1

Poslovni broj: 6 Povrv-28/2022-10

 

 

 

Poslovni broj: 6 Povrv-28/2022-10

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji toga suda Sanjani Zorinc, a na prijedlog sudske savjetnice Sabine Cuvaj u pravnoj stvari tužitelja O. K. I., iz K. I., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. Š. odvjetnik u K., protiv tuženika O. Đ., iz Đ., OIB: …, koga zastupa punomoćnik B. Č. odvjetnik u K., radi isplate iznosa od 38.900,40 kuna / 5.162,97 eura (tridesetosamttisućadevetstokunaičetrdesetlipa / pettisućastošezdetdvaeuraidevedesetsedamcenta) [1] nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 15. studenoga 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. prosinca 2022. objavio je i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave J.B. R. P. iz K., poslovni broj Ovrv-63/2022 od 23. ožujka 2022. kojim se nalaže tuženiku O. Đ., iz Đ., OIB: … da tužitelju O. K. I., iz K. I., OIB: … namiri tražbinu u iznosu od 38.900,40 kuna / 5.162,97 eura (tridesetosamttisućadevetstokunačetrdesetlipa / pettisućastošezdetdvaeura devedesetsedamcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 11. veljače 2022. pa do isplate, prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. pa do isplate prema stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

              II Tuženik O. Đ., iz Đ., OIB: … je dužan tužitelju O. K. I., iz K. I., OIB: …, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.052,50 kuna / 537,50 eura (četiritisućepedesedvijekunepedesetlipa / petstotridesetsedameruapedesetcenta) u roku od 15 dana.

 

              III Odbija se zahtjev tužitelja O. K. I., iz K. I., OIB: … za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.490,00 kuna / 595,92 eura (četiritisućečetristodevedesetkuna / petstodevedesetpeteuraidevedesetdvacenta).

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave Računa broj P 80 od 1. veljače 2022. duguje iznos od 38.900,40 kuna na ime naknade za korištenje odlagališta otpada na području O. K. I. od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021.

 

J.B. R. P., po prijedlogu je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-63/2022 od 23. ožujka 2022..

 

Tuženik je dostavio javnom bilježniku dopis u kojem navodi kako je izvršio povrat Računa broj 80 te je vraćen tužitelju u fizičkom obliku, a što je tužitelj preuzeo. Dalje navodi kako smatra da tužitelj nije u mogućnosti izdavati takve isprave u svrhu podmirivanja tražbine. Napominje kako do tada nije ni pismeno ni implicitno sklopljen Ugovor o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za dovoz komunalnog otpada na Odlagalište neopasnog otpada „P.“ u razdoblju od 16. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. između tužitelja i tuženika. Tražbina na koju se prijedlog ovrhe odnosi nije utvrđena sporazumno niti sklapanjem navedenog Ugovora, a niti eventualno prisilnim putem donošenjem presude nadležnog suda. Napominje kako je tuženik sklopio Ugovor o iznosu, rokovima i načinu plaćanja naknade za dovoz komunalnog otpada na odlagalište „P.“ za period od 1. kolovoza 2021. Pa je nadalje suglasna za reguliranje odnosa po važećem Zakonu o gospodarenju otpadom 2021., ali retroaktivno plaćanje nereguliranih obveza za koje ne postoji temelj nije mu nikako u interesu.

 

