-1-

                                                                                                                                                                                                 Broj: Ppž-12017/2022

 

 

                              

                                                                                                                                                                                                                                           

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog C. C., kojeg brani P. M., odvjetnik u M. & M., Odvjetničkom društvo d.o.o.,  zbog prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 4., 5., 8., 18., 21, 40 i 46. i stavak 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, broj: 108/17. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog C. C., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijskoj inspektorata, KLASA: 440-08/22-04/24, od 8. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o  j e

 

Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog C. C., ukida se pobijano rješenje o prekršaju, glede prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 4. i stavak 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, činjenično opisanog u točki 7) izreke tog rješenja i predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

 

p r e s u d i o  j e

 

I               U povodu žalbe okrivljenog C. C., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 5., 8., 40 i 46. i stavak 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te se izriče:

 

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni C. C. (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskom rješenju o prekršaju)

 

oslobađa se optužbe

             

              da:             

              1) protivno odredbama članka 14. stavka 1., stavka 2. točke 2., stavka 7. točke 6. i stavka 9. točke 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i odredbama članka 11. stavka 3. točkama 1. i 4. Odluke o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize („Narodne novine“, broj: 57/2018.), u Z., T. b. J. J. xx, u Zagrebačkoj banci d.d.:

              - 2. listopada 2018. prilikom provođenja mjera, dubinske analize stranke Ž. L.; 30. listopada 2018. prilikom provođenja mjera dubinske analize stranke V. P. i 17. prosinca 2018. prilikom provođenja dubinske analize stranke M. R., u procjeni rizika povezanih sa strankama nije uzeta u obzir sljedeća varijabla rizika: vrijednost imovine koju stanka polaže, iznos i visina obavljenih transakcija, niti je uzet u obzir sljedeći čimbenik rizika: stranke su uvrštene u segment privatnog bankarstva,

- 9. listopada 2018. prilikom provođenja dubinske analize stranke P. s. d.o.o. i 29. listopada 2018. prilikom provođenja dubinske analize stranke E. H. d.o.o., u procjeni rizika povezanih sa strankama, nije uzet u obzir sljedeći čimbenik rizika, neobična i prekomjerno složena struktura vlasništva s obzirom na prirodu posla društva,

- 17. siječnja 2019. prilikom provođenja dubinske analize stranke M. G., u procjeni rizika sa strankom nisu uzeti u obzir čimbenici rizika koji su povezani s ugledom stranke, odnosno nije provjereno postoje li nepovoljni izvještaji pouzdanih i vjerodostojnih medija ili drugih informacija o stranci ili stvarnom vlasniku stranke,

              pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

 

2) protivno odredbi članka 15. stavka 4. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, u Z., T. b. J. J. xx, u X. x. d.d., 2. listopada 2018. za stranku Ž. L.; 30. listopada 2018. za stranku V. P. i 17. prosinca 2018. za stranku M. R., nisu provedene mjere dubinske analize stranka na način propisan politikama, kontrolama i postupcima sadržanim u internom aktu – Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj: 4064/18 od 28. ožujka 2018., budući da su sve prethodno navedene stranke, suprotno kriterijima iz internog akta, svrstane u kategoriju srednjeg rizika umjesto u kategoriju visokog rizika; dok 9. listopada 2018. za stranku P. s. d.o.o. i 29. listopada 2018. za stranku E. H. d.o.o. nisu provedene mjere dubinske analize stranke na način propisan politikama, kontrolama i postupcima sadržanim u internom aktu Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa s poslovnim subjektima broj: 4097/18 od 2. svibnja 2018. te Prilogu 1. iste Upute: Indikatori za definiranje razine rizičnosti klijenta, budući da su prethodno navedene stranke, suprotno kriterijima iz internog akta, svrstane u kategoriju srednjeg rizika umjesto u kategoriju visokog rizika,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 8. i stavka 2., Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

 

              3) protivno odredbi članka 53. stavak 1., 2. i 3. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine“, broj: 108/2017), u Z., T. b. J. J. xx, u X. x. d.d., u razdoblju od 22. listopada 2018. do 4. veljače 2019. nije analizirana pozadina i svrha transakcija stranke C. C. Ltd., sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Otocima, u stvarnom vlasništvu M. P., državljanina Republike Srbije s prebivalištem u Cipru, koje nisu imale očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu, niti su u pisanom obliku evidentirani nalazi analize, a transakcije su morale biti prepoznate kao složene i neobične jer su se provodile prema istom obrascu kao i transakcije te stranke provedene prije 22. listopada 2018., a koje su bile identificirane kao složene i neobične jer su kao takve 22. listopada 2018. bile prijavljene Uredu za sprječavanje pranja novca (stranka otvara račun u državi/banci koja nema veze sa sjedištem ili poslovanjem stranke, stranka obavlja transakcije koje nemaju jasnu ekonomsku ili pravnu opravdanost, stranka posluje s visokorizičnim jurisdikcijama, stranka većinom posluje s poslovnim subjektima koji imaju istog stvarnog vlasnika ili direktno sa stvarnim vlasnikom, poslovanje stranke podudarno je s indikatorima za prepoznavanje sumnjivih transakcija)

 

 

              pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 40. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

             

4) protivno odredbi članka 60. stavak 3.  Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“ broj 108/2017), u Z., T. b. J. J. xx, u X. x. d.d., prilikom utvrđivanja razloga za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma na datume provođenja transakcija, nije korištena lista indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i to:

              - u razdoblju od 1. listopada 2018. do 11. siječnja 2019. za 9 transakcija stranke I. Č., budući da nije prepoznat sljedeći indikator sumnjivih transakcija iz internog akta X. x. d.d. - Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj 406/18 od 28. ožujka 2018., Prilog 2. Indikatori za kontinuirano praćenje poslovnog odnosa klijenta: učestalo obavljanje gotovinskih transakcija jedva ispod praga 200.000,00 kuna ili odgovarajućeg iznosa u drugoj valuti.

 

 

              -u razdoblju od 29. studenog 2018. do 21. prosinca 2018. za 4 transakcije stranke D. H., budući da nije prepoznat indikator sumnjivih transakcija iz internog akta X. x. d.d. - Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj 4064/18 od 28. ožujka 2018., Prilog 2. Indikatori za kontinuirano praćenje poslovnog odnosa klijenta: učestalo obavljanje gotovinskih transakcija jedva ispod praga 200.000,00 kuna ili odgovarajućeg iznosa u drugoj valuti:

 

 

- u razdoblju od 11. rujna 2018. do 8. studenog 2018. za 8 transakcija stranke A. H., budući da nije prepoznat sljedeći indikator sumnjivih transakcija iz internog akta X. x. d.d. - Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj 4064/18 od 28. ožujka 2018., Prilog 3. Indikator za periodično praćenje poslovnog odnosa: ulaganja u nekretnine financirana sredstvima primljenim iz stranih zemalja visokog rizika ili gotovinskim uplatama:

 

 

 

              - 21. prosinca 2018. za 1 transakciju T. F., jer nije prepoznat sljedeći indikator sumnjivih transakcija iz internog akta X. x. d.d. – Globalno operativno pravilo Praćenje transakcija radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma iz studenog 2017.: velik broj ili velika vrijednost transakcija između inicijatora i korisnika te odstupanje između sadašnjeg i/ili ranijeg (očekivanog) ponašanja klijenta:             

 

              - u razdoblju od 26. rujna 2018. do 4. veljače 2019. za 24 transakcije stranaka C. C. Ltd. I L. A. Ltd. u stvarnom vlasništvu M. P., jer nisu prepoznati sljedeći indikatori sumnjivih transakcija iz internog akta Zagrebačke banke d.d. Globalno operativno pravilo Praćenje transakcija radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma iz studenog 2017.: uključenost visokorizičnih jurisdikcija; transakcija koja se ne može objasniti uzimajući u obzir prirodu poslovanja; neobjašnjiv odabir poslovnice/nema veze s mjestom poslovanja klijenta; te Popisom indikatora za prepoznavanje sumnjivih osoba i transakcija u bankarskom sektoru Hrvatske udruge banaka od 8. travnja 2009.: uključenost visokorizičnih  jurisdikcija ili klijenta; priljevi/odljevi naslovljeni kao „kreditna linija“, „zajam“ ili „predujam“ temeljem ugovora ili kredita; ulaganja u nekretnine financirana sredstvima primljenim iz stranih izvora:

             

 

              pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavak 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma.

