1

Poslovni broj: 10 Povrv-216/2022-14

 

Poslovni broj: 10 Povrv-216/2022-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja A. Đ. vl. obrta H. S., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. A. d.o.o., B. (Općina B.), OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica D. K. Š., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 5. prosinca 2022. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu A. Ž., odvjetnicu u Odvjetničkom uredu odvjetnika L. M. i zastupnika po zakonu tuženika S. K. uz punomoćnicu te nakon objave presude 16. prosinca 2022. javno je objavio i

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. K.-Z. iz Z., poslovni broj Ovrv-5745/2022, UPP/OS-Ovrv-580/2022 od 7. travnja 2022., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 174.174,73 kune/ 23.116,96 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena kao i iznos odmjerenih troškova ovrhe uvećan za zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče na iznos od 4.997,96 kuna/ 663,34 eura od dana 7. travnja 2022. do isplate, sve to u roku od 15 dana; te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

i

r i j e š i o  j e

 

              I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. K.-Z. iz Z., poslovni broj Ovrv-5745/2022, UPP/OS-Ovrv-580/2022 od 7. travnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.662,69 kuna/ 1.415,18 eura na ime glavnice sa zateznim kamatama; i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.

 

              II. Odbija se tužiteljev prijedlog za osiguranje novčane tražbine prethodnom mjerom kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna/ 2.488,55 eura, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 312,50 kuna/ 41,48 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 10. ožujka 2022. podnio protiv tuženika javnoj bilježnici A. K.-Z. iz Z. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 184.837,42 kuna sa zateznim kamatama te troškovima postupka, a povodom kojeg je javna bilježnica 7. travnja 2022. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5745/2022, UPP/OS-Ovrv-580/2022.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare budući je prijedlog za ovrhu podnesen 10. ožujka 2022. dakle, protekom roka određenog čl. 228. st. 1. ZOO-a, obzirom da se radi o potraživanju iz prometa roba i usluga koje je dospjelo 6. rujna 2017. Osporavajući osnovu i visinu potraživanja nastavno ističe da dokumentacija dostavljena od strane tužitelja nije potpuna i vjerodostojna te usklađena sa poslovnom praksom, sklopljenim ugovorima i usmenim dogovorima stranaka, što da je tužitelju dobro poznato. Tuženik da je do primitka predmetnog prijedloga bio uvjerenja da među strankama postoji sporazum temeljen na međustranačkom dogovoru, naknadno potvrđen poslovnim razgovorima i zajedničkim sastancima. Ističe da je očigledno da stranke nemaju usklađenu knjigovodstvenu evidenciju što ne bi trebalo biti na štetu tuženika. Stoga, predlaže na ove okolnosti izvesti dokaz stranačkim saslušanjem, saslušanjem svjedoka, uvidom u poslovnu dokumentaciju stranaka kao i knjigovodstvenim vještačenjem.

3. Javna bilježnica je predmet proslijedila ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-216/2022-4 od 23. svibnja 2022. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj dostavlja Ugovor br MC 02/12/16 od 15. prosinca 2016. te I Anex ugovora o izvođenju radova br. MC 01/06/17 od 1. lipnja 2017. pojašnjavajući da se radi o dokumentaciji kojom dokazuje osnovu svog potraživanja, a iz koje proizlazi da je tuženik, ne plaćajući tužitelju izvedene hidroizolaterske radove koji su predmet navedenog ugovora, postupio protivno svojim ugovornim obvezama. Tužitelj da je svoje obveze uredno i na vrijeme ispunio za razliku od tuženika, koji mu je ostao dužan skoro 200.000,00 kuna. Ističe da je tuženikov prigovor zastare neosnovan budući je tuženik tužitelju putem e-maila dostavio svoje kartice iz kojih je razvidno njegovo dugovanje prema tužitelju te time priznao dug. Iz ovog e-maila da je razvidno i da tuženik ne osporava postojanje evidencije dugovanja već ukazuje na neusklađenost iste. S tim u svezi tužitelj da smanjuje svoj tužbeni zahtjev na iznos od 174.174,73 kune. Od nastanka duga do pokretanja ovog postupka stranke da su svake godine vršile usklađenja svojih međusobnih obveza. U nastavku postupka stoga predlaže izvršiti uvid u dostavljenu dokumentaciju, od Ministarstva financija, Porezne uprave zatražiti podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tužiteljevo potraživanje, saslušati stranke i svjedokinju N. B. te provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga kao i činjenice da su stranke svake godine vršile usklađenja međusobnih obveza odnosno da je tuženik svake godine potvrđivao dug.

