1

                            Poslovni broj Gž R-1175/2020-3

Poslovni broj Gž R-1175/2020-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G., OIB …, iz Š., po punomoćniku B. K., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. K. Č., iz Z., protiv tuženika O. K. d.d., OIB …, iz O., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u Odvjetničkom društvu O. i P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 Pr-133/2019-27 od 29. listopada 2020.., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 Pr-133/2019-27 od 29. listopada 2020. potvrđuje u točkama 1., 2., 3. i 5. izreke.

r i j e š i o  j e

I  Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj 15 Pr-133/2019-27 od 29. listopada 2020. potvrđuje u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe u odnosu na neimovinsku štetu na način da tužitelj umjesto iznosa od 20.000,00 kn po ovoj osnovi potražuje iznos od 42.750,00 kn.

II  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 42.300,000 kn, i to na ime neimovinske štete iznos od 40.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2019. do isplate te na ime imovinske štete iznos od 1.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2020. do isplate, pobliže navedeno točkom 1. izreke citirane presude. Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime imovinske štete za period od studenog 2017. do listopada 2019. bruto iznos od 33.915,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedeno točkom 2. izreke. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2020. do isplate (točka 3. izreke). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa od 40.500,00 kn do zatraženog iznosa od 42.750,00 kn i dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko dosuđenog iznosa od 1.800,00 kn do zatraženog iznosa od 2.400,00 kn (točka 4. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.886,79 kn (točka 5. izreke).

2. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku dopuštena je preinaka tužbe u odnosu na neimovinsku štetu na način da tužitelj umjesto iznosa od 20.000,00 kn po ovoj osnovi potražuje iznos od 42.750,00 kn, dok preinaka tužbe nije dopuštena u odnosu na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade na način da tužitelj umjesto iznosa od 33.915,92 kn po ovoj osnovi potražuje iznos od 34.612,59 kn.

3. Protiv citirane presude u točkama 1., 2., 3. i 5. izreke, te rješenja u dijelu kojim je dopuštena preinaka tužbe u odnosu na neimovinsku štetu, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22; ZPP), predlažući da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude i rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, budući da presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, te je iste moguće ispitati.

7. Pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbu iz čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020.-5 zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete broj Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 3. veljače 2003. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, pa tužitelj do zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari (zaključen 27. veljače 2020.) bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu.

8. Isto tako, donošenjem pobijane presude i rješenja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, koju je pretrpio 14. studenog 2017. za vrijeme radnog vremena na privremenom gradilištu tuženika.

10. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2006. i aneksa tom ugovoru od 29. prosinca 2017., na poslovima pomoćnog građevinskog radnika;

- da je 14. studenoga 2017. tužitelj za vrijeme radnog vremena doživio ozljedu na radu na privremenom gradilištu tuženika "Izgradnja poddionice most D.– čvor O. i dijela mosta H.– most D. od km 22 + 500 do 23 + 300", a prilikom utovara asimetričnog betonskog elementa dimenzija 600 x 48 x 80 cm, težine 3040 kg;

