Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1895/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. " d.d. iz S., zastupanog po opunomoćeniku E. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-2648/2021-11 od 22. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-2648/2021-11 od 22. ožujka 2022.
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20-01/140, urbroj: 513-04-21-2 od 20. svibnja 2021. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda u S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-20/2016-01/02111, urbroj: 513-007-17-01-2019-0014 od 27. studenog 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20-01/140, urbroj: 513-04-21-2 od 20. svibnja 2021. kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-20/2016-01/02111, urbroj: 513-007-17-01-2019-0014 od 27. studenog 2019. godine kojim je tužitelju u ponovnom postupku na utvrđenu osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 429.165,00 kn utvrđena obveza poreza na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 21.458,25 kn. Ujedno se utvrđuje da je tuženik dužan u roku od 15 dana od primitka pravomoćne odluke nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako u obrazloženju pobijane presude sud ne prihvaća stav tuženika da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku razreza poreza, u dokaznom postupku, a nakon obavljenog očevida na licu mjesta uz prisustvo ovlaštenog procjenitelja poreznog tijela kojim su utvrđeni svi elementi koji utječu na smanjenje tržišne vrijednosti, a isto tako u informacijskom sustavu poreznog tijela evidentiran je usporedan podatak o prijavljenoj i postignutoj cijeni metra kvadratnog slične nekretnine na približno istom području u približno isto vrijeme u iznosu od 9.668,07 kn. Radi se o poslovnom prostoru – skladištu u stanju za adaptaciju s priključkom za struju, stečenu u 2016. godini, u površini od 64 m2 u S., temeljem čega je cijena metra kvadratnog objekta utvrđena procjenom ovlaštenog procjenitelja u iznosu od 9.350,00 kn, sve primjenom odredbi članka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina. Smatra kako je sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio činjenično stanje na koje je pogrešno primijenio materijalni propis, odnosno pogrešno protumačio relevantne zakonske odredbe. Ističe kako sud utvrđuje da se obrazloženje tuženika ne može prihvatiti, jer iz sadržaja spisa predmeta poreznog tijela proizlazi da njemu ne prileže takvi usporedni podaci (ugovori o kupoprodaji i sl.), iz kojih bi bilo razvidno da li se oni odnose na kretanje tržišnih vrijednosti istih ili sličnih nekretnina na približno istom području osim što su u spisu priloženi izvodi iz informacijskog sustava Porezne uprave i korišteni kao usporedni podaci, da obrazloženje prvostupanjskog poreznog rješenja ne sadrži utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza vezano za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine te da tuženik nije iznio razloge rješavanju uspravne stvari vezano za utvrđenje visine porezne osnovice i razloge zbog čega nije prihvaćena kao tržišna vrijednost ona navedena u kupoprodajnom ugovoru te da on nije konkretno ocijenio (ne)osnovanim žalbene navode osim što je puko prepričao tijek dotadašnjeg upravnog postupka te citirao materijalni propis. Citira odredbe članka 9. i članka 17. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14. – dalje: ZoPNPN) te napominje kako je u konkretnom slučaju procjena pravilno izvršena temeljem članka 9. istog Zakona navodeći kako bez obzira što se sukladno članku 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina poredbenom metodom tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina, procjena je izvršena u ponovnom dokaznom postupku uz sudjelovanje vještaka kada je izvršen uvid u informacijski sustav Porezne uprave o prijavljenim i postignutim cijenama istih ili sličnih nekretnina u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu. Ističe da se porezno tijelo vezalo na parametre koji su dobiveni u svim poreznim postupcima razreza poreza za stjecanje istih ili sličnih nekretnina na istom lokalitetu u približno isto vrijeme, a dovoljan je samo jedan takav koji potvrđuje da je procijenjena vrijednost uistinu cijena koja se