- 1 -              Rev 3348/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3348/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. O. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1075/2016-3 od 12. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pn-146/2015-27 od 6. srpnja 2016., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1075/2016-3 od 12. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pn-146/2015-27 od 6. srpnja 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 570.000,00 kuna sa zateznim kamatama (točka I. izreke), se odbija.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1075/2016-3 od 12. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj Pn-146/2015-27 od 6. srpnja 2016. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 22.322,88 kuna (točka I. izreke), se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, Z., OIB ..., da tužiteljici K. O. iz V., OIB ..., na ime naknade neimovinske štete isplati ukupan iznos od 570.000,00 Kn (petstotinasedamdesettisućakuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja 06. srpnja 2016. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da tužiteljici naknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 22.322,88 Kn a sve to u roku od 15 dana.

 

              U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 500.000,00 Kn, tužbeni zahtjev se odbija.“

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka (točka I. izreke), reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj je predložio da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete proizašle iz prometne nezgode od 31. ožujka 2013. u kojoj je tužiteljica kao vozač osobnog vozila, pretrpjela teške tjelesne ozljede, a koje su prema navodima tužbe prouzročene od strane nepoznatog vozila.

 

8. Suprotno navodima tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između razloga pobijane presude i sadržaja isprava i dokaza koji se nalaze u spisu.

 

9. Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje iznesene tijekom postupka da su iskazi svjedoka (M. T.) i same tužiteljice nevjerodostojni, jer da navedeni svjedok djelatnicima policije odmah nakon nesreće, nije spominjao nepoznato vozilo, koje bi bilo uzrokom slijetanja sa ceste, odnosno da ne postoje materijalni tragovi koji bi na drugo nepoznato vozilo upućivali. Takvim tvrdnjama tuženik zapravo ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP.

 

9.1. Prije svega valja reći da je ocjena dokaza provedena u skladu s odredbom članka 8. ZPP, te da se zaključci sudova nižeg stupnja o tome da je uzrok predmetne nesreće nepropisna vožnja nepoznatog vozila utemeljeni na provedenim dokazima, a ne samo na pretpostavkama i hipotetičkim mogućnostima.

 

9.2. Naime, u konkretnom slučaju je iskazom svjedoka potvrđeno postojanje nepoznatog vozila, to je potvrdila i sama tužiteljica, a i prometni vještak je izričito naveo da uzrok slijetanja vozila s kolnika nije brzina kretanja, već manevar vozača (skretanje udesno), time da isti ne može isključiti da je uzrokom manevra bio nailazak nepoznatog vozila iz suprotnog smjera i njegova nepropisna vožnja.

 

9.3. U samoj reviziji tuženik zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, pri čemu navodi revizije ne upućuju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

 

              - da je 31. ožujka 2013. u 08,20 sati na kolniku državne ceste ... ispred kbr. ... u naselju B. D. došlo do prometne nezgode u kojoj je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede,

 

              - da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je do prometne nesreće došlo jer tužiteljica nije brzinu kretanja vozila prilagodila osobinama i stanju ceste (zavoj, mokar kolnik),

 

              - da je tužiteljica u prekršajnom postupku pravomoćnom presudom broj P-943/13-9 od 28. siječnja 2014. oslobođena od optužbe da bi dana 31. ožujka 2013. u 08,20 sati na kolniku državne ceste ... ispred kbr. ... u naselju B. D. ne štujući prometne propise, izazvala prometnu nesreću (...), da ne bi brzinu kretanja vozila prilagodila osobinama i stanju ceste (zavoj, mokar kolnik) te atmosferskim prilikama (kiša) tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom (...),

 

              - da iz iskaza svjedoka proizlazi da je uzrok prometne nesreće osobno vozilo marke Golf koje je na zavoju vršilo pretjecanje teretnog vozila u trenutku kada za to nije bilo prometno tehnički moguće,

 

