REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-3833/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja BIRO STAN – UPRAVLJANJE d.o.o., Šibenik, Obala Hrvatske
ratne mornarice 2, OIB 02636451071, kao upravitelja suvlasnika stambene zgrade u
Šibeniku, Stjepana Radića 56/A, kojeg zastupa punomoćnik Borivoje Mitrić, odvjetnik
u Šibeniku, Stjepana Radića 31, protiv tuženika MINISTARSTVO DRŽAVNE
IMOVINE, Zagreb, Dežmanova 10, OIB 95555881478, kojeg zastupa Općinsko
državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana
Radića 81, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda
u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-209/2022-3 od 17. lipnja

2022., 15. prosinca 2022.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog
suda Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj Povrv-209/2022-3 od 17. lipnja

2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski sud je
odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke rješenja) i ukinuo platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika poslovni
broj Ovrv-976/2019 od 13. lipnja 2019. (točka II. izreke rješenja). Tako je
prvostupanjski sud riješio primjenom odredbe članka 83. stavka 5. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) jer je tužitelj, premda je
rješenjem suda od 25. svibnja 2022. pozvan da u roku od 8 (osam) dana uredi tužbu
i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s obzirom na to da tuženik
kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stranka u postupku, nije u sudskom
roku ispravio tužbu premda ga je sud u navedenom rješenju upozorio da će tužba biti
odbačena ako u roku kojeg je odredio sud ne postupi po tom rješenju.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga u cijelosti zbog bitne
povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
Žalitelj u žabi u bitnom ističe da ga je sud rješenjem od 25. svibnja 2022. pozvao da

Poslovni broj: 28 Pž-3833/2022-2 2

uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s obzirom da
tuženik kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stanka u postupku, a kako bi se
postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku. Međutim,
budući da tužitelj u roku nije postupio po nalogu suda, sud je odbacio tužbu sukladno
članku 83. stavku 5. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj smatra da sud nije
pravilno primijenio odredbu članka 85. stavka 1. Zakona o parničnom postupku jer
nije poduzeo mjere da nastavi postupak s osobom koja može biti stranka u postupku.
Naime, Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine”
broj 85/20) koji je stupio na snagu 23. srpnja 2022., dakle nakon pokretanja ovog
postupka, je u članku 35. stavku 4. propisano da stupanjem na snagu tog Zakona
prestaje s radom Ministarstvo državne imovine, a poslove iz njegova djelokruga
preuzima Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Žalitelj
stoga smatra da je sud mogao utvrditi da je Ministarstvo državne imovine tijelo
državne uprave Republike Hrvatske prestalo postojati te shodno tome nastaviti
postupak s Republikom Hrvatskom koja je uostalom i vlasnik svih državnih
nekretnina, a ne njezina ministarstva. Žalitelj ističe i da uz osobni identifikacijski broj
ministarstva kojeg dodjeljuje porezna uprava nije navedena Republika Hrvatska.
Osim toga, svoj stav da Ministarstvo državne imovine ne može biti stranka nije
primijenio prema zastupniku tuženika kojeg u osporenom rješenju označava
Općinsko državno odvjetništvo. Prema tome, sud je uvidom u evidenciju tijela koja
vode podatka o OIB-u tuženika i uvidom u e-komunikaciju sudova koji ministarstva
pogrešno navode bez naznake Republike Hrvatske te uvidom u Zakon o ustrojstvu i
djelokrugu tijela državne uprave i predmetni spis mogao utvrditi da je Ministarstvo
državne imovine prestalo postojati i da je tužitelj bio ovlašten nakon ukidanja
predmetnog rješenja o ovrsi dodatno urediti tužbu i odgovoriti na navode iz prigovora
ovršenika. Žalitelj stoga predlaže ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te
članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13 i 14. Zakona o parničnom postupku i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava
u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio
pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Prema članku 83. stavku 1. Zakona o parničnom postupku kad sud utvrdi da
osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se
nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će
poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti
stranka u postupku. Nadalje, stavkom 3. istoga članka Zakona o parničnom postupku
je propisano da sud može odrediti stranci rok za otklanjanje nedostataka iz stavka 1.
tog članka, dok je člankom 83. stavkom 5. Zakona o parničnom postupku propisano
ako se navedeni nedostaci ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno
protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene u postupku ako su zahvaćene

