1              P-319/2020-19

   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

P-319/2020-19

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužitelja F. S., OIB …, J., kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Z. i I. Z. B., odvjetnice u L., protiv tuženice Općine P., OIB …, P., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetniku u L., radi utvrđenja, bez održavanja rasprave, 15. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Utvrđuje se da je tužitelj jedini zakonski nasljednik iza pok. F. F. od F. iz F., umrlog …

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženice 26. svibnja 2020. podnio tužbu (ispravljena u podnesku od 2. rujna 2020.) radi utvrđenja da je jedini zakonski nasljednik iza pok. F. F. od F. iz F., umrlog 1. lipnja 1943. U obrazloženju tužbe je naveo da je rješenjem ovog suda, Stalne službe u Labinu, posl. br. O-11/2019 od 4. svibnja 2019. prekinut ostavinski postupak iza pok. F. F. od F. te je tužitelj upućen da pokrene parnicu protiv tuženice zbog spora o sastavu ostavine.

1. 1. U ostavinskom postupku koji je prethodio donošenju tog rješenja, javni bilježnik Rita Udovičić donijela je rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-310/2013 od 19. ožujka 2015. kojim je utvrdila ostavinsku imovinu iza ostavitelja koju čine nekretnine upisane u zk. ul. 1215 k. o. Pićan te je njegovim nasljednikom proglašen sin ostaviteljeve supruge odnosno tužitelj, i to u 1/2 dijela, dok je prema čl. 6., 20., 127. i 226. st. 4. Zakona o nasljeđivanju preostalih 1/2 dijela prešlo u vlasništvo Općine P. kao ošasna imovina. To je rješenje o nasljeđivanju po prigovoru tužitelja ukinuto, a na ostavinskoj raspravi održanoj 11. studenog 2019. doneseno je rješenje da će se spis vratiti sudu radi upućivanja u parnicu, budući da su sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.

1. 2. Tužitelj smatra da je jedini zakonski nasljednik iza ostavitelja jer da je za ostale nastupila zastara prava tražiti ostavinu. Ostavitelj je preminuo 1. lipnja 1943., bez oporuke. Bio je u braku s R. F. (R. F.) koji je prestao smrću ostavitelja. U braku nisu imali djece. Ostavitelja su nadživjeli otac F. F. i supruga R. F. (R. F.). Sve nekretnine je od smrti ostavitelja pa do smrti supruge ostavitelja 21. veljače 1998. posjedovala supruga koja se i smatrala vlasnicom nekretnina. R. F. je kasnije zaključila brak s M. S. u kojem su dobili sina F. S. odnosno tužitelja i kćer M. udanu T. Nakon smrti R. F. nekretnine je nastavio samostalno koristiti tužitelj. Dakle tužitelj je od 21. veljače 1998. u neprekinutom, savjesnom i samostalnom posjedu nekretnina.

1. 3. Prema tadašnjem Zakonu o nasljeđivanju 1/2 dijela ostaviteljeve imovine nasljeđivala je supruga, a 1/2 dijela roditelji ostavitelja. Otac ostavitelj F. F. umro je 1961., no za života, dakle od smrti ostavitelja 1943., te nekretnine nije koristio tako da je za njega kao i za njegove eventualne nasljednike nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu (čl. 144. Zakona o nasljeđivanju).

 

2. Tuženica je odgovor na tužbu iznijela na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2021. na kojem je navela da čini nespornim činjenice navedene u tužbi, a da odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prepušta sudu.

 

3. Sud je ocjenom izvedenih dokaza, odnosno pročitanih i razgledanih isprava u spisu, i to (povijesnog) izvatka iz zemljišne knjige, isprava pribavljenih iz ostavinskog spisa posl. br. O-11/2019 (rješenja o prekidu ostavinskog postupka posl. br. O-11/2019-5 od 4. svibnja 2020., rješenja posl. br. O-741/2015 od 20. prosinca 2018. kojim je djelomično ukinuto rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Rite Udovičić pos. br. O-310/13 od 19. ožujka 2015., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Rite Udovičić pos. br. O-310/13 od 19. ožujka 2015., zapisnika s ostavinskih ročišta kod javnog bilježnika Rite Udovičić od 26. rujna 2019., 17. listopada 2019. i 11. studenog 2019.), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s čl. 8. i čl. 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), bez održavanja glavne rasprave, odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

3. 1. Sud nije izvodio dokaze predložene po tužitelju saslušanjem svjedokinje M. T. i tužitelja, a nije ni pribavljao ostavinski spis iza pok. R. F. O-208/1998 (koji se kako to za sad izgleda „zagubio“) jer za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno.

