1

Poslovni broj: 11 P-106/2022-8

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 11 P-106/2022-8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja K. Š., vl. U. o. O. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i p. j.t.d. iz Š., protiv tuženika Grada V., V., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima A. B. i I. K., odvjetnicima u B. i K., odvjetničkom društvu u Š., radi naknade štete, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 30. studenog 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja S. R. M. i punomoćnice tuženika I. K., na ročištu za objavu odluke 16. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Dužan je tuženik, na ime naknade štete, isplatiti tužitelju iznos od 318.602,13 kuna/42.285,77 eura[1] sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate u visini uvećane prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka.“

 

i

 

r i j e š i o  j e

 

I              Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u ovoj pravnoj stvari i to za iznos od 49.814,86 kuna/6.611,57 eura.

II              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 102.102,92 kune/13.551,39 eura, sve u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka za preostali iznos od 56.250,00 kuna/7.465,66 eura valjalo odbiti kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi podnesenoj sudu 10. svibnja 2017. navodi kako je vlasnik ugostiteljskog obrta O. iz V., a koji posluje na adresi u ulici ... U navedenoj se ulici nalazi Caffe bar O., vlasništvo tužitelja u kojem isti obavlja svoju djelatnost. U navedenom se prostoru nalazi temeljem ugovora o zakupu sklopljenim sa vlasnikom navedenog poslovnog prostora, te za mjesečnu zakupninu plaća iznos od 33.778,03 kuna. Tuženik je 21. rujna 2016. poslao tužitelju obavijest da 3. listopada 2016. započinje sa II fazom rekonstrukcije ulice u kojem se nalazi i tužiteljev ugostiteljski objekt. U sljedećem dopisu od 11. listopada 2016. tuženik traži od tužitelja da isti ukloni željezne ograde, drvene podeste i drugu opremu. U naravi se radi o terasi tužiteljevog ugostiteljskog objekta. Budući da su spomenuti radovi trebali trajati maksimalno 45 – 60 dana to je tužitelj u potpunosti surađivao sa tuženikom i iznimno korektno izvršavao dostavljene naloge. Kako se i nakon 60 dana nije nazirao kraj, tužitelj se u više navrata obraćao tuženiku a sve kako bi pokušao pronaći rješenje kojim bi se umanjila nastala šteta. Kako tuženik nije reagirao na tužiteljeve apele, isti je bio primoran zatražiti naknadu štete. Nesporno je da je investitor radova koji su onemogućili rad tužiteljevog ugostiteljskog objekta upravo tuženik. Nije sporno da su predmetni radovi probili sve rokove, kao ugovorene tako i one koji proizlaze iz pravila struke. Da se investitor ponašao savjesno te u skladu s ugovorenim obvezama, radovi u predmetnoj ulici bi se dovršili u razumnom roku, te bi šteta nastala na strani tužitelja mogla biti dijelom opravdana. Dakle, tužiteljevu štetu nastalu u vidu izmakle koristi nedvojbeno je uzrokovao tuženik. Vrijeme u kojem tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti vlastiti ugostiteljski objekt i tako ostvarivati dobit, je nerazmjerno sa ciljem koji se imao namjeru postići. Tužitelj je u godinama koje prethode navedenoj, u periodu od 15. prosinca do 13. travnja ostvario prosječnu dobit od ukupno 36.063,29 kuna. Zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti u predmetnom razdoblju, tužitelj je imao ukupni trošak od 272.410,64 kune. Nadalje, tužitelj ukazuje i na praksu drugih jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, pa tako primjerice grad Z. isplaćuje pravnim subjektima iznos visine njihove zakupnine za vrijeme trajanja komunalnih i infrastrukturnih radova u kojima je on investitor, a zbog kojih su pravne osobe onemogućene u obavljanju redovnih djelatnosti. Zakupnina za prva dva mjeseca trajanja radova, a sukladno ugovoru o zakupu, iznosi ukupno 67.556,06 kuna. Za najam terase, tužitelji su platili iznos od 4.800,00 kuna.