Poslovni broj: 28 Pž-3833/2022-2 3

tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

5. U ovom sporu tužitelj je u ovršnom prijedlogu podnesenom 6. lipnja 2019.
javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu kao ovršenika naznačio Ministarstvo državne
imovine (kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku), a prema tom
prijedlogu proizlazi da tužitelj potražuje neplaćena sredstva zajedničke pričuve za
zgradu koja se nalazi u Šibeniku, Stjepana Radića 56/A. Nakon što je navedeni javni
bilježnik izdao rješenje o ovrsi, Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je podnijelo
prigovor, te je spis (nakon što se Općinski sud u Šibeniku pravomoćnim rješenjem od

10. ožujka 2021. oglasio stvarno nenadležnim i ustupio spis Trgovačkom sudu u
Zadru, Stalnoj službi u Šibeniku) dostavljen prvostupanjskom sudu. Prvostupanjski je
sud ispitao tužbu te je, ocijenivši da tuženik kako je naznačen u ovršnom
prijedlogu/tužbi ne može biti stranka u postupku, sukladno odredbi članka 83. stavka

1. i 3. Zakona o parničnom postupku rješenjem poslovni broj Povrv-209/22 od 25.
svibnja 2022. pozvao tužitelja da u roku od 8 (osam) dana od dana dostave tog
rješenja uredi tužbu i tužbeni zahtjev na način da ispravno naznači tuženika s
obzirom na to da tuženik kako je naznačen (Ministarstvo) ne može biti stranka u
postupku, a kako bi se postupak mogao nastaviti u odnosu na osobu koja može biti
stranka u postupku; tim je rješenjem prvostupanjski sud ujedno upozorio tužitelja da
će ako ne postupi po tom rješenju ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu sukladno
odredbi članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku. Navedeno rješenje
tužitelj je uredno zaprimio 6. lipnja 2022. (što uostalom on ni ne osporava u žalbi), ali
u sudskom roku nije udovoljio nalogu suda slijedom čega je prvostupanjski sud donio
pobijano rješenje.

6. Prvostupanjski je sud pravilno donio pobijano rješenje. Naime, neovisno od
činjenice što je tijekom trajanja ovog postupka Ministarstvo državne imovine prestalo
s radom te je sukladno odredbi članka 35. stavka 4. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu
tijela državne uprave stupnjem na snagu tog Zakona 23. srpnja 2020. poslove iz
djelokruga tog Ministarstva preuzelo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva
i državne imovine (a na koju zakonsku odredbu se u žalbi pozvao žalitelj), niti jedno
ministarstvo (dakle, ni Ministarstvo državne imovine ni Ministarstvo prostornoga
uređenja, graditeljstva i državne imovine) nema stranačku sposobnost slijedom čega
ministarstvo ne može biti stranka u postupku u kojem tužitelj potražuje sredstva
zajedničke pričuve. Prema tome, a za razliku od na primjer, Centra za restrukturiranje
i prodaju koji jeste pravna osoba prema članku 21. stavku 1. Zakona o upravljanju
državnom imovinom („Narodne novine” broj 52/18) i koji kao takva ima stranačku (i
parničnu) sposobnost u smislu članka 77. stavka 1. Zakona o parničnom postupku,
ministarstvo (neovisno o kojem se ministarstvu radi) nema stranačku sposobnost.
Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbe članka

83. stavka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku pozvao tužitelja rješenjem od 25.
svibnja 2022. da u roku od 8 (osam) dana ispravi tužbu na način da ispravno naznači
tuženika kako bi se postupak mogao nastaviti u odnosu na osobu koja može biti
stranka u postupku. Međutim, budući da tužitelj u dodijeljenom mu roku nije ispravio
tužbu, unatoč tome što je predmetnim rješenjem upozoren na pravne posljedice
nepostupanja po tom rješenju, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe

Poslovni broj: 28 Pž-3833/2022-2 4

članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku odbacio tužbu i ukinuo platni
nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je sud mogao utvrditi da je
Ministarstvo državne imovine kao tijelo državne uprave Republike Hrvatske prestalo
postojati i shodno tome nastaviti postupak s Republikom Hrvatskom koja je uostalom
i vlasnik svih državnih nekretnina, a ne njezina ministarstva, ovaj sud napominje da
sud to ne može samoinicijativno učiniti jer bi to bilo protivno načelu dispozitivnosti iz
članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i
potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2.
Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 15. prosinca 2022.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak