1

P Ob-165/2021-46

         

       Republika Hrvatska

  Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića br. 3

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

P Ob-165/2021-46

 

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB:…, iz B., kojeg zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica iz Z., protiv tuženice I. D., OIB:…, iz B., koju zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica iz O. društva H. & partneri, Z., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 3. studenoga 2022. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), 15. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.Mijenja se odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djece i tužitelja kao oca sadržana u presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016.

 

II.Način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. N. P. i mlljt. P. P. s ocem M. P., određuje se:

 

- u tjednu u kojem vikendom djeca nisu kod oca - utorkom  nakon nastave do srijede polaska u školu, te četvrtkom nakon nastave do petka polaska u školu,

- u tjednu u kojem vikendom djeca borave kod oca - utorkom  nakon nastave do srijede polaska u školu,

-svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 20,00 sati,

-svaki drugi blagdan i državni praznik koji je neradni dan od 9,00 do 20,00 sati,

- polovinu svih školskih praznika.

 

III. Roditelji će razmjenjivati informacije o mlljt. djeci N. P. i P. P. usmeno, telefonom, SMS porukom.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan da mlljt. djeca borave sa svakim od roditelja po tjedan dana u kontinuitetu od srijede nakon škole do iduće srijede do početka škole, te da svaki roditelj uzdržava i plaća svakodnevne potrebe djece dok su djeca kod roditelja, a da se otac obveže na plaćanje svih školskih, izvanškolskih troškova, troškova izleta i ostalih izvanrednih troškova.

 

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu da će roditelji zajednički donositi odluke o izboru škole i izvanškolskih aktivnosti i izboru liječnika.

 

 

i    r i j e š i o     j e

 

 

I.Tužbeni zahtjev tužitelja da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad djecom mlljt. N. P. i mlljt. P. P. odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. U tužbi navodi da su stranke bivši bračni drugovi, brak kojih je pravomoćno razveden odlukom Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-403/15 od 21. srpnja 2016., točkom II. izreke navedene presude odlučeno je da zajednička maloljetna djeca žive s majkom, dok će roditeljsku skrb izvršavati oboje roditelja, a u točki V. izreke iste odluke određeni su susreti i druženja tužitelja kao oca s maloljetnom djecom. Tužitelj navodi da usprkos pravomoćnoj presudi, ista se ne provodi i majka ne poštuje osnovna načela zajedničke roditeljske skrbi, ona je bez suglasnosti tužitelja kao oca već dva puta promijenila prebivalište maloljetne djece iako se odluke o prebivalištu kao i ostale iz čl. 100. Obiteljskog zakona donose isključivo zajednički ili uz pisanu suglasnost drugog roditelja ili uz odobrenje Centra. Navodi da je tužena kao majka tu odluku donijela samostalno, nije tražila suglasnost oca što je kršenje zakonskih odredaba, te prava djece da oboje roditelja ravnopravno sudjeluju u njihovom životu. Navodi da je tužena kao majka samostalno i bez njegove suglasnost maloljetnu djecu upisala u školu po svom izboru, da čak niti škola nije tražila suglasnost oca, što su bili dužni, jer se u ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi sve odluke bitne za dobrobit maloljetne djece donose suglasnošću roditelja, a ako iste nema odluke donosi sud. Tužitelj navodi da je tužena odbila njegov prijedlog da djeca podjednako borave sa svakim od roditelja. Navodi da djeca imaju pravo temeljem Konvencije o pravima djeteta redovito održavati osobne i neposredne odnose s oba roditelja, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njih odnose, te će se ti stavovi uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta, te da djeca izražavaju želju i potrebu da sa svakim roditeljem provode podjednako vremena jer su privržena oboma. Tužitelj navodi da tužena kao majka te želje i potrebe maloljetne djece ne prepoznaje, već svoje želje i interese stavlja ispred interesa maloljetne djece, ne prepoznaje potrebu ravnopravnog sudjelovanja oca u životu i odrastanju djece te potrebu djece da budu jednako emotivno vezana i psihološki identificirana s oboje roditelja, te da uskraćivanje djetetu prava na jednog roditelja minoriziranjem uloge tog roditelja u životu djeteta, šteti pravilnom razvoju djeteta, njegovoj budućoj sigurnosti i strukturiranosti. Tužitelj navodi kako kao otac koji to prepoznaje smatra da je u interesu maloljetne djece da stanuju s njim, jer je spreman u potpunosti osigurati majci ravnopravno sudjelovanje u životu maloljetne djece te iz tog razloga predlaže da djeca iako formalno stanuju kod njega, da provode podjednako vremena kod svakog od roditelja, da na taj način djeca dobivaju najbolje od svakog roditelja, te više nema potrebe za roditeljskim "nadmetanjem" oko položaja i uloge tog roditelja u životu djece. Tužitelj predlaže da sud donese odluku da zajednička maloljetna djeca stanuju s njim kao ocem, da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb nad djecom, da se donese odluka o ostvarivanju osobnih odnosa tužene kao majke i mlljt. djece od nedjelje u 18,00 sati do iduće nedjelje u 18,00 sati, u tjednu kada djeca borave kod jednog roditelja drugi roditelj održavat će osobne odnose s djecom utorkom i četvrtkom od 15,00 do 20,00 sati, polovicu svih školskih praznika i to parnim godinama prvu polovicu s majkom, a drugu s ocem, a neparnim obrnuto. Također, predlaže da sud donese odluku da su roditelji dužni zajednički uzdržavati mlljt. djecu na način da je svaki roditelj dužan snositi troškove uzdržavanje zajedničke djece dok su djeca kod njega, a sve veće troškove (vrtić, školske i izvanškolske aktivnosti, izleti, liječnički troškovi), snose roditelji na jednake dijelove. Nadalje, predlaže da roditelji zajednički donose odluke o izboru škole i izvanškolskih aktivnosti i izboru liječnika, te da informacije o maloljetnoj djeci razmjenjuju usmeno, telefonom, SMSom.

 

1.1.Tužitelj je u tijeku postupka preinačio tužbeni zahtjev koji se odnosi na stanovanje s djecom i uzdržavanje djece, po kojem se tužena upustila u raspravljanje, te predlaže da mlljt. djeca borave sa svakim od roditelja po tjedan dana u kontinuitetu od srijede nakon vrtića ili škole do iduće srijede do početka škole ili vrtića, te polovicu praznika uz mogućnost dogovora roditelja da sporazumno odrede jedan dan tijekom tjedna koji će dijete provesti s jednim roditeljem u kojem će djeca ostvariti osobne odnose s drugim roditeljem, a u pogledu uzdržavanja predlaže da svaki roditelj plaća svakodnevne potrebe djece dok su djeca kod njega, a da se otac obveže na plaćanje svih školskih, izvanškolskih troškova, troškova izleta i ostalih izvanrednih troškova (list 66-67).

 

2. U odgovoru na tužbu (list 24-25) tužena navodi kako je u tužbi navedeno niz neistina i krivo prikazana situacija da bi se ona prikazala kao nesuradljiva majka koja ne poštuje odluke iz presude suda broj P Ob-403/15 od 21. srpnja 2016. Navodi da se ne poštovanje odluka očituje samo i isključivo u činjenici da tužena vrlo često tužitelju izlazi u susret na način da dopusti i nekad spavanje više kod oca ako djeca to zatraže, zamjenu dana tuženiku kada je isti poslovno spriječen i slično, te da, ako je to nepoštovanje donesene presude, i ako je propust tužene da ocu izlazi u susret, onda priznaje takav propust. Tužena navodi da su iskrivljeni podaci oko prebivališta i boravišta šturo opisani ne uzimajući u obzir cjelokupnu situaciju. Potvrđuje da je djeci promijenila prebivalište i to na način da je predočila presudu broj P Ob-403/15, te joj je temeljem te presude MUP dozvolio promjenu prebivališta, da tuženik to zna i bio je cijelo vrijeme upoznat, dapače odgovaralo mu je da nije bio dio birokratskog postupka i čekanja redova na MUP-u. Navodi da je prikazivanje takve situacije kao kršenje dječjih prava od strane majke maliciozno i prevrtljivo ponašanje tužitelja. Tužena navodi da je na temelju iste presude upisala djecu u školu koju djeca i dalje pohađaju i takav propust može biti samo propust škole, a ne tužene. Tužena dalje navodi da je od prekida bračne zajednice rodila još jedno dijete, mlljt. L. za koju su djeca jako vezana, sa njezinim suprugom djeca imaju jako dobar odnos, i sretna su u školi koju pohađaju, te kontaktima koje imaju s ocem, za oca su vezana i vole ga. Tužena im nikada ne govori protiv oca, niti im brani kontakte, dapače vrlo često potiče djecu da nazovu oca, da idu kod njega i slično. Navodi da je tužitelj taj koji djecu opterećuje s nepotrebnim informacijama, pa se tako mlljt. P. nakon boravka kod oca vraća s neumjesnim pitanjima "Mama, zašto si tati uzela sve novce, on sada nema ništa", pritom misleći na obvezu uzdržavanja koju tužitelj ima prema zajedničkoj djeci s tuženom (stranke bračnu stečevinu nisu podijelile). Tužena navodi da je dakle, jedini i isključivi interes podnošenja ove tužbe da tužitelj nema obvezu plaćanja za uzdržavanje prema zajedničkoj maloljetnoj djeci. Navodi da tužitelj radi od 07,00 sati ujutro do 19,00 sati navečer preko tjedna i nije u mogućnosti kvalitetno se brinuti za djecu, da upravo iz tog razloga, tužena vrlo često, imajući to na umu, dozvoli i promjenu dana i kontakata kako bi tužitelj bio odmorniji za provođenje vremena s djecom. Tužena navodi da je sukob među strankama započeo nakon što je ona rodila mllljt. L., što je tužitelja jako zasmetalo, pa je zajedničkoj djeci više puta rekao da im to nije sestra, nego polusestra. Navodi da, iako pravno točno, potreba takovog komentara je nepotrebna i jedina svrha je da umanji ljubav koju djeca osjećaju prema sestri (odnosno riječima tužitelja: polusestri). Tužena navodi da je nekoliko puta molila tužitelja i njegovu izvanbračnu partnericu da ne objavljuju slike mlljt. djece na društvenim mrežama, jer tužena želi sačuvati privatnost djece, da je nakon toga izvanbračna partnerica tužitelja obrisala samo slike s mora gdje su djeca u kupaćim kostimima, ali i dalje su tužitelj i njegova supruga nastavili objavljivati slike unatoč protivljenju tužene. Tužena dalje navodi da je tužitelj djeci počeo kupovati skupe poklone posebno nakon pokretanja obveznog savjetovanja, pa je tako mlljt. N. kupio mobitel i skupi sat koji ima opciju praćenja i sl., da svaki puta kada predaje djecu, od toga radi "dramu", pa mlljt. P. govori kako će mu neopisivo nedostajati dok ga ponovno ne vidi i da je jako tužan što sada P. ide kod mame, stvarajući takvim ponašanjem konflikt lojalnosti kod mlljt. djeteta jer P. ponavlja rečenice "Hoće li tata moći bez mene?". Tužena navodi da unatoč sukobu koji stranke imaju oko odgoja djece, smatra da je u mnogočemu tužitelj dobar i brižan otac i djeca ga jako vole, da je problem stranaka još uvijek partnerska povezanost tužitelja prema tuženoj, a ne stvarna potreba da se postojeći odnos promijeni, pa s obzirom na navedeno, smatra da se kontakti tužitelja i zajedničke mlljt. djece ne bi trebali niti smanjivati, niti povećavati, jer isti predstavljaju najbolji interes djece, što je već utvrdio i sud. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. Tužitelj je prije pokretanja ovog postupka pokrenuo postupak obveznog savjetovanja pred Centrom B.(, no sporazum između stranaka nije postignut (list 13).