5. U nastavku postupka tuženik je ustrajao kod prigovora zastare osporavajući navode tužitelja da bi tuženik, porukom poslanom sa e-mail adrese osobe koja nije zakonski zastupnik niti osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva tuženika, priznao dug pri čemu se pozvao na sudsku praksu koju je priložio spisu.

6. Podneskom od 13. listopada 2022. tužitelj je podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem prethodne mjere navodeći da je potraživanje tužitelja u ovom postupku nesporno, a da je prema saznanjima tužitelja, tuženik dužan i trećim osobama s kojima ima aktivne postupke radi isplate dostavljajući podatke o jednom takvom predmetu zbog čega da postoji jasna bojazan da se u svakom trenutku može dogoditi da tuženik prestane biti likvidan i završi u stečaju, a osobito ako se ostali vjerovnici tuženika koji imaju prvenstvo u odnosu na tužitelja krenu prisilno naplaćivati. Pored navedenog, poslovi tuženika da se kreću u visokim iznosima od po nekoliko stotina tisuća eura pa da postoji opasnost da tužitelj u slučaju neuspjeha realizacije nekog od budućih poslova tuženika neće biti u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje. U prilog svojih navoda dostavio je presliku tužbe u predmetu poslovni broj P-175/21 ovog suda te je predložio izvršiti uvid u podatke FINA-e i nadležne Porezne uprave o prihodima tuženika. Tužitelj drži da je svime naprijed navedenim kao predlagatelj dokazao do stupnja vjerojatnosti da bi bez osiguranja predloženom prethodnom mjerom namirenje njegove tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano.

7. Tuženik se usprotivio ovom prijedlogu tužitelja kao neosnovanom i neutemeljenom držeći kako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti da bi se bez predloženog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, a istu da u konkretnom slučaju nije moguće presumirati. Ističe da je društvo tuženika trgovačko društvo koje je solventno, koje postoji puno desetljeće, koje je izvoditelj u postupcima javne nabave i na kapitalnim projektima ne samo na području D.. Slijedom navedenog da ne postoji opasnost, a kamoli ona koju opisuje predlagatelj niti postoji uzročna veza između bilo čega što predlagatelj za protivnika u svojem prijedlogu navodi i posljedice koje bi se sastojale u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate tražbine čije se osiguranje predlaže, a posebno ne iz razloga jer spor na koji upire tužitelj ima naznačenu vrijednost spora 10.000,00 kuna. Predlaže prijedlog tužitelja odbiti kao neosnovan.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu kao i stranačkim saslušanjem te saslušanjem u svojstvu svjedoka N. B., zaposlenice tuženika dok daljnje dokaze nije izvodio držeći da je činjenično stanje stvari u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Isplatu iznosa od 174.174,73 kuna potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, na ime dospjelog, a neplaćenog iznosa po računu broj 61/1/1 od 6. rujna 2017., sa dospijećem 6. rujna 2017.

11. Među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa već je sporno je li tužitelj uopće isporučio uslugu tuženiku u skladu sa sklopljenim Ugovorom i izdanim, ovdje utuženim računom, je li ona imala dogovorenu kvalitetu i konačno je li ona zastarjela.

