1              Poslovni broj: Gž-1336/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-1336/2022-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. B., OIB: …, iz B., 2. V. L., OIB: …, iz B., 3. A. V., OIB: …, iz B., 4. D. O., OIB: …, iz B., i 5. Ž. V., OIB: …, iz B., svi zastupani po punomoćniku J. K., odvjetniku u C., protiv tuženika 1. I. J., OIB: …, iz T., 2. C. J., OIB: …, iz T., oboje zastupani po punomoćnici B. C. C., odvjetnici u Z. i 3. G. D., OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 11 P-176/22 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 11 P-176/22 od 8. srpnja 2022.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pod točkom II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine katastarske oznake kat. čest. 1757/13, zgr. 3153, zk. ul. 1415 k.o. D., u naravi zgrada površine 329 m2, na adresi u D. i to vlasnici stana, kao posebnog dijela te zgrade, s neodređenim omjerom, na III. katu zgrade ukupne površine 85,16 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, i to B. B., OIB: …, B., O. Ž. 12/44, za 4/8 dijela, V. L., OIB: …, B., za 1/8 dijela, A. V., OIB: …, B., za 1/8 dijela, D. O., OIB: …, B., za 1/8 dijela i Ž. V., OIB: …, za 1/8 dijela prava vlasništva, a tuženici su dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u cijelosti, u utvrđenim suvlasničkim dijelovima.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u preostalom dijelu zahtjeva."

 

2.              Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelji zahtijevaju da ih se ovlasti, u svrhu uknjižbe predmetnog stana, izraditi tlocrt stana i ovjeriti ga kod nadležnog upravnog tijela te ishoditi kod istog tijela potvrdu da predmetni stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu kao poseban dio zgrade povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine, sve bez ikakvog sudjelovanja tuženika.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 75.206,36 kuna."

 

3.              Tužitelji pobijaju presudu u dijelu pod točkom II. izreke i rješenje pod točkom II. izreke, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), te predlažu da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

 

4.              Tuženici pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje pod II. izreke, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlažu da se presuda i rješenje preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev odnosno tuženicima dosudi trošak postupka, podredno da se iste ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

5.              U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji su osporili navode žalbi uz prijedlog da se odbiju kao neosnovane.

 

6.              U odgovoru na žalbu tužitelja i tuženika 3., tuženici 1. i 2. su osporili navode žalbi uz prijedlog da se iste odbiju kao neosnovane.

 

7.              Žalbe su neosnovane.

 

8.              Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, propisane odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

9.              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasne i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Nadalje, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, budući da presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev.

 

10.              Predmet spora je vlasništvo stana površine 119,83 m2, u nekretnini označenoj kao čest. zgr. 3153 izgrađenoj na čest. zem. 1757/13 sve k.o. D. i ishođenje dozvole za upis stana u zemljišne knjige.

 

11.              Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je utvrdio:

- da su prednici tužitelja S. i J. V. kao kupci sklopili ugovor o prodaji 16. studenog 1970. s prodavateljem PZGSZ S. D. i da je predmet ugovora kupoprodaja trosobnog stana u zgradi koju prodavatelj kao investitor gradi na kč. br. 1757/13 površine 85,16 m2, za cijenu od 260.000,00 DIN,

- da su prednici tužitelja S. i J. V. 17. lipnja 1971. sklopili Aneks ugovora s PZGSZ S. D. iz kojeg proizlazi da je za stan ugovorena kupoprodajna cijena od 290.000,00 DIN i da su kupci već platili cijenu od 260.000,00 DIN, dok su u obvezi razliku od 30.000,00 DIN uplatiti najkasnije do 1. rujna 1971., te da će se nakon konačnog obračuna zgrade utvrditi definitivna cijena stana i dati kupcu valjana dozvola za uknjižbu prava vlasništva,