              - da iz nalaza i mišljenja vještaka D. Ž., proizlazi da se tužiteljica kretala kolnikom državne ceste ... od juga prema sjeveru koji je ukupne širine 6 m u preglednom zavoju na desno, kroz mjesto B. D., u blizini kbr. ... brzinom od 52,9 km/h. Do usmjeravanja vozila tužiteljice na desno dolazi u dijelu kolnika u desnom zavoju na oko 26,5 m prije početka njegovih tragova na istočnoj, desnoj bankini i vremenski na oko 1,8 sek prije dolaska vozila na svoj trag na bankini. Za mokar kolnik je u konkretnom zavoju tehnički uputna brzina oko 51,1 km/h, a granična brzina za pravac kretanja tužiteljice kod koje je došlo do početne destabilizacije i slijetanja vozila na lijevo je za mokar kolnik 72 km/h te bi tek nakon prekoračenja ove brzine došlo do destabilizacije vozila tužiteljice. Pri kretanju neprilagođenom brzinom bi nakon destabilizacije vozilo tužiteljice pod djelovanjem centrifugalne sile u svom desnom zavoju bilo usmjereno na lijevo i konačno bi prešlo preko svog lijevog ruba kolnika, suprotno od konkretnog slučaja gdje je vozilo tužiteljice prešlo preko svog desnog ruba kolnika. Tužiteljica je prema materijalnim tragovima i izračunima izvršila dodatno usmjeravanje svog osobnog automobila na desno tijekom kretanja u desnom zavoju, a što da ukazuje da je brzina kretanja vozila tužiteljice bila oko tehnički uputne brzine desnog zavoja prije mjesta slijetanja,

 

              - da iz nalaza i mišljenja vještaka M. M., proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila osobito teške tjelesne ozljede u vidu nagnječenja mozga s krvarenjem u dubokim regijama, da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta do 5 dana nakon odvajanja od stroja (respiratora), srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 90 dana te slabog intenziteta i povremenog karaktera a koji ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je prema mišljenju vještaka pretrpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana nakon buđenja iz kome i odvajanja od stroja za disanje, srednjeg intenziteta oko 20 dana te slabog intenziteta oko 75 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i buduće posljedice i komplikacije na koje je upozorena. Kod tužiteljice da je došlo do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti i to zbog teške ozljede mozga iskazane u vidu diskretne slabosti lijeve strane tijela i psiho organskog sindroma u visini od 70%. Tužiteljica da ulaže pojačane napore u svakodnevnom govoru, mentalnom funkcioniranju i prevladavanju psihičkih tegoba, misaono za što boljom komunikacijom s ljudima iz okoline. Ulaže pojačane napore da potisne svoje psihičke tegobe, zatim frustracije i povremenu agresivnost što ulazi u okvire psiho-organskog sindroma težeg stupnja. I uz sve napore ona ne uspijeva doseći prijašnju razinu mišljenja, prisjećanja, pamćenja, komunikacije, percepcije, vizualne motorike, verbalne fluentnosti, numeričkog rezoniranja, sposobnosti imenovanja i sl. Slabija je snaga lijeve ruke kao i lijeve noge, pri čemu također ulaže pojačane napore kako ne bi izgubila ravnotežu i pala.

 

11. Analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice, zapisnik o očevidu, skicu lica mjesta, fotoelaborat te nalaz i mišljenje prometnog vještaka, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je prometnu nesreću uzrokovalo osobno vozilo marke Golf koji je toga dana protivno uvjetima i stanju na cesti vršilo pretjecanje teretnog vozila u trenutku kada za to nije imao prometno tehničke uvjete, uslijed čega je tužiteljica, a koja se sa svojim vozilom kretala iz suprotnog pravca, u nastojanju da izbjegne direktni nalet na navedeno osobno vozilo, svojim vozilom skrenula na desnu travnatu bankinu, a nakon čega je došlo do slijetanja njezina osobnog vozila preko desnog ruba kolnika.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja su zaključili da je tuženik pasivno legitimiran obzirom da je prometnu nezgodu prouzrokovalo nepoznato vozilo i da je tuženik u konkretnom slučaju isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja zbog čega je u obvezi naknaditi tužiteljici nastalu štetu.

 

13. Sudovi nižeg stupnja, uzimajući u obzir opseg i vrstu povrede koju je tužiteljica pretrpjela, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova (jakog intenziteta do 5 dana nakon odvajanja od stroja, respiratora, srednjeg intenziteta 30 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 90 dana), neugodnosti kojima je liječenje bilo popraćeno (dugotrajna hospitalizacija i vezanost za krevet, EEG snimanja, posjećivanje ambulante, trajanje rehabilitacijskog postupka, fizikalne terapije …), te imajući u vidu da je tužiteljica mlada 27 godišnja djevojka, neudata, koja ima trajni poremećaj kontrole fizioloških funkcija, otežanu mogućnost govora i pamćenja, koja je imala zanimanje i radila kao medicinska sestra te cilju kojemu služi pravična novčana naknada u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, su dosudili tužiteljici iznos od 570.000,00 kuna, dok su njezin preostali zahtjev za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna odbili.