 

II               U povodu žalbe okrivljenog C. C., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede prekršaja iz članka 150. stavak 1. točka 18. i 21. te stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma te se izriče:

 

              Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenog C. C.

 

                                                                      odbija se optužba

 

              da:

1) protivno odredbi članka 37. stavka 2. točke 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, u Z., T.b. J. J. xx, u X. x. d.d., 30. listopada 2018. prilikom izvršenja transakcije stranke V. P. u iznosu od 406.500,00 eura nisu primijenjene mjere stalnog praćenja poslovnog odnosa budući da nije praćena i provjeravana usklađenost izvora sredstava s predviđenim izvorom sredstava koji je stranka navela pri uspostavljanju poslovnog odnosa,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 21. i stavka 2., Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

 

2) protivno odredbama članka 30. stavka 1., 5., 6., 7. i 8. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, u Z., T. b. J. J. xx, u X. x. d.d., od 26. studenog 2018. kada je uspostavljen poslovni odnos sa strankom Studenac d.o.o. do 6. veljače 2019. nije utvrđen identitet stvarnog vlasnika stranke niti su poduzete odgovarajuće mjere za provjeru identiteta stvarnog vlasnika stranke uključujući mjera potrebnih za razumijevanje vlasničke i upravljačke strukture,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 18. i stavka 2., Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

 

III              Uslijed odluke iz točke I i II drugostupanjske presude, žalba okrivljenog je bespredmetna u ovom dijelu.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni C. C. proglašen je krivim i kažnjen ukupnom  novčanom kaznom u iznosu od 63.000 kn/ 8.361,54 EUR zbog prekršaja iz članka 150. stavka 2. u vezi stavka 1. točke 4., 5., 8., 18., 21., 40. i 46. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma (dalje u tekstu: ZSPNFT),  opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju

2.              Istim rješenjem okrivljenik C. C. obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna/ 530,89 EUR.

3.              Protiv rješenja o prekršaju okrivljenik je putem branitelja i osobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

4.              Žalitelj u žalbi u bitnome ističe da zbog povreda do kojih je došlo u odnosima s klijentima korporativnog i privatnog bankarstva u razdoblju od 1. rujna 2018. do 6. veljače 2019. proglašen je krivim i po točki 7. optužnog prijedloga koja se odnosi na povredu članka 13. stavka 1. ZSPNFT-a. Kako je dokazano Zapisnikom o obavljenom nadzoru i Obavijesti o namjeri podnošenja optužnog prijedloga, a koju mu je ovlašteni tužitelj dostavio u svibnju 2021., za tu povredu ovlašteni tužitelj je kao odgovornu osobu identificirao i M. Ž., predsjednika Uprave i člana Uprave kojeg je banka imenovala temeljem članka 67. stavka 4. ZSPNFT-a. Smatra nužnim da sud uzme u obzir to da je gospodin M. Ž., kao član Uprave imenovan 67. stavka 4. ZSPNFT-a i voditelj „Odjela predsjednika Uprave“, bio odgovoran za stvarnu provedbu sustava kontrola iz ZSPNFT-a u banci, prihvatio odgovornost te priznao krivnju za povredu članka 13. stavka 1. citiranog Zakona, tijekom cjelokupnog razdoblja obuhvaćenog nadzorom, uključujući i razdoblje od 1. rujna 2018. do 6. veljače 2019. i to prihvaćanjem svih argumenata koje je ovlašteni tužitelj iznio kako bi objasnio povredu o kojoj je riječ. Konačno rješenje o prekršaju protiv tog člana Uprave je već doneseno, što je dobro poznato Financijskom inspektoratu.

 

5.              Nadalje, glede povrede prava na korištenje materinskim jezikom, žalitelj ističe da su prava na obranu i pošteno suđenje u ovom postupku protiv njega kao okrivljenika grubo zanemarivana te je došlo do povrede ne samo odredbi Prekršajnog zakon, nego i odredbi Ustava Republike Hrvatske, Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te Direktive 2010/64/EU Europskog parlamenta i vijeća od 20.10.2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima. Ističe da nije hrvatski državljanin, da ne poznaje hrvatski jezik i da je talijanski njegov materinski jezik.

U ovom prekršajnom postupku nikada nije primio niti jedan dokument (optužni prijedlog, podnesak, prilog, dokaz, odluku Financijskog inspektorata) na jeziku koji razumije, a to je talijanski. Dapače, kada je i zatražio prijevod relevantne dokumentacije koju je dobio na hrvatskom jeziku na ročištu održanom 04.07.2022. godine, rečeno mu je da to može napraviti o svom trošku. Ne samo ovo, nego je na istom ročištu Voditeljica postupka odredila da „ako Okrivljenik želi podnijeti pisanu obranu, mora ju dati na prevođenje ovlaštenom sudskom tumaču o svom trošku“, kao i „Okrivljenik je o svom trošku dužan dati na prevođenje ako želi privitke uz optužni prijedlog i sam optužni prijedlog“ te da je „Okrivljenik podnesak od dana 07.04.2022. bio dužan dostaviti na hrvatskom jeziku odnosno uz prijevod na hrvatski jezik“, dok je na ročištu održanom dana 15. srpnja 2022. Voditeljica postupka naložila Okrivljeniku, ostavljajući mu rok za pisanu obranu tek do 01.09.2022. godine, da „uz obranu također treba biti dostavljen ovjereni prijevod po sudskom tumaču za hrvatski jezik“.

              Članak 29. Ustava Republike Hrvatske propisuje da „u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjiva djela okrivljenik ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete“ te „na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu“ kao i „da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane“.

              Imajući u vidu da je Republika Hrvatska ratificirala i Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, i te se odredbe primjenjuju također, a praktički su identične onima iz Ustava Republike Hrvatske.

Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i vijeća od 20.10.2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima je transponirana u hrvatsko zakonodavstvo uvodnim odredbama Prekršajnog zakona. Direktiva propisuje, Članak 3., da države članice (što je i Republika Hrvatska) osiguravaju da se osumnjičenicima ili optuženicima koji ne razumiju jezik predmetnog kaznenog postupka u razumnom roku osigura pisani prijevod svih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja njihovih prava na obranu i jamstva pravičnosti postupka.

Pored navedenog odredbe Prekršajnog zakona propisuju u članku 87. stavak 2. pravo korištenja svojim jezikom u prekršajnom postupku, propisujući da „ako osoba ne razumije jezik na kojem se vodi postupak, u svakom će se slučaju osigurati prevođenje. Prevođenje obavlja tumač.“ Dodatno propisuje i da ako se postupak ili pojedina radnja u postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se na zahtjev tih osoba prevođenje isprava i drugog pisanog dokaznog materijala.

Troškovi takvog prevođenja i tumača će teretiti proračunska sredstva tijela koje vodi postupak, a sukladno članku 87. stavak 7. Prekršajnog zakona.

Hrvatska narodna banka Okrivljeniku je dostavila samo stari optužni prijedlog (obavijest o namjeri pokretanja prekršajnog postupka) preveden na talijanski jezik, koji nema nekakvog obrazloženja i utemeljenja optužbe, bez da je dostavila bilo koju drugu dokumentaciju (bilo na hrvatskom ili na talijanskom jeziku).

 

6.              Žalitelj također ističe povredu prava na dostavu. Kroz cjelokupno trajanje prvostupanjskog postupka, Voditeljica postupka svjesno zanemaruje postupovne odredbe Prekršajnog zakona u dijelu načina dostave.