Tuženik je protiv gore citiranog rješenja uložio prigovor u kojemu navodi da u cijelosti pobija predmetno rješenje o ovrsi, osporava osnovu i visinu potraživanja kao i određeni ovršni trošak. Dalje navodi kako potraživanje ovrhovoditelja drži neosnovanim obzirom smatra da ovrhovoditelj pogrešno drži da se njegovo potraživanje temelji na članku 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 14/2019). Nadalje članak 22. stavak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 14/2019) određuje da mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade propisuje ministar Pravilnikom. Tuženik napominje kako ministar takav Pravilnik nakon stupanja na snagu citiranih izmjena Zakona nikada nije donio, dakle eventualno pravo tužitelja na naplatu predmetne novčane naknade nije do kraja utvrđeno i razrađeno obveznim podzakonskim aktom. Dalje smatra kako propust izvršne vlasti donijeti takav Pravilnik ne može ići na teret tuženika, samim zakonskim tekstom nisu određeni uvjeti, visina, način obračuna i naplate takve naknade niti je taj izbor prepušten ovdje tužitelju. Zaključno tuženik smatra da pravo tužitelja na naplatu predmetne novčane naknade nije u cijelosti utvrđeno, odnosno nije u cijelosti nastalo, stoga je neosnovano tražiti od tuženika njegovu isplatu. Tuženik i dalje navodi kako pretpostavlja kako će tužitelj svoje pravo na naplatu novčane naknade pokušati pravdati sadržajem članka 8. Pravilnika o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" broj 59/06 i 109/12). Međutim taj Pravilnik je iz 2006. i 2012. te je razrađivao odredbe Zakona o otpadu koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/2019). Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom određuje da mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknada propisuje ministar Pravilnikom. Novi Pravilnik nije donesen za što tuženik smatra da može ići samo na teret tužitelja. Tuženik dalje navodi da kada bi se na konkretan slučaj i primijenio Pravilnik iz 2006. opet bi se došlo do zaključka kako tužitelj neosnovano traži naplatu predmetne novčane naknade obzirom da članak 8. stavak 6. Pravilnika propisuje da jedinice lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom i drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose. Također, tuženik navodi kako s tužiteljem nema međusobno potpisani ugovor kojim bi uredili međusobne odnose vezane uz odlaganje otpada. Za postojanje prava tužitelja na naplatu predmetne novčane naknade podzakonski tekst predviđa postojanje međusobnih ugovora stranaka a koji u konkretnom slučaju ne postoji. Predlaže stavljanje izvan snage pobijanog rješenja o ovrsi, ukidanje provedenih radnji te nastavak postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

Trgovački sud u Bjelovaru temeljem odredbe članka 58. stavka 2. OZ-a dana 9. lipnja 2022. donio rješenje 6 Povrv-28/2022-2 te stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

Na pripremnom ročištu održanom 15. studenoga 2022. održana je i glavna rasprava. Punomoćnik tužitelja je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predao na spis dodatne dokaze i iznio dodatne dokazne prijedloge navodeći kako ih zbog većeg broja predmeta nije mogao ranije dostaviti. Dalje je naveo kako nije posjedovao tu dokumentaciju u vrijeme traženja suda. Smatra kako je osnov potraživanja utvrđen sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom člankom 41., dok je visina potraživanja utvrđena Pravilnikom koji nije stavljen izvan snage kako to tvrdi tuženik. Punomoćnik tuženika je ostao kod navoda iz prigovora te je naveo kako dostavljena dokumentacija datira  iz 2021. i ranije te ju je tuženik imao u svom posjedu u vrijeme traženja suda te smatra da je nastupila prekluzija iznošenja dokaznih prijedloga.

 

2. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, sud je pročitao komercijalni račun broj 80 od 1. veljače 2022. (list spisa 10-11), e-mail servisa e-račun (list spisa 12), račun P 80 (list spisa 13-14), podatke o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za period 15. veljače 2019. do 31. prosinca 2019. (list spisa 15), podatke o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za 2020. (list spisa 16), ispis PLO-a od 20. srpnja 2021. (list spisa 17), podatke o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za razdoblje siječanj-lipanj 2021. (list spisa 18), ispis PLO-a od 20. srpnja 2021. (list spisa 19), rekapitulaciju PLO-a količine, grupirano, JLS od 26. kolovoza 2021. (list spisa 20), ispis PLO-a od 26. kolovoza 2021. (list spisa 21) i očitovanje K.-K. Ž. od 29. rujna 2021. Klasa: …, Ur.broj: … (list spisa 44-45). 