 

14. Tuženik u reviziji ponavlja istaknute prigovore tijekom postupka, navodeći u suštini da izvedeni dokazi ne upućuju da se prihvati vjerodostojnom dinamika prometne nesreće po tužiteljici, koja nije dokazala postojanje štetnika, a niti uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastalih posljedica jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi da se nedvojbeno i sa sigurnošću može utvrditi da je upravo nepoznato vozilo uzrokovalo prometnu nesreću. Nadalje, navodi i da su sudovi neosnovano i previsoko odmjerili dosuđenu visinu neimovinske štete.

 

15. Kako je šteta nastala 2013. godine, to je na taj pravni odnos valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) u odnosu na pravo tužiteljice na naknadu štete i odgovornost tuženika, te Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 35/09 i 75/09 – dalje: ZOOP) u odnosu na pitanje pasivne legitimacije tuženika.

 

16. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 13. ZOOP nepoznato vozilo je svako motorno vozilo odnosno svako priključno vozilo koje nije bilo moguće identificirati kao ni njegova odgovornog osiguratelja, a prema odredbi članka 30. stavak 1. istog Zakona propisano je da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

 

17. Odredbom članka 1045. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu jesu postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta i uzročna veza između štetne radnje i štete.

 

18. Dakle, da bi oštećena osoba podnijela zahtjev za naknadu štete temeljem odgovornosti od nepoznatog vozila, treba dokazati u postupku da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo nepoznato vozilo te da je vozač nepoznatog vozila skrivio prometnu nezgodu.

 

19. Kako je i prema ocjeni ovoga suda tužiteljica dokazala da joj je šteta nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. ožujka 2013. od strane nepoznatog vozila, a tuženik isto tijekom postupka nije uspio osporiti, to je i prema ocjeni ovoga suda pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba članka 30. stavak 1. ZOOP prema kojoj oštećeni građanin kojemu je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila, ima pravo na naknadu štete zbog tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja podnijeti tuženiku te odredba članka 1045. ZOO prema kojoj tuženik odgovara tužiteljici za prouzročenu štetu po osnovi krivnje.

 

20. Revizijski navodi ne upućuju na zaključak o nepravilnoj primjeni odredbi materijalnog prava nego predstavljaju vlastitu interpretaciju revidenta, kraj pravilnih i jasnih razloga sudova nižeg stupnja koji imaju svoj temelj u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

21. Suprotno revizijskim navodima, ako postojanje nepoznatog vozila nije evidentirano u zapisniku o očevidu, sadržaj drugih provedenih dokaza daju dovoljno pouzdanu činjeničnu podlogu iz kojih slijedi da je u štetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo.

 

22. Neosnovano je pozivanje tuženika na revizijsku odluku broj Rev-608/2007, budući se ista odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju, a u tom predmetu nisu postojali svjedoci koji su potvrdili postojanje nepoznatog vozila, a sam oštećenik je bio i u alkoholiziranom stanju.

 

23. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u odnosu na visinu tužiteljici dosuđene naknade neimovinske štete, a to iz razloga što su sudovi nižeg stupnja, imajući u vidu težinu tjelesne ozljede koju je zadobila tužiteljica, način liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, te trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, u iznosu od 570.000,00 kuna, uzimajući u obzir dob tužiteljice (rođenja 1988.), zaostale tegobe, njezino zanimanje (medicinska sestra), te neugodnosti povezane s liječenjem. Stoga ovaj sud smatra da je opravdano dosuđenje naknade neimovinske štete u dosuđenom iznosu, odnosno da je taj iznos primjeren da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljici pruži odgovarajuću pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe članka 1100. ZOO.

 

24. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

25. Tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, pri čemu ističe da su pogrešno primijenjene odredbe članka 154. i 155. ZPP.

 

26. U pogledu odluke o troškovima postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe članka 400. stavak 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba članka 400. stavak 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz članka 400. stavak 1. ZPP.

 

27. Stoga glede odluke o troškovima parničnog postupka revizija nije dopuštena, pa je valjalo u tom dijelu odbaciti reviziju tuženika na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s odredbom članka 400. stavak 1. ZPP.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.