- 1 -

 

                                                                                                                   Broj: Ppž-9386/2022             

 

 

                                      

 

 

 

                                      U  I M E  R  E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

                                                               P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika M.O., zbog prekršaja iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), uz primjenu članka 293. stavka 2. tog Zakona i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 10. cit. Zakona, rješavajući o prigovoru koji se prihvaća žalbom okrivljenika M.O., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik od 7. srpnja 2022., klasa: 211-07/22-3/12901, na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022. 

                                          

                                                         p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se prigovor okrivljenika M.O. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.O. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadesetšest eura[1] i pedesetčetiri centa) u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

      Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik M.O. i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 12.500,00 (dvanaesttisućapetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 293. stavka 2. tog Zakona i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 10. cit. Zakona, činjenično opisanih u izreci.

 

              2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

            3. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

 

                  4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, samo zbog odluke o kazni, zbog čega se u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, prigovor prihvaća žalbom. Žalitelj navodi da ne osporava svoju krivnju i da se kaje zbog počinjenog. Prigovara visini dosuđene novčane kazne koja bi izazvala teške posljedice na loše imovno stanje, izazvano isključivo pandemijom Covid -19, ne samo njegovo nego i članova kućanstva koje je dužan uzdržavati obzirom da mu primanja nisu stalna, odnosno trenutno ih ni nema jer je nezaposlen.

 

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, prigovor prihvati.

 

6. Prigovor koji se smatra žalbom  nije osnovan.             

 

            7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

  8. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u iznosu od 12.500,00 kuna.

 

  9. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, dok je člankom 293. stavka 2. cit. Zakona, propisan iznos od 2.000,00 kuna za koji se uvećava novčana kazna za prekršaj u kojem je izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, dok je za prekršaj iz članka 286. stavka 10. istog Zakona propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjsko tijelo je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdilo novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to u visini posebnog minimuma, kao i za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1) izreke, te vijeće ovog suda imajući u vidu nedokumentirane navode okrivljenika, izrečenu novčanu kaznu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

10. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

 

11. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

 

                                                U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

 

            Presuda se dostavlja Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Postaji prometne policije Dubrovnik, u 3 otpravka, za spis, okrivljenika i tužitelja.