 

Sud nije uzeo u obzir dokaze tužitelja priložene uz podneske od 29. srpnja 2022. i 23. kolovoza 2022. obzirom su sukladno članku 461.a stavak 2. i stavak 5. ZPP-a nepravovremeni, a nije dokazao kako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti. Naime, punomoćnik tužitelja je zaprimio Rješenje ovog suda o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 9. lipnja 2022. a u istom rješenju, točka III, mu je određen rok od 15 dana od primitka za iznošenje svih činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaganje potrebnih dokaza. Dokazi priloženi na raspravi 15. studenoga 2022. po mišljenju ovog suda je tužitelj mogao dostaviti i ranije obzirom da su isti dokazi nastali u periodu od 2007. do 2021.. Nadalje, sud nije uzeo u obzir ni dokazne prijedloge iznese u ranije pobliže navedenim podnescima te dokazne prijedloge iznese na pripremnom ročištu obzirom je nastupila prekluzija, a tužitelj nije dokazao kako ih nije mogao ranije iznijeti.

 

        3. Nesporno je da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi te da je usluga odvoza otpada izvršena. Sporno je da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge općine obzirom da između stranaka nije sklopljen pismeni ugovor o plaćanju te naknade.

 

Predmet ovog spora je pravno pitanje da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge općine obzirom da između stranka nije sklopljen pismeni ugovor o plaćanju te naknade te visina te naknade.

 

4. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"  broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), tužbeni zahtjev je osnovan.

 

5. Iz komercijalnog računa broj 80 od 1. veljače 2022. proizlazi kako je tužitelj izdao račun tuženiku 1. veljače 2022. s datumom dospijeća 9. veljače 2022. za naknadu za korištenje odlagališta otpada u iznosu od 38.900,40 kuna za period od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021.

 

Iz e-maila servisa e-račun proizlazi kako je tuženik primio komercijalni račun broj 80 putem servisa e-račun.

 

Iz računa P 80 proizlazi kako je tužitelj izdao račun 1. veljače 2022. sa danom dospijeća 9. veljače 2022. Za naknadu za korištenje odlagališta otpada na području O. K. I. od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u iznosu od 38.900,40 kuna. Iz tablice proizlazi kako je za period od 15. veljače 2019. na dalje od O. Đ. zaprimljeno 137,6 tona otpada po jediničnoj cijeni od 340,00 kuna, što ukupno čini 46.787,00 kuna, od čega je 30% 14.035,20 kuna. Za 2020. od O. Đ. zaprimljeno 141,58 tona otpada po jediničnoj cijeni od 350,00 kuna, što ukupno čini 49.553,00 kuna, od čega je 30% 14.865,90 kuna. Za period od siječnja do lipnja 2021. od O. Đ. zaprimljeno 51,06 tona otpada po jediničnoj cijeni od 350,00 kuna, što ukupno čini 17.871,00 kuna, od čega je 30% 5.361,30 kuna te 18,70 tona po jediničnoj cijeni od 460,00 kuna što ukupno čini 8.602,00 kuna, od čega je 30% 2.580,60 kuna. Za period srpanj 2021. od O. Đ. zaprimljeno 7,60 tona otpada po jediničnoj cijeni od 460,00 kuna, što ukupno čini 3.496,00 kuna, od čega je 30% 1.048,80 kuna, 1,54 tona po jediničnoj cijeni od 800,00 kuna što ukupno čini 1.232,00 kuna, od čega je 30% 369,60 kuna te 1,42 tona po jediničnoj cijeni od 1.500,00 kuna što ukupno čini 2.130,00 kuna, od čega je 30% 639,00 kuna.

 

Iz podataka o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za period 15. veljače 2019. do 31. prosinca 2019. proizlazi kako je za taj period zaprimljeno 137,600 kilograma otpada po cijeni prihvata od 0,340 kune po kilogramu.

 

Iz podataka o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za 2020. i iz ispisa PLO-a od 20. srpnja 2021. Proizlazi kako je za taj period zaprimljeno 141.580 kilograma otpada po cijeni prihvata od 0,350 kune po kilogramu.

 

Iz podataka o zaprimljenim količinama komunalnog otpada za razdoblje siječanj-lipanj 2021. proizlazi kako je za taj period zaprimljeno 51.060 kilograma otpada po cijeni prihvata od 0,350 kune po kilogramu te 18.700 kilograma otpada po cijeni prihvata od 0,460 kune po kilogramu.

