- 1 -              U-zpz 21/2020-9

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 21/2020-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu  tužitelja H. (OIB: …), Z., kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u Odvjetničkom društvu O. i H. d.o.o. Z., protiv tuženika R. H., Z.,  kojeg zastupa punomoćnica A. O. T., dipl. pravnica, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-160/2020-6 od 27. studenog 2020. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3356/19-3 od 16. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1617/17-7 od 23. svibnja 2019., a kojom je poništeno rješenje tuženika Ministarstva …, Z. klasa: UP/II-410-23/14-01/1482, Urbroj: 513-04/17-11 od 4. travnja 2017. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-410-23/10-01/124, Urbroj:513-07-21-06/2014-9 od 9. siječnja 2014., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te se preinačuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3356/19-3 od 16. siječnja 2020. i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1617/17-7 od 23. svibnja 2019. i sudi:

 

              Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja H., (OIB: …), Z. koji glasi:

 

              „I. Poništava se rješenje Ministarstva … Z. klasa: UP/II-410-23/14-01/1482, Urbroj: 513-04/17-11 od 4. travnja 2017.

 

              II. Poništava se rješenje Ministarstva … Klasa: UP/I-410-23/10-01/124, Urbroj: 513-07-21-06/2014-9 od 9. siječnja 2014.

 

              III. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti rješenje kojim se utvrđuje nastup apsolutne zastare prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2002. i kamata evidentiranih na računu 1201 u ukupnom iznosu od 49.980.314,46 kuna prema zahtjevu tužitelja od 14. srpnja 2010. “

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva … Klasa: UP/I-410-23/10-01/124, Urbroj: 513-07-21-06/2014-9 od 9. siječnja 2014. odbijen zahtjev tužitelja H. za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje i naplatu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2002. sa kamatama, utvrđenog u postupku inspekcijskog nadzora kod tužitelja započetom u upravnom postupku donošenjem prvostupanjskog rješenja od 7. travnja 2004., a nastavljenom u ponovljenom postupku donošenjem rješenja Ministarstva … Z. K.; UP/I-471.02/02-01/1303 od 5. svibnja 2008., koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva …za drugostupanjski upravni postupak  Klasa: UP/II-47102/08-01/589, Ur. broj: 513-04/10-3 od 24. svibnja 2010. Porezne obveze tužitelja,  utvrđene u tom (prethodno vođenom) postupku rješenjem od 5. svibnja 2008. su utvrđene u iznosu od 49.980.314,46 kuna (glavnica u iznosu od 23.123.517,50 kuna i kamate u iznosu od 26.856.796,96 kuna).

 

2. Rješenjem Ministarstva … Z. klasa: UP/II-410-23/14-01/1482, Urbroj:513-04/17-11 od 4. travnja 2017. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim odbijen zahtjev tužitelja H. za utvrđivanje zastare prava na utvrđivanje i naplatu poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2002. sa kamatama.

 

3. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-1617/17-7 od 23. svibnja 2019. suđeno je:

„I              Poništava se rješenje Ministarstva … za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-23/14-01/1482, Urbroj: 513-04/17-11 od 4. travnja 2017.

II              Poništava se rješenje Ministarstva … Klasa: UP/I-410-23/10-01/124, Urbroj: 513-07-21-06/2014-9 od 9. siječnja 2014.

III              Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donijeti rješenje kojim se utvrđuje nastup apsolutne zastara prava na utvrđenje obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2002., i kamata, evidentiranih na računu 1201 u ukupnom iznosu od 49.980.314,46 kn, prema zahtjevu tužitelja od 14. srpnja 2010.

IV              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok se tužitelj odbija s ostatkom do zatraženog iznosa troška od 160.000,00 kn.“

 

4. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3356/19-3 od 16. siječnja 2020. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

5. Protiv drugostupanjske presude Državno odvjetništvo RH je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti te poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

 

6. Na zahtjev Državnog odvjetništva RH nije odgovoreno.

 

7. Zahtjev je osnovan.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje apsolutne zastare prava na utvrđivanje i naplatu njegove porezne obveze po osnovi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2002.

