Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 31. K-596/2022-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek
Poslovni broj: 31. K-596/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenoga zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03,190/03 –odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11– u daljnjem tekstu: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: K-DO-11/2014 od 29. kolovoza 2014, koja je izmijenjena dana 14. studenog 2016., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice ODO-a u Osijeku S. I. N., opt. I. Š. i braniteljice opt. S. R., odvjetnice iz Z., a u odsutnosti punomoćnika oštećenika V. B., odvjetnika iz O., dana 16. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 7/11 – Odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13 i 145/13, 152/17, 70/17, 126/19 i 80/22, u nastavku teksta: ZKP/08)
opt. I. Š.,. studenog 1968. u Z., državljanin Republike Hrvatske strojarski tehničar, sa srednjom stručnom spremom, zaposlen, oženjen, otac maloljetnog djeteta, bez imovine, neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi
dana 31. listopada 2012. u J., I. B. S. 60 a, kao direktor i osoba ovlaštena da pojedinačno i samostalno zastupa trgovačko društvo A. d.o.o. iz Z., M. 116/b, u namjeri pribavljanja znatne nepripadne materijalne koristi za svoje trgovačko društvo, s J. L. kao vlasnikom O.-a J. L. dogovorio prodaju traktora marke J. D. 5. R.", PREMIUM CAB TRAKTOR, model 2013 za iznos od 66.250,00 EUR-a, neistinito mu predočivši da će mu navedeni traktor isporučiti u roku od 6-8 mjeseci računajući od prve izvršene uplate predujma, unaprijed odlučivši da to neće učiniti, već da će uplaćeni predujam koristiti za plaćanje ranije stvorenih dugovanja, pa kada mu je J. L. povjerovao te na ime predujma na žiro-račun trgovačkog društva A. d.o.o. broj 2500009-1101005784 kod H. A. A. B., uplatio iznos od ukupno 350.000,00 kuna i to dana 31.listopada 2012. iznos od 75.000,00 kuna, dana 19.ožujka 2013. iznos od 125.000,00 kuna i dana 21.lipnja 2013. iznos od 150.000,00 kuna, po unaprijed stvorenoj namjeri traktor nije isporučio, a uplaćeni predujam nije vratio, već ga je koristio za umanjenje postojećih obveza društva, te na taj način za svoje trgovačko društvo, a na štetu vlasnika O. J. L., pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 350.000,00 kuna,
dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, lažnim prikazivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju, sadržano i opisano u čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97.
Na temelju članka 158. st. 1. i 3. ZKP/08, oštećenik J. L., OIB: se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Na temelju članka 149. st.1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku K-DO-11/2014 od 29. kolovoza 2014, koja je izmijenjena dana 14. studenog 2016. optužen je opt. I. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju, iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97.
