1              Poslovni broj: Gž R-1118/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1118/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. O.: ... iz K., koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. B. i N. L. iz Z., protiv tuženika C. d.o.o., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: 6 Pr-12391/2021-113 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 06. listopada 2022. pod poslovnim brojem: 6 Pr-12391/2021-113 u djelu točke I. izreke kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev kao neosnovan te u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke) u djelu kojim je nalaženo tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 12.250,00 kn/ 1.625,85 €.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačava pobijana odluka o troškovima postupka u točki II. izreke na način da se za više dosuđeni parnični trošak u iznosu od 47.756,25 kn/6.338,34 €.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrditi da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koju je tuženik donio dana 18.10.2016.g. nije dopuštena i da radni odnos između tuženika i tužiteljice nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto voditelja trgovine ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana uz isplatu iznos od 321.196,63 kn bruto zajedno sa zateznim kamatama na iznose i po stopi pobliže navedenoj pod točkom I. izreke.

2. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 60.006,25 kn / 7.964,20 eura1, u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, pobijajući istu zbog svih žalbeni razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14,70/19 i 80/22- dalje: ZPP), predlažući ovom sudu da pobijana presuda i odluka o troškovima postupka preinače shodno navodima žalbe, podredno ukinu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovnu odluku.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3.2. Žalba o glavnoj stvari nije osnovana, dok je osnovana žalba tužiteljice o troškovima postupka.

4. Suprotno tvrdnji žaliteljice ovaj sud je ocijenio da pobijana presuda ne sadrži proturječje između sadržaja provedenih dokaza i razloga pobijane presude. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama tako da se pravilnost pobijane presude može valjano ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

4.1. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka

354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire žaliteljica, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužiteljica da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj.

4.2. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 18.10.2016.g. uz zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto voditelja trgovine ili drugo odgovarajuće radno mjesto, te isplatu plaće zbog nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu.

6. U ovoj fazi postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica kod tuženika radila temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. ožujka 2015. na radnom mjestu prodavač.

7. Isto tako nije bilo sporno da je tužiteljici u razdoblju od 26. rujna 2016. do 18. listopada 2016. otvoreno bolovanje te da je tužiteljica tuženiku pravodobno dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

8. Nadalje, u ovom stadiju postupku nije bila sporna ni činjenica da je tužiteljici dana 18. listopada 2016. otkazan ugovor o radu odlukom tuženika o izvanrednom otkazu zbog osobite teške povrede zloporabom bolovanja na temelju odredbe članka 116. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR)

9. Na koncu između stranaka nije bilo sporno da u vrijeme otkaza kod tuženika nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa tuženik prije donošenja sporne odluke o otkazu nije imao obvezu savjetovanja propisanu člankom 150. ZR-a.

10. Sporno je, međutim, i dalje u postupku ostalo pitanje je li tužiteljice zlouporabila pravo na bolovanje, čime bi počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz iz odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a, prema kojoj poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. Naime, presudom suda prvog stupnja od poslovni broj Pr-2806/2016-104 od 28. listopada 2020., odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti usmenog otkaza ugovora o radu tužiteljice te s tim u svezi i zahtjev za isplatu plaće zbog nezakonitog usmenog otkaza ugovora o radu tužiteljici od 19. listopada 2019.. koja presude je u ovom dijelu potvrđena presudom ovog suda od poslovni broj. Gž R-1356/2020-2 od 28. siječnja 2021.

12. U obrazloženju citirane presude ovoga suda proizlazi pravilnost zaključka suda prvog stupnja da tužiteljičin ugovor o radu nije otkazan usmenom odlukom o otkazu, već je tuženik donio pisanu odluku o izvanrednom otkazu, ali je tužiteljica istu odbila preuzeti i svojim potpisom potvrditi primitak odluke o otkazu zbog čega je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer tužiteljičin radni odnos kod tuženika nije prestao temeljem usmene odluke o otkazu, što znači da ona nije proizvela pravne učinke u odnosu na tužiteljičin radnopravni status.

13. Utoliko je u postupku ostalo za raspraviti osnovanost eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na dopuštenost predmetnog otkaza pa s tim u svezi i njenih prava u svezi s nedopuštenim izvanrednim otkazom ugovora o radu, jer je citirana presuda u tom dijelu ukinuta pa je u daljnjem tijeku postupka ostalo za raspraviti opravdanost razlog za izvanredni otkaz iz odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a.

