1                     Poslovni broj Gž R-126/2019-3

              Poslovni broj Gž R-126/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja sindikat, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., dipl.iur. iz sindikata u Z., protiv 1. tuženika Financijska agencija, Z., OIB: … i 2. tuženika FINA g. s. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. L. K., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2159/2017-37 od 24. siječnja 2019., na sjednici vijeća 15. prosinca 2022., 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika Financijske agencije i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2159/2017-37 od 24. siječnja 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je odluka 1. tuženika Financijske agencije Klasa: …, Ur.broj: … od 26. veljače 2014. nedopuštena, te kako je Sporazum zaključen između tužitelja sindikata, 1. tuženika Financijske agencije i 2. tuženika FINA  g. s. d.o.o. i dalje na pravnoj snazi.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je podnio 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka 1. tuženika Klasa: …, Ur.broj: … od 26. veljače 2014. nedopuštena, te posljedično da je Sporazum zaključen 23. travnja 2010. između tužitelja, 1. tuženika  i 2. tuženika i dalje na pravnoj snazi.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je između Financijske agencije Z., FINE g. s. d.o.o. (Fina GS) i sindikata  sklopljen 23. travnja 2010. Sporazum o prenošenju ugovora o radu radnika Fine na Finu GS kojim su stranke ugovorile prava i obveze ugovornih strana vezano za prijenos dijela gospodarske djelatnosti i prenošenje ugovora o radu radnika Fine na Finu GS (članak 2.),

- da se sukladno članku 3. stavak 3. Sporazuma Fina GS obvezala na radnike čiji se ugovori o radu prenose primjenjivati sve odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike Zavoda (sa svim izmjenama i dopunama) i sve Sporazume sklopljene između Fine i Sindikata, a do sklapanja novog kolektivnog ugovora, odnosno najduže godinu dana, sukladno članku 133. Zakona o radu, te da se stavkom 1. istog članka utvrđuje da Fina prenosi na Finu GS ugovore o radu radnika sadržane u Prilogu 1. Sporazuma, pri čemu radnici zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana prenošenja ugovora o radu u smislu članka 133. Zakona o radu, a stavkom 2. istog članka Fina GS se obvezuje kao novi poslodavac s 1. svibnja 2010. preuzeti u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenih ugovora o radu, odnosno obvezuje se priznati radnicima sva prava koja su stekli na temelju ugovora o radu s Finom i  njenim pravnim prednicima, te im osigurati nastavak ostvarivanja istih u Fini GS,

- da su se prema članku 4. stavak 1. stranke suglasile da će se pravila o internoj burzi rada u Fini primjenjivati i na radnike čiji ugovori se prenose na Finu GS, te da će se radnici Fine GS čiji su ugovori o radu prenijeti moći javljati na interne natječaje u Fini radi zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto za koje se natječaj raspisuje, kao i da će se radnici Fine moći javljati na interne natječaje u Fini GS-u, te u tom smislu Fina i Fina GS jamče ravnopravnost između radnika čiji se ugovori o radu prenose na Finu GS i radnika Fine,

- da je 1. tuženik otkazao predmetni Sporazum s danom 31. ožujka 2014. dostavom obavijesti o otkazu Sporazuma o prenošenju ugovora o radu radnika Fine na Finu GS od 26. veljače 2014.,

- da je 1. tuženik prethodno podnio prijedlog sporazumnog rješavanja prava i obveza iz Sporazuma 25. studenog 2013., kojim je predložen sporazumni raskid istog, te da tužitelj nije prihvatio taj prijedlog.

- da je predmetnim Sporazumom utvrđena i obvezna primjena odredaba Kolektivnog ugovora za zaposlenike Zavoda na sve radnike čiji se ugovori o radu prenose, te da je u vrijeme sklapanja Sporazuma na snazi bio Kolektivni ugovor za zaposlenike Zavoda od 10. svibnja 2000.,

- da se temeljem Sporazuma o produljenju važenja Kolektivnog ugovora za zaposlenike Zavoda u Fini GS od 28. studenog 2011. na radnike Fine GS primjenjuje KU za zaposlenike Zavoda za platni promet od 10. svibnja 2000., te da 30. studenog 2011. istječe rok do kojeg je Sporazumom o produljenju važenja KU-a za zaposlenike Zavoda produljena primjena odredbi KU-a,

- da je od primjene Kolektivnog ugovora za radnike Fine od 2. siječnja 2012. prestao vrijediti Kolektivni ugovor za zaposlenike Zavoda od 10. svibnja 2000., kao i Aneks KU-u od 25. lipnja1996.,

- da su obveze stranaka regulirane odredbom čl. 3. Sporazuma u cijelosti ispunjene.

7. U odnosu na sporno pitanje trajanja primjene čl. 4. Sporazuma i posljedično mogućnosti otkazivanja Sporazuma, prvostupanjski sud prihvaćanjem iskaza zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka Ž. F. utvrđuje da su stranke Sporazuma smatrale da će se odredba članka 4. Sporazuma primjenjivati trajno te cijeneći da ni u Sporazumu nije utvrđeno do kada će se primjenjivati odredba članka 4, niti da je u Sporazumu posebnom odredbom naznačeno do kada će isti biti na snazi i primjenjivati se te imajući u vidu da je Sporazum sastavni dio samog prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, odnosno prijenosa dijela gospodarske djelatnosti 1. tuženika na 2. tuženika,  zaključuje da 1. tuženik nije mogao jednostrano otkazati Sporazum pozivom na odredbu članka 212. Zakona o obveznim odnosima. Pri tome, cijeneći da je odredbom članka 2. Sporazuma određeno da se istim utvrđuju prava i obveze ugovornih strana vezano za prijenos dijela gospodarske djelatnosti i prenošenje ugovora o radu radnika Fine na Finu GS, zaključuje da predmetni Sporazum treba promatrati u sklopu prenošenja dijela gospodarske djelatnosti 1. tuženika na 2. tuženika, te da se stoga ne radi o sporazumu u smislu odredbe članka 6. stavak 4. Zakona o radu važećeg u vrijeme sklapanja Sporazuma, zbog čega smatra da nije bio uvjeta za otkazivanje tog Sporazuma.

8. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima 1. tuženika presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Neosnovano naime tuženik prigovara da je izreka presude nerazumljiva uz tvrdnju da nije konkretiziran Sporazum koji je zaključen između stranaka u odnosu na koji se određuje da je i dalje na snazi, jer je iz izreke sasvim jasno da se radi o Sporazumu na koji se odnosi odluka 1. tuženika Klasa: …, Ur.broj: … od 26. veljače 2014., te nije sporno da je tom odlukom 1. tuženik otkazao Sporazum o prenošenju ugovora o radu radnika Fine na Finu GS od 23. travnja 2010. Daljnji prigovor u odnosu na ovu bitnu povredu postupka može se sažeti na prigovor da iz obrazloženja prvostupanjske presude nije vidljivo na kojem materijalno pravnom propisu je utemeljena odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji ovaj žalbeni sud ocjenjuje neosnovanim jer iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi koje materijalno pravne propise je prvostupanjski sud primijenio kada je u konačnom zaključku utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev i dao argumente zbog čega smatra da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 6. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09-dalje:ZR) u vezi s čl. 212. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11-dalje:ZOO).

9. Ostali žalbeni prigovori koji se odnose na naznačenu procesnu povredu sadržajno su prigovori činjenične naravi kojima tuženik iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana presuda.

10. Naime, 1. tuženik u žalbi neosnovano iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza ističući da su iskazi svih svjedoka pogrešno interpretirani i izvučeni iz konteksta cijelog iskaza pojedinog svjedoka uz tvrdnju da se temeljem sadržaja njihovih iskaza ne može utvrditi prava volja ugovornih strana o tome je li Sporazum trebao važiti trajno, pri tom izdvajajući pojedine dijelove iskaza svjedoka M. R. u prilog tom zaključku, dok iskaze zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka Ž. F. smatra neprihvatljivim. Tuženik time bez uporišta osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda temeljem pravilne analize sadržaja iskaza svjedoka i z.z. tužitelja da je namjera ugovornih strana u odnosu na trajanje odredbe čl. 4. Sporazuma o internoj burzi rada bila da ta odredba ima trajni karakter. Na pravilnost takvog zaključka posredno upućuje i činjenica da je 1. tuženik primjenjivao pravila o internoj burzi rada sve do spornog otkaza, što je 1. tuženik potvrdio u odgovoru na tužbu i prethodno u prijedlogu za sporazumni raskid (list 8). Pored toga, 1. tuženik pogrešno interpretira sadržaj odredbe čl. 3. st. 3. Sporazuma o prenošenju ugovora o radu u pravcu da bi obveze o internoj burzi rada imale privremeni karakter, najduže godinu dana sukladno čl. 133. st. 12. ZR-a, izdvajajući iz konteksta stipulaciju da se Fina GS u tom roku obvezala ne samo primjenjivati Kolektivni ugovor za zaposlenike 1. tuženika, nego i sve sporazume sklopljene između 1. tuženika i Sindikata, što da bi uključivalo i ovaj Sporazum, zanemarujući pritom da se ovdje radi o Tripartitnom sporazumu koji nije sklopljen samo između 1. tuženika i sindikata, već i s 2. tuženikom.

11. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nisu postojali uvjeti za otkaz tog Sporazuma u smislu odredbe čl. 212. ZOO-a, iako ovome sudu nisu prihvatljivi dani razlozi prvostupanjskog suda o tome, što će se nastavno izložiti.

12. Pri tome nije prihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da predmetnu ugovornu odredbu treba (isključivo) promatrati u sklopu procesa prenošenja ugovora o radu u smislu čl. 133. ZR-a, kraj činjenice da je ta procedura razrađena u ostalim odredbama Sporazuma o prenošenju ugovora o radu radnika Fine na Finu GS i da je u tom dijelu Sporazum ispunjen. S druge strane, odredba čl. 4. Sporazuma ne obuhvaća samo veću razinu prava radnika, čiji su ugovori preneseni na 2. tuženika, u odnosu na zaštitu prava tih radnika koja je predviđena čl. 133. ZR-a i shodno tome čl. 3. Sporazuma o prenošenju ugovora o radu, već na temelju te odredbe prava ostvaruju i radnici 1. tuženika s obzirom na uzajamnu mogućnost javljanja na internu burzu rada, te je shvaćanje ovog suda da predmetna ugovorna klauzula po svojoj naravi predstavlja svojevrsno ugovaranje u korist treće osobe u smislu odredbe čl. 337. ZOO-a. Prema odredbi čl. 338. st. 1. ZOO-a ugovaratelj koristi za trećega može je opozvati ili izmijeniti sve dok treći ne izjavi da prihvaća ono što je ugovoreno u njegovu korist. S obzirom na nespornu okolnost da je 1. tuženik primjenjivao predmetni sporazum o internoj burzi rada, za zaključiti je da su se korisnici ( radnici koji su se prijavljivali na interne natječaje) prihvatili te koristi i time je prestalo pravo 1. tuženika na opoziv, te nije ni bilo uvjeta da se sporazum okonča otkazom u smislu čl. 212. ZOO-a, slijedom čega proizlazi da je 1. tuženik neosnovano otkazao taj sporazum.

13. Iz tih razloga je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci 15. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović