- 1 -              Rev 1194/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1194/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. R. Š. odvjetnica u S., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra S., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnica mr.sc. K. L. M., djelatnica tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1507/2021-2 od 17. ožujka 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2801/21 od 9. rujna 2021., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1507/2021-2 od 17. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2801/21 od 9. rujna 2021., u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu:

 

- iznosa od 60,84 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.

- iznosa od 337,42 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. ožujka 2017.

- iznosa od 327,62 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. travanja 2017.

- iznosa od 363,19 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017.

- iznosa od 359,45 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.

- iznosa od 374,51 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017.

- iznosa od 354,86 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017.

- iznosa od 200,25 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. rujna 2017.

- iznosa od 185,87 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. listopada 2017.

- iznosa od 175,25 kn sa zakonskom kamatom koja teče od 15. studenoga 2017.,

 

sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i zahtjev za naknadu troška postupka.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 10.014,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke), dok je za iznos od 617,59 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-3021/22 od 6. rujna 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojom mu je naloženo platiti naknadu plaće i za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, i odbije tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik primjenjujući pogrešno Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu i na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

 

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum/2006.) kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

 

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009) na način da je čl. III. ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS-a) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, dok je čl. II. st. 1. istog ugovoreno je da se s danom potpisa navedenog Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto,

 

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka/2011., sa time da je ostao neizmijenjen čl. II. st. 1. Dodatka/2009., dok je čl. III. istog Dodatka, sadržajno ostao isti u dijelu gdje je ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, da je odredbom čl. XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ugovoreno trajanje istog na vrijeme od 5 godina, dakle do 26. listopada 2016., pri čemu su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od dana potpisivanja pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP manji od tri posto,

 

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu, odnosno izmijenila čl. III., koji glasi: „osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno za 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama.“,

 

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenuta Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka/2009., u čl. II. navodi se da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast te utvrđuju da se primjena čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodataka/2011. odgađa do 31. prosinca 2013.,

 

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

 

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.,

 

- da je visina osnovice u tijeku 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kn,

 

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU/12), koji čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. Odredbom st. 4. istog članka, navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak/2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum/2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

 

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da su ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica osnovano temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011., te Arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

 

10.2. Stoga sudovi zaključuju da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnove razlike bruto plaće i naknade plaće pa su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 5. veljače 2016. do 31. listopada 2017. u iznosu od 10.014,29 kn, dok je zbog zastare odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 617,59 kn koji se odnosi na razliku plaće za mjesec prosinac 2015., jer je dospio na naplatu 15. siječnja 2016.

 

11.1. Tuženik, u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

11.2. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu članka XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da su isti istekli 26. listopada 2016., da je njihovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 6.211,02 kn.

 

12. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

 

13. Odredbom čl. 199. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

 

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

 

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.".

 

14.1. S obzirom na sadržaj članka XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u "dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%". Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će "u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka", dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

 

14.2. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

 

15. Pogrešno su nižestupanjski sudovi stoga primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

 

16. Podaci o razlici plaće između stranaka nisu bili sporni. Za siječanj 2017. ističe se da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 377,21 kn, da je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće, ali da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na pet preostalih dana u siječnju 2017., odnosno za ukupni iznos od 60,84 kn i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga, odnosno za sveukupni iznos od 2.739,26 kn.

 

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

 

18. Stranke su u jednakim omjerima uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 15. prosinca 2022.