Broj: Ppž-224/2022

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-224/2022

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća te Renate Popović i Drage Klasnića članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog L.K. zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenog L.K. podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, broj: 511-12-31-05-12-292/2021 od 7. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o   je

1.                 Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog L.K., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o mjeri opreza od 7.11.2021. broj 00916717.

2.               U ostalom dijelu odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog L.K. i prekršajni nalog se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

3.             Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni L.K. oslobađa se obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.               Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, broj: 511-12-31-05-12-292/2021 od 7. studenoga 2021., okrivljeni L.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen  novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. 

Istim prekršajnim nalogom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2.               Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljeni L.K. je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, prigovor prihvaća žalbom.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.

3.               Prigovor je djelomično osnovan.

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.               Okrivljeni L.K. u prigovoru ističe da mu je izrečena kazna prevelik izdatak i moli da mu se ista smanji, kao i trajanje zaštitne mjere jer mu vozilo treba radi prijevoza do fakulteta u Splitu, te napominje da je veći dio godine jedini vozač u obitelji od 6 članova.

6.               Ispitujući odluku o novčanoj kazni ovaj Sud smatra da je ista okrivljeniku pravilno izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu za taj prekršaj (za članak 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kn), te ovaj Sud izrečenu novčanu kaznu smatra srazmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Zbog težine prekršaja po ocjeni ovog Suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, a niti sam okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje da bi tako svoje navode učinio vjerodostojnima. Okrivljenik je upozoren ako u danom roku plati 2/3 izrečene kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

7.               Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je izdavatelj prekršajnog naloga pravilno okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Međutim, ovaj Sud je prihvatio žalbene navode okrivljenika o predugom trajanju zaštitne mjere za ovog, prama stanju spisa nekažnjavanog okrivljenika, te mu je smanjio trajanje zaštitne mjere na 4 mjeseca, dakle, u zakonom propisanom rasponu trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) držeći da će i tako izrečenom zaštitnom mjerom utjecati na okrivljenika da ne ponovi prekršaj.

Izricanje zaštitne mjere opravdava težina počinjenog prekršaja koji je jedan od težih prekršaja i zbog čega je nužno na neko, ali kraće vrijeme onemogućiti okrivljenika da sudjeluje u prometu.

8.               Odluka o oslobađanju plaćanja paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, jer bi po ocjeni ovog Suda plaćanje troškova postupka moglo dovesti u pitanje egzistenciju okrivljenika.

9.               Slijedom navedenog  odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. prosinca 2022.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Sinj u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.