1              Poslovni broj: Gž-1000/2022-3

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1000/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupanja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te  Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. D., dipl. iur., po generalnoj punomoći poslovni broj Su-338/2011, protiv tuženika I. T., OIB: ..., iz Đ., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-44/2021-13 od 18. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-44/2021-13 od 18. svibnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od iznos od 15.182,40 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 7.899,98 kn teče od 11. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 5.937,02 kn od 29. rujna 2018. do isplate, a na iznos od 1.345,40 kn od 30. listopada 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana te mu je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 752,73 kuna (toč. II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik ne ističući izrijekom žalbene razloge koje predviđa odredba iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.182,40 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime regresa za isplaćenu štetu oštećenom trgovačkom društvu TD B. d.o.o. temeljem police osiguranja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a te povodom žalbenih navoda, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pogotovo ovaj žalbeni sud nije našao da bi pobijana presuda bila opterećena povredom na koju upire tuženik (iz članka 354. stavaka 2. točke 6. ZPP-a) da mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom i iznese svoju obranu. Naime, tuženik je uredno pozivan na sudska ročišta, o čemu u spisu prileže potpisane dostavnice, ali na ista nije pristupio.

 

7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio kao pravno relevantne činjenice :

- da je tuženik I. T. dana 24./25. rujna 2018. provalio u trgovinu u T., ..., dana 10./11. lipnja 2018. provalio u trgovinu u G., ... te dana 9./10. srpnja 2018. također u trgovinu u G., ..., sve u vlasništvu TD B. d.o.o. te iz unutrašnjosti trgovine uzeo i zadržao za sebe točno navedene količine, odnosno kutije raznih vrsta cigareta pa je tako u štetnom događaju 10./11. lipnja 2018. iz trgovine u G. otuđio i zadržao za sebe 425 kutija raznih vrsta cigareta ukupne vrijednosti 10.262,00 kn, dana 9./10. srpnja 2018. iz iste trgovine uzeo i zadržao za sebe 320 kutija raznih vrsta cigareta ukupne vrijednosti 7.710,00 kn, a u štetnom događaju 24./25. rujna 2018. u trgovini oštećenika u T. uzeo i zadržao za sebe 611 kutija raznih vrsta cigareta ukupne vrijednosti 15.167,00 kn, a za isto kazneno djelo je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-11/2019 oglašen krivim i pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine,

- da je TD B. d.o.o. kod tužitelja osigurao svoju imovinu policom osiguranja broj: 078700026866 od rizika od provalne krađe i razbojstva počevši od 8. ožujka 2010., a osiguranje traje do 8. ožujka 2020.,

- iz prijava štete sa zapisnikom o provali utvrđen je dana 25. rujna 2018. iznos štete otuđenih stvari u iznosu od 11.650,68 kn, da je oštećeniku vraćena pronađena, otuđena roba u iznosu od 10.686,08 kn, da je nastala šteta oštećenjem objekta u iznosu od 380,80 kn, odnosno da je oštećeniku isplaćena osigurnina u iznosu od 1.345,40 kn,

- iz prijave štete za štetni događaj koji se dogodio 9./10. srpnja 2018. obračun nastale štete je 5.937,02 kn, a u ovom događaju nije bilo vraćene robe-

- da obračun osigurnine za štetni događaj 10./11. lipnja 2018. iznosi 7.899,98 kn i također nije bilo vraćene, otuđene robe,

- da je oštećenik TD B. d.o.o., V. (nakon provalnih krađa izvršio inventuru otuđenih količina cigareta i to po svakoj vrsti, odnosno utvrdio, koliko kutija cigareta svake vrste je otuđeno, što odgovara, nastaloj šteti iz sva tri štetna događaja.

 

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud našao tužbeni zahtjev osnovanim jer je tužitelj, kao osiguratelj temeljem zaključene police osiguranja, isplatio osiguranika za nastalu štetu. Stoga da je tuženik, kao odgovorna osoba za nastalu štetu, dužan tužitelju istu naknaditi, temeljem odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO-a).

 

9. Prema odredbi čl. 963. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja, po samom zakonu, prelazi pravo potraživati isplaćenu naknadu iz osiguranja prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

 

10. U žalbi tuženik još prigovora visini tužbenog zahtjeva i navodi kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je kaznenom presudom utvrđeno da je dio ukradene robe vraćen oštećeniku. Navodi da je valjalo pribaviti potvrde  o oduzetim stvarima te, na tu okolnost, saslušati djelatnike policijske postaje.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao na isplatu. Naime, nakon što je izveo sve relevantne dokaze kako bi utvrdio odlučno činjenično stanje sud prvog stupnja je dao valjano obrazloženje koje u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Žalbeni navodi se, u bitnom, svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, ali ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju.

 

12. Na dosuđeni iznos nesporne glavnice prvostupanjski sud je pravilno i zakonito dosudio zatezne kamate od dana kada je regresno potraživanje isplaćeno od strane tužitelja, pravilno primjenjujući odredbu članka 29. stavak 1. ZOO-a.

 

13. Odluka o trošku je pravilno i zakonito odmjerena u skladu s odredbom članka 154., 155. ZPP-a.

 

14. Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu, 15. prosinca 2022.