1

Poslovni broj:12 Gž-949/2022-4

 

Poslovni broj: 12 Gž-949/2022-4

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dubravki Bosilj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. T. iz Z., , OIB:… i tuženice V. T. iz Z., OIB:… oboje zastupani po punomoćniku H. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-291/2021-35 od 6. svibnja 2022., dana 15. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-291/2021-35 od 6. svibnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem nije dopuštena objektivna preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 23. rujna 2021. u dijelu koji glasi: "te se nastavno na uspostavljeno prijašnje stanje nalaže uknjižba prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela opisane nekretnine".

 

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u kojoj navodi da osporava zaključak suda kako bi se radilo o objektivnoj preinaci tužbe, ističući da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva već je dio za koji je odbijena preinaka usmjeren jedino na omogućavanje tužiteljici da upiše svoje pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva pod toč. I. i II. izreke pa isto ne predstavlja isticanje novog zahtjeva uz postojeći u smislu odredbe čl. 191. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH, 70/19, 80/22 - dalje:ZPP) već se radi o dijelu ranije postavljenog tužbenog zahtjeva, i sa istim je u cijelosti podudaran, njime se ne mijenja identitet tužbenog zahtjeva i njegove posljedice i nadovezuje se na dio tužbenog zahtjeva postavljene pod toč. I., II. i III.

 

3. Iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je sud prvog stupnja u ovom postupku donio presudu 31. svibnja 2019. pod brojem P-473/2017-13 kojim je pod toč. I. tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju nekretnine dvoiposobnog stana broj 6, s nus prostorijama u XIII. katu sa 66,49 čm, II. stubište Aleja pomoraca broj 5, koji se stan nalazi u stambenom neboderu "E" sa podrumom, prizemljem i XVII katova sa dva stubišta i 168 stanova, popisni broj 20579 sagrađena čkbr.898 upisana u zk.ul.779 podul.63 k.o. Z. O., zajedno s tim posebnim dijelom nekretnine pripadajućim odgovarajućim suvlasničkim učešćem na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućeg zemljišta koje služi za njegovu redovnu uporabu, zaključen između tuženika D. T. kao darovatelja i tužene V. T. kao obdarenika 30. ožujka 2010. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ž. M. pod brojem OV-1054/10 31. ožujka 2010., uz uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ništetnog ugovora, ujedno je pod toč. II. izreke odbijen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je isti taj ugovor ništetan u ½ dijela predmetne nekretnine koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljice uz nalog zemljišnoknjižnom sudu uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe predmetnog ništetnog ugovora o darovanju i uspostava prijašnjeg stanja u odnosu na ½ predmetne nekretnine.

 

4. Po žalbi tužiteljice navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-2608/2019 od 27. kolovoza 2020. u toč. I. izreke, dok je ista rješenjem ukinuta u dijelu kojim je odbijen drugopostavljeni zahtjev pod toč. II. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu je vraćeno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka na ročištu održanom 1. srpnja 2021. tužiteljica je ostala kod tužbenog zahtjeva i svih dotadašnjih navoda te nije predlagala nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga osim uvida u priloženi spis P-7503/2012 i uplata za kupnju predmetnog stana, dok je na ročištu 23. rujna 2021. postavila tužbeni zahtjev tako da je pod toč. I. izreke zatražila utvrđenje suvlasništva parničnih stranaka svakog u ½ dijela na predmetnom stanu koji je predmet ovog spora pod toč. II. utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju spornog stana zaključenog između tuženika D. T. kao darovatelja i tuženice V. T. kao obdarenika od 30. ožujka 2010., dok je toč. III. izreke zatražila da se naloži z.k. odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu uspostava prijašnjeg stanja koje je postojalo prije provedbe ništetnog ugovora o darovanju i nastavno tome uknjižba njezinog prava vlasništva na ½ sporne nekretnine.

 

5. Tuženici su se usprotivili postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice podneskom predanim na ročištu 23. rujna 2021. iz razloga što je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

7. Sud obrazlažući rješenje kojim ne dopušta objektivnu preinaku tužbe, navodi da je tužiteljica dodala novu točku I. tužbenog zahtjeva kojom je zatražila utvrđenje da su tuženik D. T. i ona suvlasnici sporne nekretnine svaki u ½ dijela. Nova toč. II. tužbenog zahtjeva sadržajno odgovara ranijem tužbenom zahtjevu za utvrđenje da je ugovor o darovanju od 30. ožujka 2010. ništetan u ½ dijela, a nova točka III. tužbenog zahtjeva sadržajno odgovara ranijem tužbenom zahtjevu za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, osim što je tužiteljica dodala i daljnji zahtjev kojim bi se naložila uknjižba njenog prava vlasništva na ½ nekretnine. Sud se poziva na odredbu čl. 187. ZPP-a kojom je propisano da ukoliko odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, što se ne smatra preinakom tužbe. Nadalje sud navodi da je tužbeni zahtjev na utvrđenje kojim se traži utvrditi ugovor o darovanju od 30. ožujka 2010. ništetan u ½ dijela temelji na činjeničnoj tvrdnji da je njime raspolagano nekretninom koja predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika D. T., pa time i njezino suvlasništvo u ½ dijela. Obzirom na navedeno odluka o tužbenom zahtjevu za ništetnost predmetnog ugovora  ovisi o tome radi li se ili ne o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, pa time dodajući novu toč. I. tužbenog zahtjeva kojom pored utvrđenja ništetnosti ugovora traži utvrđenje da ista nekretnina predstavlja suvlasništvo nje i tuženika D. T. ne predstavlja u smislu čl. 187. st. 4. ZPP-a preinaku tužbe.