2. Očitujući se o osnovanosti optužbe opt. I. Š. je izjavio da se ne smatra krivim.
3. U dokaznom postupku ispitan je opt. I. Š., te su pročitani iskazi oštećenika J. L., svjedoka I. T. i R. F., Ž. B. i Z. L., ponuda broj 719/2012 od 29. listopada 2012., R1 za avans račun broj: 1086/15.11.2012. od 15 studenog 2012.,univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 75.000,00 kuna od 31. listopada 2012., R1 za avans račun broj: 1091/19.03.3013. od 15. ožujka 2013., univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 125.000,00 kuna od 19. ožujka 2013., R1 za avans račun broj 1087/01.07.2013., univerzalni nalog za plaćanje na iznos od 150.000,00 kuna od 21. lipnja 2013., dopis oštećenika od 28. kolovoza 2013., dopis trgovačkog društva A. d.o.o. od 4. listopada 2013., očevidnik o danima insolventnosti za trgovačko društvo A. d.o.o., pregled prometa po računima trgovačkog društva A. d.o.o. broj: 2500009-1101005784 kod H. A. A. B. u razdoblju od 1. svibnja 2012. do 1. svibnja 2013., godišnja prijava poreza na dodanu vrijednost za 2012., mjesečne prijave poreza za dodanu vrijednost u razdoblju od veljače 2012. do prosinca 2012., godišnja prijava poreza na dodanu vrijednost za 2013. godinu, mjesečna prijava poreza na dodanu vrijednost u razdoblju od siječnja 2013. do prosinca 2013., zapisnik o ispitivanju optuženika I. Š. od 15. svibnja 2014., izvadak iz sudskog registra od 11. lipnja 2014., zapisnik o ispitivanju ošt. J. L. u svojstvu svjedoka od 26. lipnja 2014., zapisnik o ispitivanju predstavnike pravne osobe M. P. od 7. srpnja 2014., dopis H. A. A. B. od 24. srpnja 2014., opći devizni nalozi, ispis bilance II-opt. trgovačkog društva A. d.o.o. za 2012. godinu, računi dobiti i gubitka za II-opt. trgovačko društvu A. d.o.o. za 2012. godinu, presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, ovosudni zapisnik K-448/2015-20 od 14. studenoga 2016 s iskazom oštećenika J. L. i svjedoka Z. L., podnesak B. d.d. u pogledu naplate zadužnice upućen FINI 11. travnja 2013., bjanko zadužnica, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjela Z-50657/21 od 27. rujna 2021. godine, zk izvadak za predmetnu nekretninu kao i očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje FINE za optuženika, Aneks broj 1 ugovora o kreditu H. A. A. B. broj: 011-51012912 od 7. kolovoza 2013., ponuda društva A. d.o.o. oštećeniku broj: 719/2012 od 13. ožujka 2012. za traktor marke J. Derre 6105 Premium, specifikacija za traktor marke John Deere 5100 R premium model 2013 , e kartica dobavljača od 4. listopada 2012. (tabella 1), ponuda dobavljača na njemačkom jeziku od dana 22. ožujka 2013. "Angebot Nr 11017", račun broj: 132/2008 od 30. svibnja 2008. (traktor John Deere model 6330), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Z-50657/2021, očevidnik FINE neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, izvadak iz Zemljišne knjige zk.ul.73281 k.o. Šestine, potvrda o visini dohotka i primitaka optuženika za 2021., imovinskopravni zahtjev oštećenika, te izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika.
4. Opt. I. Š. je u obrani naveo da mu je žao zbog toga što se dogodilo i da će truditi nadoknaditi štetu, ali da oštećenika nije prevario. Oštećenik se njemu obratio jer su od ranije bili u poslovnim odnosima. U više navrata su razgovarali o kupoprodaji traktora te mu je, kao direktor trgovačkog društva A. d.o.o. Zagreb, poslao nekoliko ponuda za različite modele traktora marke John Deere. Oštećenik je prihvatio ponudu za model 5100 R i to početkom listopada 2012. Za taj model traktora je društvo A. d.o.o. avansno uplatilo oko 20.000,00 eura njemačkom dobavljaču jer je takva poslovna politika za kupnju ovih traktora. Naime, John Deere se ne može naručiti bez akontacije i narudžba se ne može stornirati. Poslovna godina u društvu završava u studenom i do tada se mogu povoljnije naručiti strojevi John Deere koji su specifični jer su ti traktori naručivani za naše područje. Dakle, u ime oštećenika je uplatio polog za traktor i prije no što mu je ošt. J. L. avansno platio za navedeni model traktora. Oštećenika je poznavao i znao je da će ispuniti svoju obavezu, a bio je trenutak za povoljnu kupnju tog traktora. S oštećenikom je dogovorio da će mu plaćati u više rata, kako mu dolaze sredstva jer je