2.               Tuženik se u svom odgovoru na tužbu podnesenom sudu 23. srpnja 2018. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, i po osnovu i po visini. Tužba počiva na paušalnim izjavama samog tužitelja, dok jedine dokaze čini preslik ugovora o zakupu poslovnog prostora s trgovačkim društvom V. d.o.o. iz V. te tabelaran prikaz koji sadrži ničim potkrijepljene brojke vezane za navodni prihod, izgubljenu dobit, rashode i troškove vezane, za pretpostaviti je, za tužiteljevo poslovanje u njegovom obrtu. Iz izvatka iz obrtnog registra je vidljivo kako je tužitelj vlasnik obrta te kako u periodu od 20. listopada 2016. do 14. travnja 2014. nije niti obavljao djelatnost. Tuženik postavlja pitanje kako je tužitelj mogao očekivati izmaklu dobit kada nije ni poslovao u tom periodu. Također, tužitelj ničim ne dokazuje da je tuženik prilikom obavljanja komunalne djelatnosti od javnog interesa propustio iste obaviti u razumnom roku. U postupanju tuženika ne postoji niti jedan jedini element protupravnosti, slijedom čega nema niti tuženikove odgovornosti za štetu sve i da je ona nastala. Tužitelj sam navodi da je sa društvom V. d.o.o. imao zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora. Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora je predvidio situaciju kad se zbog radova na javnim površinama poslovni prostor ne može koristiti te je u čl. 12. st. 1. toga zakona izričito naveo da zakupnik u tom periodu uopće nije dužan plaćati zakupninu koju tužitelj prikazuje u dijelu troškova u visini od gotovo 170.000,00 kuna. Navedeni čl. 12. st. 2. izričito normira da u slučaju kada grad nije jadna od stranaka ugovora o zakupu, zakupnik nema pravo na izmaklu dobit.
3.               Tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev na ročištu održanom 18. svibnja 2021., nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i to na način da sada potražuje iznos od ukupno 318.602,13 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4.               U ovoj pravnoj stvari je pod posl. br. P-112/2017 2. srpnja 2017. donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 368.416,89 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 12.413,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
5.               Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4454/2021-2 od 12. travnja 2022. ukinuta je naprijed citirana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I, u kom dijelu je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak. Iz upute citirane odluke, u bitnome, proizlazi kako će u ponovljenom suđenju prvostupanjski sud rješenjem odlučiti o djelomičnom povlačenju tužbe te po potrebi izvesti predložene dokaze i donijeti novu, jasnu i zakonitu odluku.
6.               U ponovljenom postupku je tužitelj inzistirao na saslušanju odgovorne osobe tvrtke koja je izvodila radove, a sve u slučaju da iz iskaza zz tuženika bude sporno koliko su se radovi odužili te kakvo je bilo ponašanje tuženika prema izvođačima radova (naplata penala, ugovornih kazni, pisana upozorenja sa rokovima, pokretanje sudskih postupaka…).
7.               Sukladno odredbi čl. 315. ZPP-a ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, što je ovdje slučaj, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza. U ovoj pravnoj stvari, sud je postupio na navedeni način u ponovljenom postupku i stranke su se usuglasile da se pročitaju zapisnici o izvođenju ranijih dokaza.
8.               Slijedom naprijed navedenoga, i to u dijelu uređenja tužbenog zahtjeva tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I odnosno utvrditi kako je tužitelj djelomično povukao tužbu i to za dio u iznosu od 49.814,86 kuna.
9.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 20. prosinca 2017.; tablicu izračuna ukupnih prihoda i rashoda; dopise tuženika vezano za popravak oštećenih pločica u objektu „O.“ – ponuda, račun, narudžbenica; saslušao je tužitelja kao stranku; svjedoka M. L.; proveo je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije obrtu V. B. te izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 15. svibnja 2020. uz priležeću knjigovodstvenu dokumentaciju koja je koristila vještaku za izradu nalaza i mišljenja i saslušao je vještaka D. B..