 

9. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH.

 

10. U ovom stupnju postupka, u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i dalje je sporno može li se u posebnom upravnom postupku, a potom i upravnom sporu, odlučivati o tome je li nastupila apsolutna zastara porezne obveze o kojoj obvezi je već doneseno prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje kojim je utvrđena porezna obveza, te prvostupanjska i drugostupanjska presuda u upravnom sporu u kojemu je porezni obveznik bezuspješno isticao i prigovor apsolutne zastare. Sporno je i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o utvrđivanju zastare po službenoj dužnosti te učinci pravomoćnosti upravnih rješenja i presuda donesenih u upravnom sporu u kojemu je predmet spora bilo utvrđenje porezne obveze H. kao poreznog obveznika, a porezni obveznik je u tom sporu istakao prigovor apsolutne zastare.

 

11. U prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom sporu nije bilo sporno:

- presudom je odlučeno o tužbi protiv rješenja donesenog u upravnom sporu u kojem je tužitelj tražio donošenje upravnog rješenja kojim se utvrđuje nastup apsolutne zastare prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2002. i kamata evidentiranih na računu 1201 u ukupnom iznosu od 49.980.314,46 kuna prema zahtjevu tužitelja od 14. srpnja 2010., a tom postupku prethodio je drugi upravni postupak,

- u tom prethodno vođenom upravnom postupku  je rješenjem Ministarstva …Z. K.; UP/I-471.02/02-01/1303 od 5. svibnja 2008., potvrđeno Rješenje Ministarstva …  Klasa: UP/II-47102/08-01/589, Ur. broj 513-04/10-3 od 24. svibnja 2010. odlučeno o poreznim obvezama tužitelja koje su utvrđene u iznosu od 49.980.314,46 kuna (glavnica u iznosu od 23.123.517,50 kuna i kamate u iznosu od 26.856.796,96 kuna),

-u tom ranije vođenom upravnom sporu je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Us-8444/10-6 od13. studenog 2013. odbio tužbu H. protiv gore navedenih rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog upravnog tijela.

 

12. Tužitelj je 14. srpnja 2010. podnio zahtjev za isknjiženje (otpis) zaduženja zbog nastupanja zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata po rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Z., Klasa: UP/I-471-02/02-01/1303, Urbroj: 513-07-01-08-33 od 5. svibnja 2008. zbog činjenice što je pravo poreznog tijela na utvrđivanje poreza i kamata prestalo apsolutnom zastarom. U tom zahtjevu tužitelj je tražio da se isknjiže (storniraju) zaduženja koja su proknjižena i to: 084-000-128 30.06 30.06 133 116 Zad.nadPU 02 u iznosu kn 23.123.517,60; 084-000-129 30.06 30.06 133 118 K.z.nadPU 02 u iznosu kn 26.735.454,12; 085-000-084 30.06 01.07 133 116 K.z.nadPU 02 u iznosu kn 121.342,84, odnosno isknjiži (stornira) zaduženje u ukupnom iznosu od 49.980.314,46 kuna.

 

12.1. U postupku je utvrđeno da je poreznim rješenjem Klasa: UP/I-471-02/02-01/1303, Urbroj: 513-07-01-08-33 od 5. svibnja 2008. tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodatnu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2002., te je izjavljena žalba odbijena rješenjem tuženika Klasa: UP/II-471-02/08-01/589, Urbroj: 513-04/103 od 24. svibnja 2010.

 

13. Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud RH su u ovom sporu zauzeli shvaćanje da je i nakon pravomoćno okončanog upravnog spora, u kojemu je porezni obveznik mogao isticati prigovor apsolutne zastare, dopušteno u novom upravnom postupku odlučivati o zahtjevu za utvrđenje da je apsolutna zastara tražbine nastupila prije nego što je u upravnom postupku pravomoćno odlučeno o poreznoj obvezi poreznog dužnika. Polazeći od navedenog shvaćanja u upravnom sporu je ponovno ocijenjena tvrdnja tužitelja o apsolutnoj zastari prava na utvrđenje i naplatu poreza (ovaj put istaknut u tužbi), te su presudom poništena rješenja drugostupanjskog i prvostupanjskog upravnog tijela kojima je odbijen zahtjev za utvrđenje nastupa apsolutne zastare.