Prije svega, angažiranje trgovačkog društva „DHL International d.o.o. hitna dostava širom svijeta“ za dostavu okrivljeniku nije u skladu s niti jednom odredbom hrvatskog zakonodavstva, a posebice Prekršajnog zakona. Prema odredbi članka 145. stavka 3. Prekršajnog zakona, Financijski inspektorat može „dostavu povjeriti pravnoj osobi koja je na temelju Zakona o pošti ovlaštena za obavljanje univerzalnih poštanskih usluga (dostavu pismena u prekršajnom postupku).“

Imajući u vidu značaj i važnost univerzalnih poštanskih usluga za državu, a prema relevantnim odredbama članka 3. Zakona o poštanskim uslugama, odredbom članka 67. stavak 1., HP – Hrvatska pošta d.d. je davatelj univerzalne usluge i na temelju navedenog Zakona ima pravo i obvezu obavljati tu uslugu.

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) temeljem navedenog Zakona o poštanskim uslugama (članak 21.) određuje davatelja univerzalne usluge te vodi registar pružatelja univerzalnih usluga u Republici Hrvatskoj. Iz registra kojeg HAKOM vodi se vidi da je u Republici Hrvatskoj trenutno samo jedan pružatelj univerzalnih poštanskih usluga, a to je HP – Hrvatska pošta d.d., sve prema a sve kako može biti vidljivo i na Internet stranicama HAKOM-a https://www.hakom.hr/hr/davatelji-usluga/288.

Razlozi zašto Prekršajni zakon navodi da je dostava pismena moguća samo putem pružatelja univerzalnih usluga leži upravo u načinu na koji takav pružatelj univerzalnih usluga mora postupati prilikom dostave, a kako je propisano člankom 15. stavak 4. navedenog Zakona o poštanskim uslugama.

Čak i ako zanemarimo navedeno, što je svjesno postupanje protivno kogentnoj zakonskoj normi, čak i konkretna dostava putem trgovačkog društva DHL u travnju 2022. godine (kao prva dostava prema Okrivljeniku u ovom postupku) je bila nezakonita - nije okrivljenik taj koji je preuzeo i potpisao dostavu od DHL-a, a što je nesporno iz potvrde o preuzimanju iz koje se vidi tko je preuzimatelj dostave – portir koji nije ovlašten preuzeti bilo kakvu sudsku ili međunarodnu dostavu.

Kako je zakonita dostava ključna za pravično suđenje i cjelovito iskorištavanje prava na obranu. Financijski inspektorat nije smio raditi nikakav kompromis u vezi s dostavom pismena Okrivljeniku i morao je sve dostave Okrivljeniku dostaviti sukladno navedenoj odredbi članka 149. Prekršajnog zakona, odnosno prema principima međunarodnih ugovora i uobičajene prakse. U ovom specifičnom slučaju, to znači da je morao biti korišten institut međunarodne pravne pomoći putem Ministarstva pravosuđa, dakle, isti način kako je i Hrvatska narodna banka koristila za dostavu u svibnju 2021. godine.

U svakom slučaju, nedvojbeno je da dostava putem DHL-a nije u skladu s primjenjivim propisima jer je nedvojbeno da ugrožava ustavna prava na pravičan postupak i prava na obranu.

 

7.              Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

8.              Žalba okrivljenika je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna. 

 

9.              Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak (dalje - prvostupanjsko tijelo) počinilo bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuje žalitelj.

 

10.              Žalitelj osnovano ističe da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo pravo obrane i počinilo bitnu povredu članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona budući da je okrivljenik državljanin Republike Italije, ne razumije hrvatski jezik koji je u uporabi u prekršajnom postupku, a nije mu osiguran pisani prijevod svih pisanih dokumenata bitnih za osiguranje ostvarivanja njegova prava na obranu i jamstvo pravičnosti postupka. Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (dalje: Direktiva) u Prekršajni zakon implementirana je Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 110/15.). Cilj Direktive je osigurati okrivljenicima pravo na tumačenje i prevođenje kako bi im se zajamčilo da  učinkovito sudjeluju u kaznenim postupcima u svijetlu prava na pravično suđenje. Pravo na tumačenje i prevođenje  za osobe koje ne govore ili ne razumiju jezik na kojem se vodi postupak  smatra se pretpostavkom za djelotvornu obranu u kaznenim postupcima, a prekršajni postupak je u Konvencijskom smislu  kazneni postupak ( tzv. Engel mjerila). To pravo proteže se i na prethodni postupak znači i prije nego li je prekršajni postupak formalno započeo jer se područje primjene Direktive računa od trenutka stjecanja svojstva okrivljenika u materijalnom smislu (od trenutka kada su ih nadležna tijela upozorila da su osumnjičeni ili optuženi za prekršaj). U skladu s pravnim standardima izraženim u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava kako ne bi došlo do povrede prava na pravično suđenje okrivljeniku se mora osigurati prevođenje svega što je relevantno za njegovu obranu u konkretnom predmetu na jezik koji razumije, da se može učinkovito braniti, a  suprotno postupanje ima za posljedicu da se postupak  u cjelini smatra nepravičnim i povredom prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. Konvencije.

 

11.              U konkretnom slučaju u prvostupanjskom postupku je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona - povreda prava obrane jer nije preveden na jezik koji okrivljenik razumije; optužni prijedlog od 14. ožujka 2022. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa vidljivo je da okrivljeniku, sukladno članku 128. stavku 6. Prekršajnog zakona, uz prvi poziv za održavanje glavne rasprave prvostupanjsko tijelo nije dostavilo optužni prijedlog na talijanskom jeziku. Na glavnoj raspravi održanoj 4. srpnja 2022. izrijekom je konstatirano na stranici 4 zapisnika: „Okrivljenik je o svom trošku dužan dati na prevođenje ako želi privitke uz optužni prijedlog i sam optužni prijedlog. Naravno da njemu neće trebati ovjereni prijevod. Objave na oglasnoj ploči su bile zakonite…“ Na stranici 6 zapisnika izrijekom se navodi: „Okrivljenik kaže da je on optužni prijedlog pročitao u obliku google prijevoda. Na današnjem ročištu će biti ispitani svjedoci, a okrivljenik će angažirati prevoditelja koje će mu prevesti optužni prijedlog i na idućem ročištu okrivljenik se može ako želi očitovati o optužnom prijedlogu i dati obranu…“ S tim u vezi treba napomenuti da Prekršajni zakon sadrži odredbe o početku glavne rasprave koje propisuju da glavna rasprava počinjen njezinim otvaranjem, nakon čega se čita ili izlaže optužni prijedlog te da optužni prijedlog čita ili izlaže sudac, a ako je na raspravi nazočan tužitelj ili njegov zastupnik može to i on učiniti (članak 170.).  Nejasna je sljedeća konstatacija na stranici 3 zapisnika o glavnoj raspravi od 4. srpnja 2022. - Zatražen da se očituje o optužnom prijedlog i krivnji za prekršaj za koji se tereti, okrivljenik putem tumačice iskazuje: „Razumio sam navode iz optužnog prijedloga i ne osjećam se krivim“, kada optužni prijedlog nije čitan niti izlagan sukladno članku 170. Prekršajnog zakona niti je okrivljeniku dostavljen prijevod optužnog prijedloga, a niti je prevođenje obavio tumač do održavanja ove glavne rasprave.

 

12.              Člankom 195. stavkom 2. Prekršajnog zakona propisano je „da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupa ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu“, a slijedom gore opisanog, mišljenje je ovog Suda da je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika budući su navedene okolnosti mogle utjecati na prvostupanjsku odluku glede drugačije odluke o krivnji okrivljenika.

 

13.               Također počinjena je i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer okrivljenik nije bio uredno pozvan na glavnu raspravu 27. svibnja 2022. (nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 145. stavak 5. Prekršajnog zakona).