- da iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava Inspektorat rada Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite na radu klasa: 116-02/17-41/109 Urbroj: 524-10-05-02/7-17-05 od 28. studenog 2017.,  a u odnosu na vrijeme, mjesto i način ozljeđivanja tužitelja proizlazi da su 14. studenoga 2017. oko 11,00 sati, nakon završetka građevinskih radova na uređenju dijela ispod novoizgrađenog nadvožnjaka, radnici P. G., P. V., G. F. i P. M. upućeni na sjeverni dio gradilišta prema nalogu voditelja radova Miroslava Valentića da utovare betonske pregrade. Radnik P. M. da je na sjeverni dio gradilišta otišao autobagerom, dok su radnici G. F., P. G. i P. V. otišli teretnim kombijem jer je mjesto gdje se nalaze betonske pregrade udaljeno oko 3 km od mjesta gdje su trenutno radili. Radnici da su prije odlaska, iz građevinskog kontejnera uzeli četverokraku lančanu kuku za podizanje tereta, oko 11,30 sati došli su na mjesto gdje se nalazila betonska pregrada i pripremili kuku za podizanje, pri čemu su ustanovili da je kuka koju su donijeli kratka za teret koji je trebalo podići jer je betonska pregrada bila dužine 6 m. Nakon toga, G. F. i P. V. otišli su po kuku sa dužim lančanim krakovima. Betonska pregrada da je imala ugrađene po dvije metalne očice na bočnim stranicama koje su predviđene za podizanje. Kada su donijeli kuku, radnik P. M. je autobagerom prišao do betonske pregrade, te su P. V. i P. G. zakvačili kuku na bager, te po jedan lančani krak na jednu i drugu stranu betonske pregrade. Kuka se sastojala od četiri lančana kraka dužine 5 m, od kojih je jedan bio bez krajnje kuke za kačenje. Pošto je prema tehničkoj dokumentaciji ukupna nosivost četverokrake lančane kuke 8 tona, dozvoljeno opterećenje po lančanom kraku kuke 2 tone, a betonska je pregrada bila težine 3040 kg, radnici su zakvačili samo dva lančana kraka kuke za element. Nakon toga signalizirali su kolegi P. M. da lagano podigne kuku da vide je li lanac dobro postavljen i zategnut. Kada su vidjeli da je dobro zategnuto, radnici P. G. i P. V. počeli su se udaljavati od tereta na sigurnu udaljenost, odnosno u smjeru od kraja tereta koji je bio bliži mostu na rijeci D.. Kada su se udaljili na udaljenost oko 3 m od tereta, signalizirali su kolegi Miškoviću da započne sa dizanjem tereta, te je P. G. rekao da se još malo udalje za slučaj da dođe do pucanja lanca ili pada tereta. Kada su se udaljili malo više od 3 m od tereta, u to vrijeme radnik M. započeo je sa podizanjem tereta, da bi prilikom podizanja tereta došlo do pucanja kraka lanca koji je bio zakvačen na strani betonske pregrade koja je bila bliže radnicima, te je otkinuti komad lanca odletio u njihovom smjeru i pri tome radnika P. G. udario po njegovoj lijevoj potkoljenici;

- da su na opisani način, a u odnosu na mjesto, vrijeme i način nastanka predmetnog štetnog događaja iskazivali svjedoci P. V., G. F., P. M. i tužitelj, dok je svjedok M. V., poslovođa, u trenutku nastanka tog štetnog događaja bio na dionici udaljenoj 3-4 km, da bi po dojavi o stradanju tužitelja došao na lice mjesta, međutim, kada su tužitelja već odvezli u bolnicu, te je tada čuo da je pukao "kranski lanac", koji po svojim karakteristikama zadovoljava uvjete za prijenos tereta, s time da se osim na navedeni način, teret može prevesti viljuškarom i dizalicom, ali su do ovog štetnog događaja teret prevozili na prethodno opisani način.

11. Slijedom izloženoga, cijeneći da u konkretnom slučaju, a temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14 i 154/14; dalje ZZR) postoji tuženikova objektivna odgovornost za štetu koju radnik pretrpi na radu, da je i u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) predmetno izvođenje radne operacije predstavljalo opasnu djelatnost za koju temeljem čl. 1064. ZOO-a odgovora osoba koja se njome bavi po principu objektivne odgovornosti, a da tuženik, na kojem leži teret dokaza nije dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti, s obzirom da je tužitelj kritične prigode postupao po nalogu poslovođe, koji je prema navodima svjedoka P. M. bio upoznat da su lanci koje koriste možda slabi, a poslovođa unatoč tome rekao da nisu slabi i da su s tim istim lancima isti takvi elementi premještani, da je tuženik odlučio na opisani način izvršiti radnju podizanja betonskog elementa autobagerom, koja radnja je za tuženika jednostavnija iako postoji sigurniji način podizanja betonskog elementa, kako je to naveo svjedok D. J., dakle, da ne postoje okolnosti koje bi tuženika mogle osloboditi odgovornosti, sud utvrđuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

12. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

13. Odredbom čl. 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

14. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 127/17 – dalje ZR) propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

15. Navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opći obvezno- pravni propis specijalne prirode, nije isključena primjena općih propisa obveznog prava, slijedom čega se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbe iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a.

16. Naime, pravilno je sud prvog stupnja odlučujući koje odredbe ZOO-a valja primijeniti, utvrdio da je u konkretnom slučaju radna operacija utovara, podizanja i premještanja betonske pregrade dimenzija 600 x 48 x 80 cm, težine 3040 kg predstavljala opasnu djelatnost, te odgovornost tuženika temeljio na objektivnom kriteriju uzročnosti. Članak 1063. ZOO-a propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

17. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao ni jedan zakonom propisani razlog za oslobođenje od odgovornosti, a iz utvrđenih činjenica tijekom postupka ne proizlazi da postoji krivnja tužitelja kao radnika, niti njegov doprinos nastanku štete, jer iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je koristio zaštitna sredstva, te da se zajedno sa drugim tada prisutnim radnicima P. V. i G. F., a prije nego što su signalizirali P. M. da podigne teret, od istog udaljili nešto više od 3 metra,da bi međutim, kada je P. M. započeo sa podizanjem tereta došlo do pucanja kraka lanca koji je bio zakvačen na strani betonske pregrade koji je bio bliži radnicima, te je otkinuti komad lanca odletio u njihovom smjeru i ozlijedio tužitelja. Pri tome se pucanje predmetnog lanca ne može smatrati višom silom, niti nepredvidivim uzrokom štete koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili ukloniti, pa su utoliko neprihvatljivi žalbeni navodi tuženika o suprotnom, kao i tuženikova interpretacija iskaza pojedinih svjedoka, a posebno da predmetna šteta nije posljedica opasne djelatnosti, već rezultat radnji tužitelja i ostalih radnika na koje tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati.

18. U pogledu nastale štete i njezinih posljedica vještačenjem po vještaku medicinske struke D. M. dr.med., utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu (fractura cruris aperta 1 sin.) radi čega je operiran 14. studenog 2017., da je postoperativni tijek liječenja bio uredan, da je nakon kontrola i sanacije prijeloma obavljao fizikalnu terapiju, te je 15. listopada 2019. hospitaliziran radi vađenja osteosintetskog materijala. Utvrđeno je da flexija koljena za zdravim koljenom zaostaje za 5 stupnjeva, da postoji ograničenje kretanja stopala za 5 stupnjeva, što je dovelo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja za 10 %, te će za obavljanje svakodnevnog posla morati ulagati dodatne napore, neće biti u mogućnosti baviti se slobodnim aktivnostima kao zdravi ljudi, a prilikom većeg napora, promjene vremena i dugotrajnih fizičkih napora trpjet će povremene boli tijekom cijelog života.

              19. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno nakon ozljede, sekundarni strah jakog intenziteta 4 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 20 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 30 dana, da je tužitelj tijekom liječenja trpio bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 25 dana i slabog intenziteta 40 dana, da je postojala nelagodnost zbog hoda sa štakama i hoduljama, zbog kateterizacije i provođenje stalnih dijagnostičkih pretraga te zbog vađenje osteosintetskog materija tj. druge operacije; kod tužitelja da su zaostala dva vidljiva ožiljka na potkoljenici od operacijskog zahvata u sredini sprijeda 16 cm X 0,7 cm i na vanjskog dijelu koljena 6 cm X 0,7 cm, što predstavlja naruženje manjeg stupnja vidljivo povremeno kada tužitelj nosi kratke hlače.

              20. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata tijekom 60 dana u vidu pomoći u kući, odlascima kod liječnika, nabavke kućnih potrepština i lijekova, u čemu su mu mogli pomagati i članovi kućanstva.

              21. Nalazom knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da su primanja tužitelja tijekom bolovanja, počevši od studenog 2017. do listopada 2019. bila umanjena za iznos od 34.612,59 kn.

              22. Slijedom izloženoga, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a ocjenjujući da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da s obzirom na povrede koje je pretrpio ima pravo primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a na pravičnu novčanu naknadu, jer težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.

              23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova, a uzimajući u obzir njihov intenzitet i trajanje te komplikacije u liječenju sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelju po tom kriteriju pripada iznos od 16.500,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 9.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženja iznos od 3.750,00 kn i po kriteriju smanjenja životnih aktivnosti iznos od 11.250,00 kn, cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, utvrđeni stupanj naruženosti, te da će tužitelj u daljnjem predvidivom životnom vijeku (rođen 1968.) trajno trpjeti navedene duševne bolove koji su ocijenjeni u omjeru od 10%.

              24. U pogledu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pravilno je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a i čl. 1095. st. 1. ZOO-a ocijenio s navedene osnove primjerenom naknadu u iznosu od 1.800,00 kn (15,00 kn po satu), a s osnove izgubljene zarade dosudio iznos od 33.915,92 kn, koji je u okviru vještačenjem utvrđenog iznosa od 34.612,59 kn, pri čemu je za navesti da je pravomoćno odbijena preinaka tužbe tužitelja u odnosu na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade na način da tužitelj umjesto iznosa od 33.915,92 kn po toj osnovi potražuje iznos od 34.612,59 kn.

              25. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama iz čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

              26. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

              27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

28. U preostalom dijelu (točka 4. izreke) presuda i rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim nije dopuštena preinaka tužbe u odnosu na imovinsku štetu zbog izgubljene zarade, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 15. prosinca 2022.

                                                                         Predsjednik vijeća:              

                                                            Duško Abramović