13.1. Naime, prema odredbi članka 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Predmetnom odlukom o izvanrednom otkazu od 18. listopada 2016., kojom je tužiteljičin ugovor o radu izvanredno otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz ugovora o radu, tuženik stavlja na teret tužiteljici da u periodu od 26. rujna 2016. do 18. listopada 2016. godine nije dolazila na posao, te da je poslodavcu dostavila potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, iako stvarnih i opravdanih razloga za to nije bilo zbog čega joj je nadležni liječnik, nakon što je na temelju dokaza prezentiranih od strane poslodavca utvrdio zlouporabu, zatvorio bolovanje.

15. U obrazloženju pobijane odluke o otkazu poslodavac navodi kako je doznao da je radnica u tjednu otvaranja bolovanja viđena u šetnji gradom i na sportskim događanjima te da je otputovala na more, što je pobudilo sumnju da je ona svom liječniku neistinito prikazala svoje zdravstveno stanje. Tako se tužiteljici, a na osnovu prikupljene dokumentacije, stavlja na teret da je za vrijeme bolovanja boravila je u Zagrebu na hokejaškoj utakmicama, na lokacijama van grada i u centru grada na raznim događanjima. Zbog odsutnosti radnice s posla kod poslodavca je došlo do velikog poremećaja u poslovanju i do nastanka štete jer je prodajno mjesto na kojem je radnica radila moralo biti potpuno zatvoreno s obzirom da poslodavac nema drugog radnika koji bi ju mogao zamijeniti.

16. Prvostupanjski sud je raspravljajući po navedenom zahtjevu tužiteljice u bitnom utvrdio kako slijedi:

- da je tužiteljica kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. ožujka 2015. na radnom mjestu prodavač,

- da je tuženik 18. listopada 2016. godine otkazao tužiteljičin ugovor o radu, a na drugoj strani navedene odluke nalazi se bilješka u kojoj je navedeno da je radnik odbio prihvatiti i primiti otkaz ugovora o radu, koja je sastavljena 19. listopada 2016. i na njoj se nalaze potpisi M. M., direktora tuženika A. K. i direktorice tuženika R. K. K., što proizlazi iz iskaza direktora i direktorice tuženika kao i svjedoka M. M.,

- da je tužiteljici od strane liječnika primarne prakse otvoreno bolovanja u razdoblju od 26. rujna 2016. do 18. listopada 2016. godine i to prema nalazu vještaka medicine rade sukladno dostavljenom zdravstvenom kartonu,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicine rada tužiteljičino bolovanje od 12. listopada 2016. do 18. listopada 2016. bilo opravdano, jer joj je ordinarius utvrdio povišenu tjelesnu temperaturu i akutnu upalu dišnog trakta, dok bolovanje u razdoblju od 26. rujna 2016. do 11. listopada 2016. nije bilo opravdano jer tužiteljica ne obavlja fizički posao,

- da je sukladno ugovor o radu tužiteljica obavljala poslove kod tuženika na radnom mjestu prodavačica u poslovnici - dućanu u G. G., na način da je u vrijeme kada nije bilo kupaca, spremala i čistila dućan i slagala robu, u dućanu u G. G. nije nosila nikakve kutije, nije sjedila jer se radilo o skučenom prostoru, odnosno ponekad je sjedila na stolici koja se nalazila u dućanu, a navedeno proizlazi i iz tužiteljičinog iskaza sa ročišta od 11. listopada 2018.,

- da je za trajanja tog bolovanja 09. listopada 2016. tužiteljica bila na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 14. listopada 2016. godine bila je u Z. u T. ulici, 30. rujna 2016. na hokejaškoj utakmici, što je razvidno iz ispis fotografija sa Instagram profila

- da bi prema nalazu financijskog sudskog vještaka V. T. d.o.o. tužiteljica u razdoblju od 20. listopada 2016. do 31. svibnja 2020. tužiteljica ostvarila plaću u ukupnom iznosu od 166.256,63 kn bruto i to 1.459,99 kn za listopad 2016. godine i 3.832,48 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2016. do svibnja 2020. godine,

- da bi visina plaće koju je tužiteljica ostvarila u 3 mjeseca prije otkaza, da je nastavila raditi kod tuženika, u razdoblju od 20. listopada 2016. do 31. svibnja 2020. godine ostvarila plaću u iznosu od 251.555,30 kn bruto i to 2.209,05 kn za listopad 2016. godine i 5.798,75 kn mjesečno za razdoblje od studenog 2016. do svibnja 2020. godine.

17. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, imajući u vidu tijekom postupku neprijepornu činjenicu da je tužiteljica za vrijeme bolovanja bila na hokejaškoj utakmici, šetala je gradom i na Trgu bana Jelačića (što proizlazi iz fotografija koje su dostavljene u spis i iz tužiteljičinog iskaza), sud je zaključio da je tužiteljica zloupotrijebila institut bolovanja jer bolovanje nije koristila u svrhu liječenja. Naime, odlazak na hokejašku utakmicu i šetnja gradom ne mogu biti opravdani posebno imajući u vidu da je vještak utvrdio da je bolovanje u razdoblju od 12. listopada 2016. do 18. listopada 2016. godine otvoreno zbog povišene tjelesne temperature i akutne upale dišnog trakta. Prema ocjeni ovog suda, navedene aktivnosti za vrijeme bolovanja predstavljaju zloupotrebu bolovanja i te aktivnosti nisu mogle doprinijeti tužiteljičinom ozdravljenju i bržem povratku na posao. Takvim ponašanjem tužiteljica je počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i narušila je odnos povjerenja s tuženikom kao svojim poslodavcem jer je tužiteljica tuženika obavijestila da je privremeno nesposobna za rad, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obavljala je aktivnosti iz kojih proizlazi da bolovanje nije koristila u svrhu liječenja i ozdravljenja te povratka na rad.

18. Navedena utvrđenja žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, pa su neosnovani navodi žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjenično stanju odlučnom za ocjenu pravilnosti primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u pobijanoj odluci.

19. Naime, iz stanje spisa proizlazi da je u razdoblju od 26. rujna 2016. do 18. listopada 2016. tužiteljici, prema doznaci o bolovanju, otvoreno bolovanje zbog bolova u slabinskoj kralježnici i radi upale dišnog trakta, što potvrđuje u svom iskazu i saslušani odabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite dr A. Ć. Pri tome liječnik ordinarius objašnjava kako je razlog otvaranja bolovanja do 12. listopada 2016. bio objektivizirani RTG nalaz te subjektivni osjećaj pacijentice ali i njeno kazivanje o naravi posla koje obavlja dok je razdoblju do 18. listopada 2016. tužiteljica je bolovanje koristila isključivo radi upale dišnog trakta.

20. S druge strane, prama navodima liječnika ordinariusa, tužiteljici je preporučeno mirovanje koje uključuje poštedu od fizičkih aktivnosti, iako ne strogo mirovanje koje znači mirovanje na jednom mjestu, što medicinski gledano znači da je tužiteljica mogla izlaziti van, ali nije smjela fizički raditi. Međutim, putovanje za pacijenta s tužiteljičinom dijagnozom ne bi bilo korisno, ali nije kontraindicirano pri čemu je kontraindiciran položaj u kojem se tužiteljica nalazi na fotografiji na listu 99 spisa ( za vrijeme hokejaške utakmice).

21. Iako dr. D. V., spec. medicine rada, u svom iskazu navodi kako predmetno bolovanje zbog bolova u slabinskoj kralježnice ne bi bilo opravdano u okolnostima kada tužiteljica svoj rad ne obavlja u skladištu, nedvojbeno razlog otkaza tužiteljici leži u sumnji na neopravdanost bolovanju, ali i utvrđenoj zlouporabi prava bolovanja od strane tužiteljice, a što je u konačnici dovelo i do poremećaja u procesu rada tuženika.

22. Naime, vještak medicine rada u svom nalazu i mišljenju navodi kako je tužiteljičin ordinarius na dan otvaranja bolovanja temeljem radioloških nalaza utvrdio postojanje degenerativnih promjena vratne i slabinske kralježnice, a anamnestički je saznao da tužiteljica često obavlja fizičke poslove na radnom mjestu i uputio je na pregled fizijataru zbog čega je u dobroj vjeri tužiteljici otvorio bolovanje 26. rujna 2016. jer je izjavila da često radi fizički posao. No, bolovanje do 12. listopada 2016. nije bilo opravdano jer tužiteljica ne obavlja fizički posao.