 

14.              Odredbom članka 145. stavka 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona  propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“

 

15.              Slijedom citirane zakonske odredbe, zakonski uvjet za dostavu poziva isticanjem na oglasnu ploču je da se poziv ne može dostaviti zbog neprijavljivanja promjene adrese ili postojanja okolnosti koje ukazuju na očito izbjegavanje primitka poziva.

 

16.               Prema stanju spisa, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak uopće nije pokušalo dostaviti okrivljeniku poziv za glavnu raspravu 27. svibnja 2022. na način propisan člankom 149. stavkom 3. Prekršajnog zakona, koji način je koristio i ovlašteni tužitelj kada je u svibnju 2021. okrivljeniku dostavio obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, to nije bilo osnove za zaključak da mu se poziv ne može dostaviti zbog neprijavljivanja promjene adrese, a ni za zaključak o postojanju okolnosti koje ukazuju da okrivljenik očito izbjegava primitak poziva pa stoga nije ni bilo zakonskih uvjeta za isticanje poziva na oglasnu ploču, kako je to nepravilno učinilo prvostupanjsko tijelo.

 

17.              Zapisnik o glavnoj raspravi od 27. svibnja 2022. sadrži konstataciju „utvrđuje da na današnju raspravu nije pristupio uredno pozvani okrivljenik. S obzirom da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti, glavna rasprava će se održati. Glavna rasprava je javna.“ .              Prvostupanjsko tijelo je, pogrešno držeći da su ostvareni zakonski uvjeti iz odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, održao raspravu bez nazočnosti okrivljenika, te na toj raspravi pročitalo dokaza iz sudskog spisa navodeći izrijekom: „Također se čita zapisnik o obavljenom neposrednom nadzoru dijela poslovanja Hrvatske narodne banke s tablicama u privitku, dopis Zagrebačke banke d.d. od 22.1.2020., dodatak zapisnika i odgovor na očitovanje Zagrebačke banke d.d., očitovanje Zagrebačke banke d.d. na dodatak zapisnika, odgovor HNB-a na primjedbe na dodatak zapisnika, Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u privatnom bankarstvu, Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa s poslovnim subjektima, Odluka o makroorganizaciji Zagrebačke banke d.d., globalno operativno pravilo praćenja transakcije radi sprječavanja pranja novca i financiranje terorizma, Odluka o rasporedu nadležnosti i zaduženjima članova uprave od 28.8.2018. i 23.10.2018., indikatori za definiranje rizičnosti klijenta, indikatori za kontinuirano praćenje poslovnog odnosa klijenta, indikatori za periodično praćenje poslovnog odnosa klijenta, popis, indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i transakcija u bankarskom sektoru HUB-a, prijevod dopisa policijske uprave u Rimu i prijevod dopisa okrivljenika poslanog HNB-u od 21.5.2021.“

 

18.              S tim u vezi, napominje se da na glavnoj raspravi 27. svibnja 2022. na kojoj je prvostupanjsko tijelo pročitalo dokaze - materijalnu dokumentaciju spisa, a na kojoj, između ostalih dokaza, temelji odluku, okrivljenik nije bio nazočan, time da mu nije uredno uručen poziv za ispitivanje na glavnoj raspravi, kao što je prethodno opisano, čime je postupak proveden protivno odredbama Prekršajnog zakona, s obzirom da za održavanje glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika, na kojoj raspravi je proveden dokazni postupak čitanjem materijalne dokumentacije spisa, nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

19.              Odredbom članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano je: „Ako na glavnu raspravu nisu došle uredno pozvane strane i drugi uredno pozvani sudionici u postupku, glavna se rasprava može održati i donijeti presuda. Glavna se rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika ako njegovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.“

 

20.              Slijedom citirane zakonske odredbe, jasno je i nedvojbeno da je osnovni preduvjet za provođenje postupka bez nazočnosti odnosno bez sudjelovanja okrivljenika da je uredno pozvan na glavnu raspravu, što u ovom predmetu nije bio  slučaj glede glavne rasprave koja je održana 27. svibnja 2022., a tek nakon toga se ocjenjuje je li ispitivanje okrivljenika potrebno i je li to od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

21.              Kako u ovom predmetu okrivljenik nije bio uredno pozvana na glavnu raspravu, prvostupanjsko tijelo nije moglo provesti istu bez njegovog sudjelovanja i na istoj čitati dokazni materijal. Takvim postupanjem prvostupanjskog tijela, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 3. Prekršajnog zakona, zbog koje se prvostupanjska odluka ne može ispitati u odnosu na daljnje niže žalbene osnove, koje proizlaze iz sadržaja žalbe.

 

22.               Stoga je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika pobijano rješenje o prekršaju trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovi postupak glede prekršaja opisanog u točki 7) izreke, radi otklanjanje istaknutih bitnih povrede odredaba prekršajnog postupka te će vodeći računa o ostalim žalbeni navodima donijeti novu, odgovarajuću na zakonu osnovanu odluku, glede prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 4. i stavka 2. ZSPNFT.

 

 

23.               Ispitujući dalje prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, glede prekršaja činjenično i pravno opisanih u točki 1), 2), 5) i 6) izreke, ovaj Sud je utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer djela za koja se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak iz točke 1), 2), 5) i 6) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, na način kako je to činjenično opisano u izreci osporavanog rješenja, nisu prekršaji.

 

24.              S tim u vezi treba naglasiti  da o kvaliteti optužnog akta ovisi uspješnost pokretanja, vođenja i okončanja prekršajnog postupka. Članak 160. stavak 2. Prekršajnog zakona propisuje što sve mora sadržavati optužni prijedlog, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja te se činjeničnim opisom djela ne može smatrati obrazloženje optužnog prijedloga. Naime, u konkretnom slučaju u obrazloženju optužnog prijedloga, glede inkriminiranih djela, sadržan je vrlo opsežan činjenični opis radnje prekršaja te dokazi koje tužitelj predlaže da se provedu tijekom prekršajnog postupka, međutim, zakonom nije propisano da optužni prijedlog sadrži obrazloženje. U konkretnom slučaju ovlašteni tužitelj bio je dužan pravilno primijeniti odredbe Prekršajnog zakona o sadržaju, a samim time i o obliku optužnog prijedloga. Ovlašteni tužitelj je stručna osoba, za propise iz svoje nadležnosti, uslijed čega je upravo on educiran da pravilno sroči razumljiv i jasan optužni prijedlog, u kojem će biti navedene sve činjenice o načinu počinjenja prekršaja, podvedive pod zakonski opis prekršaja te isti kao takav mora predstavljati izreku buduće odluke o prekršaju. Međutim, u ovom žalbenom postupku glede prekršaja opisanih u točki I izreke ove presude, razvidno je da je optužni prijedlog sastavljen na način da sadrži opis konkretno ostvarenog načina počinjena inkriminiranih prekršaja u obrazloženju optužnog akta, što nije prihvatljivo, te je stoga donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, za djela kako slijedi u nastavku ove presude, koja prema činjeničnom opisu iz izreke osporavanog rješenja sadrže zakonske opise djela bez činjenične konkretizacije načina počinjenja inkriminiranih prekršaja.

 

25.              Pod točkom 1) izreke osporavanog rješenja o prekršaju okrivljenik je  proglašen krivim  što protivno odredbama članka 14. stavka 1., stavka 2. točke 2., stavka 7. točke 6. i stavka 9. točke 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma i odredbama članka 11. stavka 3. točkama 1. i 4. Odluke o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize („Narodne novine“, broj: 57/2018.), u Z., T. b.J. J. xx, u X. x. d.d.:

- 2. listopada 2018. prilikom provođenja mjera, dubinske analize stranke Ž. L.; 30. listopada 2018. prilikom provođenja mjera dubinske analize stranke V. P. i 17. prosinca 2018. priliko provođenja dubinske analize stranke M. R., u procjeni rizika povezanih sa strankama nije uzeta u obzir sljedeća varijabla rizika: vrijednost imovine koju stanka polaže, iznos i visina obavljenih transakcija, niti je uzet u obzir sljedeći čimbenik rizika: stranke su uvrštene u segment privatnog bankarstva,

- 9. listopada 2018. priliko provođenja dubinske analize stranke P. s. d.o.o. i 29. listopada 2018. prilikom provođenja dubinske analize stranke E. H. d.o.o., u procjeni rizika povezanih sa strankama, nije uzet u obzir sljedeći čimbenik rizika, neobična i prekomjerno složena struktura vlasništva s obzirom na prirodu posla društva,

- 17. siječnja 2019. prilikom provođenja dubinske analize stranke M. G., u procjeni rizika sa strankom nisu uzeti u obzir čimbenici rizika koji su povezani s ugledom stranke, odnosno nije provjereno postoje li nepovoljni izvještaji pouzdanih i vjerodostojnih medija ili drugih informacija o stranci ili stvarnom vlasniku stranke,

              pa da bi time počinio prekršaj iz članka 150. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma.

