1

Poslovni broj 26 Gž-3033/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 26 Gž-3033/2022-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. J., M. B., D. B. i T. H., odvjetnici iz ZOU J. J., M. B., D. B. i T. H. u K., protiv tuženog  N. O. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u K.,  radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu,  poslovni broj Psp-34/2020-6 od 26. svibnja 2022., 16. prosinca 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženog  N. O. kao neosnovana i potvrđuje  rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Psp-34/2020-6 od 26. svibnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.  

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posjedu nekretnine zvane V. Š. u K. u naselju O., time što je dana 11. i 12. kolovoza 2018., neosnovano na nekretnini u posjedu tužitelja razbacao tužiteljevu drvenu građu (i to 10 komada drvenih letvi i 4 komada drvenih stupova), crijep, ciglu i stolice te drvenu klupu u vlasništvu tužitelja, postavio ukupno 1 drveni štap i 5 metalnih stupića visine cca 70 cm te pokosio dio nekretnine tužitelja na skici očevida označen točkama A-B-C-D-EA u ukupnoj dužini od 78,20 m te širinama od 1,40 m između točaka A i B na skici očevida , 1,70 m između ograde tuženika i točke C na skici očevida i 1,40 m između točaka D i E na skici očevida, prisvajajući si na taj način dio nekretnine u posjedu tužitelja koji je označen točkama A-B-C-DE-A na skici očevida. Istim rješenjem je tuženiku zabranjeno svako takvo ili slično smetanje posjeda, te mu je ujedno naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.875,04 kuna uz pripadajuće zatezne kamate počevši od donošenja prvostupanjskog rješenja (26. svibnja 2022.), pa do isplate.

 

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 600,00 kuna uz PDV, te troška sudske pristojbe za žalbu.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome ističe da je žalba tuženika neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 600,00 kuna uz pripadajući PDV, odnosno sveukupno 750,00 kuna.

                           

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za donošenje odluke u ovom predmetu, jasni su i neproturječni slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite nekretnine zvane V. Š. u K., naselje O., na način pobliže opisan u izreci prvostupanjske odluke.

 

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmeta spora, da je tuženik počinio smetanje posjeda na način pobliže opisan u izreci pobijane odluke, a da istaknuti prigovor prekluzije i promašene pasivne legitimacije, nije osnovan, temeljem čega je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu primjenom odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV).

 

8. U žalbenom stupnju postupka, kao i tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj odluci, i dalje je sporna pasivna legitimacija tuženika koji osporava da je na bilo koji način tužitelju oduzeo posjed sporne nekretnine, te da je počinio smetanje posjeda za koje ga se tereti, s time da tuženik u žalbi upire i na to da je izreka pobijane odluke neodređena jer iz iste nije razvidno na koju zemljišnoknjižnu česticu se odnosi, ustrajući i kod prigovora nedostatka pravnog interesa s obzirom na specificirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj (nakon uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja), ustrajao samo kod zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja posjeda i za zabranom svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.

 

9. U provedenom postupku utvrđeno je:

 

- temeljem provedenog uviđaja na licu mjesta 17. listopada 2018. (list 31-36 spisa), na kojem je sud prvog stupnja sačinio skicu na kojoj je ucrtao i opisao predmet spora, te saslušao svjedoke B. G. (susjeda stranaka), J. O. (susjeda stranaka), S. J. (sina tužitelja) i M. O. (brata tuženika i bratića tužitelja), da  prijepor predstavlja pojas  između dva posjeda stranaka i to travnati dio  u ukupnoj dužini od 78,20 metara (za koji tužitelj tvrdi da ga je tuženik počeo kositi nakon izlaska mjernika 9. kolovoza 2018.), a na kojem posjedu se  zatiču, što tužitelj pokazuje: 10 komada  drvenih letvi, 4 drvena stupa, crijep, cigla i stolice te drvena klupa, za  što tužitelj tvrdi  da je tuženik maknuo s prijepora i razbacao, a ujedno se zatiče i 5 metalnih stupova i jedan drveni stupić za koji tužitelj tvrdi da  su na njegovom, dok je tuženik za navedene stupove naveo da ih je postavio po pravcu međe, te da su njegovi roditelji, pa i on sam, uvijek uživali prijepor na način da su ga kosili i čistili, jer je bilo uobičajeno da se ostavlja dio površine do međe,

