- 1 -              Rev 1078/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1078/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz S., OIB: … , koju zastupa punomoćnica I. S. odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. d.o.o., Z., OIB: … , te tuženika E. o. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. T. odvjetnica u Z., radi naknade, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1057/2021-2 od 29. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-413/2019-63 od 9. lipnja 2021., u sjednici održanoj 15. prosinca 2022.

 

 

p r e su d i o  j e

 

              I. Prihvaća se revizija tužiteljice, u dijelu u toč. III. i IV. izreke preinačuje se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1057/2021-2 od 29. studenoga 2021. i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika E. o. d.d. i u odnosu na tog tuženika u dijelu u toč. I. i III. izreke potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-413/2019-63 od 9. lipnja 2021.

 

              II. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tuženici naknadi troškove prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu od 4.551,00 kn ili 604,02 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženicima je naloženo tužiteljici solidarno isplatiti 18.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 2.750,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 18.400,00 kn za razdoblje od 11. kolovoza 2017. do 24. rujna 2017.(toč. II. izreke) te je naloženo tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 13.951,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika Z. d.d. te je u odnosu na njih potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je prihvaćena žalba tuženika E. o. d.d. te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u odnosu na tog tuženika tužbeni zahtjev odbijen te je tužiteljici naloženo tom tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.362,50 kn (toč. III. i IV. izreke).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd1484/2022-2 od 20. travnja 2022. dopustio tužiteljici podnošenje revizije protiv presude u odnosu na pitanje

 

„Je li u parnici za naknadu štete zbog tjelesne ozljede i narušavanja zdravlja, a koja šteta nastane uporabom motornog vozila prijevoznika, putnicima u tom vozilu u javnom prometu koji su sklopili ugovor o prijevozu, pasivno legitimiran osiguratelj kod kojeg je to motorno vozilo prijevoznika osigurano od automobilske odgovornosti?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu u toč. III. i IV izreke reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), podnijela tužiteljica i to zbog materijalnopravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku u pobijanom dijelu.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete iz automobilske odgovornosti usmjeren protiv tuženika Z. d.d., kao vlasnika vozila, i tuženika E. o. d.d., kao osiguratelja tog vozila iz automobilske odgovornosti.

 

8. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika primjenom odredbi čl. 2. st.1. toč. 1. i čl. 18. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOP), pri čemu je otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika E. o. d.d. temeljen na tvrdnji da policom osiguranja od automobilske odgovornosti nije propisana pokrivenost naknada štete kakva je predmetna za putnike u autobusu.

 

9. Drugostupanjski sud prihvatio je žalbu tuženika i zaključio da policom osiguranja od automobilske odgovornosti nisu pokrivene štete koje pretrpi putnik u vozilu, uz obrazloženje da iz sadržaja police od automobilske odgovornosti broj 08101213167, koja je važila u vrijeme štetnog događaja, proizlazi da su istom policom od posljedica nesretnog slučaja bili osigurani vozač i 32 putnika i to: za slučaj smrti svotom od 40.000,00 kn te za slučaj trajnog invaliditeta svotom od 80.000,00 kn, a kako kod tužiteljice nije nastupio trajni invaliditet, da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

10. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).

 

11. Podnoseći reviziju zbog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena tužiteljica ističe postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 697. st. 1. i 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11- dalje: ZOO), te iz čl. 22. ZOP.

 

12. Prvostupanjski sud, tužbeni zahtjev sadržajno prihvatio je zaključivši o postojanju obveze tuženika E. o. d.d. iz automobilske odgovornosti, pri čemu se doduše pozvao i na odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. ZOP-a i čl. 17. st. 1. ZOP-a.

 

12.1. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 1. ZOP-a jedno od obveznih osiguranja u prometu je i osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja.

 

12.2. Odredbom čl. 17. st. 1. ZOP-a propisano je da su vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja.

 

13. Drugostupanjski sud o osnovanosti zahtjeva odlučivao je kroz navedene odredbe.

 

14. Osnovana je tvrdnja revidentice je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o odgovornosti tuženika E. o. propustio odlučiti kroz odredbe čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOP-a i čl. 22. ZOP-a.

 

14.1. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOP-a propisano je da je jedno od obveznih osiguranja u prometu i osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti),

 

14.2. Prema odredbi čl. 22. ZOP-a, kojom je razrađena odredba čl. 2. st. 1. toč. 2. ZOP-a, vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari (st. 1.), a ugovorom o osiguranju iz stavka 1. toga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta (st. 2.).

 

15. Osnovana je tvrdnja revidenitice da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, unatoč činjeničnim navodima tužbe iz kojih proizlazi da tužiteljica zahtjev prema tuženiku E. o. d.d. temelji na osiguranju od automobilske odgovornosti, osnovanost zahtjeva ocjenjivao kroz odredbe čl. 2. st. 1. toč,. 1. ZOP-a (ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja).

 

16. Osnovana je i tvrdnja revidentice da postojanje sklopljenog ugovora od posljedica nesretnog slučaja ne isključuje odgovornost osiguratelja iz osiguranja automobilske odgovornosti, kako je to prihvativši tvrdnje osiguratelja, zaključio drugostupanjski sud.

 

17. Dakle, odgovor na naznačeno pitanje glasi:

 

Osiguratelj koji je s vlasnikom vozila koje sudjeluje u javnom prometu sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, a ujedno i ugovor o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, za štetu nastalu putnicima u vozilu odgovara po oba ugovora o osiguranju, a odgovornosti se međusobno ne isključuju.

 

18. Slijedom iznesenog drugostupanjski sud je preinačivši prvostupanjsku presudu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o (ne)osnovanosti zahtjeva odlučio primjenom odredbi o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, a nije o osnovanosti zahtjeva odlučio (kao prvostupanjski sud), u okviru činjeničnih navoda tužbe, odlučio na temelju odredbi o osiguranju od automobilske odgovornosti (čl. 2. st. 1. toč. 2. i 22. ZOP-a).

 

19. Budući da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i presuditi kao u izreci.

 

20. Kako je tužiteljica uspjela s revizijom valjalo joj je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a dosuditi troškove prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosima pravilno zahtijevanim u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

 

Zagreb, 15. prosinca 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.