10.          Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
11.          Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
12.          Sud nije provodio daljnje dokaze, a po prijedlogu tužitelja i to najprije dokaz saslušanjem odgovorne osobe tvrtke koja je izvodila radove i to na okolnost dokazivanja činjenice koliko su radovi trajali i kakvo je bilo ponašanje tuženika prema izvođačima radova, budući da sud smatra kako te okolnosti nisu relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, ovdje je potrebno utvrditi pretpostavke naknade štete i činjenicu jesu ili one u konkretnom slučaju ostvarene pa da onda potom tuženik ima obvezu tu štetu tužitelju naknaditi. Također, sud smatra kako ni stalnog sudskog vještaka nije potrebno dodatno saslušavati i to prvenstveno iz razloga što sud smatra da ni osnova predmetnog potraživanja nije dokazana i onda nema potrebe utvrđivati i razjašnjavati činjenice vezane za visinu izmakle koristi.
13.          Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
14.          Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete od tuženika jer mu je krivnjom tuženika onemogućeno poslovanje u njegovu caffe baru O. u razdoblju od 15. prosinca 2016. do 13. travnja 2017. izvođenjem radova na komunalnoj infrastrukturi u … ulici u V..
15.          U ovom postupku nesporno je da je tužitelj imao ugostiteljski objekt temeljem ugovora o zakupu sa vlasnikom poslovnog prostora te da su krajem 2016. odnosno početkom 2017. bili radovi na rekonstrukciji ulice u kojoj se nalazi i tužiteljev ugostiteljski objekt. Nesporno je i da je tuženik tužitelja izvijestio o početku tih radova, jer je za izvođenje radova tužitelj morao ukloniti terasu (željezne ograde, drvene podeste i drugu opremu). Nesporno je i da su se radovi oduljili (to potvrđuju obje stranke) pa i da tijekom radova tuženikov ugostiteljski objekt nije radio.
16.          U ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužitelju zbog navedenih radova nastala šteta u vidu izmakle koristi i je li za tu štetu, ukoliko je ista nastala, odgovoran tuženik.
17.          Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (u daljnjem tekstu: Ugovor)  utvrđeno je kako je isti sklopljen između društva V. d.o.o. kao zakupodavca i Ugostiteljskog obrta "O." kao zakupnika 20. prosinca 2012. Predmet Ugovora je poslovni prostor koji se nalazi u V., ul. …, u prizemlju i sastoji se od ex restorana "A." sa pripadajućim sanitarijama i natkrivenom terasom ispred restorana ukupne BRP površine cca 200 m2. ugovor je zaključen na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina odnosno od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. Zakupnina predmetnog prostora je određena u iznosu od 3.600,00 eura mjesečno, uvećano za PDV. Zakupniku se uz uvjet pravovremenog plaćanja odobrava komercijalni popust na navedenu cijenu i to za prvu godinu zakupa 10% i za drugu godinu zakupa 5%.
18.          Iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi kako je ugostiteljski obrt tužitelja bio odjavljen, odnosno privremeno obustavljen, u periodu od 20. listopada 2016. do 14. travnja 2017.
19.          Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu održanom 12. prosinca 2019., u bitnome, proizlazi kako ga je u listopadu 2016. tuženik obavijestio da će izvoditi radove koji su trebali biti nekih 35 – 40 dana i naložili su mu da ukloni štekat što je i napravio. Kroz cijeli period radova surađivao je sa M. L. i bivšom gradonačelnicom budući da je jedino njegov lokal bio zatvoren, ali su radovi stali nakon dvadesetak dana i nikog nije bilo na gradilištu. Cijelo vrijeme je odlazio u Grad V. gdje mu je obećavano da će radovi biti gotovi, ali radovi su potrajali preko šest mjeseci. Zbog navedenoga je morao zamrznuti obrt da ne trpi štetu i da smanji sebi troškove. Cijela njegova obitelj i radnici su ostali bez plaće i bili na birou. Naveo je kako mu je tuženik naknadio trošak u iznosu od otprilike 17.000,00 kuna koliko je koštalo postavljanje pločica jer su stare uklonjene sa štekata. Ne sjeća se koliko je zarade očekivao u tom periodu od šest mjeseci. Na početku radova mu je obrt zamrznut, a aktiviran je nakon završenih radova.