oštećenik poljoprivrednik i sam je određivao dinamiku plaćanja, te mu nije bilo hitno i nije mu predstavljalo problem da čeka neko vrijeme. Tijekom godine naručio je do 40 traktora ili kombajna različitih modela, a društvo se uglavnom bavilo servisima i nabavkom rezervnih dijelova. Nije odmah uplatio sav iznos, već samo 20.000,00 eura jer je naručivao veći broj traktora marke John Deere, a za određeno doba godine se dobije posebni rabat. Nije isto ako se traktor kupuje zimi ili u proljeće. Najčešće je kupovao 5 do 6 strojeva odjednom pa bi dobio bolji rabat za sve. U odnosu na avans, ponavlja da se radi o pravilima koje određuje društvo John Deere te se točno zna koliko se plaća kapara i koliko se treba uplatiti za koji model. Nadalje, navodi da je riječ o posebnim traktorima koji imaju svoju specifikaciju, a to znači da su traktori naručivani po željama kupaca. Ne radi se o tipskim traktorima. Osim toga, u vrijeme kad su dogovarali kupnju izašao je novi model traktora, tako da je za iste novce oštećenik mogao dobiti bolji traktor. Oštećenik se složio s tim, a traktore koje je naručio iz Njemačke čekalo se za isporuku i do pola godine. Ipak, do isporuke traktora nije došlo jer je društvu A. d.o.o. blokiran žiro račun. Nije imao prethodnih saznanja da bi moglo doći do takve situacije. Naime, društvo B. d.d. je blokiralo račun A. jer se u društvu B. promijenio predsjednik uprave. O tome nije bilo ranijeg govora te nije znao da će društvo B. pustiti na naplatu te zadužnice. Ponavlja da nije imao prijevarnu namjeru, jer da ju je imao ne bi davao zadužnice sa svojom imovinom, te ne bi podizao dodatni kredit kojim je namjeravao omogućiti nastavak poslovanja društva. Naglašava da je podigao kredit za društvo u iznosu od 250.000,00 EURa, a kao garanciju dao je svoju privatnu imovinu.
5. Oštećenik J. L. je iskazao da je sa optuženikom imao poslovne odnose i od ranije jer je još 2008. kupio jedan traktor od društva A. d.o.o. S optuženikom je bio u čestom kontaktu i do pet puta godišnje je dolazio u društvo radi redoviti servisa traktora. Kao vlasnik OPG-a obrađivao je 52 hektara zemlje i traktori su mu bili nužni za rad. Smatra da je dobro poslovao sa optuženikom, Ponovno je želio kupiti traktor John Deere i to 2012. godine. Optuženik mu je poslao ponudu 31. listopada 2012. za traktor marke 5100 R za cijenu od 66.250,00 EUR. Traktor je plaćao u ratama i ukupno je uplatio 350.000,00 kuna, a ostao je dužan još 150.000,00 kuna. No, cjelokupan iznos nije isplatio jer je saznao da je društvo A. d.o.o. blokirano. O tome je razgovarao sa optuženikom koji mu je rekao da ne uplaćuje daljnje uplate jer da je žiro račun društva blokiran. Prilikom ranije isporuke traktora društvo A. d.o.o. također je kasnilo sa isporukom, ali je na kraju ipak bilo sve u redu. Ponudu za traktor je prihvatio jer je ona bila najpovoljnija, drugi ponuđači bili su skuplji. Nije se pokušao prisilno naplatiti, te svoje potraživanje nije prijavio u stečajnu masu kad je nad društvom A. d.o.o. pokrenut stečajni postupak. Zadnju ratu uplatio je kad je već nastupila blokada. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 350.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Svjedok Z. L. je iskazao da je član uprave društva B. d.d. koje je dugi niz godina poslovalo s društvom A. d.o.o. Vrijednost njihovih ugovorenih poslova bila je višemilijunska i uredno su poslovali sve do 2011. godine. No, 2011. im društvo A. d.o.o. nije isporučilo jedan traktor, te su od optuženika kao direktora zatražili da im kao sredstvo osiguranja izda dvije bjanko zadužnice i to jedno na svoje osobno ime u iznosu od 1.000.000,00 kuna, a drugo na ime društva i to također u iznosu od 1.000.000,00 kuna. S obzirom da društvo A. d.o.o. nije isporučilo taj traktor, dana 11. travnja 2013. pustili su zadužnicu na naplatu. Optuženika o tome nisu prethodno obavijestili. D. B. d.d. je imalo dug prema društvu A. d.o.o. i to u iznosu od nešto većem od 100.000,00 kuna. Predmetnim ugovorom iz 2011. društvo A. d.o.o. je sa društvom B. d.d. dogovorilo isporuku strojeva u vrijednosti od 286.651,51 EUR, a avansno je trebalo uplatiti 85.995,45 EUR, a ostatak u roku do 90 dana od uplate avansa. D. A. d.o.o. svoje obveze nije ispunjavalo na vrijeme, ali je do 2011. ispunila glavninu svojih obveza.
