Kž-122/2022-4

 

                  

            Republika Hrvatska

       Županijski sud u Šibeniku                                                         Kž-122/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Jadranke Biga Milutin i Branka Ivić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Anite Plenča, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 - dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj 13 K-144/2020-7 od 17. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba optužene N. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optužena N. B. za kazneno djelo iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. i 2. KZ/11, činjeničnog opisa razvidnog u izreci pobijane presude, zbog kojeg je tom presudom proglašena krivom, na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj 13 K-144/2020-7 od 17. siječnja 2022., proglašena je krivom optužena N. B. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. KZ/11, te je na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1.           Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), iza pokojne N. H., oštećene B. K. i K. H. B. su za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućene u parnicu.

 

1.2.           Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 optužena N. B. dužna je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 475,00 kuna na ime troškova prijevoza pokojnika, iznos od 750,00 kuna na ime troškova analize alkohola u krvi i mokraći, iznos od 2.962,07 kuna na ime troškova provedene obdukcije, iznos od 3.340,00 kuna na ime troškova prometnog vještaka, iznos od 6.187,50 kuna na ime nužnih izdataka oštećenika i njegovog punomoćnika i paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2.               Protiv te presude žalbu je podnijela optužena N. B. po branitelju S. N., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. i S. N., iz O., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženoj izrekne blaža kazna, te primijeni uvjetna osuda ili pak uz izrečenu kaznu zatvora uvjetuje nekim rokom kušnje.

 

3.               Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da se žalba optužene odbije kao neosnovana.

 

4.               Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5.               Žalba optužene je osnovana.

 

6.               Prije svega, ovaj drugostupanjski sud, ispitao je u povodu podnesene žalbe pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. st. 1. točka 1. i 2. ZKP/08 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno da bi bio povrijeđen zakon na štetu optužene, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7.               U pravu je optužena kada, žaleći se zbog odluke o kazni, smatra da joj je s obzirom na od strane prvostupanjskog suda utvrđene olakotne okolnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti te vodeći računa i o drugim okolnostima koje prvostupanjski sud nije cijenio, trebalo izreći blažu kaznu.

 

8.               Naime, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženoj olakotnim cijenio njezinu neosuđivanost, iskreno držanje pred sudom, činjenicu da je priznala počinjenje kaznenog djela, izrazila kajanje za isto, da se radi o mladoj osobi, udanoj, majci jednog malodobnog djeteta, bez imovine, dok otegotnih okolnosti nije našao.

 

9.               Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud, pri odmjeravanju kazne, nije u dovoljnoj mjeri cijenio naprijed utvrđene olakotne okolnosti, posebice činjenicu da je optužena u cijelosti priznala počinjenje kaznenog djela čime je bitno doprinijela efikasnosti kaznenog postupka, da je izrazila iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog (prilikom davanja obrane je plakala), da je ista mlada osoba, majka malodobnog djeteta od nepunih 5 (pet) godina te do sada neosuđivana za kaznena djela i prekršaje, koja okolnost ukazuje da se predmetno kazneno djelo može smatrati kao slučajan događaj u životu i ponašanju optužene. Navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti, upućuju na postojanje naročito olakotnih okolnosti.

 

10.           Osim toga, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propušta cijeniti optuženoj kao olakotnu činjenicu da je i sama u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma potkoljenice kao i činjenicu da je ista zbog psihičkih problema uzrokovanih prometnom nesrećom morala potražiti pomoć liječnika psihijatra.

 

11.           Stoga je, vodeći računa, kako o okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, tako i o naprijed navedenim okolnostima, a imajući na umu i činjenicu da je optužena proglašena krivom da je postupala s nehajem, dakle, blažim oblikom krivnje, ocjena ovog suda da se radi o okolnostima koje u svom zbiru predstavljaju one naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te da će se i nešto blažom kaznom od one koju je izrekao prvostupanjski sud, u cijelosti kod optužene ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, zbog čega je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

 

12.           Naime, upravo je ta kazna zatvora ona kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optužene te će, prema mišljenju ovoga suda, utjecati na optuženu, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i omogućiti optuženoj ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za posljedice koje je optužena počinjenjem djela prouzročila i dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

13.           U odnosu na prijedlog žalitelja da se prema optuženoj primjeni uvjetna osuda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da primjena uvjetne osude ne bi bila opravdana niti bi se uvjetnom osudom mogla ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, dok izricanje djelomične uvjetne osude po zakonu nije moguće.

 

14.           Naime, u čl. 57. KZ/11 je propisano da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manjem od tri godine, izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

 

15.           S obzirom da je optužena N. B. prvostupanjskom presudom osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jasno je da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti djelomična uvjetna osuda.

 

16.           To nije moguće ni na način da drugostupanjski sud npr. povisi kaznu optuženoj na jednu godinu i jedan mjesec (kada bi bilo moguće izreći djelomičnu uvjetnu osudu), jer bi time drugostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optužene, budući je u predmetnom slučaju žalbu podnijela samo optužena, ne i državni odvjetnik.

 

17.           Slijedom svega navedenog, budući da je žalba optužene N. B. osnovana, a prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je tu žalbu prihvatiti i na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Šibeniku, 15. prosinca 2022.

 

 

ZAPISNIČAR                                                                                    PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Anita Plenča, v. r.                                                                                   Nives Nikolac, v. r.