- 1 -              Rev 2279/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2279/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. – H. p. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa A. Č., diplomirana pravnica, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-315/2018-2 od 14. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/18-87 od 28. lipnja 2018., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I              Odbija se, kao neosnovana, revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-315/2018-2 od 14. veljače 2019. u dijelu kojim je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/18-87 od 28. lipnja 2018. preinačena, osim u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.000,00 kn s  pripadajućim zateznim kamatama.

 

II              Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-315/2018-2 od 14. veljače 2019. u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude naloženo tuženiku platiti tužitelju 6.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 2.000,00 kn teku od 16. srpnja 2014. do isplate, na iznos od 2.000,00 kn od 16. srpnja 2015. do isplate te na iznos od 2.000,00 kn od 16. srpnja 2016. do isplate, na način da se žalba tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/18-87 od 28. lipnja 2018. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 6.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka kojom je tužitelju 25. listopada 2012. izvanredno otkazan ugovor o radu, kao i zahtjev da je nedopuštena odluka tuženika od 27. studenoga 2012. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Odbijen je i tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao 20. listopada 2012., kao i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad. Ujedno je odbijen novčani zahtjev za isplatu dospjelih iznosa naknade plaće za razdoblje do 16. veljače 2017.  u bruto iznosu od 267.706,39 kn, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik ubuduće s te osnove, počevši od 16. ožujka 2017., isplaćuje mjesečni iznos od 5.131,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama; odbijen je i novčani zahtjev za isplatu 15.000,00 kn na ime regresa, božićnice, uskrsnice i dara za djecu za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu, a ujedno je odbijen i novčani zahtjev za isplatu 24.960,00 kn na ime troška dolaska na posao za razdoblje do 16. ožujka 2017.,  kao i zahtjev da mu tuženik ubuduće, nakon 16. ožujka 2017., s te osnove isplaćuje mjesečni iznos od 520,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Zaključno, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 24.900,00 kn s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa u razdoblju od 16. studenoga 2012. do 16. veljače 2017. te nadalje u iznosu od 520,00 kn sa zateznom kamatom, dok je ista presuda preinačena u dijelu kojim je odlučeno o (ne)dopuštenosti odluke o otkazu, prestanku radnog odnosa, vraćanju tužitelja na rad, zahtjevu za naknadu plaća od otkaza do povratka na posao, zahtjevu za isplatu 15.000,00 kn i u odluci o troškovima postupka na način da je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika od 25. listopada 2012. o otkazu ugovora o radu i odluka tuženika od 27. studenoga 2012. kojom je odbijen zahtjev tuženika za zaštitu prava, utvrđeno je da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao 20. listopada 2012., pa je tuženiku naloženo vratiti tužitelja u radni odnos na poslove poštonoše u D. P. na područje Županije Šibensko - kninske ili na druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu te mu naknaditi plaću od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa 29. listopada 2012. do vraćanja na posao, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tuženiku platiti tužitelju 15.000,00 kn s kamatama pobliže određenim u izreci presude, te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije dogovoreno.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6. Iako tuženik ističe da je u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, tuženik ne navodi određeno u čemu bi se ta povreda sastojala, a ovaj sud ne nalazi da bi takva povreda bila počinjena budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude ne proturječi ni sama sebi ni razlozima presude, a pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog kojih je drugostupanjski sud odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrdio nedopuštenom.

 

7. Prema odredbi članka 392. a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, zahtjev za vraćanje na rad te zahtjev za naknadu plaća, regresa, božićnice, uskrsnice i dara za djecu u razdoblju od 16. studenoga 2012. do 16. veljače 2017.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

-              da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,

-              da mu je odlukom o otkazu stavljeno na teret da je zbog njegovog nesavjesnog izvršavanja poslova poštonoše, 11. prosinca 2012. u različitim medijima objavljena vijest da je poštar, donoseći mirovinu sumještanki, za sebe zadržao 1.000,00 kn, zbog čega da je obavljena kriminalistička istraga, nakon koje je odlučeno da će protiv tužitelja biti podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu,

-              da je po saznanju za navedene medijske objave utvrđeno da je tužitelj bio zadužen za 81 uputnicu, a da po završenoj dostavi mirovina tužitelj nije obavio razduženje u skladu s Uputama poslodavca (tuženika), slijedom čega nije primijetio da ima višak novca, a iz obračuna koji je sačinio nadležni poštanski službenik, nakon tužiteljeva povratka s terena, proizlazilo je da nije bilo neuručenih uputnica, kao niti viška/manjka novčanih sredstava,

