-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1033/2022-6

Poslovni broj: 4 Us I-1033/2022-6

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja N. K. iz G., OIB:…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenica D. J., službena osoba, radi invalidske mirovine, 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe KLASA: UP/II 141-02/21-01/03121225838, URBROJ: 341-99-05/3-21-9138 od 27. srpnja 2022.

 Obrazloženje 

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/21-01/03121225838, URBROJ: 341-99-05/3-21-9138 od 27. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B. KLASA: UP/I 141-02/21-02/03121225838, URBROJ: 341-16-05/3-21-13467 od 11. studenoga 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti nastale izvan tih okolnosti, počevši od 1. veljače 2020. u svoti od 2.555,30 kn mjesečno. Umjesto te mirovine određena je najniža mirovina u svoti od 3.046,30 kn mjesečno, od 1. srpnja 2020. - 3.089,47 kn mjesečno, od 1. siječnja 2021. - 3.106,83 kn mjesečno te od 1. srpnja 2021. - 3.183,38 kn mjesečno. Isplata najniže mirovine pripada tužitelju od 1. veljače 2020., a isplaćivati će je Zavod, unatrag. Svota mirovine određena ovim rješenjem obračunati će se sa svotama mirovine isplaćenih na temelju rješenja broj: 15294 od 4. svibnja 2015., koje se ovim rješenjem mijenja.

2.              Tužitelj u tužbi navodi da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjen Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te se poziva na presudu ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-1511/2020-4 od 15. ožujka 2021. u kojoj se navodi da je tužitelju mirovina priznata 31. prosinca 2013. po starom Zakonu. Navodi kako je tužitelju status branitelja – dragovoljca priznat po novom Zakonu, ali je iz razdoblja od 1990.-1992. odnosno iz razdoblja prije ostvarenog prava na mirovinu. Smatra relevantnim utvrditi prema kojem propisu je tužitelj ostvario status branitelja – dragovoljca i ima li pravo na „dragovoljački dodatak“. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s zakonskim propisima, te se poziva na obrazloženje osporavanog rješenja. U vezi tužbenih navoda ističe da je povodom zahtjeva tužitelja od 9. siječnja 2020., odnosno u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 4 UsI-1511/2020-4 od 15. ožujka 2021. tužitelju rješenjem Područnog ureda u Slavonskom Brodu broj: 15294 od 11. studenoga 2021., kao hrvatskom branitelju dragovoljcu određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovana djelom kao posljedica 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% izvan tih okolnosti, ali je kao povoljnija određena najniža mirovina prema odredbi članka 49. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje. ZOHBDR) počevši od 1. veljače 2020. U odnosu na primjenu članka 35. ZOHBDR-a navodi da su pravilno osobni bodovi povećani u skladu s tom odredbom prema broju dana provedenih u borbenom sektoru (402 dana) za 12% i na temelju priznatog statusa dragovoljca za 10%, pa osobni bodovi za izračun tog dijela mirovine pravilno iznose 21,1166, pa su tužbeni  navodi neosnovani. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 7. prosinca 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) u odsutnosti tužitelja, na kojoj je opunomoćenica tuženika ostali pri svim dotadašnjim navodima.

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj korisnik prava na invalidsku mirovinu zbog trajnog gubitka radne sposobnosti dijelom uzrokovane 20% bolešću zadobivenom u obrani usvereniteta Repubike Hrvatske, a dijelom 80%  bolešću izvan tih okolnosti počevši od 31. prosinca 2013. u svoti od 1830,60 kn mjesečno, umjesto kojeg mu je određena najniža mirovina u svoti od 2465,10 kn mjesečno prema odredbama Zakona  pravima hrvatskih braniteja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novne, broj 174/04. do 92/14.).

7.               Zahtjevom od 9. siječnja 2020. zatražio je preračun, odnosno ponovno određivanje invalidske mirovine na temelju novoutvrđenog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata, budući da je taj status stekao naknadno, što proizlazi iz zahtjevu priložene potvrde Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Područnog odsjeka za poslove obrane S. B. KLASA: 034-04/20-01/03, URBROJ: 512M2-80-20-18 od 8. siječnja 2020. prema kojoj je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., od 7. siječnja 1992. do 21. srpnja 1002. i od 27. rujna 1992. do 15. studenoga 1992.

8.              U ponovnom postupku određenom presudom ovoga Suda poslovni broj: 4 UsI-1511/2020-4 od 15. ožujka 2021. prvostupanjsko tijelo je u odnosu na primjenu odredbe članka 49. ZOHBDR-a, koji regulira pravo na najnižu mirovinu trebalo utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete za preračun već ranije priznate najniže mirovine, imajući pri tome u vidu ostvareni staž u dvostrukom trajanju.

9.              Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 11. studenoga 2021. tužitelju je nesporno određena najniža mirovina počevši od 1. veljače 2020. u svoti koja od 1. srpnja 2021. iznosi 3.183,38 kn, a tužitelj je istim nezadovoljan je smatra da je iznos mirovine jednak onome koji je primao i bez priznatog statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca, pa da je izračun pogrešan, odnosno da ima pravo na „dragovoljački dodatak“, a da mu isti nije uračunat.

10.              Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju u ukupan mirovinski staž uračunato i razdoblje staža od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. kojeg je tužitelj ostvario kao hrvatski branitelj – dragovoljac, kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite, pa ukupan staž osiguranja iznosi 28 godina, 5 mjeseci i 19 dana. Tom stažu je pridodan staž iz članka 32. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13. do 84/21.) u trajanju od 3 godine, 7 mjeseci i 26 dana, pa ukupan staž iznosi 32 godine, 1 mjesec i 15 dana.

11.              Prema članku 35. ZOHBDR-a., hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, pripadniku borbenog sektora, koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, osobni bod povećava se ovisno o vremenu provedenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru, i to od 361 do 480 dana za 12%.

12.              Budući da tužitelj ima 402 dana provedena u borbenom sektoru, a što ne osporava, osobni bodovi su mu pravilno povećani u skladu s odredbom članka 35. ZOHBDR-a za 12%. K tome, i na temelju priznatog statusa dragovoljca za 10% pa osobni bodovi za izračun tog dijela mirovine iznose 21,1166 i izračun najniže mirovine tužitelja je pravilan.

              13.              Slijedom iznesenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani te nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje. Stoga je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 15. prosinca 2022.

                                                                                                               Sutkinja

                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).