12. Iz Ugovora br MC 02/12/16 koje su stranke sklopile 15. prosinca 2016. (u daljnjem tekstu; Ugovor, stranica 52 do 67 spisa) proizlazi da ovim Ugovorom tuženik daje, a tužitelj preuzima obvezu izvođenja građevinskih radova koji su predmet ovog Ugovora na izgradnji građevine stambeno poslovne namjene na novoformiranoj građevnoj čestici k.č. 4933/3 k.o. Z.; da su predmet ovog ugovora hidroizolaterski radovi; da će se konačna cijena radova utvrditi prema stvarno izvedenim količinama radova ovjerenih u građevinskoj knjizi i jediničnim cijenama iz ugovorenog troškovnika; takva cijena da će se plaćati temeljem ispostavljenih mjesečnih (privremenih) i okončane situacije izvođača, a na temelju građevinske knjige ovjerene po izvođaču i nadzornom inženjeru te stvarno izvedenih količina radova; izvođač jamči za ugovorenu kvalitetu izvedenih radova, odnosno otklanjanje nedostataka; nakon dovršetka svih radova izvođač da je dužan naručitelju ispostaviti okončanu situaciju temeljem ovjerene građevinske knjige; izvođač da je dužan prije sastavljanja okončane situacije izvršiti primopredaju svojih radova naručitelju uz utvrđivanje roka otklanjanja eventualnih nedostataka i mogućnosti naručitelja da otkloni utvrđene nedostatke po drugom izvođaču, ako se nedostatak ne otkloni u obostrano određenom roku utvrđenom u zapisniku o primopredaji radova; u zapisniku da mora biti po imenovanom nadzornom inženjeru utvrđeno da li su radovi kvalitetno i pravilno izvedeni, a ako nisu, da se utvrđuje koji se iznos trajno odbija na ime kvalitete, a koji se zadržava do izvedbe u traženoj kvaliteti; izvođač se obvezuje da će na temelju obavijesti naručitelja prisustvovati tehničkom pregledu i postupku primopredaje i konačnog obračuna između naručitelja i investitora te da će ukloniti sve nedostatke utvrđene u tim postupcima koji su nastali njegovom krivnjom. Sastavni dio Ugovora jest i troškovnik stambenog dijela objekta.

13. Anexom ovog ugovora od 1. lipnja 2017. (u daljnjem tekstu; Anex, stranice 44 do 45 spisa) stranke su mijenjale način obračuna izvedenih radova te rokove plaćanja na način da se obračun izvedenih radova vrši prema stvarno izvedenim količinama ovjerenim u građevinskoj knjizi, a prema jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika. Izvođač se obvezuje predati nadzornom inženjeru na ovjeru građevinsku knjigu do 25.og u mjesecu, a nadzorni inženjer ju je dužan ovjeriti u roku od 8 dana od dana zaprimanja. Izvedene i ovjerene radove izvođač da će obračunavati temeljem privremenih situacija i okončane situacije. Izvođač će predati privremenu mjesečnu situaciju, izdanu u 5 pisanih primjeraka i u 1 elektronskom primjerku, (ili okončanu situaciju, ovisno o slučaju) za radove izvršene u prethodnom mjesecu izravno predstavniku naručitelja do petog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Naručitelj da je u obvezi situaciju pregledati i ovjeriti njen neosporni dio u roku od 5 dana po zaprimanju iste. Dužničko vjerovnički odnos da nastaje danom ovjere situacije od strane naručitelja. Ugovorene radove naručitelj da će platiti izvođaču u roku od 30 kalendarskih dana od nastanka dužničko vjerovničkog odnosa. Temeljem opisane promjene u načinu plaćanja izvođač da odobrava naručitelju dodatan rabat na ugovorene jedinične cijene iz ugovornog troškovnika koji je sastavni dio osnovnog Ugovora u iznosu od 3%. Navedeni rabat da će se obračunati retroaktivno za ranije izdane privremene obračunske situacije kao i za sve preostale obračunske situacije.

