1              Poslovni broj: Gž R-1086/2022-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1086/2022-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja S. P., vlasnika obrta A. S. I. T., prijevoz robe, OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika A. A., OIB: …, iz K. G., zastupanog po punomoćnici J. S., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-342/2019-28 od 15. rujna 2022., dana 15. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-342/2019-28 od 15. rujna 2022. u točki I. njene izreke u pobijanom dijelu kojom je naloženo tuženiku da na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 4.586,81 kuna (608,78 Eura) sa odgovarajućom kamatom, kao i u točki II. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana po osnovi naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 4.586,81 kn (608,77 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe 25. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

 

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 395,42 kn (52,48 EUR) do iznosa od 4.982,23 kn (661,26 EUR)."

 

2.              Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.640,00 kn (748,56 EUR) na ime naknade parničnog troška, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja ove odluke do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

3.              Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja a tuženiku dosudi trošak postupka kao i trošak žalbenog postupka. Tuženik ujedno prigovora i odluci o troškovima postupka.

 

4.              Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika a ujedno i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

5.              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika obrta A.S.I. Trans, prijevoz robe, kao poslodavca da mu tuženik nadoknadi štetu koja je nastala radnjom tuženika u iznosu od 4.586,81 kuna za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 20. prosinca 2017.

 

6.              U konkretnoj pravnoj stvari, u pitanju je spor male vrijednosti normiran odredbama članka 457. do 467.a ZPP-a, budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi 10.000,00 kuna (članak 460.).

 

7.              Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a normirano je da se u postupcima u sporovima male vrijednosti presuda ili rješenje može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava a ne može se pobijati zbog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8.              Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tuženik kao vozač kamiona i kao radnik tužitelja, u utuženom razdoblju primao stvari radi prijevoza od A. I. d.o.o. i F. d.o.o.,

- da bi prilikom primanja stvari na prijevoz tuženik potpisao tovarni (teretni list) i da bi time potvrdio da je preuzeo robu specificiranu po vrsti i komadima,

- da bi primljena roba za prijevoz bila složena na palete i da bi tuženik u prosjeku primio 13 paleta, ali da sadržaj tih paleta tuženik nije utvrđivao;

- da tuženik u kamion ne bi uvijek utovario svu robu popisanu u teretnom listu već samo onu koju bi pronašao u skladištu, a da bi se kontroloru u skladištu obratio za pomoć samo ukoliko primijeti da roba nedostaje;

              - da bi tuženik nakon što utovari robu iz skladišta u kamion, primjerak tovarnog lista predao šefu smjene, a nakon čega bi tuženiku bile uručene otpremnice;

- da bi nakon toga tuženik robu odvezao do kupca, isporučio je, a gdje bi skladištar pregledavao i skenirao svu primljenu robu pa da bi tek tada tuženik uočio da nešto od robe nedostaje, a što da bi prijavio šefu smjene;

- da su A. I. d.o.o. i F. d.o.o. ispostavili račune prema tužitelju za isplatu ukupnog iznosa od 4.374,81 kn (tako proizlazi iz nalaza vještaka i spisu priloženih računa) na ime robe za koju je utvrđen manjak u utuženom razdoblju po otpremnicama na ime tuženika kao vozača i da je te račune tužitelj platio;

- da je tuženik na račun tužitelja kupio na benzinskoj postaji artikle (duhan i cigarete) u ukupnom iznosu od 212,00 kn za što nije bio ovlašten i za što je C. d. d. d.o.o. ispostavio račune prema tužitelju u studenom i prosincu 2017., i koje račune je tužitelj platio,

-  da je roba za koju su ispostavljeni naprijed citirani računi bila popisana na tovarnom listu a koji tovarni list je tužitelj potpisao, iako prethodno nije kontrolirao točnost navoda i nakon čega su mu uručene otpremnice,

- da se roba vodila kao opremljena iz skladišta i preuzeta od strane tuženika kao prijevoznika, ali nikada nije stigla do primatelja odnosno nije isporučena naručitelju, pa su stoga A. I. d.o.o. i F. d.o.o. izdali račune prema tužitelju radi plaćanja robe koja je na tim računima zavedena kao manjak i to po otpremnicama na ime tuženika kao vozača,

- da je šteta tužitelju uzrokovana krajnjom nepažnjom tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka proizlazi da tužitelj na ime manjka robe duhana i cigareta, i na ime izobrazbe tuženika platio ukupan iznos od 5.286,81 kuna ali da je tužitelj dokazao da mu je tuženik dužan isplatiti 4.586,81 kuna, dok za više traženo nije dokazao visinu štete.

