1

                            Poslovni broj Gž R-647/2019-5

 

Poslovni broj Gž R-647/2019-5

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. O.: … iz P., kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica iz Z., protiv tuženika H. m. d.d. u stečaju, Z., OIB: …, kao pravnog sljednika H. n. d.d. Z., zastupanog po stečajnom upravitelju D. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2916/15-43 od 21. prosinca 2017., na sjednici vijeća 15. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2916/15-43 od 21. prosinca 2017. u točkama I., V., VIII. i IX. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

             

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku na ime razlike plaće isplatiti tužitelju iznos od 52.545,53 kn bruto sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose pobliže navedene u izreci presude, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 52.545,53 kn. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.493,92 kn sa zateznim kamatama od 1. studenog 2014. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata na pojedinačne novčane iznose od 374,06 kn tekuće od 01.9.2014. do 30.9.2014., 1.716,16 kn tekuće od 1.10.2014. do 31.10.2014., 4.781,16 kn tekuće od 1.12.2014. do 31.12.2014., 5.852,20 kn tekuće od 1.1.2015. do 31.1.2015. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime ustegnute plaće iznos od 7.549,62 kn bruto sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu. Točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 318,67 kn tekućih od 28. studenog 2013. do 23. prosinca 2013. Točkom VII. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 7.549,62 kn. Točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 16.747,29 kn neto sa zateznim kamatama koje teku od 15. travnja 2015. do isplate. Točkom IX. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 17.312,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, pobijajući toč. I., V., VIII. i IX. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka, s time da tuženik u žalbi određeno ne ukazuje na postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao u točkama I., V. i VIII. izreke.

              7. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove dodatka za prekovremeni rad, rad noću, blagdanom i u smjenama za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2014. u iznosu od 52.545,53 kn bruto te s osnove umanjenja plaće u iznosu od 7.549,62 kn (tijekom 2012. i 2013.) bruto s kamatama, kao i zahtjev za isplatu otpremnine u neto iznosu od 16.747,29 kn s kamatama.

              8. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 2. veljače 2005. na radnom mjestu građevinskog radnika s koeficijentom 1,52,

-da je čl. 9. ugovora o radu regulirano da osnovna plaća radnika, dodaci za plaću, stimulativni dio plaće, naknada plaće i materijalna prava radnika se utvrđuju I Aneksom Kolektivnog ugovora, Pravilnikom o organizaciji rukovođenju i sistematizaciji radnih mjesta i II Aneksom sporazuma između poslodavca i radničkog vijeća te da se sukladno čl. 10. plaća isplaćuje jednom mjesečno, najkasnije posljednjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je obavljen rad,

- da je čl. čl. 5. st. 4. Pravilnika o plaćama određeno da generalni direktor tuženika može razmjerno smanjiti masu plaća bez obzira na provedeni obračun po kriterijima iz tog članka ako su troškovi u pojedinom mjesecu veći od ostvarene realizacije u istom mjesecu,

- da je Odlukama generalnog direktora tuženik zaposlenicima smanjio bruto plaće i materijalna prava i prema tim odlukama tužitelju je isplaćivao plaću u utuženom razdoblju, a da su navedene odluke donesene zbog stanja u gospodarstvu odnosno smanjenja investicija i obujma poslova u graditeljstvu, a u cilju racionalizacije troškova i održavanja financijske stabilnosti društva,

- da iz isplatnih lista za sporno razdoblje proizlazi da je tužitelju isplaćivana
umanjena plaća ukupno u iznosu od 7.549,62 kn,

- da je tužitelj u utuženom vremenu ostvario prekovremeni rad radeći na poslovima čuvara u režimu 24-48-24-48.,

- da je visina tog zahtjeva utvrđena na temelju knjigovodstvenog vještačenja te utvrđena visina razlike plaće u utuženom razdoblju iznosi 52.545,53 kn bruto,

- da je tužitelju prestao ugovor o radu kod tuženika Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2014., te da je člankom 4 navedene odluke određeno da tužitelj ima pravo na otpremninu sukladno članku 126 Zakona o radu, koji iznos će se obračunati i isplatiti na dan prestanka radnog odnosa,

- da je tuženik tužitelju obračunao otpremninu u iznosu od 16.747,29 kn s datumom dospijeća 14. travanj 2015. godine., da se otpremnina odnosi na razdoblje od 3. veljače 2005. godine do 14. travnja 2015. godine, kada je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika.