- da je naloženo izvođaču radova da S. V. preda ključeve predmetnog stana,

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je u zk. ul. 1415 k.o. D. 1. zemljišnoknjižno biće upisana čest. zem. 1757/13 kao vrt, a kao 2. zemljišnoknjižno biće čest. zgr. 3153 kao zgrada bez zemljišta,

- da je na čest. zem. 1757/13 uknjiženo i to 1960. društveno vlasništvo, organ upravljanja Narodni odbor Općine D., dok je na čest. zgr. 3153, 1989. pod poslovnim brojem Z-999/89 na temelju dozvole za upotrebu objekta Komiteta za komunalne i stambene poslove Općine D. uknjiženo društveno vlasništvo čiji je nositelj prava korištenja Općina D.,

- da iz navedenog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je zgrada u kojoj se nalazi sporni stan, kao i zemljište na kojoj je zgrada izgrađena bila društveno vlasništvo sve do 8. listopada 1991. kada je isti kao institut prestao postojati u novom društvenopolitičkom uređenju Republike Hrvatske,

- da je Z. K. stekao vlasništvo stana na temelju pravomoćne presude poslovni broj P-824/07 od 28. lipnja 1994., te da se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, ali da je u ponovljenom postupku odbijen s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je vlasnik stana s tim da je u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva istog prekrižen i stavljena je oznaka "pogrešan upis",

- da su tuženici 1. i 2. sa Z. K. zaključili ugovor o prodaji spornog stana 1. veljače 1996.,

- da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-234/09 od 29. prosinca 2010. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv Z. K. i I. J. na utvrđenje da je ništetan Ugovor o prodaji od 1. veljače 1996. kao i radi uknjižbe prava vlasništva I. J.,

- da predmetni stan nije upisan u zemljišne knjige,

- da su tužitelji u posjedu predmetnog stana od siječnja 2013., a nakon iseljenja tuženika 1. i 2.

 

12.              Odredbom članka 1. Zakona o vlasništvu nad dijelovima zgrada ("Službeni list SFRJ", broj 43/65 i 57/65), propisano je da posebni dijelovi zgrade mogu biti u građanskom vlasništvu ili u društvenom vlasništvu (etažno vlasništvo).

 

13.              Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o vlasništvu nad dijelovima zgrada propisano je da na posebnom dijelu zgrade u društvenom etažnom vlasništvu pravo raspolaganja stječe općina ako je društveno vlasništvo ustanovljeno nacionalizacijom ili konfiskacijom, a u ostalim slučajevima društveno-politička zajednica ili radna organizacija koja je dala sredstva za izgradnju, kupnju ili zamjenu tog posebnog dijela zgrada, dok je stavkom 2. propisano ako je nakon stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji i najmu zgrada i građevinskog zemljišta društveno-politička organizacija i udruženje građana dalo sredstva za izgradnju ili kupnju stambene zgrade koja po tom zakonu postaje društveno vlasništvo, ta organizacija ili udruženje stječe pravo raspolaganja na posebnim dijelovima takve zgrade. Stavkom 3. je propisano da nositelj prava raspolaganja posebnim dijelom zgrade ovlašten je da to pravo prenese uz naknadu ili bez naknade na drugu društveno pravnu osobu, da posebni dio zgrade otuđi građaninu ili građansko-pravnoj osobi u granicama zakona kao i da takav dio zgrade daje na korištenje sa svim pravima i obvezama na koje po ovom zakonu ima građanin, vlasnik posebnog dijela zgrade.

 

14.              Pravo raspolaganja prema ovom sadržaju, određen u članku 3. stavku 3. ovog Zakona može se definirati kao imovinsko stvarno pravo na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu. Ovo pravo daje svom nositelju ovlaštenje da se može sam koristiti nekretninom, da može to svoje pravo korištenja prenositi na drugoga, da može raspolagati nekretninom tako da je može i otuđiti s društvenog vlasništva (članak 3. stavak 3. ovog Zakona).