 

9.              Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tovarni list isprava o kojoj se robi radi a što čine i druge okolnosti vezane uz samu robu, te je prijevoznik dužan kontrolirati točnost navoda u tovarnom listu u pogledu broja artikala, a što iz postupka proizlazi, tuženik očito nije napravio i što je u suprotnosti sa postupanjem što se očekuje od svakog vozača prijevoznika prosječnih sposobnosti, a koji rezultat postupanja tuženika nastali gubitak robe zbog čega je tužitelj kao prijevoznik bio dužan nadoknaditi štetu A. I. d.o.o. i F. d.o.o. Ovaj sud je stajališta, a što proizlazi iz postupka, da je tuženik uzrokovao štetu tužitelju jer je tužitelj u spornom razdoblju trećim osobama ukupno platio 4.374,81 kuna + 212,00 kuna ukupno 4.586,81 kuna na ime manjka robe po otpremnicama na ime vozača tuženika.

 

10.              Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio materijalno pravo.

 

11.              Naime, odredbe članka 107. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) normirano je da radnik koji na radu i u svezi s radom namjerno ili krajnjom nepažnjom uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu nadoknaditi.

 

12.              O namjeri (dolus) se radi kada je štetnik želio uzrok (štetna radnja, nezakoniti ili nepravilan rad) ali i posljedicu (šteta nanesena drugoj osobi) a o krajnjoj nepažnji (culpa lata) je slučaj kada štetnik u svome postupanju zanemaruje i običnu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti.

 

13.              Da je tuženik postupio krajnjom nepažnjom prema utvrđenju ovog suda je izvjesno jer nije obratio pozornost koja se od njega kao vozača i čovjeka prosječne sposobnosti može očekivati.

 

14.              U žalbi se ukazuje da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio prigovor zastare, međutim odredbom članka 1161. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), normirano je da poslodavac koji oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu štete od 6 mjeseci od kada je šteta popravljena. Radi se o računima iz 2017. a tužba je podnesena 25. travnja 2019., međutim u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o primjeni konkretne zakonske odredbe jer se ona odnosi na štetu koju radnik učini trećoj osobi, što konkretno nije slučaj, već je zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a koji normira da za naknadu štete koju zahtjeva poslodavac od radnika primjenjuje se petogodišnji zastarni rok, stoga proizlazi da prigovor zastare nije osnovan.

 

15.              Isto tako nije osnovan ni prigovor prijeboja. Iz izjave o prijeboju (kompenzacije broj 1/18) utvrđeno je da je tužitelj kao vjerovnik imao namjeru prebiti svoju obvezu prema tuženiku-neto plaću za prosinca 2017. u iznosu od 3.000,00 kuna, dijelom potraživanja od tuženika kao dužnika pri čemu se kao dospjela obveza tuženika u izjavi o prijeboju navodi "manjak robe po računu A. I. d.o.o. i F. d.o.o. ukupno 4.504,58 kuna, izobrazba u POU 700,00 kuna i C. derivati 212,00 kuna." Međutim izjava o prijeboju, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, nije potpisana od strane tuženika te u spisu priloženog izvatka o transakcijskom računu (list 97 spisa), proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu plaće tuženiku za prosinca 2017., a nije je ni mogao ustegnuti, jer odredbom članka 96. stavkom 2. ZR-a propisano je da poslodavac samo uz suglasnost stranke svoje potraživanje prema radniku može naplatiti isplatom plaće, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

 

16.              Odluka o parničnom postupku utemeljena je temeljem odredbe članka 154. stavkom 2. ZPP-a temeljem vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa).

 

17.              Kako žalba tuženika nije osnovana, to je kao takva odbijena i u pobijanom dijelu točke I. i u točki II. izreke potvrđena, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

18.              U nepobijanom dijelu točke I. izreke kojom je tužitelj odbijen za više zatraženog prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

 

U Splitu 15. prosinca 2022.