 

- uvidom u poziv A. p. j.d.o.o. (list 19 i 20 spisa), utvrđeno da su geodeti zakazali obilježavanje granica parcela na čkbr. 276, čkbr. 266 i čkbr. 223 K.O. D. M. za dan 9. kolovoza 2018.,

 

- temeljem iskaza svjedoka B. G., J. O. i S. J., da su naprijed navedene stvari bile razbacane upravo 9. kolovoza 2018., te da je tuženik počeo čistiti i kositi prijepor upravo nakon što je mjernik pokazao i postavio katastarsku među, a to je bilo 9. kolovoza 2018.,

 

- temeljem iskaza svjedoka B. G. i J. O. da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prijepora,  a da isto proizlazi i iz iskaza svjedoka M. O., brata tuženika, koji je naveo da mu je poznato da je tužitelj kosio i čisto prijepor, a da se prije 15 ili 20 godina i oralo,

- da je tuženik razbacao predmetne stvari, te da je u konačnici tuženik priznao da je pokosio dio prijepora za koji smatra da je njegov i da ga kosi.

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka N. Š., mjernika, B. G. i J. O., koji su obojica susjedi stranaka, te iskaze svjedoka koji su srodnici stranaka, S. J., sina tužitelja i M. O., brata tuženika, prvostupanjski sud prije svega sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a, otklanja prigovor prekluzije, imajući u vidu da je tužba u ovome predmetu predana sudu 7. rujna 2018., tako da od dana smetanja posjeda, pa do podnošenja tužbe, nije pretekao rok od 30 dana, s time da ocjenjuje da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prijepora, te da je  tuženik razbacavši tužitelju drvenu građu, crijep, cigle i stolice te drvenu klupu tužitelja, postavivši dva drvena i 6 metalnih štapova, visine cca 70 cm te košnjom dijela prijepora, na takav način kritične zgode, odnosno 11. i 12. kolovoza 2018., počinio smetanja posjeda nakon što je mjernik (kojeg je angažirao tuženik radi evidencije objekta na zemljištu koje graniči s predmetom spora), 9. kolovoza 2018. na dijelu prijepora postavio stupiće (time obilježavajući katastarsku među između nekretnina stranaka), koje stupiće je tužitelj, koristeći se samopomoći (čl. 27. ZV-a), 10. kolovoza 2018. počupao i bacio, time štiteći svoj posjed, da bi navedene stupiće tuženik osobno nakon toga ponovo postavio (11. i 12. kolovoza 2018.), slijedom čega sukladno odredbi čl. 22. ZV-a, tužitelju pruža posjedovnu zaštitu utvrđenjem čina smetanja posjeda i zabranom tuženiku svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda, a kako je to pobliže navedeno u izreci ovoga rješenja.

 

11. U smislu odredbe čl. 22. st.1. ZV-a, zahtjev, a time i rješenje o smetanju posjeda sadrže deklaratorni dio (utvrđivanje posjeda i čina smetanja), kondenmatorni dio (naredba tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje - vraćanje tužitelju oduzetog odnosno da prestane stanje u kome je tužiteljev posjed uznemiravan, tj. smetan) i zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

 

12. O navedenom zahtjevu, kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenje čina smetanja), tako i s osnova kondemnatornog dijela, koji uz zahtjev za uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja, čini zahtjev za zabranom takvog smetanja ubuduće, odlučuje se izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome valja naglasiti da samo utvrđenje tužiteljeva posjeda i čina smetanja tog posjeda, nema karakter samostalnog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

 