 

Iz ispisa PLO-a od 20. srpnja 2021. i iz ispisa PLO-a od 26. kolovoza 2021. proizlazi kako je od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. zaprimljeno ukupno 69.760,00 kilograma otpada od O. Đ.

 

Iz rekapitulacije PLO-a količine, grupirano, JLS od 26. kolovoza 2021. proizlazi kako je od 1. srpnja 2021. do 31. srpnja 2021. zaprimljeno ukupno 10.560,00 kilograma otpada od O. Đ.

 

Iz očitovanja K.-K. Ž. od 29. rujna 2021. Klasa: …, Ur.broj: … proizlazi  kako Županija upućuje tužitelja kako je 31. srpnja 2021. stupio na snagu Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/2021) te je prestao važiti Zakon o održivom gospodarenju otpadom. Županija dalje upućuje kako je odredbom članka 103. Zakona o gospodarenju otpadom uređeno pitanje naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge jedinice lokalne samouprave. Također navodi kako ZOGO propisuje posebnim Pravilnikom mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate. Po Zakonu koji je stupio na snagu 2021. način plaćanja naknade uređuje se Ugovorom, a u slučaju ako nije sklopljen Ugovor način plaćanja naknade uređuje se Odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Županija  dalje iznosi stav da bi ugovorno utvrđivanje obveze naplate naknade za razdoblje od 15. veljače 2019.  do 31. srpnja 2021. bilo moguće ukoliko bi jedinice lokalne samouprave dobrovoljno prihvatile navedenu obvezu. Zaključno Županija smatra ukoliko ranije nisu zaključeni Ugovori s jedinicama lokalne samouprave naplata se neće moći realizirati prisilnim pute za razliku gdje od 31. srpnja 2021. isto potraživanje se može realizirati po osnovi Odluke predstavničkog tijela sukladno članku 103. stavak 6. Zakona o gospodarenja otpadom iz 2021.

 

Iz gore izvedenih dokaza proizlazi kako je otpad sa područja tuženika odlagan na odlagalištu koje je locirano na području tužitelja, u gore pobliže navedenim količinama, po gore pobliže navedenim cijenama prihvata. Tijekom postupka, tuženik nije osporavao količinu otpada koji je odlagan na područje tužitelja, niti je osporavao cijenu prihvata otpada. Tuženik osporava pravo tužitelja na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada na području druge jedinice lokalne samouprave.

 

6. Za adresiranje prigovora tuženika relevantni su Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, dalje: ZOGO) i Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" 59/2006 i 109/2012, dalje: Pravilnik). 

 

Sporni odnos je zakonska obveza na plaćanje naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge općine/grada.

 

Članak 41. stavak 5. ZOGO-a navodi kako G. Z. i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada imaju pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada. Članak 41. stavak 6. ZOGO-a navodi kako obveznik plaćanja naknade iz stavka 5. ovoga članka je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave. Članak 41. stavak 7. ZOGO-a navodi kako mjerila i način određivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknada iz stavaka 1.i 5. ovoga članka propisuje ministar pravilnikom.

 

Članak 183. stavak 1. točka 5. ZOGO-a navodi kako se do stupanja na snagu propisa iz članka 182. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narode novine" broj 59/06).

 

Članak 8. stavak 1. Pravilnika navodi da G. Z. odnosno jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi građevina namijenjena zbrinjavanju otpada imaju pravo na novčanu naknadu. Članak 8. stavak 2. Pravilnika navodi da su obveznici plaćanja naknade iz stavka 1. ovog članka su jedinice lokalne samouprave koje koriste građevinu namijenjenu zbrinjavanju otpada na području G. Z. ili druge jedinice lokalne samouprave. Članak 8. stavak 3. Pravilnika navodi kako naknada iz stavka 1. ovog članka iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada. Članak 8. stavak 5. Pravilnika navodi da G. Z. odnosno jedinica lokalne samouprave može svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi druge jedinice lokalne samouprave od plaćanja naknade iz stavka 3.i 4. ovoga članka. Članak 8. stavak 6. Pravilnika navodi da G. Z. odnosno jedinica lokalne samouprave u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom jedinicom lokalne samouprave uređuju međusobne odnose.

