Kž-246/2022-10

 

                   

 

                   

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU                                                                                    Kž-246/2022-10

 

                                                                                                                                           

U    I M E    R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe braniteljice optuženika S. N. V., odvjetnice u O., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. rujna 2022. br. K-357/2022-48, u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Zvonka Ivić, optuženika R. H. i zamjenice braniteljice optuženika M. A., odvjetnice u Š.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog R. H., a povodom žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u zakonskom opisu i pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi R. H. djelom činjenično opisanim u točki I.b) izreke prvostupanjske presude, počinio kazneno djelo protiv javnog reda, napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11, zakonskog opisa „što je dakle, silom napao policijskog službenika pri obavljanju službene dužnosti i pri tomu mu nanio tjelesne ozljede“.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni pa se optuženiku R. H., prihvaćanjem utvrđene kazne zatvora po prvostupanjskom sudu za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11 za koje je sada proglašen krivim, na temelju članka 315. stavka 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se optuženik R. H., uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

III. Optuženom R. H. se temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, ima izvršiti, dok se preostali dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da sukladno članku 57. stavku 5 KZ/11 vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

 

IV. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku R. H. se u jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 02. prosinca 2021. do 15. prosinca 2021. te od 14. travnja 2022. pa nadalje.

 

V. U ostalom dijelu, žalba optuženog R. H., odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-357/2022 od 16. rujna 2022. optuženi R. H. proglašen je krivim za učin kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11 (točka I.a i II.a izreke) te kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. KZ/11 (točka I.b i II.b izreke), pa je optuženiku za učin kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, a za učin kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je optuženik R. H. na temelju članka 51. stavka 1. i stavka 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.

 

2. Optuženiku je primjenom članka 57. stavka 1., stavka 2. i stavka 5. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine i pet mjeseci izvršiti dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će trajati do prestanka izvršenja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava.

 

4. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od dana uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 02. prosinca do 15. prosinca 2021., te od 14. travnja 2022. pa nadalje.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i točke 6. te članka 145. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19, 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.076,00 kuna/939,15 eura[1], i to troška postavljenog branitelja po službenoj dužnosti M. K. u iznosu od 2.700,00 kuna, troškova angažiranja vještaka psihijatra za izradu vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna te davanja iskaza na raspravi, u iznosu od 500,00 kuna, troškova angažiranja sudsko-medicinskog vještaka za izradu vještačenja i njegove dopune na raspravama u iznosu od 1.280,00 kuna, putnih troškova svjedoka D. B. u iznosu od 96,00 kuna, te paušalnog iznosa od 500,00 kuna, a koji trošak je optuženik dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti te presude.

 

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi R. H., po braniteljici, odvjetnici S. N. V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene odredaba kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ujedno je dopunom žalbe zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

8. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku koje ga je vratilo uz dopis od 16. studenog 2022. pod br. KŽ-DO-300/2022.

 

9. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su zamjenik ŽDO Šibenik Zvonko Ivić te zamjenica braniteljice optuženika po dostavljenoj punomoći M. A., odvjetnica u Š., a istoj je putem video-linka iz Z. u P. nazočan bio i optuženik R. H.

 

10. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

 

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 optuženik tvrdi kako prvostupanjski sud nije utvrđivao s kojim oblikom krivnje je postupao pri počinjenju kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11 počinjenog na štetu svoje majke, zbog čega se pobijana presuda, po ocjeni žalitelja, u tom dijelu ne može ispitati.