20.          Iz iskaza svjedoka M. L., u bitnome, proizlazi kako su vršeni radovi na rekonstrukciji ulice i oni su morali biti u zimskom periodu, međutim, kako su stare instalacije i to više od 40 godina pojavili su se nepredviđeni radovi i o tome su svi bili obaviješteni. Tužitelj nije opstruirao radove i izlazio je u susret. Korištenje javne površine tužitelju nije naplaćivano. Dodao je kako je tuženik platio tužitelju sve pločice koje su mu bile uništene, svjedok misli da je to iznosilo oko 20.000,00 kuna.
21.          Sud je iskaz svjedoka cijenio istinitim i vjerodostojnim, i to naročito iz razloga što se radi o iskazu koji je u bitnome sukladan ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.
22.          Sud je u ranijem postupku vještaku D. B. (vl. obrta V. B.) naložio provesti vještačenje na okolnost visine duga.
23.          Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. B. od 15. svibnja 2020. proizlazi kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu štete na ime izgubljene dobiti, troška zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti, zakupninu za dva mjeseca i najam terase za dva mjeseca što ukupno iznosi 380.829,99 kuna. Prilikom izračuna ukupne štete vještak je uračunao plaću koju je tužitelj isplaćivao samo sebi, odjavio je druge radnike u razdoblju neposlovanja. Nadalje, zakup poslovnog prostora nije plaćao, o tome je postignut i dogovor 31. listopada 2016. Troškove amortizacije vještak smatra da ne treba priznati u ovaj vid štete jer u razdoblju neposlovanja nije ni bilo postupnog trošenja inventara i opreme obrta. Knjigovodstvene usluge su se mjesečno fakturirale u iznosu od 1.500,00 kuna, premda se prema priloženim knjigovodstvenim podacima plaćala i dodatna naknada na kraju svake godine u iznosu od 20.000,00 kuna. Najam javne gradske površine je plaćen jednokratno za 2016. i 2017. godinu po 28.000,00 kuna, tako da je najam iznosio 2.400,00 kuna mjesečno. Ostali materijalni troškovi su plaćani kako su prikazivani, a vještak je uračunao samo one o kojima mu je tužitelj dostavio dokaze – troškove struje, vode, telefona i ZAMP-a. Također, u odnosu na troškove povratka u prvobitno stanje, tužitelj je dostavio vještaku pregled istih a koji troškovi su se odnosili na troškove postavljanja opreme na terasu – ti troškovi ukupno iznose 11.251,72 kuna, nastali su u periodu od 20. veljače 2017. i 13. travnja 2017. i fakturirani su na tužiteljev obrt. Izgubljenu dobit prema dostavljenim godišnjim financijskim izvješćima je vještak procijenio na iznos od 36.063,29 kuna. Slijedom iznesenoga, vještak je štetu tužitelja procijenio na ukupno 368.416,89 kuna. U odnosu na izračun štete za razdoblje neposlovanja za četiri mjeseca koliko su duže trajali nepredviđeni radovi, vještak je procijenio da bi ta, prekomjerna šteta, za period od 15. prosinca 2016. do 13. travnja 2017. i izgubljena dobit u tom razdoblju iznosila ukupno 246.246,17 kuna.
24.          Na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik navodeći prvenstveno kako je vještak računao navodnu štetu koja je nastupila tužitelju za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju (15. prosinca 2016. do 13. travnja 2017.). Nadalje, ističe kako je vještak specificirao troškove koje je tužitelj imao i za razdoblje u kojem tužitelj nije poslovao, kada je obrt bio odjavljen, pa nije jasno kako je te troškove mogao imati u tom periodu. Nadalje, budući da tužitelj nije dostavio podatak o visini svoje plaće – nije jasno na koji je način vještak istu izračunao. U odnosu