 

14. Obrazloženje pobijane presude se temelji na odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 94/09., 87/09.), koji je vrijedio u vrijeme podnošenje zahtjeva tužitelja za utvrđivanje zastare, prema kojem je razdoblje oporezivanja poreza na dodanu vrijednost kalendarska godina, dok konačni obračun poreza na dodanu vrijednost porezni obveznik mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu, odnosno prebivalištu do kraja travnja.

 

15. Pored navedenog u obrazloženju su citirane i odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08. - dalje u tekstu: OPZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva, i to čl. 94. st. 1. OPZ, 95. st. 1. OPZ i 96. st. 1. OPZ.

 

15.1. Primjenom odredbe čl. 170. stavak 1. OPZ-a, kojom je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanoga poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba, naglašena je obveza tijela koje provodi upravni postupak po službenoj dužnosti  paziti na bitne povrede odredaba postupka, pravilnu primjenu materijalnog prava te pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, što znači da je u povodu izjavljene žalbe bilo dužno ispitati i je li nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

 

15.2. Polazeći od toga da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti odluka tuženika u provedenom dvostupanjskom upravnom postupku po zahtjevu tužitelja od 14. srpnja 2010. za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, u ovom postupku je sud utvrdio kako ranijom naznačenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-8444/10-6 od 13. studenog 2013. uopće nije ocijenjen prigovore zastare, (uz obrazloženje da se isti ne može po prvi puta isticati u tužbi) obzirom se tuženo tijelo o njemu nije moglo niti očitovati, u ovom postupku je zauzeto shvaćanje da se i nakon okončanog ranijeg upravnog postupka i potom upravnog spora dopušteno ponovno cijeniti postojanje tražbine po osnovi porezne obveze, odnosno utvrđivati nastup apsolutne zastare tražbine zbog razloga koji su postojali u vrijeme vođenja ranijeg upravnog postupka i upravnog spora.

 

15.3. Zahtjev za utvrđenje nastupa apsolutne zastare tražbine je prihvaćen s obrazloženjem da je osporenim rješenjem, donesenim u ranije vođenom i pravomoćno okončanom postupku, tuženo tijelo propustilo utvrditi da učinak na prava i obveze stranaka ima izvršno rješenje doneseno u upravnom postupku, sukladno odredbi članka 133. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.), pa stoga u situaciji kada je na prvostupanjsko rješenje uložena žalba koja ima suspenzivni učinak, ne može se smatrati da je već donošenjem prvostupanjskog rješenja konačno odlučeno o poreznoj obvezi stranke, niti se donošenjem prvostupanjskog rješenja dovršava postupak donošenja upravnog akta, imajući u vidu jedinstvo upravnog postupka. Pri tome se sud pozvao na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u posl.br. Uzz 31/11 od 18. studenog 2014. koja se temelji na shvaćanju da učinak na prava i obveze stranaka ima konačno rješenje doneseno u upravnom postupku, te da je tuženo tijelo po službenoj dužnosti dužno paziti na bitne povrede odredaba postupka, pravilnu primjenu materijalnog prava i pravilnost i potpunost činjeničnog stanja, što znači da je bilo dužno ispitati je li nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i o zauzetom stavu iznijeti valjane razloge. Time što je prvostupanjsko rješenje doneseno unutar apsolutnog roka zastare ne znači da je porezna obveza utvrđena konačno ukoliko je pravovremeno izjavljena žalba, koja i prema odredbi članka 167. stavak 1. OPZ-a ima suspenzivni učinak, pa tek urednom dostavom drugostupanjskog rješenja ima se smatrati da je porezna obveza utvrđena, budući da rješenje proizvodi pravne učinke od trenutka uredne dostave stranci.