 

12. Iako je optuženik u ovom dijelu izjavljene žalbe djelomično u pravu, budući da u razlozima pobijane presude nije izrijekom navedeno kojim oblikom krivnje je ovo kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinjeno, navedeni nedostatak odnosno nepreciznost u obrazlaganju nije takvog karaktera i značaja da se, iz ovih razloga koji su dani, ne može na nedvosmislen način zaključivati i o obliku krivnje. Naime, iz same izreke pobijane presude, odnosno iz činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela nedvojbeno proizlazi da je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11 na način da je isto počinjeno s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Kada se navedena činjenica dovede u vezu s razlozima koji su dani u obrazloženju pobijane presude u odnosu na odluku o krivnji optuženika (točka 13.3. obrazloženja), kraj činjenice da se optuženik očitovao da se smatra krivim za predmetno kazneno djelo, opisujući na koji način bi ga i pod kojim okolnostima počinio i to odgurujući majku prema staklenim vratima i to sve pod utjecajem alkohola i droge, tada, iako to nije izričito rečeno, nedvojbeno proizlazi da je ovo kazneno djelo od strane optuženika počinjeno s neizravnom namjerom, kako je to i opisano u izreci pobijane presude. Stoga, po ocjeni ovoga suda, propust što u razlozima prvostupanjske presude nije izrijekom preciziran oblik krivnje s kojom je postupao optuženik, nije takav da se pobijana presuda, u tom dijelu, ne bi mogla ispitati.

 

13. Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno nije osnovan žalbeni navod optuženika o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je žalba optuženika iz ovog žalbenog razloga neosnovana.

 

14. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08 na štetu optuženika kada ga je proglasio krivim za učin kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. KZ/11, a na koju povredu pazi i ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

15. Naime, činjeničnim opisom pod točkom I.b) izreke optuženiku se stavlja na teret da je prilikom postupanja policijskih službenika po zaprimljenoj dojavi o nasilju u obitelji, prvo vrijeđao policijskog službenika J. M. govoreći mu „fuck you, fuck off“ te mu pokazujući srednji prst, a zatim ga šakom desne ruke udario u predjelu prsiju uslijed čega je policijski službenik zadobio kontuzijsku ozljedu u predjelu prsiju, nakon čega je napad prestao jer je svladan od strane drugih nazočnih policijskih službenika.

 

15.1. Cilj inkriminacije kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. KZ/11 je zaštitom službene osobe osigurati neometano obavljanje službene radnje koju počinitelj sprječava primjenom sile ili prijetnje, pa je djelo dovršeno tek kada je počinitelj uspio u svojoj nakani i spriječio službenu osobu da obavi službenu radnju. U suprotnom ako počinitelj silom ili prijetnjom nije uspio realizirati svoju namjeru, odnosno nije spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje, tada bi se radilo o pokušaju kaznenog djela iz članka 314. KZ/11, a ne dovršenom djelu, na što optuženik sa pravom ukazuje u svojoj žalbi, budući je optuženik odmah nakon fizičkog napada na djelatnika policije, svladan primjenom sredstava prisile i sredstava vezivanja od strane drugih nazočnih djelatnika policije, na koji način nije spriječio obavljanje službene radnje.

 

15.2. Međutim, po stajalištu ovoga suda nije u pravu optuženik kada smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o kaznenom djelu prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. stavka 1. KZ/11, jer po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je policijski službenik pri obavljanju službene dužnosti bio fizički napadnut i  da su mu nanesene tjelesne ozljede što u svemu odgovara opisu kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11, a ne pokušaju kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11, kako to smatra optuženik. Naime, kada se analizira situacija utužene prigode i to da su policijski službenici od strane voditelja smjene poslani na intervenciju u kuću optuženika radi dojave o obiteljskom nasilju te da je oštećeni policijski službeni J. M. nastojao započeti razgovor sa optuženikom na okolnosti dojave o prethodnom događaju sa majkom – oštećenom M. B., tada je policijski službenik bez ikakve dvojbe obavljao svoju službenu dužnost, a kada bi ga optuženik pri tomu i fizički napao udarajući ga šakom desne ruke u predjelu prsiju i pri tomu mu nanio i tjelesne ozljede, tada bi takvim postupanjem napao policijskog službenika pri obavljanju službene dužnosti, a njegova namjera zasigurno nije bila da spriječi policijskog službenika u obavljanju službene radnje.