9. U odnosu na sporno pitanje u vezi zahtjeva za isplatu razlike plaće po osnovi umanjenja plaće, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da tuženik odlukama generalnog direktora nije mogao u utuženom razdoblju jednostrano smanjiti plaću radnicima, bez suglasnosti radnika te je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće uslijed smanjenja u utuženom iznosu prihvatio kao osnovan, cijeneći da se na tužitelja ima primijeniti Kolektivni ugovor za graditeljstvo kao povoljnije pravo u smislu čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Osim toga, utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad temeljem rezultata financijskog vještačenja u iznosu od 52.545,53 kn bruto. Također, tužitelju dosuđuje na ime otpremnine iznos od 16.747,29 kn prema Odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju i obračunu tuženika.                            

              10. Pobijajući prednja utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda u odnosu na tražbinu razlike plaće s osnove tzv. korekcije (umanjenja), tuženik u žalbi ističe da su Odluke Generalnog direktora o umanjenju plaća donesene sukladno čl. 5. Pravilnika o plaćama, te budući da je tužitelj Ugovorom o radu ugovorio mogućnost umanjenja svoje plaće, to da je, po ocjeni tuženika, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, a to su prethodno citirane odredbe Pravilnika i Ugovora o radu, trebao tužbeni zahtjev odbiti.

              11. Suprotno prednjim navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik na temelju odluka generalnog direktora nije mogao jednostrano umanjiti bruto plaću tužitelja jer se radi o jednostranoj odluci na koju tužitelj nije pristao, te i po ocjeni ovoga suda, bez obzira što je takvo ovlaštenje generalnom direktoru pripadalo temeljem čl. 5. st. 4. Pravilnika o plaćama, tuženik nije imao pravo jednostranom odlukom umanjivati plaću tužitelja jer Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo ("Narodne novine" broj 4/02, 91/03, 93/04, 97/05, 133/06, 11/08–dalje KU),takvo pravo tuženika nije predviđeno.

             

12. Pored toga, budući da je odredbom čl. 93. st. 2. KU-a propisano da ako je pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca neko pravo utvrđeno u manjem opsegu od prava koje proizlazi iz KU-a, primjenjuju se odredbe KU-a. Dakle, i primjenom te odredbe Kolektivnog ugovora tuženik nije imao pravo jednostrano umanjiti plaću tužitelja.

              13. Tuženik neosnovano u žalbi prigovara obračunu vještaka financijske struke u odnosu na korištenu osnovicu za obračun razlike plaće, ukazujući da ga primijenjena osnovica ne obvezuje te da je razliku plaće trebalo utvrditi prema petim izmjenama i dopunama KU-a ("Narodne novine" br. 11/08), koje ga obvezuju temeljem Odluke ministra gospodarstva, rada i poduzetništva o proširenoj primjeni KU od 6. veljače 2008., primjenom osnovice za obračun plaće tužitelja u iznosu najnižih mjesečnih osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja koje su propisane Naredbama o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja. Naime, u postupku se vještak očitovao na iznesene primjedbe tuženika u tom pravcu te je pojasnio da je obračun plaće vršen prema osnovici koju je tuženik iskazao u obračunskim listama za isplatu plaće tužitelja u utuženom razdoblju (2.825,00 kn), pa je osnovano za zaključiti da se plaća tužitelja po osnovi utuženih dodataka ima obračunati primjenom iste osnovice koju je sam poslodavac koristio i tužitelj je time stekao pravo na takav obračun. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka i sukladno tome pravilnom sadržajnom primjenom čl. 45., 46., 47. i 48. KU utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja po osnovi predmetnog uvećanja plaće u iznosu od 52.545,53 kn bruto.

              14. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14-dalje:ZR) utvrdio osnovanom tražbinu otpremnine prema obračunu tuženika, koja utvrđenja određenim žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

              15. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja odlučio o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15-dalje:Tarifa).

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Tužitelju nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

18. Presuda suda prvog stupnja u točkama II., III., IV., VI i VII. Izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. prosinca 2022.

 

 

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                       Duško Abramović