7. Svjedok I. T. je iskazao da pozna oštećenika iz viđenja, a optuženika poznaje jer je od njegovog društva naručio dva traktora za svoj OPG. Optuženik nije ispunio svoju obvezu, ali su se dogovorili da će dug isplatiti kompenzacijom nekih strojeva. Optuženika nije tužio, a s oštećenikom nikad nije razgovarao.
8. Svjedok Ž. B. je iskazao da ne pozna oštećenika. S optuženikom je poslovao, jer je u proljeće 2012. naručio i platio jedan traktor marke John Deere. Avansno je uplatio 200.000,00 kuna, a kasnije još 255.000,00 kuna. No, traktor mu nije isporučen. Za uplaćeni avans društvo mu je izdalo dvije zadužnice, jednu na 500.000,00 kuna, a drugu na 100.000,00 kuna. Obje zadužnice je aktivirao početkom 2013., ali ga je FINA obavijestila da je žiro-račun društva blokiran, te da je na sedmom mjestu u redoslijedu naplate. Protiv optuženika je podnio kaznenu prijavu povodom koje se vodio kazneni postupak na Općinskom sudu u Virovitici.
9. Svjedok R. F. je iskazao da mu je optuženik prijatelj i da su provodili dosta vremena zajedno i da su često putovali u Njemačku u vezi poslovnih kontakata sa dobavljačima društva A. d.o.o. Zna da je optuženik podigao kredit u iznosu od 200.000,00 EURa za koje je dao osobno jamstvo u namjeri da podigne solventnost društva A. d.o.o. i da plati potraživanja dobavljačima. Također je iskazao da je optuženiku pozajmio određeni iznos upravo u svrhu podizanja solventnosti društva. Oštećenika ne pozna.
10. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da je optuženik počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevaru u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo po čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, a na štetu OPG-a vlasnika J. L..
11. Nesporno su dokazane sljedeće činjenice. Oštećenik je dana 31. listopada 2012. u ime svog OPG-a dogovorio sa optuženikom I. Š., kao direktorom društva A. d.o.o. Zagreb kupnju traktora marke John Deere 5100 R za 66.250,00 EUR. Nesporno je da je dana 31. listopada 2012. oštećenik na ime predujma za kupnju navedenog traktora na žiro-račun društva A. d.o.o. uplatio 75.000,00 kuna. Nesporno je da je oštećenik 19. ožujka 2013. uplatio 125.000,00 kuna, a 21. lipnja 2013. uplatio je 150.000,00 kuna. Dakle, oštećenik je na račun društva A. d.o.o. ukupno uplatio 350.000,00 kuna. Nije sporno da oštećeniku društvo A. d.o.o. nije isporučilo traktor i da mu nije vratilo uplaćene novce. Nesporno je da je trgovačko društvo A. d.o.o. u vrijeme sklapanja predmetnog posla bilo likvidno, to jest da nije bilo u blokadi. Nesporno je da tijekom čitave 2012. Godine društvo A. niti jedan dan nije bilo u blokadi. Nesporno je da je dana 4. listopada 2012. društvo A. d.o.o. uplatilo avans na ime oštećenikove kupovine traktora marke John Deere 5100 R i to u iznosu od 20.000,00 EUR-a. Nesporno je da je društvo A. d.o.o. blokirano dana 9. travnja 2013. Nesporno je da je dana 17. siječnja 2013. društvo A. d.o.o. izdalo zadužnicu društvu B. d.d. kojom pristaje da se radi naplate tražbine u iznosu od 658.434,32 kune sa z.z. kamatom po stopi od 15% zapljene svi njihovi računi kod banaka i da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku t. d. B. d.d. Nesporno je da je optuženik osobno u svoje ime izdao bjanko zadužnicu da mu se s njegovih osobnih računa radi naplate tražbine u iznosu od 658.434,32 kune isplate izravno vjerovniku B. d.d. Nesporno je da je dana 7. kolovoza 2013. optuženik kao jamac platac i založni dužnik dao dopuštenje banci da se na ime kredita koje je dobilo društvo A. naplati njegovom osobnom imovinom (instrumenti osiguranja iz osnovnog ugovora i pripadajućeg aneksa) i to prema slobodnom izboru banke. Naposljetku, nije sporno je da je sud upisao hipoteku na optuženikovom četverosobnom dvoetažnom stanu u korist H. A. A. B. kao založnog vjerovnika na ime navedenog kredita od 200.000,00 EUR-a.