 

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je jedini zakonski nasljednik iza pok. F. F. od F. iz F., umrlog 1. lipnja 1943., jer da su ostalim nasljednicima s obzirom na protek vremena od smrti ostavitelja (1943.) pa do pokretanja ostavinskog postupka (2013.), u smislu čl. 144. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55., 42/65., 52/71. i 52/73.; „Narodne novine“ br. 47/78., 71/91., 37/94. i 56/00.; dalje: ZN), protekli svi zakonski rokovi u kojima su mogli od njega, kao poštenog posjednika ostavinske imovine i sunasljednika, zahtijevati ostavinu.

 

5. Prema čl. 144. st. 1. i 2. ZN-a pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina. Radi se dakle o zastari prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ako se ostvaruje u ostavinskom postupku, a izvan ostavinskog postupka u parnici o nasljeđivanju.

5. 1. Zastara prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja ima taj učinak što se po proteku citiranih rokova ne može više ostvarivati pravo na nasljedstvo sudskim putem. Ako je zastara nastupila prije pokretanja ili u toku ostavinskog postupka, ostavinski sud je dužan, na prigovor ostalih nasljednika, utvrditi činjenicu da je nastupila zastara. To ima za posljedicu da se nasljednik čije je pravo zastarjelo ne uzima u obzir kao da se odrekao nasljedstva i u ime svojeg potomstva (čl. 136. st. 2. ZN-a; tako i Kreč-Pavić u Komentaru Zakona o nasljeđivanju sa sudskom praksom, „Narodne novine“, Zagreb, 1964.)

 

6. Ostavina u času smrti ostavitelja prelazi na nasljednike po sili zakona od kojeg trenutka nasljednici postaju vlasnici stvari i nosioci imovinskih prava, što su pripadala ostavitelju i imaju pravo njima raspolagati te isti ne trebaju čekati da njihovo svojstvo nasljednika i pravo nasljedstva bude utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, slijedom čega od tog trenutka počinje teći zastarni rok za zahtijevanje ostavine. Kako je pok. F. F. preminuo 1943., razvidno je da je do pokretanja ostavinskog postupka u 2013., njegovom nasljedniku, ocu F. F., odnosno zakonskim nasljednicima iza F. F., nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu prema tužitelju kao zakonskom nasljedniku i posjedniku predmetnih nekretnina koje čine ostavinu, pri čemu činjenica samostalnog, poštenog i savjesnog posjedovanja u ovom postupku nije osporena.

              6. 1. Uzimajući u obzir navedeno, kao i to da je kćer R. F., M. T., tužiteljeva sestra, ustupila je svoj nasljedni dio tužitelju, osnovan je postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj jedini zakonski nasljednik iza pok. F. F. od F. iz F., umrlog 1. lipnja 1943. jer on to doista je. Tužitelj koji se nalazi u posjedu ostavine kao nasljednik, ostao je pravim, konačnim (i jedinim) nasljednikom (i vlasnikom stvari), i to jer se drugi pretendenti na nasljedstvo (nasljednici iza F. F. umrlog 1961.) sa svojim zahtjevima nisu pojavili unutar rokova iz čl. 144. ZN-a propisanih za zastaru prava zahtijevati ostavinu kao nasljednici ostavitelja

 

7. Sukladno čl. 332.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), koji se na temelju čl. 107. st. 2. ZID ZPP/22 primjenjuje na postupke prije stupanja na snagu ZID ZPP/22 (19. srpnja 2022.), ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (čl. 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

7. 1. Tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, pa sud nakon održanog pripremnog ročišta i zaključenja prethodno postupka, sukladno citiranom čl. 332.a st. ZPP-a, nije zakazivano novo ročište, već je donio presudu i odlučio kao u izreci.

 

U Pazinu 15. prosinca 2022.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

 

DNA:

1. tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženica po pun.