1

Poslovni broj: Gž-1030/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1030/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. S., OIB:…, kao upravitelj zgrade S., zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u S. protiv tuženice E. F. iz Z., OIB:…, zastupane po privremenom zastupniku M. Š., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-942/2020 od 27. svibnja 2022., 16. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice protiv odluke o glavnoj stvari – i potvrđuje se (u st. I. izreke) presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Povrv-942/2020 od 27. svibnja 2022..

 

II.              Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi (u st. II. izreke) na način da se nalaže tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka isplatom iznosa od 825,00 kuna/109,50 eura[1] dok se u preostalom dijelu u iznosu od 2.500,00 kuna/331,81 eura1 zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijet od strane javnog bilježnika T. K. M. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-1280/2018 dana 5. lipnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da u roku od osam dana na ime glavnog potraživanja isplati tužitelju iznos od 181,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. travnja 2018. do isplate te zakonske zatezne kamate na iznos od 204,50 kuna te iznos od 23,50 kuna u razdobljima kako je pobliže naznačeno u stavku I. izreke pobijane odluke te u dijelu ovršnih troškova od 937,50 kuna sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U st. II. naloženo je tuženici da tužitelju, u roku od osam dana, naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 3.325,00 kuna.

 

2.               Protiv te odluke, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica putem svog privremenog zastupnika iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud nije naveo iz kojeg dokaza je utvrdio da proizlazi bilo kakav dug tuženice prema tužitelju, odnosno dug u dosuđenom iznosu posebno imajući u vidu da je sukladno Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) teret dokaza na tužitelju, a ne na tuženici. Tuženica je istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer je kao tužitelj naveden upravitelj T. d.o.o., a ne pojedinačno svi suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju. Naime, bez obzira što je tužitelj kao upravitelj ovlašten zastupati suvlasnike navedene zgrade u postupcima naplate pričuve on nije ovlašten umjesto njih biti stranka u postupku.

 

2.1.              Nadalje tuženica je istakla da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetni stan ne proizlazi da bi ona bila upisana kao suvlasnica tog stana radi čega je istakla prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženica drži da u postupku je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a kao i da sud nije pravilno primijenio čl. 8. ZPP-a. Pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s obzirom da sud nije proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje kako je to predložila tuženica. Osporava se i odluka o parničnom trošku. Iz pobijane odluke proizlazi da je platni nalog održan na snazi samo glede glavnog potraživanja u visini od 181,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a prvotno je prijedlog za ovrhu glasio na isplatu iznosa od 3.476,50 kuna. Poziva se i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske (broj 28963/10).

 

2.2.              Žalbeni je prijedlog tuženice da se preinači pobijana presuda "na način da se u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K. M. iz S. pod poslovnim brojem: Ovrv-1280/2018 od 5. lipnja 2018. te da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja" odnosno podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.               Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a.

 

4.               Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana protiv odluke o glavnoj stvari dok je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka iz stavka II. izreke odluke.

 

6.               Predmet postupka je zahtjev suvlasnika stambene zgrade u S., koji je u njihovo ime i na njihov račun dostavio upravitelj T. d.o.o. protiv tuženice također suvlasnice te zgrade radi isplate iznosa od 3.476,50 kuna, odnosno nakon što je tuženica podmirila dio navedenog iznosa iznos od 181,00 kunu te isplate zakonske zatezne kamate na iznose od 204,50 kuna i 23,50 kuna kako je pobliže naznačeno u izreci same odluke.

 

7.              S obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koje se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a.

 

7.1.              Prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

7.2.              Dakle s obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario), valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tuženice valjalo odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

 

8.              Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužitelja, odnosno održao je na snazi dio rješenja o ovrsi i to za iznos od 181,00 kunu te za iznos neplaćenih zakonskih zateznih kamata na iznos pričuve od 204,50 kuna i 23,50 kuna mjesečno, uz obrazloženje da je tuženica u utuženom vremenskom razdoblju bila suvlasnica predmetnog stana zajedno sa I. R., a što da proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza njene pokojne majke D. F. R., da se radi o stanu broj 19 na šestom katu površine 90 m2, koji se u evidencijama tužitelja vodi pod šifrom 51828, da visina potraživanja tužitelja proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja, a sve iz međuvlasničkog ugovora od 14. studenog 1997., da tuženica nesporno u utuženom razdoblju nije plaćala dužnu pričuvu te da je dužna to učiniti s obzirom da ta njena obveza proizlazi iz odredaba Z. o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. dalje: ZV).

 

9.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženice te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita u pogledu glavne stvari, a samo djelomično nepravilno u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka.

 

10.               Ne postoje bitne povrede iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 8. i toč. 11. ZPP-a jer je prvostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati, a tužitelj je kao parnična stranka dovoljno određen jer je odredbom čl. 93. st. 2. ZV-a propisano kako je u upravljanju nekretninama upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom, tako da kao stranka nastupaju upravo svi suvlasnici određene zgrada i nije ih potrebno posebno navoditi. Ovlaštenje upravitelja za navedeno zastupanje proizlazi iz samog Zakona.

 

11.               Prema odredbi čl. 89. st. 2. ZV-a doprinos za zajedničku pričuvu dužni su snositi svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima s time da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, kojom oni upravljaju putem upravitelja kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (čl. 90. ZV-a). U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženice iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj dokazao da je tuženica suvlasnica predmetnog stana premda ista nije, kako ona to i navodi upisana u zemljišnim knjigama. Naime, tuženica je naslijedila predmetni stan(tj. ista je zakonski nasljednik) zajedno sa svojom sestrom od upisane vlasnice D. F. R. (njezine majke) rješenjem o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno 18. rujna 2012. te je na takav način tužitelj dokazao pravni slijed.

 

12.               Visina tražbine proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja koji u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.) predstavlja vjerodostojnu ispravu.

 

13.               Iz svega navedenog proizlazi neosnovanost žalbe tuženika protiv odluke o glavnoj stvari.

 

14.              Žalba je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka i to troškovima parničnog postupka iz st. II. pobijane odluke. Naime vrijednost predmeta spora prema prijedlogu za ovrhu predstavljao je iznos od 3.476,50 kuna i u skladu s tim iznosom tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku za sastav prijedloga za ovrhu u visini od 50 bodova + PDV-e te trošak javnobilježničke nagrade, dostave i materijalni trošak sve u iznosu od 937,50 kuna. Međutim kako je tuženica nakon toga uplatila dio navedene tražbine, odnosno „ostalo“ je za naplatu glavnica u iznosu od 181,00 kunu sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama te zakonske zatezne kamate na plaćeni dio glavnice proizlazi da je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna pa sukladno Tarifnom broju 7.8. Odvjetničke tarife odvjetniku pripada jednokratna naknada za cjelokupni prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova što zajedno sa PDV-om daje iznos od 625,00 kuna koji trošak je valjalo priznati tužitelju te iznos od 200,00 kuna s osnova sudske pristojbe na presudu. Ukupno tako trošak tužitelja iznosi 825,00 kuna.

 

15.              Tuženica nema pravo na naknadu troškova žalbenog dijela postupka jer nije uspjela sa žalbom u pogledu glavne stvari (čl. 35. ZPP-a).

 

16.              Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. toč.3. i čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke. 

 

 

U Puli - Pola 16. prosinca 2022.

 

 

Sudac

 

Dolores Peruško, v.r.