14. Saslušana na ročištu glavne rasprave svjedokinja N. B. u svom iskazu navodi da je posljednjih sedam godina zaposlena u društvu tuženika kao knjigovođa. U okviru svog posla da je obavljala zadaće knjigovođe koje to knjigovodstvo podrazumijeva tako da je radila obračun plaće, vodila evidenciju rada, blagajnu i slično. Navodi i da u okviru radnog odnosa sa tuženikom nije bila ovlaštena samostalno davati izjave o stanju dugovanja, priznanju duga ili se odricati od zastare. U društvu tuženika ovo da je isključivo bila ovlast direktora, a nikako zaposlenika. Tijekom poslovanja, redovito da je usklađivala kartice sa poslovnim partnerima, a što da je učinila i u mail-u od 31. ožujka 2022. godine koji joj je predočen. Ovim mail-om kao i obično da je poslovnom partneru poslala na uvid karticu radi usklađenja, a za što da je direktor znao. Izjava odnosno isprava kojom bi tuženik priznavao dug, odrekao se od zastare ili "službeno" potvrđivao poslovnom partneru stanje duga da bi bila vlastoručno potpisana po direktoru i ovjerena pečatom društva ili bi direktor to usmeno potvrdio, a što ovdje nije bio slučaj. Direktor da nikad nije odobrio predmetnu karticu kao način na koji bi se mail-om od 31. ožujka 2022. priznao dug poslovnom partneru ili bi se istim tuženik odrekao od zastare. Osobe ovlaštene za zastupanje društva tuženika da su S. i D. K., a hijerarhijski da joj je nadređen direktor tuženika. Njoj da je samo rečeno da pošalje karticu na usklađenje. Inače poslovne kartice poslovnim partnerima da šalje po potrebi, minimalno jedan put godišnje, pa čak ni tada ako za to nema potrebe. Nakon što joj je predočena poslovna dokumentacija tuženika sa stranice spisa 48. do 51. svjedokinja je navela da iznos od 176.519,73 kn predstavlja iznos dugovanja.

              15. Tužitelj A. Đ. u svom stranačkom iskazu navodi da je poslovna suradnja sa tuženikom otpočela 2016. godine na projektu "M. c.". Tuženik da ga je angažirao za izvođenje hidroizolaterskih radova, a posao da je u cijelosti obavio. Nakon svake etape da je izdavao privremene situacije koje bi nadzorni inženjer provjerio, a potom da bi uslijedilo plaćanje od strane tuženika. Navodi da je u cijelosti obavio i radove iz Pete privremene situacije koja je ovdje utužena, međutim ti radovi do danas da nisu plaćeni. Upravo u to vrijeme tuženik da je imao velike probleme na toj građevini stambeno poslovne namjene kada je uslijed pucanja zgrada "izašla" iz svog ležišta pri čemu da je tuženiku nastala velika šteta. Tuženik da mu je obećavao izvedene radove u cijelosti podmiriti nakon što od osiguranja dobije novac. U početku da je bilo govora da će pričekati godinu ili nešto malo više, a kasnije da se to oduljilo i do danas ostalo neplaćeno. Nije mu poznato da bi se tuženik naplatio od osiguranja. Od izdavanja računa do danas zastupnik po zakonu tuženika da je uporno obećavao da će dug podmiriti, a on da nije imao razloga sumnjati u navedeno jer su kao poslovni partneri svake godine međusobno ovjeravali stanje duga koje nije bilo sporno. Navodi da je držao da je ljudski pričekati da tuženik riješi zbilja ozbiljan problem koji mu je nastao. Pregovori oko plaćanja da su vođeni sa direktorom tuženika isključivo usmeno izuzev ovih knjigovodstvenih usklađenja. Posao "M. c." da je tada bio jedini poslovni odnos koji je imao sa ovdje tuženikom, a kasnije da su radili još neke sitne poslove. Zadnji put sa direktorom tuženika da se čuo par mjeseci prije pokretanja ovog postupka kada mu je, kao i ranijih prigoda obećavao da će se dug podmiriti. Isprava kojom je tuženik ranijih godina potvrđivao stanje duga te time priznavao dug prema tužitelju da je bila potpisana i pečatirana po tuženiku te da ih kao takve knjigovodstvo tužitelja i posjeduje. Pojašnjava da je nakon svake pojedine faze, izdavao privremenu situaciju koja bi se odnosila na obavljeni posao, a koju je nadzorni inženjer pregledao i ovjerio. Samim time da smatra da je posao "predan". U ovoj situaciji da se nije moglo govoriti o primopredaji radova u smislu u cijelosti obavljenog posla jer do ove faze uslijed problema sa zgradom niti nije došlo. Okončana situacija, stoga da nije potpisana, a fakturirani radovi iz utužene privremene situacije da se odnose na radove izvedene prije štetnog događaja. Obzirom da se poslom učestalo nalazio sa direktorom tuženika na kavi i slično da bi tad razgovarali o problemu s plaćanjem stoga da pisanim putem nije pozivao tuženika na izvršenje. Navodi da nije tražio raskid ovog Ugovora koji je kao i njegov Anex osobno potpisao.