 

Članak 183. stavci 1. i 2. ZOO-a navode da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje te ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

 

Članak 29. stavci 1. i 2. ZOO-a navode da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

7. Po mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje odlagališta otpada na svom području i to temeljem ZOGO-a koji je bio na snazi u periodu kada je odvoz vršen, a u visini koja je određena Pravilnikom. U ovom predmetu utuženo je plaćanje naknade za korištenje odlagališta na području O. K. I. u periodu od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. odnosno za period u kojem je bio na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, dalje:ZOGO) i Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave ("Narodne novine" 59/2006 i 109/2012, dalje: Pravilnik).  

 

Ponajprije potrebno je razjasniti tuženikov prigovor kako je Pravilnik neprimjenjiv. Po mišljenju ovog suda Pravilnik je primjenjiv jer je ZOGO u članku 183. stavku 1. točki 5. naveo kako se do stupanja na snagu propisa navedenih u članku 182. stavcima 1. i 2. (između ostalih propisa i Pravilnik iz članka 41. stavka 5. ZOGO) primjenjuje Pravilnik o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade  vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave (dalje:JLS) ("Narodne novine" broj 59/06 dalje: Pravilnik).

 

Članak 41. ZOGO, u svojoj izmjeni i dopuni od 30. siječnja 2019. objavljenoj u ("Narodnim novinama" broj 14/2019) sadrži pravo JLS na čijem području se nalazi odlagalište otpada  (ovdje O. K. I.) na novčanu naknadu za korištenje odlagališta otpada čiji obveznik je JLS koja koristi odlagalište otpada druge JLS (ovdje O. Đ.). Dakle, osnova za plaćanje utužene novčane naknade proizlazi iz ZOGO-a.

 

Članak 41. stavak 7.ZOGO-a za mjerila i način uređivanja iznosa naknade, način uplate i isplate naknade upućuje na Pravilnik. Članak 8. Pravilnika sadrži iznos naknade koji je određen u postotku te iznosi 30% iznosa po toni zbrinutog otpada. Daljnjim uvidom u Pravilnik vidljiva je dispozitivna ovlast dana JLS na čijem području se nalazi odlagalište, svojom odlukom u cijelosti ili djelomično osloboditi druge JLS od plaćanja naknade u iznosu od 30% iznosa po toni zbrinutog otpada. Dakle, visina utužene naknade proizlazi iz Pravilnika te je tužitelj tako i izračunao naknadu za  plaćanje što je razvidno iz tablice priložene uz račun P 80 na listu 14 spisa.

 

Ostali priloženi dokazi dokazuju količinu otpada koji je zbrinut na odlagalištu na području tužitelja a koji otpad je dovezen sa područja tuženika, a količinu otpada tuženik nije osporavao.

 

Zaključno, tužitelj je obračunao naknadu u iznosu od 30% iznosa po toni zbrinutog otpada sa područja tuženika što je po mišljenju ovog suda pravilno i utemeljeno na  ZOGO-u i Pravilniku.

 

Uz svoj prigovor tuženik je dostavio i mišljenje Županije, ali po mišljenju ovog suda isto mišljenje nije primjenjivo u konkretnom postupku obzirom se isto bazira na trenutno važećem zakonu, a ovaj spor je potrebno razriješiti po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme odvoza otpada.

 

U svom prigovoru tuženik je također naveo kako s tužiteljem nema međusobno potpisani Ugovor kojim bi uredili međusobne odnose vezane uz odlaganje otpada.