 

26.              Citiranim zakonskim odredbama propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 do 75.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član uprave ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi, dakle, ako u procjeni rizika povezanih sa strankom nema u vidu neku od propisanih varijabli rizika od pranja novca i financiranja terorizma ili čimbenike rizika koji se odnose na vrstu stranke, državu ili geografsko područje, proizvod, uslugu, transakciju, kanal dostave ili ako primijeni mjere pojednostavljene dubinske analize na stranku koju nije procijenila kao niskorizičnu, ako ne primijeni mjere pojačane dubinske analize u odnosu na stranku za koju procijeni da predstavlja visok rizik za pranje novca i financiranje terorizma te ako postupak procjene rizika ne uskladi ili ne provede u skladu s podzakonskim aktom nadležnoga tijela (članak 14. stavci 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9. i 10.).

 

27.              Članak 14. stavka 1. ZSPNFT propisuje: „1) Prilikom provođenja mjera dubinske analize stranke iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona obveznici su dužni imati u vidu varijable i čimbenike rizika od pranja novca i financiranja terorizma kako bi mogli procijeniti rizike povezane s pojedinim poslovnim odnosom ili provođenjem povremene transakcije iz članka 16. stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.“ Članak 14. stavak 2. točka 2 ZSPNFT propisuje: „2) Varijable rizika iz stavka 1. ovoga članka uključuju najmanje sljedeće - 2. vrijednost imovine koju stranka polaže, iznose i visinu obavljenih transakcija.“ Članak 14. stavak 7. točka 6 ZSPNFT propisuje: „7) Čimbenici rizika iz stavka 1. ovoga članka, povezani sa strankom koji mogu upućivati na potencijalno viši rizik, najmanje uključuju - 6. društva kojima se struktura vlasništva čini neobična ili prekomjerno složena s obzirom na prirodu posla društva.“ Članak 14. stavak 9. točke 1. ZSPNFT propisuje: „9) Čimbenici rizika iz stavka 1. ovoga članka, povezani s proizvodima, uslugama, transakcijama ili kanalima dostave koji mogu upućivati na potencijalno viši rizik, najmanje uključuju: 1. privatno bankarstvo.“

 

28.              Dakle, razvidno je da činjenični opis djela pod točkom 1) izreke osporavanog rješenja sadržava samo zakonski opis djela bez činjenične konkretizacije, dok se u obrazloženju optužnog prijedloga pobliže opisuje radnja izvršenja tog prekršaja. Naime, iz obrazloženja optužnog akta u odnosu na primjenu varijable rizika „vrijednost imovine koju stranka polaže“ razvidno je da  V. P. ima skrbnički račun i imovinu veću od 500.000,00 EUR, a M. R. i Ž. L. imaju imovinu u banci veću od 500.000,00 EUR, svima imenovanima dodijeljena je ocjena srednjeg rizika i provođenje standardne dubinske analize, umjesto visokog rizika, suprotno internom aktu banke naziva Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj 4064/18 od 28. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: Uputa PB).

 

29.              Također, za stranku M. G. u izreci sadržan je samo zakonski opis djela bez činjenične konkretizacije, odnosno da u postupcima praćenja poslovnog odnosa s klijentom M. G. Banka nije razmatrala čimbenike rizika koji su povezani s ugledom stranke odnosno nije provjerila postoje li nepovoljni izvještaji pouzdanih i vjerodostojnih medija ili drugih izvora informacija o stranci, propisan blanketnim propisom, članak 11. stavak 3. točka 1. Odluke o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma te načinu provođenja mjera pojednostavljene i pojačane dubinske analize („Narodne novine“, broj: 57/2018) - (3) Čimbenici rizika povezani s ugledom stranke ili stvarnog vlasnika stranke koje je društvo dužno razmotriti jesu sljedeći:

1)     postoje li nepovoljni izvještaji pouzdanih i vjerodostojnih medija ili drugih izvora informacija o stranci ili stvarnom vlasniku stranke, primjerice navodi o kaznenim djelima ili povezanosti s terorizmom ili financiranjem terorizma, pritom nije neophodno da je za te protupravne radnje donesena pravomoćna presuda.

 

30.              Banka je Uputom PB propisala da je prilikom provođenja dubinske analize klijenta potrebno uzeti u obzir negativne napise u medijima. Sukladno Uputi PB postojanje svake negativne informacije privatni bankar treba evidentirati u sustavu Banke u polju za unos komentara te informacije upisati u obrazac Poznavanje klijenta i periodična kontrola.

 

31.              Da bi činjenični opis bio konkretiziran u odnosu na klijenta M. G. trebalo je navesti konkretne nepovoljne izvještaje o stranci, a kako je to opisano u obrazloženju optužnog prijedloga (u drugoj polovini 2017. i tijekom 2018. objavljene su informacije o povezanosti klijenta s izvlačenjem novca iz tvrtke A. d.d. Prema napisima medija, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima sumnje u upletenost klijenta u slučaj. Pretraživanjem negativnih informacija nađeno je da su klijent M. G. i njegove tvrtke A. I. d.o.o. i F. d.o.o. sumnjičene da su pomagale I. T. da prikrivenim financiranjem otkupi dionice A. d.d. od EBRD-a). Dubinska analiza za klijenta M. G. provedena je 17. siječnja 2019. i temeljem iste dubinske analize sastavljen je obrazac Suglasnost poslovnog odnosa, uvidom u koju je neposrednim nadzorom utvrđeno da u isti nisu upisane informacije o negativnim napisima koji su o klijentu objavljeni u medijima.

 

32.              Nadalje, vezano za stranke iz segmenta Korporativnog bankarstva P. s. d.o.o. i E. Hrvatska d.o.o. nije identificirala sve varijable i čimbenike rizika koji su relevantni za pojedini poslovni odnos te posljedično nije adekvatno procijenila rizik pojedinačnog poslovnog odnosa. Uputom za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa s poslovnim subjektima broj: 4097/18 od 2. svibanj 2018. (dalje u tekstu: Uputa PS) Banka je odredila da se poslovni subjekti čija organizacijska struktura ili priroda poslovnog odnosa otežava odnosno onemogućava utvrđivanje stvarnog vlasnika smatraju se visokorizičnim klijentima.

 

33.              Činjenični opis glede gore imenovanih stranaka Korporativnog bankarstva sadrži konstataciju da nije uzet u obzir sljedeći čimbenik rizika: neobična i prekomjerno složena struktura vlasništva s obzirom na prirodu društva, što opet predstavlja samo zakonski opis djela bez pobliže opisane radnje izvršenja tog prekršaja, a konkretizacija se odnosi na to da društvo E. H. d.o.o. ima dodijeljeno provođenje standardne dubinske analize svake 3 godine, iako podaci pokazuju da je organizacijska struktura ili priroda poslovnog subjekta složena te da otežava utvrđivanje stvarnog vlasnika jer je iz dostupnih podataka razvidno da je 100% vlasnik društvo E. I. S.P.A., čiji su 25% vlasnici društvo C. A. M. S.P.A., S. S.P.A., S. S.P.A. i M. S.P.A. Banka za navedenog klijenta nije adekvatno procijenila rizik i nije ga rasporedila u kategoriju visokog rizika od pranja novca i financiranja terorizma. Također, trgovačko društvo P. s. d.o.o. za koje je Banka utvrdila da je vlasnik 55% poslovnog udjela M. S. R. E. F., a da su vlasnici preostalih 45 % fizičke osobe O. . s udjelom od 16,58%, E. F. s udjelom od 16,58% i A. F. s udjelom od 11,84%., koje je bilo raspoređeno u srednji rizik od pranja novca i financiranje terorizma, iako podaci pokazuju da je struktura vlasništva neobična ili prekomjerno složena pa je samim time trgovačko društvo trebalo biti svrstano u kategoriju visokog rizika.             