postiže na tržištu, odnosno da je prosječna cijena iz informacijskog sustava uistinu i tržišna vrijednost stečene nekretnine s pozivom na odredbe članka 9. ZoPNPN-a. Navodi kako prema obrazloženju osporenog i prvostupanjskog rješenja te Zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine je razvidno da je procjena tržišne vrijednosti pravilno izvršena i da nije utemeljena na neadekvatnim podacima, pa sud pogrešno smatra da te isprave, osim općenitih navoda o stanju zemljišta, ne sadrže podrobniji podatke odnosno razloge iz kojih bi bilo razvidno koja je metoda procjena korištena, na kojim je bitnim svojstvima konkretne nekretnina procjena obavljena i koji su kriteriji, odnosno parametri za procjenu korišteni, jer se radi o svim podacima o postignutim cijenama u postupcima procjene poreznog tijela na istom lokalitetu, u približno isto vrijeme stjecanja, a predmetni usporedni podatak na koji se porezno tijelo poziva, samo potvrđuje da je to uistinu takva kupoprodajna cijena. Smatra kako iz navedenog proizlazi da je sud predmetnu presudu donio temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, slijedom čega je pobijana presuda nezakonita, a radi čega predlaže drugostupanjskom sudu da donese presudu kojom će poništiti u cijelosti presudu prvostupanjskog suda i odbiti tužbu tužitelja protiv tuženika.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi kako tuženik u izjavljenoj žalbi samo paušalno ističe da je vrijednost predmetne nekretnine pravilno procijenjena, te da se ne osvrće na bit presude koju pobija, a to je da u spisu tuženika nema usporednih podataka, da nema podataka o stanju predmetne nekretnine, a nisu ocijenjena niti pravna i stvarna svojstva predmetne nekretnine, namjena, površina, način korištenja i uređenje površina prema prostorno-planskoj dokumentaciji, prava i tereti koji utječu na vrijednost, doprinosi, priključci, akti o gradnji, položajna obilježja, vrijeme čekanja, te druge posebnosti predmeta. Navodi kako tuženik paušalno otklanja gore navedene okolnosti koje prate predmetnu nekretninu na način da se korišteni podaci također odnose na cijene postignute u postupcima procjene poreznog tijela u istom lokalitetu u približno isto vrijeme. Navodi kako je sudska odluka koju tuženik pobija jasna, razumljiva i utemeljena na relevantnom materijalnom pravu, te predlaže da sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitivanjem zakonitosti pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) Sud je utvrdio da su osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka predmeta spisa je razvidno da je prvostupanjsko rješenje od 27. studenog 2019. porezno tijelo donijelo postupajući po presudi Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-165/18 od 20. veljače 2019.
U ponovnom postupku koji je pokrenut radi utvrđivanja tužiteljeve obveze plaćanja poreza na promet nekretnine oznake čest. zem. 6547/5, zk. ul. 4707, k.o. S., površine 45,90 m2, anagrafske oznake u S., koju je stekao na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog 10. ožujka 2016. s prodavateljem P. d.o.o., Ž..
7. Prvostupanjsko porezno tijelo se u obrazloženju spomenutog rješenja poziva na odredbe članka 9. stavak 1. ZoPNPN-a kojima je propisano da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.
8. Prema članku 9.a ZoPNPN-a ukoliko se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka prema članku 9. stavku 6. toga Zakona, niti se radi o postupcima stjecanja nekretnine iz članka 9. stavka 7. toga Zakona, procjena tržišne vrijednosti nekretnine provodi se vještačenjem stručne osobe koju imenuje pročelnik područnog ureda porezne uprave (stavak 1.), s time da je vlasnik, odnosno posjednik nekretnine obvezan ovlaštenoj osobi iz stavka 1. ovoga članka dopustiti pristup na zemljište i građevine radi procjene tržišne vrijednosti nekretnine (stavak 2.).
9. Stoga je u ponovnom postupku u predmetu utvrđivanja poreza prvostupanjsko tijelo postupajući po spomenutoj presudi Upravnog suda u Splitu utvrdilo tržišnu cijenu predmetne nekretnine očevidom na licu mjesta od strane ovlaštenog sudskog vještaka u Zapisniku od 20. rujna 2019. po kojem je utvrđena vrijednost poslovnog prostora u prizemlju površine 45,90m2 u S., u iznosu od 429.165,00 kn (9.350,00 kuna)m2.