16. S. K., zastupnik po zakonu tuženika u svom stranačkom iskazu navodi da su poslovni odnos vezan uz projekt "M. c." parnične stranke regulirale kroz Ugovor i jedan Aneks. Rad na gradilištu u cijelosti da je bio u skladu sa Zakonom o gradnji, a na gradilištu da je bio i šef gradilišta, radovi da su se obračunavali mjesečno i da su se izdavale privremene situacije. Uslijed velike kiše objekt da je doživio konstrukcijske promjene, a prema nalogu vještaka i inspekcije morao se rušiti. Dakle, radovi na ovom projektu da su prekinuti tako da konačan obračun radova nikad nije napravljen. Radove kooperanta da je ovjeravao nadzorni inženjer, pa ukoliko je isti ovjerio privremenu situaciju, radovi da su i obavljeni. Međutim, ističe kako ne može sa sigurnošću reći da li su radovi iz Pete privremene situacije obavljeni. Ako su ovjereni od strane nadzornog inženjera, onda da su zaista i obavljeni. U svakom slučaju tako priznate radove da bi zaveli u svoje poslovne knjige, u protivnom ne. Tuženik da je društvo koje u danu ima stotinjak poslovnih promjena u svojim poslovnim knjigama tako da on zaista ne može "ulaziti" u svako knjiženje niti u detalje biti upoznat sa svime. Na zahtjev revizorske kuće jednom godišnje sa poslovnim partnerima da su vršili usklađenja kartica međutim, naglašava da postoji velika razlika između usklađenja kartica te postojanja duga odnosno njegove veze sa obavljenim poslom. Naime, u konkretnoj situaciji uslijed naprijed navedenih problema na gradilištu oni da nikada nisu izvršili konačan obračun radova kojima bi tuženik tužitelju priznao obavljene radove koji bi bili osnova za plaćanje po tužiteljevim izdanim fakturama. Pojašnjava da su svi radovi iz Ugovora rušenjem zgrade nestali, a on da je prema Ugovoru imao pravo da mu se svi radovi predaju u ispravnom stanju jer ni on nije bio kriv za urušavanje zgrade. Upravo iz ovog razloga on da na Izvod iz poslovnih knjiga koji je njegova djelatnica N. B. poslala ovdje tužitelju uz e-mail od 31. ožujka 2022. nije stavio svoj potpis niti je ovjerio stanje poslovnih knjiga na taj dan, a ovo iz razloga jer on tada kao ni danas ne zna zapravo jesu li ti radovi izvedeni. Naglašava da su zaista tužitelj i on u nekoliko navrata razgovarali o ovom gradilištu jer je on uredno platio ranije četiri privremene situacije, a da uslijed urušavanja objekta nije dobio uredne radove koje je platio i po te četiri privremene situacije, a kamoli pete privremene situacije. O ovim dogovorima da je tuženik govorio i u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu obavili primopredaju radova niti je potpisana okončana situacija temeljem koje bi se sa sigurnošću moglo reći da su radovi uredno obavljeni i kao takvi predani tuženiku. On i njegova supruga kao zastupnici po zakonu tuženika jedini da su ovlašteni u ime tuženika davati izjave kojima priznaju potraživanje, odriču se zastare ili "službeno" potvrđuju svoje dugovanje poslovnom partneru. Ovakva izjava kod tuženika u pravilu da se donosi kroz "odluku", te je snabdjevena potpisom i pečatom, za što tuženik posjeduje i primjer za sličnu situaciju, na istom gradilištu. Naglašava i da pitanje osiguranja odnosno naknade štete i dalje nije riješeno kao ni brojna potraživanja društva tuženika koja ima prema ostalim poslovnim partnerima. Prema Ugovoru rizik za propast građevine ili radova snosi izvođač radova sve do primopredaje radova. U tu svrhu da se izdaju privremene situacije, a tek po okončanju radova da je moguće utvrditi da li su radovi koji su izvedeni u fazama izvedeni u skladu sa pravilima struke. Nesporno je da su se radovi izvodili u fazama međutim, u konkretnom slučaju izvodili su se hidroizolaterski radovi koji su u konačnici mogli biti loše izvedeni odnosno mogli su i propuštati, a što bi se sve utvrdilo kod primopredaje radova kojom prilikom bi se konstatirali eventualni propusti radi uklanjanja kao i trošak uklanjanja. U odnosu na predloženu mjeru osiguranja zastupnik po zakonu je naveo da je društvo tuženika stabilno i likvidno, da posluje u skladu sa pravilima struke na šest ili sedam građevina te da očekuje dobit na kraju ove poslovne godine.

