REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 1852/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije
Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke
Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja Hita-Vrijednosnice d.d., OIB 32998446701, iz Zagreba,
Palmotićeva 2 i tužitelja Allianz Zagreb d.d., OIB 23759810849, iz Zagreba,
Heinzelova 70, koje zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv
tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji
tužitelja protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-5232/2015-2 od 19. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-446/2012 od 7. svibnja 2015., u sjednici održanoj 15.
prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja Hita-
vrijednosnice d.d. za isplatu iznosa od 242.000,00 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom od 3. listopada 2007. do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz
trgovačkih ugovora, a odbijen je i zahtjev tužitelja Allianz Zagreb d.d. za isplatu
iznosa od 261.800,00 kuna sa zateznom kamatom od 3. listopada 2007. do isplate
po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora. Ujedno je točkom II.
izreke naloženo tužitelju Hita-vrijednosnice d.d. naknaditi tuženici trošak u iznosu od

10.631,00 kuna. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo
tužitelju Allianz Zagreb d.d. naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 20.750,00
kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

- 2 - Rev 1852/2019-2

3. Protiv ove presude reviziju podnose tužitelji pozivom na odredbu članka 382.
stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,
s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog
zahtjeva u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje.

4. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski je sud odlučujući o reviziji, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP,
ispitao pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u
granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Iako su revidenti reviziju podnijeli i zbog revizijskog razloga bitne povrede
odredaba parničnog postupka, oni u reviziji ne ukazuju ni na jednu od tih povreda, pa
u takvim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba
parničnog postupka.

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete utemeljen na odredbi
članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 75/93, 92/96,
48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03, 199/03 i 79/07 - dalje: ZSDU) zbog činjenice
brisanja tužitelja iz depozitara Središnje depozitarne agencije d.d. kao imatelja
dionica koje brisanje tužitelji temelje na tvrdnji o nezakonito provedenoj privatizaciji
društva Pivovara d.d. Osijek koju je proveo Hrvatski fond za privatizaciju.

9. U prvostupanjskom su postupku bile nesporne slijedeće pravno odlučne činjenice:
- da je tužitelj Allianz Zagreb d.d. na dan 2. listopada 2007. bio imatelj 238 dionica
PVOS-R-A Pivovare d.d. Osijek, a tužitelj Hita - vrijednosnice d.d. bio imatelj
nematerijaliziranih vrijednosnih papira dionica oznake PVOS-R izdavatelja Pivovara
d.d. Osijek u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2006.,

- da je izvršeno brisanje ovih dionica iz depozitarija Središnje depozitarne agencije
d.d. kojih su imatelji tužitelji, a koje su oni inače kupovali u razdoblju od 2003. do

2006., jer su te dionice prestale postojati zato što su presudom Visokog trgovačkog
suda poslovni broj Pž-6271/01-4 od 2. veljače 2005. kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-442/04-11 od 7. srpnja 2004. utvrđene
ništetnim sve odluke glavnih skupština Pivovare d.d. Osijek donesene u razdoblju od

16. prosinca 1996. do 30. rujna 2003. zbog toga što je utvrđeno da pretvorba
društvenog poduzeća Pivovara u dioničko društvo nije pravilno provedena te da su
posljedice takvih odluka vraćanje u stanje iz 1992.,

- da je postupak pretvorbe Pivovare Osijek vodila najprije Agencija za restrukturiranje
i razvoj, pravni prednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, koja je rješenjem od 17.
studenoga 1992. utvrdila vrijednost društvenog kapitala Pivovara d.d. Osijek te je
potom po službenoj dužnosti rješenjem od 25. srpnja 1994. obvnovljen postupak
davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu tog društva pa je dopunjeno i

- 3 - Rev 1852/2019-2

izmijenjeno rješenje od 17. studenoga 1992. koje je rješenje Upravni sud odlukom od 5. svibnja 1999. ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak,