 

15.3. Stoga je ovaj sud djelomično prihvatio žalbu optuženika, a povodom žalbe i po službenoj dužnosti, postupajući u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, budući je utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, preinačio prvostupanjsku presudu u zakonskom opisu i pravnoj oznaci djela činjenično opisanog u točki I. b) izreke prvostupanjske presude. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, i utvrditi da je optuženik počinio kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11 koje kazneno djelo obzirom na visinu zapriječene kazne od jedne do osam godina je po svojoj težini jednako kaznenom djelu prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. KZ/11.

 

16. Što se tiče žalbe izjavljene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja navesti da je optuženi R. H. priznao počinjenje kaznenih djela, a u smislu članka 464. stavka 7. ZKP/08 ne može se podnijeti žalba ako se optuženik za terećena kaznena djela izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude i drugo, a u konkretnom slučaju to nije slučaj zbog čega se optuženik nije mogao žaliti iz toga žalbenog osnova.

 

17. U odnosu na odluku o kazni ovaj sud je prihvaćajući sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti nađene na strani optuženika – priznanje počinjenja kaznenih djela, činjenicu da se radi o neosuđivanoj osobi, dok je od otegotnih okolnosti utvrđena prekršajna kažnjavanost u dva navrata, od toga jednom i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, te pravilno uz to vrednujući da je optuženik, u vrijeme počinjenja djela prema nalazu vještaka psihijatra bio bitno smanjeno ubrojiv, ali da ta okolnost, budući da je do bitno smanjene ubrojivosti došlo samoskrivljeno, nije zbog toga takve kvalitete i značaja da bi mogla utjecati na odabir vrste i visine kaznene sankcije, prihvatio utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11, pravilno pri tomu primjenjujući institut ublažavanja kazne iz članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, utvrđujući postojanje naročito olakotnih okolnosti na strani optuženika i to njegovo ponašanje nakon počinjenja djela te izraženo kajanje.

 

17.1. Što se tiče odluke o visini kazne za kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11, ovaj sud je polazeći od visine zapriječene kazne za to kazneno djelo i to kazne zatvora u trajanju od jedne do osam godina, prihvaćajući prethodno utvrđene po prvostupanjskom sudu olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te optuženika R. H., primjenom odredaba o stjecaju, osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci.

 

17.2. Po stajalištu ovoga suda, optuženiku je valjalo izreći djelomično uvjetnu osudu, jer je ocjene da na njegovoj strani doista postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne, ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga je optuženiku temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda te je određeno da se dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci ima izvršiti, a dio te kazne u trajanju od jedne godine i pet mjeseci se uvjetuje na rok provjeravanja u trajanju od tri godine, naravno uz primjenu članka 54. KZ/11 o uračunavanju vremena do sada provedenog u istražnom zatvoru od trenutka uhićenja.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo tako izrečenom djelomično uvjetnom osudom u konkretnom slučaju ostvarit će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 posebice u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitih postupaka te da se ubuduće kloni takvog ponašanja, ali i utjecati na druge da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela, posebice onih sa elementima nasilja.

 

18. Konačno pravilno je prvostupanjski sud optuženiku, temeljem nalaza vještaka psihijatra, izrekao sukladno članku 69. KZ/11 i sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu, budući je kod optuženika dijagnosticirana zlouporaba alkohola i psihoaktivnih tvari zbog čega je vještak i predložio izricanje navedene sigurnosne mjere.

 

19. I odluka o troškovima ovog kaznenog postupaka je po prvostupanjskom sudu pravilno donesena temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 pa plaćanjem ukupnih troškova postupka u iznosu od 7.076,00 kuna / 939,15 eura, uzimajući u obzir primanja optuženika kao i njegovo materijalno stanje, zasigurno neće ugroziti njegovu egzistenciju.

 

20. Dakle, kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, te kako je utvrđena djelomična osnovanost žalbenih navoda optuženika, to je temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Šibeniku, 15. prosinca 2022.

 

 

 

              ZAPISNIČAR                                                                                      PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

Marina Jaram,v.r.                                                                Nives Nikolac,v.r.