23. S druge strane, bolovanje od 12. listopada 2016. do 18. listopada 2016. bilo je opravdano zbog činjenice što je ordinarius utvrdio povišenu tjelesnu temperaturu, pooštreno vezikularno disanje uz nešto krepitacija bazalno lijevo. Temeljem takvog statusa dišnog trakta tužiteljica je trebala mirovati, a ne izlaziti van stana jer se radilo o akutnoj upali dišnog trakta. Vještak je naveo da tužiteljica nije postupila po preporuci liječnika.

24. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2020. godine vještak dr. D. V. objašnjava kako se tužiteljica 18. listopada 2016. javila na pregled kod dr. B. N., te joj je preporučena fizikalna terapija i korištenje ortopedskih uložaka, a tužiteljica je terapiju obavila u ožujku 2017. godine. Međutim, nalazom dr. B. N. od 18. listopada 2016. godine utvrđeno je blaže ograničenje pokreta u vratnom i slabinskom dijelu kralježnice bez neurološkog deficita i urednih opsega pokreta te urednih opsega pokreta u kukovima. Takav radiološki nalaz ordinarius je 26. rujna 2016. ocijenio "relativno nježnim", pa je vještak i nakon analize nalaza dr. N. od 18. listopada 2016., u cijelosti ostao kod ranijeg nalaza i mišljenja te je naveo da iako tužiteljica nije trebala strogo mirovati tijekom perioda bolovanja, aktivnosti kojima se bavila nisu mogle doprinijeti njenom bržem ozdravljenju i bržem povratku na radno mjesto .

25. Tako je u postupku utvrđeno da je bolovanje od 12. listopada 2016. do 18. listopada 2016. tužiteljici opravdano otvoreno iz razloga što je ordinarius utvrdio povišenu tjelesnu temperaturu, pooštreno vezikularno disanje uz nešto krepitacija bazalno lijevo, a temeljem takvog statusa dišnog trakta tužiteljica je prema nalazu vještaka trebala mirovati, a ne izlaziti van stana jer se radilo o akutnoj upali dišnog trakta.

26. Naime, ovdje je prije svega za ukazati kako bolovanje tj. pošteda od rada ima svrhu da se zaposlenom omogući izlječenje i prestanak privremene nesposobnosti za rad, a postupanje radnika suprotno svrsi zbog koje je istom otvoreno bolovanja ne samo da štetno djeluje na njegovo zdravlje, već se posljedično i na poslodavca koji zbog neodgovornog postupanja radnika trpi štetu.

27. Stoga je, u konkretnom slučaju bilo od odlučnog značenja za ocjenu dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici utvrditi je li konkretno postupanje tužiteljice za vrijeme korištenja bolovanja bilo kontraindicirano s njenim liječenjima.

28. U tom pravcu je ovaj sud u ranijem ukidnom rješenju pod posl.br. Gž R-1356/2020 ukazao kako se u navedenom, a obzirom na tvrdnje tužiteljice, pokazuje opravdanim utvrditi ove okolnosti i po liječniku odgovarajuće struke obzirom na dijagnoze zbog kojih je tužiteljici otvoreno bolovanje.

29. Međutim, u okolnostima kada tužiteljica nije dokazno osporila u tom pravcu iznesena utvrđenja vještaka medicine rada, ali i navode liječnika primarne zdravstvene zaštite, smatrati je da je tuženik dokazao zlouporabu na strani tužiteljice u korištenju bolovanja na štetu poslodavca. Naime, kada iz utvrđenja vještaka medicine rada, koji je u suglasju s navodima liječnika oridinariusa, proizlazi da je tužiteljičino ponašanje protivno uputi liječnika, u tom slučaju teret dokaza da se ne radi o ponašanju koje bi bilo kontraindicirano bolovanju i predstavljalo zlouporabu, prelazi na tužiteljicu sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a. Ovdje je za ukazati i to da s pravom sud prvog stupnja otklanja, po tužiteljici predloženo provođenje dokaza novog vještačenja po istom vještaku medicine rada, a u datim okolnostima kad je njegov nalaz argumentiran, dovoljno obrazložen i nije u opreci s kazivanjem liječnika primarne prakse, čime nisu bilo ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 261. stavak 2. ZPP-a. Ovo stoga jer se na radi novom dokaznom sredstvu po vještaku odgovarajuće struke obzirom na zdravstvene tegobe tužiteljice zbog kojih je koristila bolovanja za vrijeme rada kod tuženika, a koji bi u tom pravcu moglo dati novo svjetlo na ocjenu je li postupanja tužiteljice za vrijeme bolovanja bilo kontraproduktivno obzirom na postavljene dijagnoze.