 

4.Rješenjima Centra B. od 4. srpnja 2019. (list 19-20) mlljt. N. P. i mlljt. P. P. imenovan je posebni skrbnik P. V. iz Centra Z..

 

5. Posebni skrbnik u podnesku od 28. listopada 2019.  (list 32), navodi da je uvidom u izvješće i mišljenje Centra B. od 14. listopada 2019. vidljivo da je isto sastavljeno temeljem razgovora sa strankama, izvidima na terenu, uvidom u svu raspoloživu dokumentaciju, te ponajprije nakon razgovora s djecom, što je u skladu s Pravilnikom o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, da je iz izvješća je vidljivo da je mlljt. N. vremenski dobro orijentirana, pa zna koje dane boravi kod tate, kod oba roditelja ima svoje stvari, ponekad kod tate prenoći radnim danom, a u dane kada je kod majke sa tatom razgovara mobilnim telefonom, što joj majka omogućava, dok mlljt. P. kod oba roditelja ima uvjete spavati sam, ali to ne želi, već spava sa sestrom. Posebni skrbnik navodi kako, uzevši u obzir da su oba roditelja brižna i odgovorna, da žive na maloj udaljenosti, smatra da bi trebalo izmijeniti postojeću odluku na način da se odredi da djeca prenoće kod oca nakon popodneva kada kod njega borave prema ranijoj odluci, pogotovo uvažavajući okolnost da su se roditelji oko toga nekoliko puta dogovorili, a niti jedan nije ukazao na nedostatke takvog režima odvijanja osobnih odnosa.

 

6. Presudom i rješenjem ovoga suda broj P Ob-138/2019-31 od 22. veljače 2021. djelomično je udovoljeno zahtjevu tužitelja za ostvarivanje osobnih odnosa sa mlljt. djecom, a djelomično je zahtjev tužitelja odbijen i tužba odbačena u dijelu zahtjeva za ostvarivanje zajedničke skrbi nad djecom (list 76-88), koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-569/2021-3 od 17. lipnja 2021. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje (list 116-120).

 

7. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u preslik presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-403/15-43 od 21. srpnja 2016., Izvješća o obveznom savjetovanju Centra B. od 18. siječnja 2019., Izvješća Centra B. od 14. listopada 2019., evidenciju prisutnosti maloljetne djece kod oca, crtež maloljetne N., mišljenje Centra B. od 13. ožujka 2020., nalaze i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike od 27. srpnja 2021. i 28. srpnja 2021., obavijest MUP PU B.-b., PP B. od 22. rujna 2021., obavijest MUP PU B.-b., PP B. od 1. listopada 2021., podatke dr. med. spec. pedijatra V. V. od 15. listopada 2021., izvještaj Centra B. od 3. studenoga 2021., mailove, fotografije, SMS prepiske stranaka, podnesak tužitelja-protutuženika ODO B. od 8. studenoga 2021. sa prilozima, očitovanje Centra B. od 26. studenoga 2021., medicinsku dokumentaciju, USB stik, audio snimka, dopis Poliklinike od 14. lipnja 2022. i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

 

7.1. Izveden je dokaz uvidom u spis ovoga suda broj P Ob-403/15, te preslik spisa ODO V. broj Kir DO-12/2022.

 

8. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

 

9. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19).

 

10. Nije sporno da su stranke … sklopile brak, koji je razveden presudom ovoga suda broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016.

 

11. Nije sporno da su stranke roditelji  mlljt. N. P., rođene … i mlljt. P. P., rođenog …

 

12. Presudom ovoga suda broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016. odlučeno je da će zajednička mlljt. djeca stranaka N. P. i P. P. živjeti s tuženom kao majkom, dok će roditeljsku skrb izvršavati oba roditelja.

 

13. Presudom ovoga suda broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016. i presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1435/16-2 od 6. prosinca 2016., odlučeno je da će tužitelj kao otac ostvarivati osobne odnose sa mlljt. djecom u vidu susreta i druženja svaki drugi vikend od 18,00 sati u petak do 20,00 sati u nedjelju, tako da će otac dolaziti po djecu i vraćati ih majci, nakon provedenog vikenda djece kod majke, svaku srijedu i svaki petak od 15,00 sati kada će otac doći po djecu u vrtić, do 20,00 sati kada će ih vratiti u stan u kojem žive sa majkom, nakon provedenog vikenda djece kod oca, svaki ponedjeljak i srijedu od 15,00 sati kada će otac doći po djecu u vrtić, do 20,00 sati kada će ih vratiti u stan u kojem žive sa majkom, četiri dana neprekidno od 25. do 30. prosinca 2016., četiri dana neprekidno od 30. prosinca 2017. do 2. siječnja 2018., a nadalje naizmjence od 25. do 30. prosinca odnosno od 30. prosinca do 2. siječnja, svaki drugi državni praznik od 10,00 do 18,00 sati, te da će se susreti i druženja oca i mlljt. djece ostvarivati u trajanju od polovice svih školskih praznika i to prve godine prvu polovicu praznika, a drugu godinu drugu polovicu praznika i dalje naizmjence. Istom presudom naloženo je tužitelju kao ocu doprinositi za uzdržavanje mlljt. N. P. iznos od 1.700,00 kn mjesečno, a za uzdržavanje mlljt. P. P. iznos od 1.400,00 kn mjesečno, sve počev od 1. srpnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djece.

 

14. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je od donošenja navedene odluke došlo do promijenjenih okolnosti odlučnih za izmjenu odluke o tome s kojim će roditeljem mlljt. djeca stanovati, ostvarivanju roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i majke i uzdržavanju djece. Navodi da tužena kao majka ne poštuje osnovna načela o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, bez suglasnosti tužitelja kao oca promijenila je djeci prebivalište, upisala djecu u školu bez suglasnosti tužitelja kao oca, odbila je prijedlog tužitelja da djeca podjednako vremena borave kod svakog od roditelja. Smatra da je u interesu djece da stanuju s njim kao ocem, da roditelji ravnopravno sudjeluju u životu djece i provode podjednako vrijeme s djecom.

 

15. Tužena osporava da bi došlo do promijenjenih okolnosti, da je vrlo često izlazila u susret tužitelju kada su zbog toga djeca prespavala kod oca i kada su stranke zamijenile dane koje su djeca provodila kod oca. Tvrdi da je tužitelj bio upoznat sa promjenom prebivališta djece i tu promjenu prebivališta djece i upisa djece u školu učinila je temeljem sudske odluke. Smatra da je jedini i isključivi interes tužitelja za podnošenje predmetne tužbe da tužitelj nema obvezu uzdržavanja prema djeci, da je sukob stranaka započeo kada je ona rodila mlljt. L., da je problem još uvijek partnerska povezanost tužitelja prema tuženoj. Smatra da se kontakti tužitelja i djece ne bi trebali smanjivati, niti povećavati, jer postojeći predstavljaju najbolji interes djece.