 

15.4. Zastara prava na utvrđenje porezne obveze je prvi puta počela teći 1. siječnja 2004. godine, pa je apsolutna zastara, sukladno citiranim odredbama OPZ-a, nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, odnosno 1. siječnja 2010., uslijed  čega je drugostupanjsko rješenje tuženika, Klasa: UP/II-471-02/08-01/589, Urbroj: 513-04/103 od 24. svibnja 2010. doneseno nakon nastupa apsolutne zastare. Tek kada je porezna obveza utvrđena konačnim i izvršnim rješenjem, unutar apsolutnog zastarnog roka, počinje teći zastara prava na naplatu tih poreznih obveza.

 

16. Imajući u vidu činjenicu da zastara nastupa po sili zakona, tuženik je u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja (nap. donesenom u ranijem upravnom postupku) bio dužan razmotriti sve žalbene navode tužitelja usmjerene na postojanje uvjeta za utvrđivanje nastupa zastare prava na utvrđenje porezne obveze, a što je bilo dužno učiniti sukladno odredbi članka 170 stavak 1. OPZ-a, i odredbi članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.) kojim je propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti i svi navodi žalbe.

 

17. Sukladno navedenom, u ovom upravnom sporu je ocijenjeno kako osporena rješenja kojima je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje apsolutne zastare porezne obveze tužitelja, o kojoj tražbini je već vođen i pravomoćno okončan upravni postupak i upravni spor, nisu zakonita, te je sud meritorno riješio spor i „utvrdio nastup apsolutne zastare prava na utvrđenje porezne obveze, prema postavljenom zahtjevu tužitelja od 14. srpnja 2010., primjenom odredbe članka 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima“.

 

18. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedenih presuda DORH je ukazao na bitnu povredu odredaba postupka i pogrešnu promjenu materijalnog prava.

 

18.1. Bitnu povredu odredaba postupka podnositelj zahtjeva vidi u tome što je pobijanom presudom u novom postupku odlučeno o zahtjevu za utvrđenje nastupa zastare porezne obveze tužitelja, iako je prethodno vođen upravni postupak, a potom i upravni spor, te je porezna obveza pravomoćno utvrđena. Upravni sud je u ovom sporu odlučio o pravomoćno presuđenoj stvari, a u obrazloženju je naveo da je sam meritorno riješio spor što nije točno, jer je presudom tek naloženo upravnom tijelu donijeti rješenje kojim se utvrđuje nastup apsolutne zastara prava na utvrđenje obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2002., i kamata. Time je sud naknadno intervenirao u učinke pravomoćnih odluka, pravomoćnog drugostupanjskog rješenja upravnog tijela iz 2010. godine i pravomoćne presude Visokog upravnog suda RH iz 2013. godine.

 

18.2. Pogrešnu primjenu materijalnog prava podnositelj zahtjeva vidi u tome što se presuda temelji na shvaćanju prema kojemu je upravno tijelo dužno paziti na zastaru po službenoj dužnosti, što nije bila obveza suda prema propisima i pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda RH važećim u vrijeme donošenja presude u prethodnom upravnom sporu, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava kod računanja nastupa apsolutne zastare porezne obveze tužitelja.

 

19. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda RH, prema kojemu je dopušteno nakon pravomoćno dovršenog upravnog spora u kojemu je odlučeno o poreznoj obvezi poreznog dužnika, ponovno suditi o prigovorima istaknutim u ranijem sporu, pa tako i o prigovoru da je nastupila apsolutna zastara obveze na temelju činjenica koje su postojale prije pravomoćnosti drugostupanjskog rješenja  upravnog tijela kojim je utvrđena obveza.

 

20. Ovaj sud je u odgovoru na tvrdnje o bitnim povredama pravila sudskog postupka  pošao od odredbe čl. 66. st. 3. ZUS prema kojoj bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe toga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

20.1. Prema navodima iz zahtjeva presudom je odlučeno o presuđenoj stvari, čime je opisno ukazano na pogrešnu primjenu odredbe čl. 30. st. 1. toč. 5. ZUS kojom je propisano da  će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari.