na zakupninu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj nije imao sklopljen Ugovor o zakupu sa tuženikom, pa tako ni ne može od njega potraživati navedeni iznos. Nadalje, u odnosu na najam gradske površine ističe kako su navodi o tom najmu paušalni, jer iz iskaza svjedoka M. L. proizlazi da taj najam nije naplaćivan. Nije jasno ni zašto tužitelj traži naknadu za knjigovodstvene usluge i naknadu ZAMP-u kad nije radio u tom periodu. Također smatra i da dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na izgubljenu dobit i sve ostale stavke nije izrađen u skladu s pravilima postupka, jer je vještak vršio izračun prema dokumentaciji koja je dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka.
25.          Vještak D. B. je i usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na ročištu 18. svibnja 2021. kada je u potpunosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja uz neznatna razjašnjenja. Naveo je kako je naknadno od tužitelja tražio dokumentaciju koja mu je bila potrebna za izradu nalaza i mišljenja, a što je sve i dostavio u spis predmeta.
26.          Sud je uvažio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i izrađeno u skladu s pravilima struke, uz napomenu kako je razradio samo potraživanje tužitelja previše detaljno u odnosu na nalog suda koju mu je izdan. Isto tako, dijelovi nalaza i mišljenja vještaka odnosno njegovih rezultata koje ovaj sud u ovoj presudi neće uvažiti odnose se na pravna pitanja u koja ili vještak nije trebao ulaziti ili do kojih sam nalaz i mišljenje dovode.
27.          Prema odredbi čl. 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi e ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz odredbe čl. 1089. ZOO-a proizlazi da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi. Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku tvari ili prema posebnim okolnostima a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
28.          Dakle, da bi moglo doći do odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje pet pretpostavki. Prva pretpostavka je postojanje subjekata odnosa odgovornosti za štetu, a to su odgovorna osoba (štetnik) i oštećenik. Ne postoje li subjekti, ne postoji ni odgovornost za štetu. Druga pretpostavka je štetna radnja štetnika, odnosno postupak štetnika kojim se oštećeniku nanosi šteta. Štetne radnje mogu biti izvanugovorne, predugovorne i ugovorne. Jasno je da u ovom predmetu razmatramo kao pretpostavku izvanugovornu štetnu radnju. Dalje, treća pretpostavka odgovornosti za štetu je šteta i to umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U ovom predmetu tužitelj tvrdi da potražuje naknadu izmakle koristi. Četvrta pretpostavka odgovornosti za štetu je uzročna veza odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje štetnika i štete. Zaključno, peta pretpostavka odgovornosti za štetu je protupravnost. Protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis.
29.          Kada se na gornji način promotri odgovornost za štetu, sud dolazi do zaključka kako u ovoj pravnoj stvari ne postoji ista. Naime, kao prvo, prema stavu ovoga suda tužitelj nije uspio dokazati postojanje štete. Činjenica da on nije radio u utuženom periodu i da je prestao raditi upravo zato što su bili radovi i on nije imao pristupa ugostiteljskom objektu ne znači sama po sebi da je on pretrpio štetu. Iz dokaza u spisu ne proizlazi koliko bi on u utuženom periodu zarađivao, nisu ničim dokazane opravdane činjenice njegova očekivanja zarade. Izračun vještaka pa i dokumentacija koja je istome dostavljena ne dokazuje, po stavu ovoga suda nastup štete zbog radova na ulici. U pravu je tuženik kada ističe da nije jasno kako bi tužitelju u utuženom periodu mogla nastati šteta u vidu plaća isplaćenih njemu kao djelatniku, režijskih troškova, uplate doprinosa, isplate određenog iznosa ZAMP-u i slično kada je u tom periodu tužiteljev obrt bio odjavljen. Također, svakako u ovom postupku nije dokazano ni plaćanje naknade za korištenje javnog prostora – terase, jer iz iskaza svjedoka proizlazi kako tužitelj nije plaćao tu naknadu, dok iz ostale dokumentacije u spisu ne proizlazi drugačije. Nadalje, sud smatra kako tuženik nije plaćao ni zakupninu, a navedeno proizlazi kako iz odredbi čl. 12. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, tako i iz spisu priležećeg Zapisnika o dogovoru između tužitelja i vlasnika prostora (zakupodavca). Isto tako, upravo da i nije postojalo sporazuma između tužitelja i zakupodavca, sukladno zakonskim odredbama za vrijeme trajanja radova tužitelj nije bio dužan plaćati zakupninu.
