Poslovni broj Kž-427/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-427/2022-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Marija Kovača, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I.A., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. svibnja 2022. poslovni broj K-999/2019-11, u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2022.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I.A., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašena je krivom opt. I.A. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je optuženici za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na temelju tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. I.A. dužna je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 4.100,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Protiv te presude žali se opt. I.A. po branitelju J.Č., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 preinači i donese presuda kojom se optužba odbija, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 139. KZ/11 da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Državni odvjetnik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 7. i 9. ZKP/08 navodeći u žalbi da je optužnicom državnog odvjetnika opt. I.A. terećena za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a da je prvostupanjski sud opt. I.A. proglasio krivom za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, koje kazneno djelo se shodno st. 3. čl. 117. KZ/11 progoni po privatnoj tužbi, tako da takvom odlukom prvostupanjski sud nije riješio predmet optužbe te je prekoračio optužbu.

 

6.1. Opt. I.A. u žalbi po branitelju se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 5. ZKP/08, navodeći u žalbi da je optužnicom državnog odvjetnika optužena za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a prvostupanjskom presudom je proglašena krivom zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, za koje kazneno djelo se progon poduzima privatnom tužbom shodno st. 3. čl. 117. KZ/11, tako da za kazneno djelo za koje je proglašena krivom nema optužbe ovlaštenog tužitelja.

 

6.2. Neosnovano u žalbama navode državni odvjetnik da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 7. i 9. ZKP/08, a opt. I.A. u žalbi po branitelju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 5. ZKP/08. Naime, za ukazati je da shodno čl. 449. st. 2. ZKP/08 sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali da se optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo koje je teže od onog koje mu se optužbom stavlja na teret. Dakle, iz takve zakonske odredbe jasno proizlazi da se optuženika može proglasiti krivim za blaže kazneno djelo od onog koje mu se optužbom stavlja na teret. Stoga kada je prvostupanjski sud polazeći od opisa djela iz optužnice državnog odvjetnika, kojom se opt. I.A. tereti za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, a prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženica ostvarila tim radnjama blaže kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, prvostupanjski sud je svojom presudom i riješio predmet optužbe i optužba nije prekoračena. Iako se za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 progoni po privatnoj tužbi shodno st. 3. čl. 117. KZ/11, nije bilo postupovne zapreke za naprijed navedenu preinaku, to iz razloga što se shodno čl. 61. st. 3. ZKP/08 kaznena prijava koju je podnijela žrtva (kaznena prijava žrtve I.M. II. Policijskoj postaji od 20. siječnja 2014., list 4 spisa predmeta K-999/2019) smatra se kao pravovremena privatna tužba jer je podnesena unutar roka propisanog za privatnu tužbu, tako da nije povrijeđen propis kaznenog postupka po pitanju postojanja optužbe povlaštenog tužitelja.

 

6.3. Neosnovano u žalbi po branitelju navodi opt. I.A. da bi prvostupanjska presuda bila donijeta uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da nema razloga o odlučnim činjenicama "ozbiljne prijetnje", a niti "pravnog obrazloženja" zbog čega se u tome dijelu ne može ispitati. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. I.A. prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o odlučnim činjenicama i o pravnim pitanjima, o čemu će i nastavno biti riječi, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženice bio povrijeđen kazneni zakon.

 

7. Opt. I.A. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona. Međutim, opt. I.A. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i onda zbog toga pogrešno primijenio kazneni zakon. Kraj takvog stanja stvari radi se o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, zbog čega je za ukazati optuženici da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženika žalbom smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

8. Opt. I.A. u žalbi po branitelju navodi da se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio.

 

8.1. Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11, za koje je opt. I.A. prvostupanjskom presudom proglašena krivom, a opt. I.A. žalbom po branitelju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, u vezi čl. 51. KZ/11, u suštini i državni odvjetnik i optuženica predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. I.A. koja poriče počinjenje kaznenih djela za koje se tereti, te iskaze svjedoka žrtve M.M., I.M., D.M., Z.M. i Ž.B., medicinsku dokumentaciju na ime žrtve M.M., te nalaz i mišljenja vještaka sudskomedicinske i psihijatrijske struke utvrdio da je opt. I.A. u vrijeme i na mjestu kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude u namjeri da zastraši M.M. istome uputila riječi prijetećeg sadržaja pobliže opisanog u opisu djela u kojem se navodi da će ubiti i iskopati oči I.M., sinu M.M., te da će ubiti i M.M., a uz to M.M. škarama ubola u vrh palca i zapešće lijeve ruke te M.M. najmanje jedanput tupotvrdim predmetom udarila u čeoni dio glave, te mu na taj način nanijela navedene ubodne rane palca lijeve šake i ranu razderotinu čeonog dijela glave, koje ozljede su u sudskomedicinskom smislu lake tjelesne ozljede. Za takva utvrđenja prvostupanjski sud je naveo valjane razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika i opt. I.A., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge iz prvostupanjske presude. Vještačenjem po vještakinji psihijatrici utvrđeno je da opt. I.A. ne boluje od duševnih bolesti niti ima kakav duševni poremećaj a niti je ovisna o psihoaktivnim sredstvima, tako da je u vrijeme ostvarenja djela za koje se tereti mogla shvatiti značenje svojih radnji i upravljati svojim postupcima.

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud djela za koja je opt. I.A. proglasio krivom kvalificirao kao stjecaj kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u vezi čl. 51. KZ/11. To zbog toga što je opt. I.A. škarama ubola M.M. u lijevu ruku i udarila ga tvrdim predmetom u čeoni dio glave, te mu na taj način nanijela ubodnu ranu palca lijeve šake i ranu razderotinu čeonog dijela glave, koje ozljede su lake naravi, a uz to M.M. uputila riječi prijetećeg sadržaja kojim se prijeti usmrćenjem M.M. i njegovog sina I.M., koje riječi su bile objektivno podobne da kod M.M. izazovu osjećaj uznemirenosti i straha.

 

10. Žalba opt. I.A. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. I.A. za kaznena djela iz čl. 117. st. 1. i iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koja je proglašena krivom, na temelju tih zakonskih propisa utvrdio pojedinačne kazne zatvora od po šest mjeseci, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženici izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od dvije godine.

 

10.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnu optuženicu ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženici da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

 

11. Slijedom navedenog valjalo je žalbe državnog odvjetnika i opt. I.A. odbiti kao neosnovane i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Osijek, 15. prosinca 2022.