12. Sporno je bilo da li je optuženik u vrijeme sklapanja ugovora imao prijevarnu namjeru da oštećenika J. L. dovede u zabludu da će mu isporučiti ugovoreni traktor, iako je već unaprijed odlučio da to neće učiniti, nego da će uplaćene iznose predujma za traktor zadržati za svoje trgovačko društvo. Sporno je postojanje takve optuženikove promišljene i pomno isplanirane prijevarne namjere i to u trenutku sklapanja pravnog posla s oštećenikom. Naime, postojanje prijevarne namjere je ona odlučna činjenica bez koje nema kaznenog djela prevare jer za krivnju optuženika nije dovoljno samo utvrditi činjenicu da optuženik nije postupio prema ugovorenoj obvezi i da je tako kao prodavač oštetio kupca. Postupanje protivno ugovoru predstavlja građanskopravni odnos za kojeg vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima, a potom i odredbe o Zakona ovršnom postupku i sl. Dakle, sama činjenica postojanja duga ne predstavlja kazneno djelo prijevare, već taj dug prerasta u kazneno djelo, ako tužitelj dokaže da je počinitelj već prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa s drugom osobom (sklapanje ugovora, preuzimanje robe i tome slično), imao namjeru ne ispuniti preuzetu obavezu. No, ako je dužnik preuzetu obvezu (imovinskopravni odnos) utemeljio na stvarnim mogućnostima koje su postojale u kritično vrijeme ili pak na realnim izgledima da će kroz određeno poslovanje društva uspjeti naplatiti svoja potraživanja i da će mu sredstva uredno pristizati i da će tako moći ispuniti svoju obvezu, tada nema subjektivnog elementa kaznenog djela - prijevare, jer nema voljne sastavnice, tj. nema namjere (izravna namjera, dolus specialis) da se dovođenjem drugoga u zabludu sebi (ili drugome) pribavi protupravna imovinska korist uz istodobni nastanak imovinske štete oštećeniku (ili drugome). Stoga je namjera za prijevarom oštećenika ona ključna činjenica na kojoj počiva optuženikova krivnja. Da bi se optuženiku mogla uputiti javna moralna kritika ili društveni prijekor koju predstavlja svaka osuđujuća presuda, tužitelj je bio dužan dokazati upravo navedeno subjektivno obilježje predmetne inkriminacije.
13. Tužitelj ove činjenice nije uspio dokazati niti u ponovljenom postupku. Drugim riječima, tužitelj nije izvan one opće ljudske razborite dvojbe dokazao da postoji optuženikova prijevarna namjera.