30.          Nadalje, ovaj sud smatra kako u ovom postupku nije dokazano ni postojanje subjekata odgovornosti za štetu, kako oštećenika – što je dijelom objašnjeno u prijašnjem odlomku, tako ni štetnika. Naime, ni nakon ponovljenog postupka nije jasno iz kojeg bi razloga tuženik bio odgovoran za štetu koja bi nastala tužitelju za radove, upravo da je ta šteta i dokazana, pa tako naročito nije dokazana ni štetna radnja. Odnosno, preciznije rečeno, tužitelj nije u ovom postupku uspio dokazati da je tuženik svojim postupanjem utjecao na radove, njihov početak, tijek, trajanje odnosno završetak. Nesporno je da tuženik kao jedinica lokalne samouprave u okviru obavljanja svoje komunalne djelatnosti od javnog interesa dogovara i nadzire radove ovakvog tipa, ali po stavu ovoga suda tužitelj nikako nije dokazao (dokumentacijom, svjedocima) kako je tuženik uzrokovao ovakvo trajanje radova. Saslušani svjedok M. L. je izjavio kako su se radovi odužili zbog starijih instalacija koje su dovele do nepredviđenih radova. U odnosu na navedeno tužitelj nije dokazivao suprotno odnosno činjenicu da to ne bi bilo tako. Okolnosti na koje je tužitelj predlagao saslušati odgovornu osobu tvrtke koja je izvodila radove, po stavu ovoga suda ne bi mogla dokazati postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu koje u ovom postupku nisu dokazane, sud smatra kako je taj predloženi dokaz neadekvatan u ovom trenutku. Slijedom iznesenog, jasan je stav suda kako ni pretpostavka uzročne veze odnosno protupravnosti štetnika nisu dokazane u ovoj pravnoj stvari.
31.          Naime, iako je nužno postojanje svih pet pretpostavki za postojanje odgovornosti za štetu, ovaj sud je stava kako tužitelj nije dokazao ni jednu.
32.          Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva pa je tako odlučio kao u izreci presude.
33.          Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 5. lipnja 2020. i 20. listopada 2020. od po 500 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 5. rujna 2018., 2. travnja 2019., 12. prosinca 2019., 3. ožujka 2020., 18. svibnja 2021. i 30. studenoga 2022. od po 500 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištima odgođenom prije početka raspravljanja 16. siječnja 2019. i 18. ožujka 2021. od po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5.), što uz važeću vrijednost boda od 15,00 kuna (jer sukladno odredbi Tbr. 48 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku) te uz trošak pristojbe na žalbu i rješenje u iznosu od 4.134,17 kuna ukupno iznosi 102.102,92 kune.
34.          Sud nije priznao tuženiku trošak zastupanja na ročištima 13. prosinca 2018., 11. lipnja 2019., 25. rujna 2019., 29. listopada 2020., 22. prosinca 2020. i 25. veljače 2021. u ukupnom iznosu od 56.250,00 kuna (500 bodova po ročištu, vrijednost boda 15,00 kuna uz PDV), zato što su ta ročišta odgođena, pisanim putem, nitko od stranaka nije pristupio pa po stavu ovoga suda, primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a takav trošak za tuženika nije niti nastao.
35.          Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

 

U Zadru 16. prosinca 2022.

                                                                                                                              Sutkinja

        Katarina Zdunić, v. r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna  primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.