13. Kako postavljeni tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju sadrži deklaratorni dio na utvrđenje (tko, kada i na koji način je učinio smetanje), pored čega sadrži i kondemnatorni dio (zabranom smetanja ubuduće), neosnovano se tuženik poziva na nedostatak pravnog interesa tužitelja za pružanjem zatražene posjedovne zaštite. To stoga što za pružanje posjedovne zaštite, pored zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja, ne moraju biti kumulativno ispunjena i preostala dva elementa tužbenog zahtjeva, već je za pružanje takve posjedovne zaštite (u konkretnom slučaju bez zahtjeva za uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja), bitno da je udovoljeno preostalim materijalnopravnim pretpostavkama za pružanje takve posjedovne zaštite propisanim odredbom čl. 22. st. 2. ZV-a, te da je ujedno ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg (istog ili sličnog) smetanja.

 

14. Naime, kako iz rezultata provedenbog postupka, te navoda podneska tužitelja od 30. ožujka 2022. (list 63-66 spisa), koji podnesak je uslijedio nakon ukidnog rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-472/2019 od 6. listopada 2019. (list 57-61 spisa), a kojim podneskom je tužitelj tvrdio da je u međuvremenu, 29. ožujka 2022., uklonio metalne i drevene štapove s prijepora i prijepor pokosio, čime je uspostavio prijašnje posjedovno stanje, koje navode tuženik nije određeno sporio, utvrđeno da je tužitelj tijekom ovoga postupka uspostavio prijašnje posjedovno stanje, tada se u takvoj situaciji kada je tužbenim zahtjevom (konačno postavljenim navedenim podneskom), sadržan i kondemnatorni dio (zabranom smetanja ubuduće), o tako postavljenom tužbenom zahtjevu može suditi i meritorno odlučiti.

 

15. Navedena činjenica uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja je od utjecaja i na ocjenu prigovora na koji je tuženik ukazivao tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i sada u žalbi, da deklaratornom dijelu rješenje o smetanju (koji nije samostalan ali Zakon traži da ga izreka sadrži), nedostaje točno određena oznaka zemljišnoknjižne čestice koja je predmetom spora. Naime, upravo iz razloga uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, činjenica da je prvostupanjski sud deklaratornim dijelom zahtjeva tužitelju pružio posjedovnu zaštitu u odnosu na nekretninu koja je izrekom opisana kao „nekretnina zvana V. Š.“, bez obzira što je time predmet spora ostao nedovoljno određen za prisilnu ovrhu, kako identitet predmetne nekretnine između stranaka nije sporan, a iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužitelj u samoj tužbi predmet spora identificirao katastarskim (kčbr. 264 i 265 u posjedovnom listu br. 1031 k.o. D. M.) i zemljišnoknjižnim oznakama (kčbr. 698/26 u z.k.ul.br. 936 k.o. D. M.), navedeno više nije od utjecaja na mogućnost meritornog odlučivanja o tako postavljenom tužbenom. Utoliko je neosnovan prigovor tuženika kojim upire na to da se u odnosu na tako postavljeni zahtjev, tužitelju nije mogla pružiti zatražena posjedovna zažtita.

 

16. Nadalje, za odluku o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, ali isto tako i o osnovanosti žalbenih prigovora tuženika, odlučno je utvrditi je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmeta spora, je li došlo do smetanja posjeda kako je isto opisano izrekom pobijanog rješenja, te je li to smetanje počinio tuženik.

 

17. Sam čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, s time da je temeljno načelo posjedovne zaštite, da je samovlast zabranjena i da bez obzira kakav je posjed, da ga nitko nema pravo samovlasno smetati.

 

18. Dakle, čin kojim se smeta tuđi posjed poduzet je samovlasno, ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom, ili odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed.

 

19. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem rezultata provedenog postupka, utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu prijepora i da je upravo tuženik 11. i 12. kolovoza 2018., počinio smetanje posjeda, tako što je uznemiravao tužitelja u njegovu nesmetanom korištenju, razbacavši na prijeporu drvenu građu, crijep, cigle i stolice te drvenu klupu (što je sve na mjestu prijepora držao tužitelj), postavivši dva drvena i 6 metalnih štapova (stupića), visine cca 70 cm, te košnjom dijela prijepora, s time da je pravilno utvrdio i to da je sam tužitelj nakon utuženja, tijekom ovoga postupka u ožujku 2022., pokosio i počistio prijepor, te izvadio naprijed opisane međašne stupiće, čime je uspostavio ranije posjedovno stanje.