14. Od krucijalnog značaja za odluku o krivnji bila je činjenica da je trgovačko društvo A. d.o.o. Z. blokirano dana 9. travnja 2013. i to nakon što je društvo B. d.d. pustilo na naplatu dvije bjanko zadužnice, a o čemu nije prethodno obavijestilo t. d. A.. Od relevantnog značenja je da je upravo od tog 9. travnja 2013. t. d. A. blokirano. Optuženik, kao direktor društva i oštećenik su bili u relativno dužem poslovnom odnosu koje je trajalo oko 5 godina (odnosno od 2008.). Sam oštećenik svojim riječima taj poslovni odnos opisuje kao ''dobar''. Optuženik je u ime oštećenika uplatio kaparu za predmetni traktor u iznosu od 20.000,00 EUR-a i to novcem od društva A.. Tu činjenicu nije osporio ni oštećenikn niti zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku. Stoga tu činjenicu ovaj sud i to nakon više od 10 godina nije imao potrebe posebno provjeravati. Optuženik je dana 8. kolovoza 2013. s bankom sklopio Aneks ugovora o kreditu kojim za kredit društva A. d.o.o u iznosu od 200.000,00 EUR jamči osobnom imovinom. To znači da je četiri mjeseca nakon blokade društva i gotovo godinu dana od pregovora s oštećenikom, odnosno 10 mjeseci od sklapanja predmetnog ugovora u kupoprodaji traktora, optuženik podigao kredit u namjeri financijske konsolidacije društva i nastavka poslovanja za koji kredit je kao instrument osiguranja dao vlastitu imovinu. Optuženik je nakon posljednje uplate (rata od 21. lipnja 2013.) rekao oštećeniku da više ne uplaćuje rate za kupnju traktora jer da je žiro-račun društva u blokadi.
15. Optuženik nije optužen da je oštećenika trebao na ''vrijeme obavijestiti o svojim financijskim problemima'' ili o svojim poslovnim planovima i mogućnostima. Direktor društva nije osoba koja bi trebala svakomjesečno ili periodično obavještavati kupca o stanju na žiro-računu, o prihodima i rashodima ili o likvidnosti društva. Za takvo postupanje optuženik nije niti optužen, pa se u kaznenom postupku navedene činjenice ne mogu niti utvrđivati kao kaznenopravno relevantne. Nadalje, nema dokaza za zaključak o tome da je ''očito da je optuženik s predujmovima koje je naknadno zaprimao rješavao ranije obaveze''. A posebice takvih dokaza nema za jedino mogući zaključak o tome ''da je u trenutku sklapanja ugovora s oštećenim optuženik znao za obaveze iz prethodnih pravnih poslova''. Da takvih očitih dokaza ima, ovaj bi sud zasigurno donio odluku o postojanju subjektivnog elementa terećenog kaznenog djela i u to ne treba sumnjati. No, ovaj je sud zaključio samo to da je nemoguće kao izvjesno zaključiti da je optuženiku dana 31. listopada 2012. bilo poznato ono što će se dogoditi dana 9. travnja 2013. kada je društvo A. blokirano puštanjem zadužnica od strane B. d.d. Sve ono što se dogodilo nakon 9. travnja 2013., to jest nakon blokade računa društva A. d.o.o., odnosno ono što je optuženik trebao ili mogao učiniti u lipnju 2013. nije od nikakve važnosti kada se gleda činjenični opis optužnice. U suprotnom bi se prevarna namjera morala dokazivati svojevrsnim vizionarskim tehnikama i metodama. U dosadašnjoj se pravnoj praksi prevarna namjera nikad nije mogla javiti naknadno, odnosno kasnije tijekom poslovne suradnje. Ipak, ako se taj pravni princip promijenio, to jest ako se sada u kaznenom postupku za induktivno zaključivanje o postojanju prijevarne namjere uzimaju i a posteriori činjenice, za tu i takvu pravnu praksu ovaj sud ne zna. Važnije od takve aposteriori prakse je da sud ne zaključuje apriorno, unaprijed zauzimajući stavove, načelno ili proizvoljno, neuzimajući u obzir razloge i okolnosti koji bi takav stav mogli izmijeniti.