-              da je zbog objave tog događaja u javnim glasilima, takvo postupanje tužitelja stvorilo lošu atmosferu i među kolegama i među korisnicima, zbog čega ta okolnost osim teške povrede obveze iz radnog odnosa ima i značaj osobito važne činjenice (gubitak povjerenja) zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć,

-              da je povodom predmetnog događaja protiv tužitelja vođen kazneni postupak, ali da je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti (pronevjere), zbog protupravnog prisvajanja novca koji mu je povjeren na radu,

-              da je tužitelj policiji predao spornih 1.000,00 kn, nakon što je policija, po prijavi, došla na njegovu kućnu adresu, a oštećenici se odmah ispričao,

-              da se Radničko vijeće protivilo otkazu.

 

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, a cijeneći pritom iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj napravio propust u radu, kada je neuredno obavljajući svoju dužnost propustio postupiti u skladu s internim aktima tuženika, jer zadužene uputnice nije razdužio na pravilan način, zbog čega nije prijavio niti višak novca od 1.000,00 kn (koji je tek kasnije predao policiji nakon svog radnog vremena, kada je već bio kod svoje kuće), što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu člankom 66. Pravilnika o radu tuženika iz 2010. (dalje - Pravilnik). Kako su o navedenom događaju izvještavale razne televizijske i radio postaje, ali i novine i internetski portali, navedeno je dovelo do smanjenja ugleda tuženika među korisnicima, ali i do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca prema svom radniku (tužitelju), zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, neovisno o motivu zbog kojeg je ta povreda počinjena i neovisno o tome što je tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika.

 

11. Utvrdivši tako da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

12. Polazeći od toga da je tužitelj do otkazivanja ugovora o radu imao ukupno 8 godina i 11 mjeseci radnog staža kod tuženika, da prije spornog događaja nije bilo primjedbi na njegov rad, da nije opominjan, da se Radničko vijeće protivilo otkazu, da je na strani tužitelja izostala bilo kakva namjera prisvajanja novca, da je tužitelj evidentno pogriješio u brojanju novčanog iznosa, da je odmah po dolasku policije višak novca koji je imao kod sebe vratio, da nije osporavao činjenicu da je korisnici predao manje novaca, da se istoj i ispričao, drugostupanjski sud smatra da sporna okolnost (pogrešno izbrojeni iznos od 1.000,00 kn) ne može imati značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje bi bilo opravdano izvanredno otkazati ugovor o radu, pri čemu, u takvim okolnostima, kada sama povreda radne dužnosti nema karakter teške povrede radne dužnosti, medijski napisi o predmetnom događaju ne mogu ići na štetu tužitelju.

 

13. Slijedom navedenoga, drugostupanjski sud utvrđuje da je odluka o otkazu nedopuštena te da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, zbog čega je obvezao tuženika vratiti tužitelja na posao i naknaditi mu plaće za vrijeme od nezakonitog otkaza do vraćanja na posao, isplatiti mu regres za 2014., 2015. i 2016. godinu, božićnicu za 2012., 2014., 2015. i 2016. godinu, dar za djecu za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu te uskrsnicu 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu. Pritom drugostupanjski sud nalazi neosnovanim zahtjev za isplatu troškova dolaska na posao (24.960,00 kn i nadalje iznos od 520,00 kn mjesečno do povratka na posao), uz obrazloženje da putni trošak predstavlja stvarni trošak, koji tužitelju, zbog nedolaska na posao, nije ni nastao.

 

14. Prema odredbi članka 108. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11 – dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15. Kako je institut izvanrednog otkaza ugovora o radu predviđen kao krajnja mjera koja ugovornoj strani ugovora o radu omogućuje da jednostranim aktom raskine radni odnos s danom uručenja otkaza u onim situacijama kada je ugovor o radu potrebno raskinuti bez otkaznog roka i prethodnih upozorenja, u pravu je tuženik kada navodi da okolnosti koje drugostupanjski sud, ocjenjujući odluku tuženika o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, ističe (izostanak prethodnih primjedbi na tužiteljev rad, odnosno izostanak opomena) nisu odlučne kod ocjene postoji li opravdan razlog koji poslodavcu omogućuje izvanredno otkazivanje ugovora o radu (za razliku od redovitog otkaza skrivljenim ponašanjem). Međutim, sve te okolnosti ipak mogu biti od utjecaja na ocjenu je li, čak i da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili nastanka druge osobito važne činjenice, nastavak radnog odnosa nemoguć ili neprihvatljiv za stranku koja ga otkazuje, s obzirom na to da zakonodavac traži ispunjenje kumulativnih uvjeta: da je došlo do osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili nastanka druge osobito važne činjenice i da uslijed toga nastavak radnog odnosa nije moguć/prihvatljiv.