 

16. Iz izvješća i mišljenja Centra B. od 14. listopada 2019. (list 29-31) proizlazi kako su oba roditelja brižna i odgovorna, u obitelji oba roditelja djeca imaju sve što je potrebno za ugodno odrastanje, roditelji žive na udaljenosti od 1 km, oboje voze  i imaju uredno radno vrijeme, tužiteljevo je radno mjesto u Z., tako da sa putovanjima izbiva iz kuće 10 sati dnevno i sam navodi da je njegov poslodavac fleksibilan i da bi mogao raditi od kuće po tjedan dana, a u drugom tjednu odrađivati sastanke i sve ono što zahtijeva fizičku prisutnost u uredu, otac ne prigovara da bi skrb majke o svakodnevnim potrebama djece bila loša i svoj zahtjev za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi objašnjava načelno: jedino jednako podijeljeno vrijeme je znak ravnopravnog roditeljstva, a kao povod tog zahtjeva navodi da se u dva navrata susreo sa situacijom da se nije osjećao ravnopravnim roditeljem (promjena prebivališta djece i izbor škole za dijete N.), za što da je odgovorna tužena koja ga u to nije htjela uključiti. Centar B. navodi kako je tužitelj mlljt. N. uključio u problem pa ona pokazuje suosjećanje s njim i potrebu da ga utješi i podrži, a njen izraz "nije fer" izravno govori o tome. Mlljt. N. voli oba roditelja i ponekad zamišlja kako bi bilo da žive zajedno, jer tada ne bi bilo "ne fer" situacija. Obzirom je odnos između roditelja loš od prekida zajedničkog života, Centra B.  pretpostavlja da bi u slučaju udovoljenju zahtjevu tužitelja bilo teškoća u komunikaciji i da roditelji ne bi imali kontinuitet u tjednu kada su djeca sa drugim roditeljem, te da je preduvjet za dobru skrb o djeci podržavajući odnos između roditelja, slične vrijednosti kojima uče djecu i jasna i pravovremena komunikacija o djeci, procjenjuju da u ovoj obitelji ti uvjeti ne postoje. Uvažavajući potrebu oca da provodi više vremena sa djecom i ima više prilike s njima dijeliti i vrijeme prije spavanja, ustajanje i spremanje za školu i vrtić, kao i da djeca imaju potrebu podijeliti to vrijeme sa oboje, Centra B. predlaže da se ocu odredi da djeca kod njega prenoće nakon popodneva koje kod njega provode prema ranijoj odluci. Navodi da su se u nekoliko slučajeva do sada roditelji tako i dogovorili i nakon toga niti jedan nije ukazao neke nedostatke takve odluke, pa pretpostavljaju da na djecu ne bi taj ritam loše djelovao.

 

17. Iz podataka Centra B. od 13. ožujka 2020. (list 53) proizlazi da je tužitelj do 27. studenoga 2019. djecu viđao i s njima provodio vrijeme prema pravomoćnoj sudskoj odluci, što su potvrdila oba roditelja, da su roditelji u obiteljskoj medijaciji dogovorili da djeca kod oca provode više vremena, o čemu je tužitelj vodio evidenciju u prosincu 2019. i siječnju 2020., a nakon 12. veljače 2020. djeca su sa ocem provodila vrijeme prema presudi, za što tužitelj navodi da je iz razloga što smatra da je od dogovora postignutog u medijaciji odustala tužena, a tužena navodi da je od prvotnog dogovora odustao tužitelj.

 

18. Temeljem odredbe čl. 86. Obiteljskog zakona i naloga suda posebni skrbnik je proveo razgovor sa mlljt. djecom.

 

19. Iz podneska posebnog skrbnika od 29. srpnja 2020. (list 54-55) proizlazi da, nakon što je maloljetnu djecu upoznao sa svojom ulogom u predmetnom sudskom postupku, te im na jednostavan, dostupan, razumljiv i njihovoj dobi primjeren način objasnio svrhu i pravne posljedice sudskog postupka, kao i sa njihovim pravom na izražavanje mišljenja, saznao da mlljt. N. ima … godina, završila je .. razred Osnovne škole u B., živi sa mamom, bratom, mlađom sestrom L. i maminim dečkom N., aktualno se vratila iz P. gdje je boravila sa mamom i bratom, u subotu sa tatom i bratom odlazi na M., tata živi jako blizu tako da kod njega uglavnom odlazi pješke, kod tate odlazi preko tjedna (ponekad prespava kad mama dozvoli), te svaki drugi vikend, voljela bi češće prespavati kod oca, navodi da otac živi sa curom T., njezinom kćerkom N. koja ima … godina i sa kojom se super slaže i djedom M.. Na poseban upit da li bi željela reći nešto što nije pitana, a smatra bitnim, navodi da nikada nisu živjeli sa tatom, pa bi htjela vidjeti kako to izgleda. Upitana da objasni što pod tim misli, navela je da bi ustvari voljela biti podjednako kod oba roditelja. Iz razgovora sa mlljt. P. saznato je da mlljt. P. ima …godina, pohađa Dječji vrtić predškolska grupa, malo više je kod mame, a malo manje kod tate, kada je kod tate, uglavnom mu pomaže, tako da odu do vinograda, kod tate mu nije dosadno, a kod mame je zato što žive u stanu, misli da će se to promijeniti kad mama kupi kući i nabave dva psa. Dječak je naveo da bi volio biti dva – tri dana doma kod tate, a isto toliko kod mame i tako stalno. Na upit posebnog skrbnika da mu malo pojasni, naveo je da bi volio da se nešto promijeni, jer od kada je bio beba do sada se ništa nije mijenjalo. Poseban skrbnik je naveo da je djecu upozorio da će na odgovarajući način prezentirati njihove stavove i želje, međutim, isto tako ih je upozorio da nadležni sud koji vodi postupak nije vezan njihovim željama već prvenstveno njihovim najboljim interesima.

 

20. U ponovljenom postupku tužitelj je dostavio na spis nalaze i mišljenja Multidisciplinarnog tima Poliklinike od 27. srpnja 2021. i 28. srpnja 2021., te je predložio provođenje vještačenja roditeljskih kompetencija (list 121).

 

21. Iz dopisa liječnika V. V., dr., med. spec. pedijatra iz Doma zdravlja od 15. listopada 2021. (list 141) proizlazi da je od navedene liječnice tužitelj 24. ožujka 2021. zatražio uputnice radi psihološke obrade djece N. i P. u Poliklinici, navodeći da su djeca za vrijeme boravka kod majke vjerojatno fizički zlostavljana i bit će podvrgnuta timskoj obradi.

 

22. Iz navedenih nalaza i mišljenja Multidisciplinarnog tima Poliklinike od 27. srpnja 2021. i 28. srpnja 2021. (list 123-129), proizlazi da su mlljt. N. P. i mlljt. P. P. dovedeni na obradu na inicijativu tužitelja kao oca. Tužitelj je kao otac iznio da mu se djeca duže vrijeme žale na kažnjavanje od strane majke o čemu do sada nije obavijestio nadležne institucije. Iz mišljenja Multidisciplinarnog tima proizlazi da obrada upućuje na djecu koja odrastaju u obitelji separiranih roditelja narušenih odnosa i ne uspostavljene roditeljske suradnje, čemu su djeca izložena, te od čega ih niti jedan od roditelja nije zaštitio. Od djece se obradom dobiju podaci o tjelesnom kažnjavanju i neadekvatnim postupcima od strane majke i njenog partnera, također dobivaju se informacije o izloženosti razvojno neprimjerenim situacijama i informacijama od strane roditelja. Djeca su opterećena obiteljskom situacijom uz nedovoljnu potporu obitelji s emocionalnim poteškoćama reaktivnog tipa, uz doživljaj uskraćenosti, no bez grubih psihopatoloških odstupanja. Mlljt. N. P. zauzima zaštitnički stav prema ocu i razvojno neprimjerenu brigu za njegovu dobrobit, indirektno je uključena u situacije i informacije o obiteljskim odnosima koje može doživjeti kao pritisak, što predstavlja značajni rizični faktor za daljnji emocionalni razvoj. Djeci je preporučena podrška od psihologa u Poliklinici ili u mjestu boravka, te kroz nadležne ustanove preporučena pomoć obitelji kroz mjeru stručne pomoći i potpore, kao i poduzimanje daljnjih odgojnih mjera sukladno cjelovitim informacijama kojima isti raspolažu.

 

23. Iz dopisa Poliklinike od 14. lipnja 2022. (list 236) proizlazi da je multidisciplinarna obrada mlljt. N. i P. P. provedena temeljem uputnice liječnika primarne zdravstvene zaštite, a došli su u pratnji oca, da su po započetoj obradi dobivene informacije od djece u skladu sa zakonskom obvezom proslijeđene nadležnom Centru, da majka nije uredno primila poziv na razgovor, da je sukladno preporuci iz nalaza Multidisciplinarnog tima otac u rujnu 2021. dogovorio termine kontrole za djecu kod psihologa za studeni 2021., da majka nije dala suglasnost, da je o svemu obaviješten nadležan Centar i da je otac nadalje upućen na obraćanje nadležnim institucijama oko razrješenja situacije i dogovora roditelja, kao i da je predmetna obrada učinjena u skladu s pravilima struke i važećim propisima. 

 

24. Iz iskaza tužitelja (list 150-155) proizlazi da je od donošenja odluke o razvodu braka došlo do promijenjenih okolnosti, da su djeca krenula u školu, u različitim su turnusima. Navodi da je tužena samoinicijativno upisala mlljt. N. u Osnovnu školu. Predlagao je da djeca podjednako vrijeme provode kod svakog od roditelja, kako bi na taj način i jedan i drugi roditelj imali podjednako vrijeme sa djecom, bez obzira na njihove smjene u školi, a razlog je za podnošenje predmetne tužbe što djeca iskazuju želju da kod njega prespavaju. Navodi da osobne odnose sa djecom održava prema sudskoj odluci, time da se stranke kao roditelji nisu striktno držali vremena održavanja osobnih odnosa,ovisno o školskim obvezama djece i njihovim poslovnim obvezama kao roditelja, te navodi da su u pogledu toga stranke dobro funkcionirale i korektno kontaktirale u vezi razmjene informacija za djecu, koje razmjenjuju putem SMS i telefonom. Navodi da su u proteklom razdoblju djeca kod njega prespavala i preko tjedna i to sukladno dogovoru stranaka kao roditelja. Ističe kako između stranaka kao roditelja je dobra komunikacija vezana za djecu, osim u dva slučaja, prvi slučaj je vezan za upis mlljt. N. u školu, a drugi vezan za Polikliniku kojoj se obratio zbog sumnje na obiteljsko nasilje od strane majke djece. Tužitelj navodi da su se još 2016. djeca žalila na nekakvo nasilje, govorila su o baki i djedu po majci, dolazili s masnicama od bake i djeda po majci, djeca su bila mala i nije bilo moguće to utvrditi od njih, fotografirao ih je i 2016. kroz period od 6 mjeseci i nije mu bilo jednostavno, niti namjera nekoga optužiti, pisao je mail u Centru B. psihologu J. B. i to 27. travnja 2016. u kojem je tražio savjet, stranke kao roditelji bili su na razgovoru u Centru B., te je tužena otklonila sve navode, a on nije imao nikakve dokaze i nije se ništa poduzimalo, u to vrijeme mlljt. P. iskazivao je agresivno ponašanje u vrtiću. Nije znao kako postupiti, osim obratiti se u Centar B., a niti su ga oni uputili na policiju, pa kako se situacija smirila, niti on nije ništa pokretao. Navodi da se nakon toga djeca nisu žalila da ih je netko tukao, govorila da mama viče na njih, te je bila mirna situacija sve do kraja 2018., kada su djeca ponovno počela pričati da ih mama zna udariti i vikati, a N. povući za uši i to su govorila nekoliko puta u periodu od par mjeseci nakon 2018. Na upit da li je to istina, tužena mu je rekla da nije, izvrijeđala ga, da je manipulator, da laže, da ju ostavi na miru, da glumi i da nemaju što pričati. Tužitelj navodi da u vrijeme kad su mu se djeca žalila na fizičko kažnjavanje od majke i njenog partnera, djeca su bila nesretna, tjeskobna, žalosna i tako sve dok nije razgovarao s tuženom, kad je to prestalo, pa smatra da je ako ništa drugo već time puno postigao da je prestalo bilo kakvo nasilje prema djeci. Tužitelj navodi da je mir potrajao do kraja 2020. ili početka 2021. kada su prva tri mjeseca djeca svakodnevno dolazila uplakana, govorila kako ih mama tuče kad je ljuta, kako ih N. tuče i vuče za uši, kako ih mama pljuska, pa kako je znao da mu se neće vjerovati napravio je audio snimku tih razgovora s djecom putem mobitela koju je dostavio općinskom državnom odvjetništvu. Tužitelj navodi da znajući da djeca znaju manipulirati, iskazivati onako kako misle da roditelji od njih očekuju, odlučio je potražiti savjet u Poliklinici i djeci je rekao da će im tamo tete pomoći, a djeca nisu znala da idu u Polikliniku, već im je na dan svakog odlaska organizirao izlet, od strane Poliklinike mu je potvrđeno da će oni obavijestiti majku djece, a on nju nije obavijestio jer je imao sumnju da je ona počinila obiteljsko nasilje prema djeci. U razgovoru u Poliklinici nisu mu ništa rekli o prijavi nasilja od strane majke, već su mu govorili što su uočili u postupanju kod njega i na koji način da ukloni neželjeno ponašanje, jer je svjestan da i on ima neke svoje mane i da treba raditi na tome. Tužitelj navodi da tužena nije pristala da se daljnja obrada provodi u Poliklinici i da nakon razgovora Poliklinike sa strankama i djecom nisu utvrdili elemente obiteljskog nasilja. Suglasan je da djeca idu na psihološku obradu bilo gdje i smatra da im je potrebna pomoć. Tužitelj navodi da sve što je naveo vezano za sumnju na obiteljsko nasilje majke prema djeci i njenog partnera nije navodio u postupku radi razvoda braka, možda zato što su već prošli rokovi u kojima bi to mogao učiniti, a niti ga je na to sugerirala njegova odvjetnica koja ga je zastupala u tom postupku. Također navodi da te sumnje nije navodio niti u ovom predmetnom postupku koji je pokrenuo 2019., ne zna zašto, ali navodi da je razlog i to što u to vrijeme podnošenja predmetne tužbe nije imao nikakve dokaze, osim što je imao fotografije iz 2016. Tužitelj navodi da bez obzira na sumnje na obiteljsko nasilje od strane majke, smatra da je tužena kao majka podoban roditelj, da djeca žele biti s njom i vole ju, da je najvažnije da djeca imaju oba roditelja i vjeruje da se nasilje više neće događati, da je mama odgovorni roditelj i zato smatra da roditelji trebaju imati podjednako vrijeme kada će na jednak način biti u mogućnosti skrbiti o djeci i provoditi s njima vrijeme. Također navodi kako je njegov prijedlog da u tjednu kada bi djeca bila kod jednog roditelja da taj roditelj snosi sve troškove uzdržavanja koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, dok bi sve ostale troškove za školu, izvanškolske aktivnosti, školske izlete snosio on, bez obzira gdje se dijete nalazi.

 

25. Tužena u iskazu (list 155-160) navodi da je od odluke do razvoda braka došlo do promjena na strani djece, jer su djeca krenula pohađati školu, promijenili su adresu stanovanja, ona i suprug su kupili nekretninu na kojoj grade kuću i uzeli kredit. Navodi da je odnos stranaka isti, i dalje su pritisci, manipulacije, stoga ona i inzistira komunikaciju stranaka putem SMS. Navodi da su djeca i ranije imala razne školske, odnosno izvannastavne aktivnosti, pa obzirom se sada bave nečim drugim, ne smatra to promijenjenim okolnostima. Navodi da su djeca navikla na različite turnuse u školi i ona se tome prilagodi, škola im je u blizini. Navodi da se osobni odnosi djece i oca ostvaruju prema sudskoj odluci, a pored toga stranke se dogovaraju o terminima kada će djeca viđati oca, da djeca prespavaju kod oca i preko tjedna, pogotovo kada tužitelj više ne putuje toliko u Z.. Tužena navodi da ne smije odbiti tužiteljev prijedlog da djeca kod njega prespavaju i dulje ostanu, jer ako ne dopusti, on odmah ide s prijavama Centru, a ako dopusti više tih spavanja, onda ističe da su to dovoljni razlozi da prošire održavanje osobnih odnosa i da jednako vrijeme djeca stanuju kod svakog roditelja, tako da se konstantno bore oko nečega i ona to ne smatra kvalitetnom i dobrom komunikacijom. Smatra da to što je tužiteljevo radno vrijeme klizno i što radi od kuće, ne znači da on ima više kvalitetnog vremena provoditi s djecom, jer on sigurno mora odraditi svojih 8 sati, mora odraditi sastanke, tako da ne može cijelo vrijeme posvetiti se djeci. Djeca joj se nikada nisu žalila da bi više htjela prespavati kod tate, a po povratku od tate dolazila bi s već unaprijed postignutim s ocem dogovorom koje dane i određeno vrijeme bi bili s tatom. Navodi da su se djeca dobro prilagodila na dinamiku kako se odvijaju njihove školske obveze, u kojim terminima i kojim danima idu tati, što trebaju ponijeti sa sobom, koje obveze trebaju ispuniti i oko toga nema nikakvih problema. Tužena navodi da je dnevno bombardirana porukama tužitelja na što je tužitelj nekoliko puta upozoravan u Centru i da sve što se trebaju dogovoriti kao roditelji ne može proći kroz poruku dvije, već tridesetak i oko svega se bore i tužitelj uvijek ima neke svoje sugestije, tužitelj uvijek sve komplicira, za jednostavne stvari šalje višestruke poruke, a oko nekih stvari se niti ne mogu dogovoriti, da tužitelj oko svega radi komplikacije, da za ništa ne zna sam donositi odluke, da kad nema vremena izvršiti neku obvezu, onda to zanemari, a kad ima vremena izvršiti neku obvezu, onda to ističe i jako naglašava, te da ona obavlja sve što se tiče zdravlja djece. Tužena navodi da tužitelj iskazuje zadovoljstvo sa Osnovnom školom koju pohađaju mlljt. djeca, u kojoj postižu odlične rezultate i tu nema nikakvih problema. U odnosu na sumnju koju iskazuje tužitelj da je počinila fizičko kažnjavanje djece počev od 2016., tužena navodi da je 2016. obavijestila tužitelja da je mlljt. P. kod njenih roditelja trčao po kući, pao i glavom lupio u rub kauča koji je zapravo debeli masivni drveni rukohvat o čemu su obaviještene tete u vrtiću, te je mlljt. P. zadobio podljev iznad i ispod oka i sa strane. Tužena navodi da joj je nevjerojatno da sada tužitelj tu situaciju koristi na način da ju optužuje da je ona počinitelj fizičkog nasilja nad djetetom, a da se takvo što dogodilo u obrnutoj situaciji ona nikad ne bi posumnjala na tužitelja kao počinitelja, a u slučaju bilo kakve sumnje takvo nešto bi prijavila policiji istog trenutka. Tužena navodi da su njeni roditelji kompletno uključeni u život djece, da apsolutno sve odrađuju što je potrebno, da djeca žele ići kod njenih roditelja, žele kod njih prespavati, a da njeni roditelji tuku djecu što tužitelj insinuira tijekom postupka, djeca zasigurno ne bi htjela ići kod bake i djeda, niti bi bilo koji od njih roditelja dopustio da se dogodi. Tužena navodi, da je tužitelj prijavio obiteljsko nasilje 2016. onda bi svi morali biti uključeni u taj postupak, što se nije dogodilo, tako da je to jedan u nizu primjena manipulacija koju vrši nad njom i djecom. Ističe da ona nikad nije bila fizički kažnjavana u djetinjstvu, da su njeni roditelji dobri roditelji, a da tužitelj koji tvrdi je nulte tolerancije na nasilje, u braku to nije pokazao, znao ju je udariti više puta prije samog razvoda braka, što nije prijavljivala obzirom se pokazalo da se njihov brak neće održati. Tužena navodi da priložene fotografije od tužitelja prvi puta vidi, a fotografija koja prikazuje mlljt. N. koja spava zacrvenjenog obraza i uha, po ambijentu zaključuje da je slikano kod tužitelja, izgleda joj da se dijete zacrvenilo od spavanja, ne zna što se dogodilo. Poriče da bi ju tužitelj nazvao telefonom i pitao da objasni zašto ona čini fizičko kažnjavanje djece, jer ju on ne bi nazvao a da o tome nema neki dokaz i obratio bi joj se porukama. Tužena navodi da su stranke uključene već više od 5 godina u sudski postupak i da tužitelj tek nakon županijske odluke u ovom postupku odlučuje tražiti uputnicu i voditi djecu na psihološku obradu zbog sumnje da je ona počinila obiteljsko nasilje prema djeci, što svakako vodi zaključku da tužitelj ne govori istinu, jer da se takvo nešto dogodilo, a po tome se ništa nije poduzelo, zaključilo bi se da je tužitelj zatajio zlostavljanje. Tužena navodi da ne zna čime bi ona trebala udariti dijete da budu takve masnice kakve su vidljive na priloženim fotografijama i da je van svake pameti da bi ona to počinila, a da za to ne bi bila kažnjena, dok s druge strane tužitelj tvrdi da je ona dobra majka. Tužena navodi da je proveden velik broj razgovora s djecom, da su konstantni pritisci na djecu od kojih se žele iznuditi nekakve optužbe da je nad njima počinjeno obiteljsko nasilje. Iz razgovora s djecom je zaključila da ih tužitelj upućuje na ono što govore, da on uvijek namjerno isprovocira neki događaj i onda prebacuje krivnju na djecu i da će oni biti zbog toga kažnjeni. Navodi da ništa ne zna o audio snimci o kojoj govori tužitelj, a iz koje da proizlazi da su se djeca požalila da ih ona fizički zlostavlja. Tvrdi da nikada ona, niti njeni roditelji, niti njen suprug nikada nisu vršili nikakvo nasilje prema djeci. Tužena navodi da upitnik o popunjavanju vezano za Polikliniku sadrži i kontakt podatke o roditeljima, pa je teško da je to tužitelj mogao previdjeti prilikom ispunjavanja upitnika. Od Centra B. je saznala za odlazak djece u Polikliniku i tada im se javila, dala svoje podatke, nije tražila ukidanje termina, već se nije slagala da se obrada djece vrši u Z., već da se provodi u B. kako djeca ne bi bila izlagana stalnom putovanju u Z. i kako bi to bilo jednostavnije zbog školskih obveza. Smatra da je djeci potrebna psihološka obrada jer su pod stalnim pritiscima i da se ona može obaviti sa stručnim osobama na području B.. Tužena smatra da nema uvjeta za podjednako odnosno ravnopravno roditeljstvo, da to ne doprinosi njihovom interesu, da su oni kao stranke osobe različitih naravi i navika i da bi djeca bila rastrgana da 7 dana u kontinuitetu budu kod jednog, a 7 dana kod drugog roditelja, te da osim toga tužitelj nije sposoban samostalno donositi odluke vezano za djecu, a uz svoje vlastite poslovne obveze ne bi niti mogao preuzeti svu skrb i brigu koja je potrebna nad djecom.

