

3.     Branitelj okrivljenice, A. D., odvjetnik iz R.