16. Iz svega navedenoga proizlazi kao jedini razborit zaključak da optuženikov dug prema oštećeniku nije posljedica njegove prevarne namjere, već loše poslovne politike, odnosno manjkavog menadžerskog rada u društvu A. d.o.o. Zagreb koje je dovelo do stečaja, a na kraju i prestanka postojanja te pravne osobe. Posebno je značajna činjenica da je 8. kolovoza 2013. opt. I. Š. s bankom sklopio A. ugovora o kreditu kojim za obaveze trgovačkog društva A. d.o.o u iznosu od 200.000,00 EURa jamči osobnom imovinom. Vrlo je teško razumno obrazložiti da je 8 mjeseci prije toga optuženik prema oštećeniku imao prijevarnu namjeru. Dakle, predmetni dug je posljedica izvan i onkraj optuženikove namjere, a za naplatu tog duga oštećenik treba posegnuti za pravnim instrumentima koji su mu dostupni prema pravilima iz obveznih odnosa u parničnom, a ne u kaznenom postupku. Tužitelj nije dokazao postojanje prijevarne namjere u trenutku sklapanja pravnog posla, a ta namjera se isključivo i jedino mora promatrati tempore criminis, u kritično vrijeme sklapanja pravnog posla, a ne nakon godinu dana ili više (posljednja uplata oštećenika bila je nakon više od godinu i pol od sklapanja ugovora). Ne može se zaključivati uzročnost na temelju posljedica jer je to logički nevaljan zaključak koji se temelji na paralogizmu poznatom po latinskom nazivu post hoc ergo propter hoc. To je logička zabluda u kojoj se tvrdnja zasniva na miješanju vremenskog slijeda i uzročno-posljedičnih odnosa (ako B slijedi nakon A, to ne znači da je A uzrok, a B posljedica). Osim što je takvo zaključivanje logički nevaljano, ono je i pravno nevaljano te je protivno i višedesetljetnoj opsežnoj sudskoj praksi u odnosu na utvrđivanje postojanja namjere kod kaznenog djela protiv imovine-prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju.
17. Treba ponoviti da su iskazi svjedoka Ž. B. i I. T. od sekundarne važnosti, jer obojica nemaju nikakvih saznanja o samom kaznenom predmetu, tj. o inkriminiranom poslovnom odnosu između optuženika i oštećenika. Oni nemaju niti izravnih, ni neizravnih takvih saznanja. Svjedok Ž. B. je podnio kaznenu prijavu protiv optuženog I. Š. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, u kojem postupku je optuženik pravomoćno oslobođen optužbe. Stoga se iskazi ova dva svjedoka ne mogu smatrati niti indicijima. Naime, indiciji su činjenice kojima se dokazuju neke druge pravno relevantne činjenice. No, njihovi iskazi nisu činjenice, a iskazi svjedoka iz jednog predmeta ne mogu biti dokaz u drugom predmetu. Suštinski tužitelj, na temelju oba navedena iskaza želi dokazati nekakav negativan moralan karakter optuženika, koji da je osoba sklona prevarama. Takav dokaz o karakteru optuženika je nedopušten i on nema nikakvu pravnu snagu.
18. Sud je iskaze svih ostalih svjedoka uzeo kao vjerodostojne dokaze jer su oni međusobno u bitnom povezani, dovoljno su uvjerljivi, okolnosni i jasni. Također i materijalni dokazi: isprave su vjerodostojni dokazi. No, na temelju ovako izvedenih činjenica sud nije i to sa stupnjem izvjesnosti mogao doći do zaključka o postojanju optuženikove namjere, a time niti krivnje za učin kaznenog djela. Stoga je predmetni dug ostao samo u okvirima obvezno- pravnog odnosa koji nije prerastao i u kazneno djelo.
19. Na temelju odredbe čl. 9. st. 3. ZKP/08, slobodno ocjenjujući sve dokaze, sud je opt. I. Š. oslobodio optužbe. S obzirom na donošenje liberatorne presude, oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev za naknadu štete može ostvarivati u parnici.
20. Budući da je optuženik oslobođen optužbe, trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci i nagrada braniteljice S. R., odvjetnice iz Z. padaju na teret proračunskih sredstava.
21. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 16. prosinca 2022.
S U D A C
. Ivan Sajter
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.
DOSTAVITI:
- ODO O. K.-DO-11/2014
- Punomoćnik ošt. V. B., odvjetnik iz O.
- Opt. I. Š.
- Braniteljica opt. S. R., odvjetnica iz Z.