 

26. Iz dopisa MUP PU, PP B. od 22. rujna 2021. (list 139) proizlazi da uvidom u evidencije MUP utvrđeno je kako nema evidentiranog nasilja u obitelji stranaka. Navode da je PP B. 24. lipnja 2021. zaprimila obavijest Centra B. sa prilogom dopisa Poliklinike iz koje proizlazi da je tužitelj dogovorio obradu djece N. i P. P. u navedenoj Poliklinici prilikom čega su djeca iskazivala da majka zna vikati na njih i udariti ih, a zadnji takav događaj bio je prošle godine, te je također navedeno da se u razgovoru s djecom ostavlja dojam opterećenosti uslijed narušenih roditeljskih odnosa. Obzirom na navedeno PP B. trenutno provodi izvide kako bi se utvrdilo da li u navedenom ima elemenata kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. KZ, te je od Centra zatražena sva dokumentacija proizašla iz postupanja u navedenoj obitelji koja još nije zaprimljena.

 

27. Iz dopisa MUP PU, PP B. od 1. listopada 2021. (list 140) proizlazi kako su provjerom u IS-MUP RH utvrdili da za stranke M. P. i I. D. nema evidentiranih elemenata prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, niti Obiteljskog zakona, te da se tijekom postupanja nije došlo do drugih korisnih saznanja.

 

28. U ponovljenom postupku sud je zatražio izvješće i mišljenje Centra B., te je iz dostavljenog izvješća i mišljenja Centra B. od 3. studenoga 2022. (list 143-146) proizlazi kako Centar B. nije imao saznanja da je tužitelj vodio djecu na obradu u Polikliniku sve do 16. lipnja 2021., niti tko je izdao uputnicu i na osnovu čega, kao niti da majka djece nije sa istim upoznata. U dosadašnjim razgovorima sa djecom i roditeljima u postupcima radi roditeljske skrbi nikada nije bilo informacija o sumnji na zlostavljanje djece, obiteljsko nasilje, pa niti fizičko kažnjavanje. Centar B. navodi kronološki kako su 16. lipnja 2021. primili obavijest Poliklinike da im se 16. lipnja 2021. obratio tužitelj i dogovorio obradu, te su na traženje Poliklinici 18. lipnja 2021. uputili presliku izvješća koje su sastavili 14. listopada 29019. za potrebe ovog postupka. 21. lipnja 2021.  obavijest su proslijedili P. B. na daljnje postupanje, te je uobičajena praksa u slučajevima prijave sumnje na zlostavljanje da se razgovor sa djecom žrtvama obavi u suradnji stručnih osoba Centra B. i policijskih službenika, a sve radi toga da se djecu što manje ispituje i izlaže stresnim situacijama. 30. srpnja 2021. PP je od njih zatražila podatak da li su postupali po obavijest Poliklinike. 2. kolovoza 2021. primili su nalaz i mišljenje Poliklinike u kojem se zaključno predlaže podrška psihologa i izricanje stručne pomoć i podrške roditeljima, kao i poduzimanje potrebnih mjera. Na njihov poziv oba roditelja su se odazvala u Centru B. 24. kolovoza 2021. Tužena je izrazila kako nije znala da je tužitelj vodio djecu u Polikliniku, da o tome nije primila obavijest ustanove, da joj djeca nisu pričala da ih je tata vodio u Z. na razgovor, izrazila je uvjerenje da je tužitelj instruirao djecu što trebaju reći u Poliklinici, da namjerno nije rekao točnu njenu adresu stanovanja kako bi njeno neodazivanje na pozive Poliklinike iskoristio protiv nje i sve to kako bi u ponovnom postupku radi roditeljske skrbi stekao prednost i njoj i partneru stvorio probleme i neugodnosti. Na upit o fizičkom kažnjavanju djece kao što stoji u nalazu Poliklinike, tužena je govorila  da je ranije dok su bili manji znala to učiniti udarcem rukom po guzi i da to nije smatrala neprihvatljivim, a radilo se o situacijama u kojima je odmah htjela zaustaviti dječje nepoželjno ponašanje, a sada koristi zabrane i uskraćivanje nekih povlastica. Iskazala je neprotivljenje provođenju savjetovanja djece, ali želi da se to provodi u B., pa su je informirali da se isto može provoditi u i u Općoj bolnici. Tužitelj je u Centru B. naveo kako je odlučio djecu odvesti u Polikliniku jer su mu se više puta požalila da su ih mama i njen partner udarili ako su bili ljuti, te iznio prigovor na dio nalaza u kojem stoji da je on roditelj koji vrši neprikladan pritisak na djecu. Naveo je da je još 2016. upozoravao Centar B. na fizičko kažnjavanje djece od strane majke, ali da to pozorno nisu obradili, te je izrazio uvjerenje da se poneki udarci rukom po stražnjici djece od strane majke i njenog partnera i dalje događaju. Tužitelj je tražio objašnjenje zašto nisu predložili da djeca žive jednako vrijeme sa svakim od roditelja, te naveo kako djeca živeći s majkom nemaju stabilnost doma jer se ona sa djecom više puta selila, predložena od Poliklinike mjera stručne pomoći i podrške u ostvarivanju roditeljske skrbi čini mu se dobrom mjerom ako bi se provodila bez prethodne najave majci. Centar B. nadalje u izvješću navodi da je zajedno sa policijskom službenicom proveden razgovor sa mlljt. djecom. Iz razgovora mlljt. P. P. spontano nije ništa iznosio o obitelji, već samo odgovarao na pitanja, da je sa tatom i sestrom bio u Z. "kod nekih teta", razgovarao je s njima, ne sjeća se zašto je tamo išao, niti što im je rekao. O reakcijama roditelja ako nešto pogriješi rekao je da viču na njega, da ga je mama nekad kad je bio mali lupila rukom po guzi, ali se ne sjeća tog događaja, a sada na njega viče ako je ljuta ili mu zabrani gledanje crtanih filmova ili videoigru, negirao je da ga je udario majčin partner. Iz razgovora mlljt. N. također nije spontano iznosila o obitelji, opširnije je odgovarala na pitanja, ispričala je da ih je tata više puta vodio u Z. na razgovore i rekao im je da je to za njihovo dobro, mama nije ništa rekla o tome jer je mislila da mama to zna, a mama je to saznala kad su joj to tete iz Z. rekle. O reakcijama na neposluh i pogreške odgovorila je da nije neposlušna, ali da tata uvijek sve objašnjava, a mama povisi glas i zabrani mobitel ili gledanje TV programa, a kad je bila malena, oba su ju roditelja ponekad udarila po guzi, poricala je da bi ju udario majčin partner. N. je tvrdila da su brat i ona u zadnje vrijeme podjednako vremena sa svakim roditeljem i da je to ono što je ona i prije htjela i želi da tako bude i dalje. Centae B. dalje navodi da su 29. listopada 2021. primili obavijest od policije da neće provoditi dalje izvide povodom obavijesti Poliklinike, jer iz iskaza djece ne proizlazi da bi na njihovu štetu bilo počinjeno kazneno djelo. Dalje navodi da su sa roditeljima obavljeni razgovori nakon razgovora sa djecom i upoznali ih da su djeca rekla o fizičkom kažnjavanju udarcem rukom po guzi u nižem uzrastu i da djeca izbjegavaju spontano iznositi o roditeljima i obitelji. Centar B. smatra da takvo držanje djece ukazuje da osjećaju pritisak zbog novog konflikta između roditelja i želju da izbjegnu svojim iskazom povrijediti roditelje, što smatraju razlozima za uključivanje djece u savjetovanje. U razgovoru tužitelj je uvjeravao kako sa tuženom oko djece ima dobru komunikaciju, dogovaraju se oko vremena koje će provodit s djecom i da bi mogli imati kontinuitet u odgoju djece kako bi jednako živjela sa svakim od roditelja, jer oboje imaju pristup i e-imeniku, dok je tužena rekla da se pridržava pravomoćne odluke i povremeno dogovori neku zamjenu termina ili nadoknadu. Centar B. procjenjuje da izricanje mjere stručne pomoći i podrške u ostvarivanju roditeljske skrbi nije svrsishodno, da je djeci potreban savjetodavni individualni rad koji uključuje i roditelje i koji se provodi ambulantno, oko čega su oba roditelja suglasna, ali ne i sa izborom stručnjaka. Zaključno Centar B. navodi da je u odnosu na raniji izvještaj došlo do nekih promjena, sada je mlljt. P. učenik, te oboje djece imaju nastavu u različitim smjenama, koriste mogućnost dnevnog boravka u školi. Tužena se sa djecom preselila, sada su bliže školi i ocu. Radno mjesto tužitelja je zbog epidemije od kuće, ranije nije prigovarao da bi skrb majke o svakodnevnim potrebama djece bila loša i nije iznosio sumnju da bi ona bila nasilna prema djeci. Svoj zahtjev za izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi i ranije je objašnjavao načelno (jedino jednako podijeljeno vrijeme je znak ravnopravnog roditeljstva), a to čini i dalje. Sada dodaje tome i želju da sa djecom provodi više vremena nego partner tužene, kako bi uživao u njihovom odrastanju. U prethodnom su izvješću napisali da je mlljt. N. uključio u problem, a to je utvrdila i P.. Centar B. ostaje kod prijedloga da djeca stanuju s majkom. Ranije su kao prepreku prihvaćanja očevog prijedloga naveli loš odnos i komunikaciju između roditelja. Nakon obrade djece u Poliklinici odnosi između roditelja još su lošiji. Činjenica da oba roditelja mogu kontinuirano pratiti napredak djece u školi kroz e-imenik nije rješenje za sve ostale situacije koje zahtjeva skrb o djeci svakog drugog tjedna. To je očigledno i u situaciji kada se roditelji nisu dogovorili niti kojoj će se instituciji obratiti radi savjetovanja djece. Centar B. predlaže da djeca sa ocem provode svaki drugi vikend od petka popodne do nedjelje navečer, a kako djeca imaju nastavu u različitim smjenama, vrijeme preuzimanja će biti različito. Predlažu da u tjednu uoči vikenda sa ocem s njim provode jedno popodne i prenoće nakon toga, a u tjednu uoči vikenda sa majkom da kod oca provedu dva popodneva sa noćenjem. Predlažu da sa ocem djeca provedu polovinu svih školskih praznika.