 

34.              Dakle, u izreci osporavanog rješenja, pod točkom 1) u odnosu na sve stranke poimenično navedene, nije bilo konkretizacije prekršaja, a tek čitanjem obrazloženja optužnog prijedloga razvidno je kakvi su konkretno propusti uočeni neposrednim nadzorom u inkriminiranom razdoblju.

 

35.              Pod točkom 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik je proglašen krivim što protivno odredbi članka 15. stavka 4. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, u Z., T. b. J. J. xx, u X. x. d.d., 2. listopada 2018. za stranku Ž. L.; 30. listopada 2018. za stranku V. P. i 17. prosinca 2018. za stranku M. R., nisu provedene mjere dubinske analize stranka na način propisan politikama, kontrolama i postupcima sadržanim u internom aktu – Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa u Privatnom bankarstvu broj: 4064/18 od 28. ožujka 2018., budući da su sve prethodno navedene stranke, suprotno kriterijima iz internog akta, svrstane u kategoriju srednjeg rizika umjesto u kategoriju visokog rizika; dok 9. listopada 2018.  za stranku P. s. d.o.o. i 29. listopada 2018. za stranku E. H. d.o.o. nisu provedene mjere dubinske analize stranke na način propisan politikama, kontrolama i postupcima sadržanim u internom aktu Uputa za uspostavu i praćenje poslovnog odnosa s poslovnim subjektima broj: 4097/18 od 2. svibnja 2018. te Prilogu 1. iste Upute: Indikatori za definiranje razine rizičnosti klijenta, budući da su prethodno navedene stranke, suprotno kriterijima iz internog akta, svrstane u kategoriju srednjeg rizika umjesto u kategoriju visokog rizika.

 

36.              Člankom 150. stavkom 1. točkom 8. i stavkom 2. ZSPNFT propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 6000,00 do 75.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član uprave ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi, odnosno ako mjere dubinske analize stranke ne provodi na način propisan politikama, kontrolama i postupcima iz članka 13. ovoga Zakona (članak 15. stavak 4.)

 

37.              Članak 15. stavak 4. ZSPNFT propisuje obveznik je dužan mjere dubinske analize stranke provoditi na način propisan politikama, kontrolama i postupcima iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona, koji članak propisuje da je obveznik iz članka 9. ovoga Zakona dužan uspostaviti i provoditi djelotvoran sustav unutarnjih kontrola te donijeti pisane politike, kontrole i postupke za smanjivanje i učinkovito upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma utvrđenih analizom rizika iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, uzimajući u obzir pravilnike i odluke odnosno smjernice nadležnoga tijela, Nacionalnu procjenu rizika i Nadnacionalnu procjenu rizika.

 

38.              S tim u vezi Banka je Uputom PB propisala: „Klijenti Privatnog bankarstva u smislu ove upute na koje se primjenjuju zahtjevi pojačane dubinske analize su klijenti koji imaju dodijeljenog privatnog bankara za voditelja poslovnog odnosa te kojima se pružaju personalizirane bankarske usluge, a to su: - klijenti čija ukupna imovina u Banci prelazi 500.000,00 EUR (uključuje imovinu na transakcijskim računima, skrbničkom računu te imovinu pod upravljanjem), - klijenti koji imaju ugovoren skrbnički račun, - klijenti koji koriste tailor made proizvode ili usluge privatnog bankarstva.“ Dakle, za klijente Privatnog bankarstva V. P., Ž. L. i M. R., koji su u banci imali skrbničke račune, odnosno imovinu u Banci koja je veća od 500.000,00 EUR  trebalo je provesti aktivnosti pojačane dubinske analize kod potvrđivanja nastavka poslovnog odnosa. Uputa PB propisala je da pojačana dubinska analiza predstavlja skup mjera koje se provode kod otvaranja ili ažuriranja  (potvrđivanja nastavka poslovanja) poslovnih odnosa klijenata visokog rizika. Kako su stranke privatnog bankarstva Ž. L., V. P. i M. R. na datum zadnje provedene dubinske analize 2. listopada 2018., 30. listopada 2018. i 17. prosinca 2018. bile su po više kriterija u aplikaciji označene kao stranke srednjeg umjesto visokog rizika, to nisu provedene mjere pojačane dubinske analize.

 

39.              Činjenični opis nije konkretiziran niti glede klijenata poslovnih subjekata P. s. d.o.o. i E. H. d.o.o. za koje već u prethodnom opisu, vezanom za djelo pod točkom 1) navedeno kako organizacijska struktura ili priroda ovih poslovnih subjekata otežava odnosno onemogućava utvrđivanje stvarnog vlasnika te se, prema Uputi PS Prilog 1: Indikatori za definiranje razine rizičnosti klijenta, na takve poslovne subjekte, obzirom da se smatraju visokorizičnim primjenjuju mjere pojačane dubinske analize u svrhu pravilnog upravljanja prepoznatim rizicima te umanjena istih.

 

40.              Sukladno Prilogu 1 navedene Upute PS mjere pojačane dubinske analize klijenta podrazumijevaju pribavljanje dodatnih podataka i dokumentacije, češće provjere i pojačano praćenje transakcija, a to obuhvaća sljedeće: - provjeru identiteta klijenta i stvarnog vlasnika na temelju više pouzdanih i neovisnih izvora podataka, - utvrđivanje izvora imovine i izvora novčanih sredstava koji se koriste u poslovnom odnosu, - pribavljanje informacija o očekivanom broju, veličini i učestalosti transakcija koje će se vjerojatno obavljati u okviru odnosa kako bi se mogla prepoznati sumnjiva odstupanja, - utvrđivanje odredišta/svrhe novčanih sredstava. Dubinska analiza provodi se inicijalno, kod uspostave poslovnog odnosa i periodično, u rokovima kako su propisani Uputom PS (za rezidente dinamika periodičnog praćenja poslovnog odnosa ovisi o dodijeljenoj rizičnosti poslovnog subjekta: visoki rizik – svake godine, srednji rizik – svake tri godine, niski rizik – svakih 5 godina, a za nerezidente, neovisno o riziku periodična dubinska analiza se provodi svake godine).  Dubinska analiza može biti pojednostavljena, standardna ili pojačana, ovisno o stupnju rizičnosti klijenta, a provodi se prikupljanjem KYC Upitnika prema vrstama Upitnika odnosno poslovnih subjekata sukladno odredbama Upute.

 

41.               Dakle, tek kad se razmotri obrazloženje optužnog akta i dokumentacija spisa dolazi se do zaključka da je mjere dubinske analize potrebno prilagoditi u odnosu na ocjenu rizika klijenta, te u situacijama kada se radi o klijentima visokog rizika, a što je Banka u odnosu na imenovane klijente pogrešno procijenila i svrstala ih u kategoriju srednjeg rizika umjesto visokog, trebalo je primijeniti pojačane mjere dubinske analize kako bi se upravljalo tim rizicima te ih se ublažilo na primjeren način. Očekuje se da Banka ponovi mjere dubinske analize prema klijentu nakon određenog perioda propisanog internim aktom, a koji treba ovisiti o razini procijenjenog rizika od pranja novca i financiranja terorizma.