 

16. Iako nema dvojbe da je tužitelj predmetne zgode propustio postupiti sukladno internim aktima tuženika jer po završenoj dostavi mirovina nije obavio razduženje u skladu s uputama poslodavca, što je rezultiralo time da nije primijetio ni prijavio višak od 1.000,00 kn, ovaj sud prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da navedeni propust ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Pritom je pravilno shvaćanje tuženika da oslobađajuća presuda u kaznenom postupku, povodom istog događaja, ne vezuje ovaj sud u ocjeni postupanja tužitelja sa stajališta počinjene teže povrede obveze kao razloga za izvanredni otkaz. To stoga što je opseg kaznenopravne odgovornosti uži od građanskopravne i to naročito one koja predstavlja pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

17. Međutim, kako je do propusta tužitelja došlo zbog pogreške u brojanju novčanog iznosa, te kako je tužitelj policiji odmah predao novac, dok se oštećenici  odmah ispričao, postupanje tužitelja ne može se okvalificirati kao zlouporaba položaja, a kako medijski napisi ne mogu ići na štetu tužitelju (jer se nije tužitelj izravno obraćao medijima), pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da ovim propustom tužitelj nije narušio ugled tuženika, niti bi negativno prikazivanje tuženika u javnim glasilima predstavljalo posebno propisanu tešku povredu radne obveze, kako to smatra tuženik. Stoga nisu osnovani navodi revidenta da bi se u konkretnom slučaju radilo o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa kakvu ima na umu odredba članka 66. Pravilnika.

 

18. U pravu je tuženik kada navodi da ni osobito važna činjenica, kao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ne mora biti rezultat skrivljenog ponašanja  radnika. Međutim, imajući na umu tužiteljev dugogodišnji rad kod tuženika, tijekom kojeg nije bilo propusta niti primjedbi, nije opravdano za zaključiti da je tuženik samo zbog ovog propusta izgubio povjerenje u tužitelja kao zaposlenika. Pravilna je ocjena drugostupanjskog suda da medijske objave za koje tužitelj nije odgovoran ne mogu ići na njegovu štetu, pa ni one same po sebi ne predstavljaju osobito važnu činjenicu uslijed koje nastavak radnog odnosa tužitelja više nije moguć, pri čemu tuženik u reviziji  kao osobito važnu činjenicu ističe i poremećenu radnu atmosferu među kolegama poštarima, koja tijekom postupka nije utvrđena.

 

19. Kako tuženik, na kojemu je teret dokaza (članka 131. stavak 3. ZR), nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada je otkaz ugovora o radu utvrđen nedopuštenim, pa posljedično tome i kada je prihvaćen zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad, na poslove koje je obavljao prije otkazivanja, odnosno na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i iskustvu.

 

20. Valjalo je stoga, primjenom odredbe članka 393. ZPP, reviziju tuženika u tom dijelu odbiti i potvrditi drugostupanjsku presudu.

 

21. Kako su u odnosu na novčani zahtjev za naknadu plaća te isplatu božićnice, uskrsnice i dara za djecu izostali bilo kakvi razlozi, a da ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392. a stavak 1. ZPP), primjenom odredbe članka 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti i u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tim zahtjevima.

 

22. Međutim, u pravu je tuženik kada navodi da je u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu regresa za 2014., 2015. i 2016. godinu, u ukupnom iznosu od 6.000,00 kn, materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

23. Naime, pravo radnika tuženika na dodatak na plaću – regres za korištenje godišnjeg odmora bilo je u utuženom razdoblju propisano Kolektivnim ugovorom od 31. prosinca 2013. (H. Glasnik 1/13).

 

24. S obzirom na to da je odredbom članka 53. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora propisano da se radniku koji ostvaruje pravo na korištenje godišnjeg odmora, odnosno koji ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora može (a ne mora) isplatiti regres, a da tužitelj nije dokazao da je ostalim radnicima tuženika u utuženom razdoblju taj dodatak isplaćen, pa da bi po redovnom tijeku stvari, da mu tuženik nije nezakonito otkazao ugovor o radu, bio isplaćen i njemu, reviziju tuženika je u tom dijelu valjalo prihvatiti i drugostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

 

25.  Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb,  14. prosinca 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.