 

29. Obzirom je tužitelj na glavnoj raspravi 9. studenoga 2021. dostavio dopis za koji tvrdi da je isti uputio putem maila 27. travnja 2016. psihologu J. B. iz Centra B., od psihologa J. B. zatraženi su podaci u vezi zaprimanja navedenog dopisa s fotografijama i postupanja.

 

30. Iz pisanog očitovanja psihologa J. B. iz Centra B. od 26. studenoga 2021. (list 200) proizlazi kako je iz maila tužitelja kojeg je zajedno sa fotografijama djece zaprimila 26. travnja 2016. vidljivo da tužitelj nije prijavio sumnju na nasilno ponašanje majke prema djeci, niti njenih roditelja. O njegovim sumnjama i agresivnom ponašanju mlljt. P. u vrtiću, obavljen je razgovor s tužiteljem 2. svibnja 2016., te je psiholog iz svega zaključila da je mlljt. P. modrice zadobio slučajno koji zaključak tužitelj nije osporio, te je savjetovala tužitelja u pogledu nasilnog ponašanja mlljt. P. u vrtiću, te je tužitelj u mailu od 13. lipnja 2016. naveo da postoji napredak u ponašanju mlljt. P.. Psiholog dalje navodi da je od dječjeg vrtića zatražila izvješće o djeci i suradnji s roditeljima, te je pokušala razgovarati sa djecom u vrtiću, no mlljt. P. tada je imao 2 godine i nije s njim mogla ostvariti  verbalnu komunikaciju, a mlljt. N. imala je 4 i pol godine i nevoljko je razgovarala o obitelji, tada je bila pod dojmom događaja od 24. lipnja 2016. kada su se roditelji posvađali prilikom predaje djece i došla je policija, što je sve već navedeno u izvješću Centra B., te tada tužitelj nije prigovarao njenom postupanju, niti je ustrajao u sumnji da je "djecu netko tukao", a koliko je poznato nije se obratio zbog toga niti liječniku, niti drugim institucijama, što govori da zapravo nije bio uvjeren kako su modrice mlljt. P. nastale zbog nasilnog ponašanja majke ili njenih roditelja.

 

31. Tijekom postupka sud je  izvršio uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir DO-12/2022.

 

32. U postupku kod Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici provedeno je kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje mlljt. djece po vještacima dr. sc. J. Z. prof. psih., spec. kliničke psihologije i dr. sc. J. P., dr. med., spec psihijatru, sub. spec dječje i adolescentne psihijatrije (list 233-268 spisa Kir DO-12/2022-42). Iz navedenog nalaza i mišljenja zaključno proizlazi kako analizom svih podataka zaključuje se kako mlljt. N. ne pokazuje znakove/simptome koji bi ukazivali na postojanje kod djevojčice bilo kakvog poremećaja iz psihijatrijskog klasifikacijskog sustava. Psihičko stanje djevojčice u smislu postojanja psihički bolnog stanja se može povezati sa izloženosti pritiscima u krugu obitelji, prvenstveno vezano uz roditeljski konflikt i doživljaj da je ona sama poprište tog sukoba. Obzirom na dugotrajnost razdoblja primjene neadekvatnih postupaka u inkriminiranom razdoblju 2016.-2022. koji izazivaju u djevojčice bolni psihički osjećaj, postupci majke prema mlljt. N. mogli bi imati obilježja emocionalnog zlostavljanja da je kod djevojčice vidljiva šteta po razvoj, koja bi imala kliničko značenje. Međutim, kako takva negativna konsekvenca u kliničkom smislu nije nađena, procjenjuje se da je ovdje riječ o neprikladnim odgojnim postupcima majke u odnosu na kćer N., te treba upozoriti da je psiho-dijagnostičkim instrumentarijem kod djevojčice nađena značajna tendencija depresivnom, koja bi u slučaju nastanka neadekvatnog ponašanja kako majke, tako i oca, mogla zadobit i kliničku formu u smislu definiranog psihijatrijskog entiteta. Mlljt. N. P. dovedena je u stanje konflikta lojalnosti što je vidljivo tako da se u okolnostima kad ju dovodi otac u Polikliniku i na vještačenje pokazuje sklona negativno prikazivati postupanja majke i očuha, dok u okolnostima kad je na ispitivanje dovede majka na ročište na sudu, iskazuje na drugačiji način. Mlljt. P. P. ima izražene blaže nestabilnosti i anksiozna stanja koja se mogu povezati s okolnostima života razdvojenih roditelja, pa u tom kontekstu se mogu promatrati i njegove različite izjave koje daje u uvjetima kada ga na ispitivanje vodi otac, odnosno majka, koji se u bitnom razlikuju i upućuje na navođenost da se postupanje majke prikaže u negativnom svjetlu kad ga na ispitivanje vodi otac, a isto izostaje u okolnostima kad se ispitivanje provodi na sudu i kad je doveden od strane majke. Manipulativne aktivnosti oca zabilježene od početka odvajanja roditelja 2016. usmjerene su prema devalorizaciji majke. Očev pritisak na djecu prema identifikaciji s njegovim stavovima, mogao bi imati značajke emocionalnog zlostavljanja kako prema mlljt. P., tako i prema mlljt. N.. Međutim, budući nema trenutne štete u psihičkom funkcioniranju mlljt. P. na kliničkoj razini, odnosno ne nalazi se znakova klinički relevantne traumatizacije, to se i aktivnosti oca mogu za sada označiti na razini neprikladnih postupaka. Analizom nije nađeno uvjerljivih činjenica za ocjenu da je majčin partner N. K. primjenjivao neprimjerene odgojne postupke prema mlljt. N. u nekom psiho-socijalno bitnom značenju.