 

42.              Slijedom navedenog, razvidno je da činjenični opis djela pod točkom 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, glede imenovanih stranaka (klijenata) privatnog bankarstva (Ž. L., V. P. i M. R.) i poslovnih subjekata (P. s. d.o.o. i E. H. d.o.o.), a tako je i u optužnom prijedlogu, sadržava samo zakonski opis djela, bez opisa načina počinjenja prekršaja, bez naznake činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja. 

 

              U odnosu na djelo pod točkom 5) izreke.

 

43.              Člankom 150. stavkom 1. točkom 40. i stavka 2. ZSPNFT propisano je da će  se novčanom kaznom u iznosu od 6000,00 do 75.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član uprave ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi, odnosno ako ne analizira pozadinu i svrhu, uključujući i podatak o izvoru sredstava, složenih i neobično velikih transakcija i neuobičajenih načina obavljanja transakcija koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu ili odstupaju od uobičajenoga poslovanja stranke te ako u pisanome obliku ne evidentira rezultate analize ili ne poduzme propisane dodatne mjere (članak 53. stavci 1., 2. i 3.)

 

44.              Člankom 53. stavcima 1. i 2. ZSPNFT propisano je:

„(1) Obveznik iz članka 9. ovoga Zakona dužan je obratiti posebnu pozornost na sve složene i neobično velike transakcije, kao i na svaki neuobičajeni način izvršenja transakcija koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu ili odstupaju od uobičajenoga ili očekivanoga poslovanja stranke, i u slučaju kada u odnosu na njih još nisu utvrđeni razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma.

(2) U vezi s transakcijama iz stavka 1. ovoga članka obveznik je dužan analizirati pozadinu i svrhu takvih transakcija, uključujući i podatak o izvoru sredstava te rezultate analize u pisanome obliku evidentirati kako bi bili dostupni na zahtjev Ureda i nadzornih tijela iz članka 81. ovoga Zakona.“

 

45.              Dakle, prema opisu djela pod točkom 5) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, u razdoblju od 22. listopada 2018. do 4. veljače 2019. društvo C. C. Ltd. nastavilo je provoditi transakcije koje imaju podudarnost na indikatore sumnjivih transakcija propisane internim aktom Uputom PS iz svibnja 2018. i Globalnim operativnim pravilom Praćenje transakcija radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (2017).

 

46.              Ispis transakcija iz sustava za klijenta C. C. Ltd. u inkriminiranom razdoblju, nije dostatan da bi izreka u točki 5) bila valjana te tablica koja se nalazi kao sastavni dio izreke ne konkretizira činjenični opis transakcija koje su se provodile prema istom obrascu imenovanog klijenta provedene prije 22. listopada 2018., a koje su morale biti prepoznate kao složene i neobične te koje nisu imale očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu. U istoj su prikazane transakcije koje su provedene preko računa klijenta C. C. Ltd. u stvarnom vlasništvu M. P., bez jasne naznake čime to navedene transakcije zadovoljavaju definiciju sumnjive transakcije i da je banka bila dužna analizirati pozadinu i svrhu tih transakcija uključujući i podatak o izvoru sredstava te rezultate analize evidentirati u pisanom obliku kako bi bili dostupni na zahtjev Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma te nadzornih tijela. S tim u vezi treba napomenuti da su opisi svrhe plaćanja u tablici na engleskom jeziku, a optužni prijedlog dostavlja se prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na hrvatskom jeziku. Također, treba naglasiti da je tek čitanjem zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru (7. Prijavljivanje sumnjivih transakcija uredu) i dokumentacije spisa, razvidno za što se konkretno okrivljenik tereti.

             

47.              Također, treba napomenuti da je uvidom u spis razvidno da je tek tijekom neposrednog nadzora Banka dostavila očitovanje o društvima čiji je stvarni vlasnik M. P. i pri tome je navela da je temeljem provedene analize poslovanja temeljem negativnih napisa o M. P. došla do sljedećih saznanja:

-          poslovna povezanost s osobama koje su osuđene za utaju poreza, pranje novca, iznude i druga kaznena djela,

-          poslovni odnosi s osobama i društvima iz Rusije koji su eksponirani u medijima,

-          poslovni odnosi s ruskim državljanima koji se nalaze na OFAC i EU sankcijskoj listi

-          osnivanje razgranate mreže društava

-          osnivanje fiktivnih društava.

Banka se očitovala da je poslovanje M. P. počela analizirati tek u trećem tromjesečju 2018.

 

48.              Ovlašteni tužitelj propustio je u optužnom aktu sročiti razumljiv  i jasan opis konkretno ostvarenog načina počinjenja inkriminiranog prekršaja, u kojem će biti navedene sve činjenice i okolnosti koje čine obilježje prekršaja, podvedive pod zakonski opis prekršaja iz članka 150. stavka 1. točke 40. i stavka 2. ZSPNFT.

 

              U odnosu na djelo pod točkom 6) izreke.

 

49.              Člankom 150. stavkom 1. točkom 46. i stavka 2. ZSPNFT propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 6000,00 do 75.000,00 kuna kazniti za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka član uprave ili druga odgovorna osoba u pravnoj osobi, odnosno ako ne sastavi listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, sredstava i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma te ju ne dopunjava na propisan način ili pri sastavljanju liste ne uzme u obzir specifičnost svoga poslovanja, vrstu stranaka, geografsko područje, vrstu proizvoda i usluga, kanale dostave i karakteristike sumnjive transakcije iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona, ako se prilikom utvrđivanja razloga za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma ne koristi listom indikatora kao smjernicama u utvrđivanju razloga za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma odnosno ako ju ne sastavi na propisani način ili u propisanome roku (članak 60. stavci 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7.)

 

50.               Člankom 60. stavkom 1. i 3.  ZSPNFT  propisano je:

1) Obveznici iz članka 9. ovoga Zakona dužni su sastaviti listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija, sredstava i osoba u vezi s kojima postoje razlozi za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma te ju dopunjavati s pomoću informacija koje su im dostupne o novim trendovima i tipologijama pranja novca i financiranja terorizma te u slučaju izmijenjenih okolnosti u poslovanju obveznika ako su one važne za primjenu ovoga Zakona.

(3) Obveznici su prilikom utvrđivanja razloga za sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma, te drugih okolnosti u vezi s tim, dužni upotrebljavati listu indikatora iz stavka 1. ovoga članka kao osnovne smjernice u utvrđivanju razloga za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.

 

51.              U odnosu na klijenta T. F. izreka sadrži zakonski opis djela bez navođenja svih činjenica o načinu počinjenja prekršaja, a ispis transakcije iz sustava za ovog klijenta nije dostatan da bi se zaključilo o odstupanju između sadašnjeg i/ili ranijeg (očekivanog) ponašanja klijenta. Razvidna je uplata 21. prosinca 2018., u iznosu od 52.000.000,00 kuna od F.-A. T. d.o.o., ali sve druge je pojašnjeno obrazloženjem optužnog prijedloga.             

 

52.              Također, u odnosu na klijenta privatnog bankarstva A. H.  izreka sadrži zakonski opis da nije prepoznat sljedeći indikator: ulaganje u nekretnine financirane sredstvima primljenih iz stranih zemalja visokog rizika ili gotovinskim uplatama, uz ispis tablice transakcija na računu klijenta A. H., za razdoblje od 11. rujna 2018. do 8. studenog 2018., koja je paušalna bez valjanog činjeničnog opisa radnje prekršaja, a koji je, kao i kod prethodno opisanih prekršaja, sadržan u obrazloženju optužnog prijedloga na str. 19 i 20, s razumljivom i jasnom konkretizacijom uplata na račun stranke A. H., kroz gotovinske uplate direktno ili preko računa članova obitelji A. H., i to B. H. i A. H., kao i konkretizacijom sredstava uplaćenih od TMD L. d.o.o. (poslovni subjekt u vlasništvu TMD G. d.o.o. iz Bosne i Hercegovine, registriranom za djelatnost Proizvodnja ostalih dijelova i pribora za motorna vozila, čiji je stvarni vlasnik B. H. koji nije poslovno aktivan) primljenih iz Bosne i Hercegovine, koji ukupan iznos odgovara vrijednosti  kupljenog zemljišta od Općine S. L. U dostavljenom Popisu zemalja po klasifikaciji rizika, Bosna i Hercegovina navedena je na popisu „Zemlje visokog rizika.”