 

15.              Nositelji prava raspolaganja posebnim dijelovima zgrada u društvenom etažnom vlasništvu mogu te dijelove otuđiti iz društvenog vlasništva građanima i drugim nositeljima građanskog vlasništva (društveno-političkim organizacijama, udruženjima građana i građanskim pravnim osobama) pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o prometu zemljišta i zgrada i to članka 5. stavak 3. ("Službeni list SFRJ" broj 43/65, 57/65 i 17/67).

 

16.              Prema citiranim odredbama Ugovor o prodaji od 16. studenog 1970. i Aneks tog ugovora od 17. lipnja 1971. je valjani pravni posao. Stoga je sporni stan bio u istinitom, poštenom i zakonitom posjedu prednika tužitelja kroz razdoblje od 1970. do 1991., a nema dokaza da bi nakon 1991. netko stekao vlasništvo na istom, to su tužitelji stekli vlasništvo predmetnog stana dosjelošću.

 

17.              Naime, odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99) ukinut je ranije važeći članak 388. stavak 4. ZV-a koji glasi: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana".

 

18.              Nakon toga Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu ("Narodne novine", broj 114/01) nadodan je novi stavak 4. odredbe članka 388. koji sada glasi: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana".

 

19.              Iz stanja spisa proizlazi da su se tužitelji u svom činjeničnom opisu tužbe pozvali na posjed svojih prednika S. i J. V. koji su ugovorom o prodaji, odnosno Aneksom tog ugovora kupili predmetni stan.

 

20.              Unatoč odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a, cijeneći obrazloženje odluke Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. koje je ovaj sud već u obrazloženju citirao, kao i prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, izraženom u čitavom nizu odluka, odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta je te kasnije promijenjena kako bi se zaštitila prava trećih osoba.

 

21.              Stoga u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba koje bi bile inkotatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme koje je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

 

22.              Za navesti je da su tuženici 1. i 2. nakon kupnje stana od Z. K. 1. veljače 1996. u posjedu tog stana, međutim, isti nisu savjesni posjednici još od 1. lipnja 2000. kada je podnijeta tužba radi iseljenja istih.

 

23.              Iz stanja spisa proizlazi da su tuženici 1. i 2. nakon kupnje predmetnog stana površine 85,16 m2 vršili adaptaciju i nadogradnju istog 1997., do površine 119,38 m2, s tim da su tužitelji u posjedu od 119,38 m2 od siječnja 2013.

 

24.              Prema odredbi članka 156. ZV-a dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, ne može se steći pravo vlasništva, osim ako nije nešto drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

 

25.              Osoba koja vrši dogradnju nekretnine na dijelu koji je u suvlasništvu stranaka, a za isto nema suglasnost i odobrenje svih suvlasnika, ne može samom dogradnjom steći vlasništvo tog dijela (članak 41. ZV-a).

 

26.              Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

27.              Na žalbene navode tuženika vezano za prigovore promašene pasivne legitimacije za navesti je da se vodi postupak pod poslovnim brojem P-47/17 u pravnoj stvari tužitelja ovdje tuženika 1. i 2. protiv Grada D., za isplatu izvršenih ulaganja u stan pa su isti pasivno legitimirani. Tuženik pod 3. je pasivno legitimiran jer nije brisan kao vlasnik preostalog dijela kat. čest. 3153 (zgrada) zk. ul. 1415 k.o. D., odnosno zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan kao posebni dio zgrade, povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine.

 

28.              S obzirom da se tuženik 3. u odgovoru na tužbu usprotivio navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, to su neosnovani žalbeni navodi istog u svezi njegovog oslobađanja od plaćanja troškova postupka.

 

29.              Za navesti je da su Ugovor o prodaji od 16. studenog 1970. i Aneks tog ugovora od 17. lipnja 1971. izvršeni, a što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio, kao i da je poštivana odredba članka 5. ZPP-a, koja odredba se retroaktivno primjenjuje sukladno odredbi članka 107. stavak 2. ZID ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22).

 

30.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

 

31.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

32.              Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

33.              Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi rješenje u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 15. prosinca 2022.