 

Suprotno navedenom zahtjev da se naloži uknjižba njenog prava vlasništva na ½ dijela što traži djelom toč. III. izmijenjenog tužbenog zahtjeva sud ocjenjuje preinakom tužbe jer se radi o isticanju novog zahtjeva uz postojeći u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a. Kako se tužba može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka a iznimno i nakon toga ako ju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti, pa obzirom su nakon ukidne drugostupanjske odluke u ovom predmetu održana tri ročišta s time da je u pozivu za ročište od 1. srpnja 2021. jasno naznačeno da se stranke pozivaju na glavnu raspravu, a na ročištu od 23. rujna 2021. je konstatirano da se održava glavna rasprava, zbog čega sud utvrđuje da je preinaka tužbe podneskom od 23. rujna 2021. dodavanjem novog zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u ½ dijela sporne nekretnine izvršena u tijeku glavne rasprave, zbog čega u tom dijelu sud ne dopušta objektivnu preinaku tužbe.

 

8. Žalbom pobijajući prvostupanjsko rješenje tužiteljica osporava zaključak suda da bi se uopće radilo o preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva jer navedeni dio  tužbenog zahtjeva predstavlja dio već ranije postavljenog tužbenog zahtjeva, istim se ne mijenja identitet tužbenog zahtjeva. Ističe da se tužbeni zahtjev u njegovoj ukupnosti temelji na činjenici da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i tuženika D. T.

 

9. Nije točna tvrdnja tužiteljice da se ne radi o preinaci samo tužbe jer je doista u dijelu toč. III. tužbenog zahtjeva sada dodano da se u odnosu na ½ dijela sporne nekretnine i uspostavu prijašnjeg z.k. stanja nalaže nastavno i uknjižba prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela. Odredbom čl. 190. ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (st. 1.), a iznimno od odredbe st. 1. tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (st. 2.) time da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, no i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među stranaka.

 

Tužiteljica je nakon odluke županijskog suda kojom je ukinuta toč. II. izreke prvostupanjske presude, a istom je bio odbijen drugo postavljeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju sporne nekretnine zaključenog između tuženika D. T. i V. T. u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio tužiteljice od ½ dijela nekretnine i nalaganja uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na tu ½ dijela nekretnine, podneskom predanim na ročištu 23. rujna 2021. postavila tužbeni zahtjev koji je djelomično preinačen, a kojim se traži i nalaganje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na ½ dijela sporne nekretnine, a koje preinačenje pobijanim rješenjem sud ne dopušta.

 

10. Neosnovan je žalbeni navod tužiteljice da dijelom tužbenog zahtjeva za koji dio sud prvog stupnja nije dopustio preinaku, nije preinačena tužba, jer je tužiteljica imala mogućnosti postaviti tužbeni zahtjev na navedeni način i do zaključenja prethodnog postupka, što nije učinila, zbog čega je valjalo njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje osnovom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, jer nakon zaključenja prethodnog postupka nije moguće preinačiti tužbu osim ukoliko je nije bilo moguće preinačiti bez krivnje tužitelja (npr. tek je na glavnoj raspravi provedeno vještačenje i utvrđena visina tužbenog zahtjeva), a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o tome da tužiteljica nije mogla do zaključenja prethodnog postupka izvršiti preinaku tužbe, time da je dodavanje zahtjeva kojim se nalaže uknjižba prava vlasništva tužiteljice u ½ dijela sporne nekretnine doista preinaka tužbe sukladno čl. 191. ZPP-a jer to je i povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što je tužiteljica upravo i učinila.

 

11. Bez obzira na prethodno navedeno valja tužiteljici napomenuti da s obzirom njezin tužbeni zahtjev sadrži i utvrđenje da su ona kao tužiteljica i tuženik D. T. suvlasnici sporne nekretnine svaki u ½ dijela, time da je suvlasništvo stečeno kao njihova bračna stečevina, u slučaju usvajanja tog dijela tužbenog zahtjeva zemljišnoknjižni sud i bez u presudi nalaganja uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice u ½ dijela može zatražiti uknjižbu prava suvlasništva u eventualno presudom utvrđenom omjeru. Prednji stav je prevladavajući u sudskoj praksi, a i zaključak je sjednice Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2020. u kojem je zauzet stav da je dopušten upis u zemljišnu knjigu temeljem presude kojom se utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva/suvlasništva nekretnine i onda kad presuda ne sadrži sam nalog za upis.

 

Varaždin, 15. prosinca 2022.