17. Iz ovako provedenog postupka sud utvrđuje:

- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora  i Anexa,

- da je tužitelj izvodio radove u fazama te nakon svake faze izdavao privremene situacije,

- da je tužitelj obavio radove iz četiri privremene situacije koje je tuženik uredno podmirio,

- da je tužitelj izdao tuženiku i petu privremenu situaciju za radove izvedene prije konstruktivnih problema sa zgradom uslijed kojih je zgrada srušena, a koja je ovjerena od strane izvođača, naručitelja i nadzornog inženjera (stranica 18 spisa),

- da nikad nije obavljena primopredaja radova, da nije potpisana okončana situacija temeljem koje bi se moglo potvrditi da su radovi uredno obavljeni i kao takvi predani tuženiku,

- da stranke u svojim poslovnim knjigama imaju različitu evidenciju,

- da tuženik utuženo potraživanje nije podmirio.

18. Prvotno, u odnosu na prigovor zastare navodi se kako čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Obzirom da je tuženik istakao materijalno-pravni prigovor zastare sud je prije svega cijenio osnovanost tog prigovora.

19. Odredba čl. 228. ZOO-a propisuje da: (1) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine; (2) zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

20. Nadalje, čl. 14. st. 2. ZOO-a propisuje da su trgovački ugovori, prema tom Zakonu, ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.

21. Prema čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema čl. 214. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Sud se neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Prema čl. 240. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja. Čl. 244. ZOO-a je propisano da za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni. Prema čl. 241. zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22. Navodi tužitelja da bi se korespondencija tuženika sa tužiteljem u vidu e-mail poruke od 31. ožujka 2022. imala smatrati priznanjem zastarjele obveze, što bi dovelo do odricanja od zastare po ocjeni suda, nakon ovako provedenog postupka, nisu osnovani.

23. Priznanje duga kojim se prekida zastarijevanje mora biti dano jasno, određeno i bezuvjetno, mora se dati u tijeku zastarnog roka i uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojbeni način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. Priznanje zastarjele obveze ima zakonom propisanu posljedicu i smatra se odricanjem od zastare. Priznanje duga, kao temelj za odricanje od zastare, mora biti dano u pisanoj formi i na način da iz te isprave, određeno, jasno i bezuvjetno proizlazi da se stranka odriče zastare. To znači da dužnik u pogledu svoje obveze priznanje mora dati jasno i izričito. Naravno, ovo priznanje može dati samo osoba koja je ovlaštena zastupati društvo.

24. Naime, po redovnom tijeku stvari, djelatnica računovodstva može s vjerovnikom izvršiti usklađenje knjigovodstvenog stanja, pri čemu takvo usklađenje može biti činjenično relevantno za odnos između stranaka. Kako bi utvrdio da li je takvo usklađenje pravno relevantno u konkretnom slučaju u smislu da isto predstavlja priznanje duga kojim bi se prekinulo zastarijevanje odnosno da bi se pisano priznanje zastarjele obveze smatralo odricanjem od zastare sud je izveo dokaz stranačkim saslušanjem i saslušanjem svjedokinje N. B. pa dovodeći u svezu njihove iskaze sa sadržajem e-mail poruke utvrđuje da su društvo tuženika ovlašteni zastupati isključivo D. i S. K., da djelatnica tuženika N. B. u okviru radnog odnosa sa tuženikom nije bila ovlaštena davati izjave kojima priznaje dug ili se odriče od zastare, da bi takva isprava tuženika bila donesena kroz posebnu odluku ili bila potpisana i pečatirana odnosno barem usmeno potvrđena po zastupniku po zakonu, a što ovdje nije slučaj. Osim navedenog tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi kojeg je podnio neposredno nakon slanja e-maila, najprije istaknuo prigovor zastare nakon čega je u cijelosti osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a među strankama nije ni sporno da tužitelj tuženika prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije pisanim putem pozivao na ispunjenje. Slijedom svega navedenog sud zaključuje da sadržaj izjave sa prilozima e-maila od 31. ožujka 2022. ne ispunjava pretpostavke formalnog jednostranog pravnog posla - odricanja od zastare.

25. Tužitelj je u ovom postupku predložio od nadležne Porezne uprave pribaviti podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu te izvesti i financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim bi vještak utvrdio da su stranke vršile knjigovodstvena usklađenja i da je tuženik tužitelju priznavao dug ovjerom poslovne dokumentacije. Budući zastupnik po zakonu tužitelja u svom stranačkom iskazu, nakon što je tuženik još u prigovoru istaknuo prigovor zastare, tvrdi da bi ovakve isprave potpisane i pečatirane po tuženiku tužitelju bile dostavljene u njegovo knjigovodstvo gdje se i dalje nalaze, a da ih tužitelj, zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, nije dostavio u spis sud je odbio izvesti ove dokaze jer je mišljenja da su predloženi isključivo u cilju prolongacije ovog postupka. Sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem ni kako bi utvrdio da su stranke "usklađivale svoja knjigovodstva" jer se to podrazumijeva kod urednog vođenja poslovnih knjiga svakog poslovnog subjekta, a ova činjenica sama za sebe ne dovodi do priznanja duga niti odricanja od zastare u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO-a, a što je sud već i obrazložio.

26. Stoga, kako se radi o potraživanju koje neminovno potječe iz trgovačkog ugovora, odnosno iz djelatnosti u okviru predmeta poslovanja stranaka, budući je prijedlog za ovrhu podnesen 10. ožujka 2022., a da sukladno računu samog tužitelja potraživanje dospijeva 6. rujna 2017., dakle svakako protekom roka od tri godine; to se prigovor zastare u cijelosti ocjenjuje osnovanim slijedom čega su tužbeni zahtjev tužitelja kao i njegov prijedlog za osiguranje novčane tražbine prethodnom mjerom odbijeni kao neosnovani.

27. Obzirom da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog potraživanja od 10.662,69 kuna, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, sud je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, pa je tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom sporu trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika u ukupnom iznosu od 18.750,00 kuna, a koji se odnosi na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 2.500,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 126/2022; dalje Tarifa), zatim trošak sastava podneska od 4. studenog 2022., u iznosu od 2.500,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife te za pristup na ročište 6. listopada 2022., u iznosu od 2.500,00 kuna kao i za pristup na ročišta 7. studenog 2022. i 5. prosinca 2022., sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosima od po 3.750,00 kuna, sve sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 42. i Tbr. 48. t. 3.Tarife (toč. II. izreke presude) kako je i zatraženo.

29. Zahtjev tuženika u preostalom dijelu, u iznosu od 312,50 kuna odbijen je kao neosnovan budući tuženik nije dokazao da mu je nastao materijalni trošak u tako naznačenom iznosu.

 

U Zadru 16. prosinca 2022.

 

Sudska savjetnica                                                                                                            Sutkinja

Iva Begonja Vuković                                                                                  Katarina Zdunić, v.r.

 

 

 

 

             

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

DNA:

-          tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.092,00 kuna,

-          tuženiku,

-          u spis.