 

53.              U odnosu na poslovanje trgovačkih društava kojima je stvarni vlasnik M. P. odnosno C. d.o.o. C. C. Ltd. i L. A. Ltd. u obrazloženju optužnog akta izrijekom se navodi sljedeće:

 

„Trgovačko društvo C. d.o.o. uspostavilo je poslovni odnos s Bankom u travnju 2018. te je osnovano za promet nekretninama i sličnim djelatnostima, ali tijekom poslovnog odnosa s Bankom nije imalo priljeva iz osnovne djelatnosti. U vremenu od uspostave poslovnog odnosa do njegovog raskida u 2019. ukupni priljevi na račun društva iznosili su 36,7 milijuna kuna. Od tog iznosa 36,6 milijuna kuna odnosilo se na uplate temeljem kredita i pozajmica. Uplate su izvršene od strane trgovačkog društva A. I. Ltd. (sjedište društva je na Cipru, a stvarni vlasnik je M. P.) u iznosu od 15,6 milijuna kuna, trgovačkog društva UBS S. u iznosu od 7,4 milijuna kuna, trgovačkog društva C. C. Ltd. (sjedište društva je na Britanskim Djevičanskim Otocima) u iznosu od 6,1 milijun kuna te od M. P. (državljanin Republike Srbije s prebivalištem na Cipru) u iznosu od 7,6 milijuna kuna. Sredstva koja su pribavljena na gore opisani način kasnije su utrošena za kupovinu ekskluzivnih stambenih i poslovnih prostora u Republici Hrvatskoj.

 

Trgovačko društvo C. C. Ltd. uspostavilo je poslovni odnos s Bankom u ožujku 2018. te je osnovano za poslove prodaje i kupnje metala. U vremena od uspostave poslovnog odnosa do njegovog raskida u 2019. ukupni priljevi na račun društva iznosili su 630,4 milijuna kuna. Od tog iznosa najveći dio odnosio se na uplate temeljem ugovora (355,4 milijuna kuna) i temeljem kredita (222,2 milijuna kuna). Uplate na račun izvršene su od strane povezanih društava u vlasništvu M. P. u iznosu od 289,9 milijuna kuna, a uplate od ostalih društava iznosile su 340,5 milijuna kuna pri čemu su trgovačka društva koja imaju sjedište u Rusiji uplatila 309,7 milijuna kuna. Isplate s računa izvršene su u korist M. P. (dividende u iznosu od 105,2 milijuna kuna), zatim u korist povezanih društava u vlasništvu M. P. (167,3 milijuna kuna po osnovi kredita) te u korist ostalih društava (341,8 milijuna kuna po osnovi kredita, ugovora ili bez naznačene svrhe).

 

Trgovačko društvo L. A. Ltd. uspostavilo je poslovni odnos s Bankom u siječnju 2017. te je osnovano za iznajmljivanje jahti, ali tijekom poslovnog odnosa s Bankom nije imalo priljeva iz osnovne djelatnosti. U vremenu od uspostave poslovnog odnosa do njegovog raskida u 2019. ukupni priljevi na račun društva iznosili su 10,1 milijun kuna. Sve uplate izvršene su od strane povezanih društava u vlasništvu M. P. (A. I. Ltd. i C. C.l Ltd.), a kao svrha plaćanja navedena je „kredit“. Isplate s računa izvršene su većinom po osnovi računa za izvođenje radova na kući u vlasništvu M. P. na adresi H. xx, Z..“

 

55.              Činjeničnim opisom izreke pobijanog rješenja o prekršaju navedeno je da za 26 transakcija stranaka C. d.o.o., C. C. Ltd. i L. A. Ltd. u razdoblju od 3. rujna 2018. do 4. veljače 2019.  nisu prepoznati sljedeći Indikatori sumnjivih transakcija iz internog akta Zagrebačke banke d.d. Globalno operativno pravilo Praćenje transakcija radi sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma iz studenog 2017. uključenost visokorizičnih jurisdikcija, transakcija koja se ne može objasniti uzimajući u obzir prirodu poslovanja te neobjašnjiv odabir poslovnice/nema veze s mjestom poslovanja klijenta; te Popisom indikatora za prepoznavanje sumnjivih osoba i transakcija u bankarskom sektoru objavljenom od strane Hrvatske udruge banaka u travnju 2009.: uključenost visokorizičnih jurisdikcija ili klijenata; priljevi/odljevi naslovljeni kao „kreditna linija“, „zajam“ ili „predujam“ temeljem ugovora ili kredita; odmah po isplati kredita/zajma sredstva se transferiraju na račun banke iz zemlje visokog rizika; priljev sredstava iz inozemstva koji se odmah transferira dalje u inozemstvo u korist iste stranke ili u korist druge stranke te ulaganja u nekretnine financirana sredstvima primljenim iz stranih izvora. Nakon ovog opisa, nalazi se tablica kao sastavni dio izreke, s dijelom svrhe plaćanja na engleskom jeziku, koja tablica ne sadrži opis konkretno ostvarenog načina počinjenja inkriminiranog prekršaja te nije jasno protupravno postupanje okrivljenika jer ne sadrži naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja.

 

56.              Treba napomenuti kako je dio činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja pod točkom 6) vezano za transakcije stranke I. Č. i D. H., valjano koncipiran, dok ostalo postupanje okrivljenika obuhvaćeno opisima glede sljedećih stranaka: A. H., T. F., C, d.o.o., C, C, Ltd. i L, A, Lrd., ne sadrži naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja. Međutim, kako je tužitelj postupanje okrivljenika kvalificirao kao produljeni prekršaj, što je u skladu s odredbom članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nema mogućnost izdvojiti dio valjanog činjeničnog opisa i zasebno odlučiti o njemu, jer bi takva odluka (diobom činjeničnog opisa jednog prekršaja i stvaranjem više istih djela), bila donesena na štetu okrivljenika.

 

57.              Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona optužni prijedlog sadrži, između ostalog, činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja, pa stoga, nisu dostatni opisi u točkama 1), 2), 5) i 6) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, u kojima nije konkretizirano protupravno postupanje okrivljenika, kako je prethodno navedeno, a bez kojih odlučnih činjenica se, u konkretnom slučaju, ne može raditi o inkriminiranim prekršajima. Stoga, imajući u vidu činjenične opise sadržane u navedenim točkama, a tako je bilo i u optuženju, zaključak je ovog Suda kako je okrivljenik proglašen krivim za djela koja na opisani način nisu prekršaji pa je prvostupanjsko tijelo na njegovu štetu, počinilo ranije navedenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

58.              Treba napomenuti da obzirom da je protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju podnesena samo žalba u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

 

59.              Slijedom navedenog, ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu odluku i okrivljenika oslobodio optužbe glede prekršaja navedenih u točki I izreke ove drugostupanjske presude, a uslijed ove odluke žalba okrivljenika je bespredmetna u ovom dijelu.

 

60.              Rješavajući predmet dalje te ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je po službenoj dužnosti utvrdio je da je od počinjenja prekršaja pod točkom 3) izreke (30. listopada 2018.) i od počinjenja prekršaja pod točkom 4) izreke (26. studenog 2018.) proteklo više od četiri godine, to je u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka.

 

61.              Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti preinačio pobijano rješenje o prekršaju i primjenom članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, protiv okrivljenika u tom dijelu odbio optužbu, a žalba okrivljenika je uslijed odluke iz točke II ove drugostupanjske presude bespredmetna u ovom dijelu.

 

62.               Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 15. prosinca 2022.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                        Predsjednik vijeća:

 

Mirjana Laljek, v.r.                                                                                      Mladen Genc, v.r.

             

 

              Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Financijskom inspektoratu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.