- da je nakon toga Hrvatski fond za privatizaciju u ponovljenom postupku donio
rješenje od 13. ožujka 2001. kojim je ponovno dopustio obnovu postupka i procijenio
novu vrijednost društvenog kapitala Pivovare d.d. Osijek, ali je i to rješenje poništeno
presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 13. studenoga 2003.,

- da je Pivovara d.d. Osijek prvi put upisana kao dioničko društvo u sudski registar

30. prosinca 1996. temeljem odluke glavne skupštine od 16. prosinca 1996.
donesene temeljem akta Hrvatskog fonda za privatizaciju koji je poništen.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su ocijenili da eventualne
greške koje tijelo državne uprave ili tijelo s javnim ovlastima počini u povjerenim im
poslovima ne upućuju na zaključak da se radi o nezakonitom radu te pravne osobe s
javnim ovlastima jer bi to značilo da bi svaka odluka tijela državne uprave ili pravne
osobe koja ima javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, a koju bi
drugostupanjsko tijelo poništilo ili stavilo izvan snage, predstavljala nezakoniti rad i
time osnovu za naknadu štete u smislu odredbe članka 13. ZSDU.

11. Neutemeljeno tužitelji osporavaju pravilnost primjene materijalnog prava kod
odbijanja njihovih tužbenih zahtjeva. Naime, u smislu odredbe članka 13. ZSDU, za
štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci koja nastane nezakonitim ili
nepravilnim radom tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave,
odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne
uprave odgovara i takvu štetu naknađuje Republika Hrvatska. Pretpostavka za
naknadu pričinjene štete je, između ostalog, i nezakonit rad. Tužitelji, u bitnom,
smatraju da im je Hrvatski fond za privatizaciju kao tijelo s javnim ovlastima počinio
štetu nezakonitim radom jer je donosio odluke koje je kasnije Upravni sud Republike
Hrvatske ili Ustavni sud Republike Hrvatske ukidao ili poništavao, a što je dovelo do
brisanja dionica tužitelja.

11.1. Prema ocjeni revizijskog suda, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da
se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom radu Hrvatskog fonda za privatizaciju
zato što je to tijelo u propisanom postupku, sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih
poduzeća, provodilo postupak i donosilo odluke koje su nakon toga, u preispitivanju
po pravnim lijekovima i pravnim sredstvima bile ukidane ili poništene. To ne može
predstavljati nezakoniti rad tijela državne uprave odnosno pravnih osoba koje imaju
javne ovlasti jer bi, kako pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, to značilo da
svaka odluka upravnog tijela kojU bi bila drugostupanjsko upravno tijelo ili nadležni
upravni sud poništio ili stavio izvan snage predstavljala nezakoniti rad. To nije
prihvatljivo jer su tužitelji prilikom stjecanja predmetnih dionica spornih dionica mogli
provjeriti u kojoj je fazi postupak kod nadležnog suda u vezi davanja suglasnosti na
pretvorbu društvenog poduzeća Pivovara Osijek.

11.2. U takvim okolnostima revizijski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju
postupanje Hrvatskog fonda za privatizaciju, u kojem postupanju su njegove odluke
ukidane ili poništavane, a koje nisu bile niti konačne u trenutku stjecanja dionica
tužitelja, ne predstavlja nezakoniti rad, slijedom čega ne postoji niti odgovornost
tuženice za naknadu eventualne štete temeljem odredbe članka 13. ZSDU. Pritom

- 4 - Rev 1852/2019-2

ovaj sud prihvaća i zaključak drugostupanjskog suda da se eventualne pogreške koje
tijelo državne uprave ili tijelo s javnim ovlastima počini u primjeni postupovnog ili
materijalnog prava ispravljaju u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne
predstavljaju nezakonit ili nepravilan rad u smislu spomenute zakonske odredbe.

12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je obaju tužitelja valjalo odbiti temeljem odredbe članka 393. ZPP.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća: Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb316-b8db2

Kontrolni broj: 0a9f3-6ff3d-624a9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.