Drugostupanjskim rješenjem tuženika od 20. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv spomenutog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana, uz obrazloženje da je u ponovljenom postupku razreza poreza, u dokaznom postupku nakon obavljenog očevida na licu mjesta sastavljen zapisnik o procjeni od strane ovlaštenog procjenitelja poreznog tijela kojim su utvrđeni svi elementi koji utječu na smanjenje tržišne vrijednosti. Isto tako u informacijskom sustavu poreznog tijela evidentiran je adekvatan usporedan podatak o prijavljenoj postignutoj cijeni metra kvadratnog slične nekretnine na približno istom području u približno isto vrijeme, u iznosu od 9.668,07 kuna/m2, a radi se o poslovnom prostoru – skladištu u stanju za adaptaciju s priključkom za struju, stečen u 2016. površine 64 m2 u S.
10. Prvostupanjski je sud osporenom presudom uvažio tužbeni zahtjev tužitelja, te poništio rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje kako iz sadržaja spisa predmeta poreznog tijela proizlazi da njemu ne prileže bilo kakvi usporedni podaci (ugovori o kupoprodaji i sl.) iz kojih bi bilo razvidno je li se oni odnose na kretanje tržišnih vrijednosti istih ili sličnih nekretnina na približno istom području, osim što su spisu priloženi izvodi iz informacijskog sustava porezne uprave korišteni kao usporedni podaci. Također da obrazloženje prvostupanjskog poreznog rješenja ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza vezano za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine, te da tuženik nije iznio razloge rješavanja upravne stvari vezano za utvrđenje visine porezne osnovice i razloge zbog čega nije prihvaćena kao tržišna vrijednost ona navedena u kupoprodajnom ugovoru. Također i da tuženik nije konkretno ocijenio (ne) osnovanim žalbene navode, osim što je puko prepričao tijek dotadašnjeg upravnog postupka, te citirao materijalni propis.
11. Suprotno zaključku iz presude prvostupanjskog suda, ovaj Sud je stajališta da su u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude činjenice potpuno i pravilno utvrđene, te da je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo.
12. Naime, postupajući sukladno ovlaštenjima iz citirane odredbe članka 9. i 9.a ZoPNPN-a porezno je tijelo u postupku ponovnog utvrđivanja poreza na promet nekretnina u konkretnom slučaju u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navelo kako su prilikom procjene uzeti elementi koji utječu na smanjenje tržišne vrijednosti kao što su starost, dotrajalost, zapuštenost, zaklonjen položaj, te je uzeta u obzir i opća ocjena stanja nekretnine (spisu prileži Zapisnik o procjeni vrijednosti nekretnine ovlaštenog sudskog vještaka od 20. rujna 2019.), te su korišteni usporedni podaci iz informacijskog sustava sličnih prostora po površinama i lokaciji.
13. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja je razvidno da je uvidom u informacijski sustav porezne uprave utvrđeno da je prodavatelj navedeni poslovni prostor stekao 3. studenog 2004. za ugovorenu cijenu od 308.357,35 kuna u razdoblju kada su tržišne vrijednosti nekretnina bile znatno manje u odnosu na 2018. kada je navedenu nekretninu prodao tužitelju za ugovorenu cijenu od 275.000,00 kn.
14. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga Suda, u provedenom je postupku provedena objektivna procjena tržišne vrijednosti u kojoj su korišteni kriteriji starosti, dotrajalosti, opće ocjene stanja nekretnine glede njene uporabe, te korištenjem usporednih podataka vrijednosti sličnih nekretnina u informacijskom sustavu.
15. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je neosnovano doveo u sumnju objektivnost provedene procjene tržišne vrijednosti navedene nekretnine, ocijenivši da u konkretnom slučaju činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2 i članka 57. stavka 1. ZUS-a poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a kako je tužitelj izgubio spor, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
U Zagrebu 15. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.