 

21. Osnovano podnositelj zahtjeva tvrdi da su pobijanom presudom u novom postupku ukinuti učinci pravomoćnog rješenja upravnog tijela kojim je utvrđena porezna obveza tužitelja. Pravilno je upravno tijelo odbilo zahtjev za utvrđenje nastupa apsolutne zastare porezne obveze ovdje tužitelja, s obrazloženjem da je porezna obveza već utvrđena u ranijem upravnom postupku i potom naplaćena tijekom 2010. i 2011. godine. S obzirom na to da u ovom slučaju nije bila riječ o obnovi prethodno dovršenog upravnog spora po čl. 76. i dalje ZUS-a, nego o sasvim novom upravnom postupku i upravnom sporu, sud je bio dužan voditi računa o postojanju pravomoćne presude i učincima te presude na tužitelja, bez obzira na to što sadržaj tužbenog zahtjeva nije bio identičan onom iz ranijeg spora, i nije bilo mjesta odbačaju tužbe. Pravni učinci nove presude su takvi da sadržajno ukidaju pravne učinke ranije pravomoćne presude, a presuda je donesena ponovljenom ocjenom dokaza o činjenicama koje su bile odlučne i kod donošenja ranije presude. Time je sud u novom postupku, povodom nove tužbe, postupio kao da je riječ o pravnom lijeku protiv ranije pravomoćne presude, pa je ispitao zakonitost rada suda u ranijem postupku sa zaključkom da je o prigovoru apsolutne zastare ranijom presudom pogrešno odlučeno.

 

21.1. Naime, tužitelj koji je u novom postupku tvrdio da je nastupila apsolutna zastara njegove obveze temeljio je tužbu na činjenicama koje su već postojale u prethodno pravomoćno dovršenom postupku. Nije dakle riječ o činjenicama koje bi nastale nakon pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena porezna obveza, a iz kojih bi proizlazilo da je šestogodišnji rok za apsolutnu zastaru istekao naknadno.

 

21.2. U takvoj procesnoj situaciji sud je morao voditi računa o tome da je ranijom pravomoćnom presudom već odlučeno o tužbi protiv pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku kojim je utvrđena porezna obveza tužitelja. U tom dovršenom upravnom postupku i upravnom sporu razmotreni su svi pravovremeno podneseni prigovori H.,  te je u okviru tada važećih postupovnih odredaba odlučeno i o tim prigovorima. Nije dopušteno u novom postupku na temelju istih činjenica, odlučivati o apsolutnoj zastari i drugačije suditi u odnosu na raniju odluku, odnosno suprotno postojećoj pravomoćnoj presudi utvrditi da je obveza prestala zbog zastare. Dakle, u postojećoj procesnoj situaciji sud nije bio ovlašten utvrditi prestanak obveze zbog nastupanja apsolutne zastare, a na to se svodi izreka pobijane pravomoćne presude.

 

22. S obzirom na to da tužitelj H. nije ni tvrdio da bi apsolutna zastara za utvrđenje i naplatu tražbine nastupila nakon što je u upravnom postupku pravomoćno utvrđena njegova porezna obveza, te s obzirom na sadržaj odluka (presuda i rješenja) donesenih u prethodno vođenom postupku u kojemu nije prihvaćen prigovor apsolutne zastare na temelju činjenica koje je sud imao u vidu u tim dovršenim postupcima, pogrešno je shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda Visokog upravnog suda da je ovlašten meritorno odlučiti o prestanku porezne obveze nastupom apsolutne zastare, te da je ovlašten na opisani način oduzeti pravne učinke presudi donesenoj u postupku utvrđenja porezne obveze.

 

23. Stoga je počinjena povreda odredaba postupka koja je utjecala na zakonitost pobijane pravomoćne presude Visokog upravnog suda.

 

24. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 78. st. 4. ZUS-a/10 preinačiti citiranu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Zagreb, 15. prosinca 2022.