 

Članak 8. stavak 6. Pravilnika navodi da JLS u provedbi odredbi iz ovog članka ugovorom s drugom JLS uređuju međusobne odnose. Tumačenjem članka 8. Pravilnika ovaj sud je stava kako je taj članak formiran sa supsidijarnom prirodom u vidu. Naime stavak 1. Pravilnika deklarira pravo JLS na novčanu naknadu. Stavak 2. Pravilnika identificira obveznika plaćanja naknade. Stavak 3. Pravilnika definira iznos naknade. Stavak 5. Pravilnika iznosi dispozitivnu ovlast JLS na čijem području se nalazi odlagalište otpada u cijelosti ili djelomično osloboditi druge JLS od plaćanja naknade, dok tek u stavku 6. Pravilnika i to posljednjem članku toga članka navodi da se međusobni odnosi uređuju ugovorom. Po mišljenju ovog suda osnova proizlazi već iz ZOGO-a, dok visina proizlazi iz Pravilnika. Nesklapanje ugovora ne znači da obveza plaćanja novčane naknade ne postoji, ali u slučaju da JLS na čijem području se nalazi odlagalište otpada odluči koristiti ovlast danu Pravilnikom da u cijelosti ili djelomično oslobodi drugu JLS od plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada na svom području (što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj) po mišljenju ovog suda bilo bi potrebno sklopiti ugovor.

 

Obzirom da tuženik nije platio po dospijeću tražbine koji je određen kao 9. veljače 2022., duguje i zatezne kamate sukladno članku 29. ZOO-a i to od 11. veljače 2022. obzirom da je tužitelj s tim datumom zatražio zatezne kamate.

 

Iz navedenih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev i temeljem odredbe članka 451. stavka 3.ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave J.B. R. P. iz K., poslovni broj Ovrv-63/2022 od 23. ožujka 2022.

 

Zaključno, odlučeno je kao u točki I ove presude.

 

8.Temeljem odredbe članka 154. stavku 1. i članka 155.ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: OT) i Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, dalje: ZSP).

 

Prije zaključenja glavne rasprave, punomoćnik tužitelja zatražio je trošak. Zatražio je trošak za nastale troškove prethodnog ovršnog postupka poslovni broj Ovrv-63/2022 u iznosu od 1.437,50 kuna, za zastupanje na ročištu održanom dana 15. studenoga 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr.9. t.1.OT.), za sastav podneska od 22. kolovoza 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna, za sastav podneska od 8. studenoga 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna (sve Tbr.8. t.1.OT.), te za sudsku pristojbu u iznosu od 740,00 kuna i za sudsku pristojbu u iznosu od 740,00 kuna, te PDV od 25% u iznosu od 1.125,00 kuna (Tbr.42.OT), odnosno ukupno je zatražio iznos od 8.542,50 kuna.

 

Zatraženi iznosi su djelomično opravdani, odnosno opravdan je iznos od   4.052,50 kuna. Troškovi za vođenje ove parnice po mišljenju ovog suda  su prijedlog za ovrhu s troškom javnog bilježnika u iznosu od 1.437,50 kuna, zastupanje na raspravi od 15. studenoga 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna, sudska pristojba u iznosu od 740,00 kuna, te PDV od 25% u iznosu od 375,00 kuna. Zaključno, tužitelju pripada ukupni trošak od  4.052,50 kuna te je odlučeno kao u točki II ove presude.

 

Punomoćniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak za podnesak od 22. kolovoza 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna i za podnesak od 8. studenoga 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna obzirom su isti podnesci nepravovremeni, u tijeku ovog postupka nisu uzeti u obzir, te posljedično nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelj je zatražio "sudske pristojbe 740 x 2" a da nije specificirao za koje dvije odluke traži pristojbu. Obzirom da u dosadašnjem tijeku postupka nije bio obvezan platiti niti jednu sudsku pristojbu, ali kako je uspio u sporu pripada mu pravo na sudsku pristojbu na presudu, što je jedna odluka to se tužitelju ne priznaje trošak sudske pristojbe u iznosu od 740,00 kuna. Tužitelj je zatražio trošak PDV-a po stopi od 25% u ukupnom iznosu od 1.125,00 kuna ali obzirom da je PDV obračunat i na podneske koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška PDV-a u iznosu od 750,00 kuna. Zaključno, tužitelju nije priznat ukupni trošak od 4.490,00 kuna te je odlučeno kao u točki III ove presude.

 

Bjelovar, 16. prosinca 2022.

 

                                                                                                Sutkinja

                                                                                           Sanjana Zorinc

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Sabina Cuvaj.

Fiksni tečaj konverzije 7,53450