 

33. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir-DO-12/2022-24 od 17. lipnja 2022. odbačena je kaznena prijava protiv tužene kao okrivljene zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ počinjenih na štetu djece N. P. i P. P., te je odbačena kaznena prijava protiv okrivljenika N. K. zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ počinjenih na štetu djece N. P. i P. P.. U obrazloženju se navodi kako je utvrđeno kako u ponašanju tužene i N. K. kao okrivljenih nema osnovane sumnje da bi počinili kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ na štetu mlljt. djece N. i P. P. (list 281-288 spisa Kir-DO-12/2022). 

 

34. Prema odredbi čl. 86. st. 4. Obiteljskog zakona mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

 

35. Sud mora procijeniti najbolji interes djeteta, a ispred svega, najbolji interes djeteta je da uživa skrb i jednog i drugog roditelja i osobne odnose sa roditeljem kod kojeg ne stanuje.

 

36. Prema odredbi čl. 91. Obiteljskog zakona roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, te su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

 

29. Prema odredbi čl. 92. st. 1. Obiteljskog zakona temeljni sadržaj roditeljske skrbi, između ostalog, čine prava i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj, obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja.

 

37. Prema odredbi čl. 96. st. 2. Obiteljskog zakona roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.

 

38. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

 

39. Konvencija o pravima djeteta propisuje da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete.

 

40. Prilikom donošenja odluke koje se tiču prava djeteta, potrebno je procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima se dijete nalazi. Između ostalog te okolnosti se odnose i na kvalitete odnosa djeteta i njegove obitelji, okolinu, sigurnost. U procjenu najboljeg interesa djeteta mora biti uključeno poštivanje prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 7. Konvencije o pravima djeteta), da redovito održava neposredne osobne odnose s oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit (čl. 9. Konvencije o pravima djeteta.).

 

41. Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

 

42. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da su stranke u izuzetno poremećenim odnosima, njihova komunikacija u vezi djece nije pozitivna niti zdrava, kod stranaka, a posebno tužitelja prisutna je izražena nesposobnost u potpunosti razdvojiti partnersku od roditeljske uloge, što se očituje u iznošenju negativnosti prema tuženoj i činjenici njegovih prijava protiv tužene, temeljem kojih nisu utvrđeni elementi kaznenih djela na štetu mlljt. djece, kako je to naprijed već navedeno i proizlazi iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir-DO-12/2022.

 

43. Stoga nema pretpostavaka za tzv. ravnopravno roditeljstvo, jer da bi to bilo moguće, između roditelja trebalo bi postojati razumijevanje, međusobno poštivanje i uvažavanje razlika, zdrava i normalna komunikacija, a što kod stranaka kao roditelja ne postoji, naprotiv, njihovi odnosi su izuzetno loši i u odnosu na ranije razdoblje još više pogoršani.

 

44. Činjenica je da mlljt. djeca N. i P. P. od prestanka bračne zajednice stranaka žive s majkom, a s tužiteljem ostvaruju osobne odnose. Tužitelj i sam navodi u iskazu (list 153) kako je tužena kao majka podoban roditelj, djeca žele biti s mamom i vole mamu. Iz nalaza i mišljenja Multidisciplinarnog tima Poliklinike (list 123-129) proizlazi kako su mlljt. djeca stranaka opterećena obiteljskom situacijom uz nedovoljnu potporu obitelji, što za djecu predstavlja značajan rizični faktor za daljnji emocionalni razvoj. Iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici broj Kir-DO-12/2022 i provedenog psihološko psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je upravo tužitelj manipulativan u odnosu na mlljt. djecu zbog čega su djeca davala socijalno poželjne odgovore, a te manipulativne aktivnosti oca bilježene su od 2016. Prema mišljenju vještaka neprimjereni odgojni postupci majke prema mlljt. Noli (fizičko kažnjavanje u ranoj fazi djeteta) nemaju obilježja emocionalnog zlostavljanja, a isto tako je ocijenjeno kako očev pritisak na djecu ne čini štetu u psihičkom funkcioniranju djece, pa se i to ocjenjuje neprikladnim postupkom.  Mlljt. djeca niti u razgovoru sa psihologom Centra B., niti u razgovoru sa posebnim skrbnikom, nikada nisu izražavala da bi ih majka tukla, niti je kod mlljt. djece utvrđeno da bi ista bila izložena fizičkom kažnjavanju od strane majke. Iz predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici, koji je pokrenut po prijavi tužitelja protiv tužene proizlazi da nije utvrđeno da bi se radilo o kaznenom djelu povrede djetetovih prava od strane majke i očuha N. K., posebice zlostavljanja djece koje pretpostavlja ponižavajuće postupke roditelja, duševno i tjelesno nasilje, te nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi isti počinili kaznena djela na štetu mlljt. djece N. i P. P., zbog čega je kaznena prijava protiv istih odbačena. Policija u provođenju izvida nije utvrdila elemenata kaznenog djela povrede djetetovih prava. Tužitelj navode o sumnji na fizičko nasilje tužene prema mlljt. djeci, za koje tvrdi da datira od 2016., nije iznosio niti u postupku razvoda braka (spisu P Ob-403/15), niti u predmetnoj tužbi (podnijetoj 17. lipnja 2019.), a niti u tijeku predmetnog postupka, sve dok postupak nije ponovljen, a nakon što je po uputi Županijskog suda u Zagrebu vraćen predmet na ponovni postupak.

 

45.Prema Konvenciji o pravima djeteta čl. 19., dijete mora biti zaštićeno od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zlouporabe, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja, uključujući i spolno zlostavljanje, dok o njemu brine roditelj, zakonski skrbnik ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjereno. Tužitelj fizičko nasilje, za koje tvrdi da je počinjeno od strane majke djece prema mlljt. djeci 2016., prijavljuje 2022. Mlljt. P. P. u razgovoru sa psihologinjom i policijskom službenicom, a povodom kaznene prijave, naveo je da ga je mama znala lupiti po guzi dok je bio mali, a mlljt. N. P. navela je da su ju oba roditelja znala ponekad udariti po guzi. Tužitelj je u ponovljenom postupku priložio fotografije, navodeći da iste datiraju iz 2016., za koje je tužena, a u odnosu na fotografije na kojoj je prikazan mlljt. P. P., navela da se odnose na događaj iz 2016. kada je mlljt. P. pao trčeći po kući njenih roditelja i udario u drveni naslon, o čemu je obavijestila tete u vrtiću i tužitelja, što tužitelj nije osporio, dok iz dopisa psihologinje J. B. proizlazi da je utvrdila kako je te ozljede mlljt. P. zadobio slučajno, koji zaključak tužitelj nije osporio (list 200). Kako je već naprijed navedeno, tužiteljeve tvrdnje o sumnji na fizičko nasilje tužene prema djeci nije utvrđeno, već dapače, utvrđeno je tužiteljevo manipulativno ponašanje prema mlljt. djeci. I u odnosu na tuženičin oblik neprikladnog kažnjavanja djece kad su bili mali (lupanje po guzi) i tužiteljevo manipulativno ponašanje, prema provedenom  psihologijsko psihijatrijskom vještačenju (u spisu ODO u Virovitici) nema štetnih posljedica u psihičkom funkcioniranju mlljt. djece, te se označavaju na razini neprikladnih postupaka.

 

46. Stoga nije utvrđeno da bi mlljt. djeca N. i P. P. bili razvojno i životno ugroženi u zajednici u kojoj žive s majkom.

 

47. Iz provedenih dokaza proizlazi kako ne postoje nikakvi ugrožavajući elementi na strani majke koji bi utjecali na život i zdravlje djece, njihovu stabilnost, pravilan rast i razvoj, a niti je tužitelj suprotne tvrdnje dokazao, dok činjenica da mlljt. djeca vole biti s ocem i u obitelji oca, vole s ocem provoditi vrijeme ukazuje kako je djeci svakako potrebna ljubav, pažnja i prisutnost i oca, što se i realizira kroz ostvarivanje osobnih odnosa djece i oca, a pri tom ne umanjuje roditeljske kapacitete tužene kao majke, niti ima značaj da su ispunjeni uvjeti da mlljt. djeca N. i P. P. stanuju s ocem, a niti ima uvjeta da djeca podjednako vrijeme stanuju sa svakim od roditelja.

 

48. Tužena je usmjerena na roditeljski odnos, na prepoznavanje potreba djece i odgovaranje na te potrebe, vodi brigu o djeci i o svim njihovim svakodnevnim potrebama. Kod tužene kao majke nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u izvršavanju roditeljske skrbi. Imajući u vidu utjecaj na djecu u pogledu davanja poželjnih odgovora prema tužitelju kao ocu, to je sud posebno cijenio njihove izražene stavove u smislu njihove psihičke zrelosti i dobi, kao i činjenicu opterećenosti djece obiteljskom situacijom, a sve vodeći računa o njihovoj dobrobiti i interesu, već je navedeno kako se princip tzv. ravnopravnog roditeljstva može primijeniti samo ukoliko roditelji međusobno imaju dobru komunikaciju, međusobno se poštuju, surađuju, uvažavaju i prihvaćaju različitost, dopunjavaju se, prilagođavaju, sve vezano za njihovu zajedničku djecu. U konkretnom slučaju, kada se još uvijek vode sudski postupci, kada tužitelj iznosi tvrdnju o sumnji na počinjenje nasilja tužene prema mlljt. djeci, zbog čega su djeca bila ponovno uključena u postupke kako na sudu, tako i na državnom odvjetništvu (razgovori na sudu, policiji, poliklinici, Centru), to su djeca izravno uključena u roditeljske sukobe što emocionalno loše utječe na djecu, što svakako nije u interesu djece, pa time nema svakako uvjeta za donošenje odluke o zajedničkom roditeljstvu.