 

20. Naime, kako je tužitelj 10. kolovoza 2018., nakon što je mjernik 9. kolovoza 2018. na dijelu prijepora postavio stupiće na katasatrskoj međi između nekretnina stranaka (kojeg mjernika je angažirao tuženik radi evidencije objekta na zemljištu koje graniči s predmetom spora), počupao i bacio stupiće koje je postavio mjernik (i time se poslužio samopomoći, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja), da bi te iste stupiće tuženik osobno nakon toga ponovo postavio (11. i 12. kolovoza 2018.), što tuženik priznaje u svom iskazu, time je jasno da je upravo tuženik ponovnim postavljanjem stupića na mjestu prijepora, na taj način smetao tužitelja u posjedu predmeta spora.

 

21. Isto tako, u okolnostima konkretnog slučaja u kojima temeljem rezultata provedenog postupka proizlazi pouzdano utvrđenim da je između stranaka nastao spor oko međe upravo nakon izlaska mjernika koji je radi evidentiranja objekta na zemljištu koje graniči s predmetom spora, vršio „iskolčavanje“ katastarske međe između dviju nekretnina stranaka koja graniče, dok sam tuženik u svom iskazu navodi da je nakon što je tužitelj iščupao stupiće koje je postavio mjernik, on stupiće vratio na isto mjesto, s time da je tužitelja upozoravao da makne stvari s prijepora, tada je prvostupanjski sud osnovano temeljem prihvaćenih, suglasnih iskaza svjedoka B. G., J. O. i S. J., kao i iskaza svjedoka M. O., brata tuženika, koji je iskazao da je tuženik nakon mjernika prijepor „išao čistiti i kositi“, s dovoljnim stupnjem uvjerenja mogao utvrditi i to da je upravo tuženik razbacao sve navedene stvari na mjestu prijepora, te prijepor i pokosio, za koji zaključak je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Utoliko su neosnovani žalbeni prigovori tuženika kojima osporava zaključak suda prvog stupnja o počinjenom smetanju posjeda od strane tuženika.

 

22. Pravilno sud prvog stupnja otklanja i prigovor prekluzije, na što nije od utjecaja činjenica da je pri tome pogrešno prvotno zaključio da je smetanje posjeda počinjeno 9. kolovoza 2018., da bi nakon toga u konačnome utvrdio da je smetanje posjeda počinjeno 11. i 12. kolovoza 2018. (koje datume smetanja posjeda utvrđuje i izrijekom pobijanog rješenja). Naime, imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena preporučeno putem pošte 7. rujna 2018., tužitelj nije izgubio pravo na zaštitu svoga posjeda neovisno o naprijed navedenim datumima, jer u oba slučaja do podnošenja tužbe nije protekao rok od trideset dana od dana kad je tužitelj saznao za čin smetanja i počinitelja (čl. 21. st. 3. ZV-a).

 

23. Prostali navodi žalbe kojima tuženik upire na to da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke naveo da je tuženiku naložio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, koju izrijekom pobijanog rješenja ne nalaže, bez ujtjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

24. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoj posljednji mirni posjed predmetnog dijela nekretnine, pa kako je pravilno utvrđeno i to da je tuženik na naprijed opisani način počinio čin smetanja (kojim je uznemiravao tužitelja u nesmetanom korištenju nekretnine koju koristi tužitelj, što predstavlja samovlast koju zakon zabranjuje), valjalo je osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom prethodno citiranih odredbi ZV-a, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi te riješiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

25. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja pravilno obračunao sukladno Tbr. 7. toč. 2.  Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), pravilno pri tome primjenjujući i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je potvrđena i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

26. Tuženiku nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

 

27. Odluka o trošku odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP-a, budući navedeni trošak nije bio potreban, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

28. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 16. prosinca 2022.

 

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.