30. Pri tome je za navesti kako tužiteljica ne može svoje ponašanje prisustvom na hokejaškoj utakmici za vrijeme otvorenog bolovanja zbog bolova u kralježnici opravdati tvrdnjom kako bi se i to upravo prema zaključku prvostupanjskog suda svakako radilo o neopravdanom bolovanju, pa da isto ne bi bilo pravno relevantno za ocjenu dopuštenosti pobijane odluke poslodavca. Naprotiv, ovakvo postupanje tužiteljice opravdava razloge poslodavca zbog kojih je tužiteljici otkaz ugovor o radu.

31. U postupku je tako utvrđeno da je tužiteljica svjesno kršila naloge liječnika koje je morala poštivati za vrijeme bolovanja te svojim ponašanjem, odnosno korištenjem bolovanja suprotno svrsi zbog koje je isto otvoreno, čini zloupotrebu bolovanja, a u konkretnom slučaju ona je takva da u smislu članka 116. st. 1. ZR-a predstavlja opravdan razlog da poslodavac izvanredno otkaže ugovor o radu. Utoliko su pravno neodlučni navodi žalbe kako poslodavac u tom pravcu nije pokrenuo postupak ocjene opravdanosti bolovanja pri nadležnom HZZO-u.

32. Pri tome za ukazati da u okolnostima kada je u postupku neprijeporno da je tuženik predmetni dućan u kojem je radila tužiteljica, upravo za vrijeme odsustva tužiteljice zatvorio, a tužiteljica ni nakon ranije ukidne odluke ovoga ne predlaže dokaze koje bi ukazivale na mogućnosti tuženika da bez većih zahvata u proces poslovanja na isto radno mjesto rasporedi drugu djelatnicu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao okolnosti time nastalog poremećaja u poslovanju. Osim toga, sama mogućnost da poslodavac i rasporedi drugog djelatnika na isto mjesto rada tužiteljice, ne znači samim time da ne bi došlo do poremećaja u poslovanju već samom lančanom reakcijom koje bi takvo postupanje poslodavca izazvalo, jer bi se onda tog drugog radnika moralo zamijeniti drugim odgovarajućim radnikom.

33. U navedenom pravilnim se ukazuje pravni zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica svojim ponašanjem za vrijeme bolovanja na navedeni način zlouporabila korištenje bolovanja, što je kod tuženika dovelo do poremećaja u poslovanju, pa time i počinila težu povredu radne obveze što, i prema prosudbi ovog suda, opravdava odluku tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice.

34. Slijedom izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u ovom djelu.

35. Međutim, prema mišljenju ovog suda osnovano tužitelj pobija odluku o troškovima postupka iz razloga što istu nisu je pravilno donio prvostupanjski sud, jer u ovom slučaju tuženiku zastupan po punomoćniku, odvjetniku pripada na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira koliko je radnji poduzeo u visini od 200bodova. Ovo stoga, jer se prvenstveno radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, a ne o procjenjivom predmetu iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, bez obzira što je zatražena i naknade plaće. Navedeno u ovom slučaju ne može biti osnova obračuna troška kao da bi se radilo o procjenjivom predmetu, jer se u ovom slučaju radi o zahtjevima radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanju na posao, što se ponovno ističe i u odnosu na te zahtjeve su se prvenstveno izvodili dokazi u postupku. No, obzirom na nepobijani dio troška, koji se odnosi na jednokratnu nagradu uz trošak očitovanja tuženika na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke (to je dva puta jednokratna nagrada od po 2.500,00 kn uvećano za PDV, te trošak sastava podneska temeljem Tbr. 8.1. Tarife od 5. 000,00 kn uvećano za PDV), tuženiku je valjalo priznati i dosuditi zatraženi trošak u visini od 11.250,00 kn uvećano za trošak medicinskog vještačenja od 1.000,00 kn, što sveukupno predstavlja ukupno trošak od 12.250,00 kn/1.625,85 €, a koji je iznos tužiteljice dužna naknaditi, dok je za više zatraženi iznos od 47.756,25 kn/6.338,34 € zahtjev tuženika za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan.

36. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, preinačiti odluku troškovima postupka i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 15. prosinca 2022.