 

49. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, ocjenjujući i analizirajući sve utvrđene činjenice i provedene dokaze, sud ocjenjuje da je u interesu i dobrobiti djece N. i P. P. da i nadalje stanuju s majkom, a da oboje roditelja zajednički izvršavaju roditeljsku skrb prema djeci.

 

50. Slijedom svega navedenog, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mlljt. djeca stanuju sa svakim roditeljem po tjedan dana u kontinuitetu od srijede nakon škole do iduće srijede do početka škole, te da svaki roditelj uzdržava djecu kad su djeca kod njega, kako je navedeno u točki IV. izreke presude.

 

51. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona  propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

 

52.Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

 

53.Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

 

54. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

 

55. Iz provedenih dokaza proizlazi kako su stranke kao roditelji zbog svojih poslovnih obveza i drugih okolnosti mijenjali način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa djece i oca određen presudom ovoga suda broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016. Stranke suglasno navode  kako su mlljt. djeca ponekad prespavala kod tužitelja kao oca i preko tjedna, što je posebice u vrijeme kada tužitelj radi od kuće.

 

56. Provedenim dokazima utvrđeno je kako način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa djece i oca koje je bilo ostvarivano sukladno dogovoru roditelja, kada su djeca noćila kod oca preko tjedna, sukladno i željama i potrebama djece, što ukazuje da roditelji prepoznaju potrebe djece i odgovaraju na te potrebe.

 

57. Nesporno je da stranke imaju poteškoća u komunikaciji zbog dugotrajnih poremećenih partnerskih odnosa, dugotrajnih sudskih postupaka u koje su uključena i mlljt. djeca, što nije u interesu mlljt. djece, a zbog čega je mlljt. djeci potrebna podrška i pomoć stručne osobe, te roditeljima stručno savjetovanje kako bi poboljšali svoju komunikaciju vezano za djecu. Činjenica je da mlljt. djeca ukazuju emocionalnu povezanost s oba roditelja i ponašanjem roditelja, posebice tužitelja, dovedena su u stanje konflikta lojalnosti, te nastavak takvog utjecaja može kod djece dugoročno stvoriti štetnu posljedicu u psihičkom funkcioniranju djece. Pri tome se ističe kako je svaka odgovorna i razumna odrasla osoba, a posebice roditelj dužna zaštiti dijete od izlaganja bilo kojoj vrsti neprikladnog postupanja, te se suzdržati od bilo kakvog oblika nasilja, a koje potencijalno, uključivanjem djece u sukob roditelja i manipulativno ponašanje može imati jednak učinak kao bilo koji drugi oblik nasilja. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta. Dijete osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ukoliko oba roditelja surađuju, jedan i drugi pred djetetom i međusobno pred djetetom pokazuju ljubav i brigu o djetetu i pozitivno utječu na roditeljske emocije i odnos jedan prema drugome. 

 

58. Centar B. je u izvješću i mišljenju (list 146) iznosi mišljenje, kao i ranije, da djeca stanuju s majkom, navodeći da su loši odnosi i komunikacija roditelja nakon obrade djece u Poliklinici još lošiji. Predlažu da djeca sa ocem provode svaki drugi vikend od petka popodne do nedjelje navečer, a vrijeme preuzimanja bit će različito obzirom da djeca idu na nastavu u različitim smjenama, predlažu da u tjednu uoči vikenda s ocem, djeca s ocem provode jedno popodne i prenoće nakon toga, a u tjednu uoči vikenda s majkom da kod oca provode dva popodneva s noćenjem, kao i da djeca s ocem provedu polovinu svih školskih praznika.

 

59. Posebni skrbnik (list 32) smatra da bi trebalo izmijeniti postojeću odluku i odrediti da djeca prenoće kod oca nakon popodneva kada kod njega borave prema ranijoj odluci, pogotovo uvažavajući okolnost da su se roditelji oko toga nekoliko puta dogovorili, a niti jedan nije ukazao na nedostatke takvog režima odvijanja osobnih odnosa.

 

60. Tužitelj je iskazao suglasnost s prijedlogom Centra B. i posebnim skrbnikom da djeca prenoće kod oca u tjednu kada kod njega borave (list 33). Iz iskaza stranaka proizlazi da su djeca povremeno noćila kod oca preko tjedna.

 

61. Obzirom da mlljt. djeca ostvaruju osobne odnose s ocem i izvan sudske odluke, na način da i prespavaju kod oca preko tjedna, te budući Centar B. i posebni skrbnik smatraju da treba izmijeniti raniju sudsku odluku u tom dijelu, a vezano za ostvarivanje osobnih odnosa djece i oca na način da djeca prenoće kod oca u dane kada kod njega borave preko tjedna, to su stoga ispunjene pretpostavke za donošenje nove odluke o ostvarivanju osobnih odnosa djece i oca.

 

62. Imajući u vidu provedene dokaze, sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djecom s kojom ne stanuje, dosadašnji način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa djece i oca u većem obimu, prema sporazumu stranaka kao roditelja, to sud ocjenjuje kako je u interesu i za dobrobit mlljt. N. P. i mlljt. P. P. ostvarivati neposredne, osobne, kontinuirane, sadržajne osobne odnose s ocem s kojim ne stanuje na način da prespavaju kod oca u dane u tjednu kada preko tjedna borave kod oca, a uz činjenicu da djeca i izražavaju želju da prespavaju kod oca, što se već i ostvaruje.

 

63. Stoga su ispunjene pretpostavke za izmjenom ranije odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa djece i roditelja na način da mlljt. djeca N. i P. P. svakog tjedna provedu dva dana kod oca i noće kod oca, time se zadržavaju osobni odnosi djece s ocem svakog tjedna po dva dana, tako da u tjednu u kojem taj vikend borave s ocem djeca će provoditi kod oca utorak (na srijedu) i petak (nastavno s vikendom), a u tjednu u kojem taj vikend ne borave s ocem, djeca će provoditi kod oca također dva dana u tjednu i to utorak (na srijedu) i četvrtak (na petak). Pri tom je sud imao u vidu da djeca polaze u školu u različitim turnusima, da roditelji stanuju u blizini, pa tako i djeca u blizini drugog roditelja s kojim ne stanuju, te samostalno odlaze kod roditelja. Također, obzirom oboje djece su sada školski obveznici, pa imaju i svoje školske i izvanškolske aktivnosti i sada je različito regulirano vrijeme školskih praznika (zimski su podijeljeni u dva dijela), to je odlučeno da će djeca provoditi s ocem polovinu svih školskih praznika, kao i svaki drugi blagdan i državni praznik koji je neradni dan, a u svezi toga roditelji nisu niti isticali nemogućnost postupanja.

 

64. Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djeteta za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, njihovih interesa i dobrobiti, kao  i potrebe i prava roditelja s kojim djeca ne stanuju na uživanje roditeljske skrbi.

 

65. Slijedom navedenog, odlučeno je da mlljt. N. P. i mlljt. P. P. ostvaruju osobne odnose s ocem:

- u tjednu u kojem vikendom djeca nisu kod oca - utorkom  nakon nastave do srijede polaska u školu, te četvrtkom nakon nastave do petka polaska u školu,

- u tjednu u kojem vikendom djeca borave kod oca - utorkom  nakon nastave do srijede polaska u školu,

-svaki drugi vikend od petka nakon nastave do nedjelje u 20,00 sati,

-svaki drugi blagdan i državni praznik koji je neradni dan od 9,00 do 20,00 sati,

- polovinu svih školskih praznika.

 

66. Napominje se kako će zbog raznih životnih okolnosti postojati potreba da se roditelji dogovaraju o drugačijem načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa djce i roditelja, kao što to već i čine, te da se sve životne situacije ne mogu obuhvatiti sudskom odlukom, a pri tome roditelji moraju voditi računa o dobrobiti svoje djece, te da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djece kada je to nužno, kao i da su sve bitne odluke za djecu roditelji dužni rješavati sporazumno.

 

67. Napominje se kako su odredbom čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona propisane pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem:

1.              mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od tridesettisućakuna,

2.              mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

3.              mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

 

68. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

69.Prema odredbi čl. 111. Obiteljskog zakona roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

 

70. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

 

71. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu da će roditelji ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb odbačen je kao nedopušten, obzirom je o tom zahtjevu pravomoćno odlučeno u presudi ovoga suda broj P Ob-403/15-44 od 21. srpnja 2016. kako je to navedeno u točki I. izreke rješenja.

 

72.Tužbeni zahtjev u dijelu da će roditelji zajednički donositi odluke o izboru škole i izvanškolske aktivnosti i izboru liječnika obuhvaćeni su zajedničkom roditeljskom skrbi, pa je u tom dijelu taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan, kako je to navedeno u točki IV.

 

73. O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, vodeći računa da je odluka donijeta u skladu sa interesima mlljt. djece, te ishodu postupka, slijedom čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kako je to navedeno u točki II. izreke rješenja.   

 

U Bjelovaru, 15. prosinca 2022.

 

                                                                                                                                 Sudac

                                                                                                                         Sunčica Lovrić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude i rješenja, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik: