Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1975/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1585/2018-2 od 26. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-130/2017-75 od 27. rujna 2018., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1585/2018-2 od 26. veljače 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-130/2017-75 od 27. rujna 2018. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 229.914,72 kune (30.514,93 eura) s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 49.312,50 kuna (6.544,89 eura), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 229.914,72 kuna (30.514,93 eura) sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu bruto razlike plaća iz točke I. izreke (točka II. izreke). Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.817,98 kuna (5.948,37 eura) (točka III. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu 37.725,46 kuna (5.007,03 eura) (točka IV. izreke), a zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu preostalog dijela zatraženih troškova parničnog postupka su odbijeni (točka V. i VI. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I., III., IV i VI. izreke. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće koju bi tužitelj primao da je radio u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, u razdoblju od 1. prosinca 2007. do isteka mandata 15. veljače 2009., kao vice konzul, da nije bio povučen rješenjem tuženice od 15. studenoga 2007. i plaće koju je za to razdoblje primao za rad u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija u Zagrebu.
8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženica ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te se ista može ispitati.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj zaposlen na neodređeno vrijeme u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija,
- da je odlukom Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija od 28. studenoga 2005., Klasa: 080-04/05-01/537, Broj: 521-03-08-02-02-05-01 (dalje: Odluka od 28. studenoga 2005.), tužitelj raspoređen s danom 1. prosinca 2005. na rad na određeno vrijeme do 15. veljače 2009. u Generalni konzulat Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u Düsseldorfu, na konzularno mjesto vice konzul,
- da je rješenjem tuženice od 1. prosinca 2005., Klasa: UP/I-08-04/05-01/735, Urbroj: 521-03-08-02-02-05-01 (dalje: rješenje od 1. prosinca 2005.) tužitelj, u službi na neodređeno vrijeme kod tuženice, raspoređen s danom 1. prosinca 2005. u službu na određeno vrijeme do 15. veljače 2009. u Generalni konzulat Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u Düsseldorfu, na konzularno mjesto vice konzul,
- da je tužitelj rješenjem tuženice od 15. studenoga 2007. Klasa: UP/I-080-04/07-01/858, Urbroj: 521-T1-02-07-01 (dalje: rješenje od 15. studenoga 2007.) povučen s danom 30. studenoga 2007. s konzularnog mjesta vice konzula u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u Düsseldorfu, u službu tuženice, a radi pokretanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti (stavak 1.), da će se posebnim rješenjem utvrditi raspored tužitelja na odgovarajuće radno mjesto u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, sukladno stručnoj spremi i radnom iskustvu (stavak 2.), te da je rješenje konačno (stavak 3.),
- da u upravnom postupku tužitelj nije pobijao rješenje tuženice od 15. studenoga 2007.,
- da je rješenjem tuženice od 17. ožujka 2011. tužitelj raspoređen s danom 18. veljače 2010. na radno mjesto mlađi profesionalni diplomat-attache, u Upravu za konzularne poslove, Odjel za državljanstvo i putne isprave, Odsjek za putne isprave s plaćom državnog službenika koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova 1, 30 i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,
- da je tužitelju plaća za konzularno mjesto vice konzula isplaćivana od 1. prosinca 2005. do 30. studenog 2007. temeljem rješenja tuženice od 1. prosinca 2005., nakon čega mu je u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 15. veljače 2013. isplaćivana plaća mlađeg profesionalnog diplomata - attachea, na koje radno mjesto je rješenjem tuženice bio raspoređen nakon što je povučen s konzularnog mjesta vice konzula,
- da je Viši službenički sud obustavio postupak zaključkom Klasa: UP/II-114-01/09-01/59, Urbroj: 515-04-02/1-10-8 od 2. rujna 2010. koji se vodio radi proglašenja odgovornim tužitelja za tešku povredu službeničke dužnosti i slijedom toga prestankom države službe.
10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev budući da je nakon odluke Višeg službeničkog suda i dalje ostalo na snazi rješenje tuženice od 15. studenog 2007. kojim je tužitelj povučen u službu u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija i kojim je odlučeno da će se tužitelj posebnim rješenjem rasporediti na odgovarajuće radno mjesto, te s obzirom da je takav raspored uslijedio tek rješenjem tuženice od 17. ožujka 2011. na temelju kojega je tužitelj s danom 18. veljače 2010. raspoređen na radno mjesto mlađi profesionalni diplomat – attache u Upravu za konzularne poslove, Odjel za državljanstvo i putne isprave, Odsjek za putne isprave, sudovi nižeg stupnja zaključuju da mu od tada pripada plaća navedenog radnog mjesta (od 18. veljače 2010.), a do navedenog dana pripada mu pravo na plaću prema rješenju za mjesto vice konzula jer to rješenje nije stavljeno izvan snage.
11. Tuženica u reviziji navodi da je nakon povlačenja tužitelja iz Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, doneseno rješenje klasa: UP/I-080-04/07-01/886, urbroj: 521-T1-02-07-01 od 23. studenoga 2007. kojim je tužitelj, s danom 1. prosinca 2007. raspoređen na radno mjesto mlađi profesionalni diplomat – attache, u Upravi za konzularne poslove, Odjel za državljanstvo i putne isprave, s plaćom državnog službenika, a koje rješenje od 23. studenoga 2007. je bilo i pravni temelj za isplatu plaće tužitelju u razdoblju od 1. prosinca 2007. pa nadalje. Nadalje, tuženica navodi da odluka Višeg službeničkog suda nema nikakve veze s važenjem i pravnom snagom rješenja Ministarstva od 15. studenoga 2007. kojim rješenjem je tužitelj povučen, a koje je rješenje konačno.
12. Odredbom članka 35. stavak 1. Zakona o vanjskim poslovima („Narodne novine“ broj 48/96 – dalje: ZVP) propisano je da se profesionalni diplomati u Ministarstvu vanjskih poslova raspoređuju na rad u diplomatsku misiju ili konzularni ured, u pravilu, na četiri godine.
13. Nadalje, odredbom članka 35. stavak 6. ZVP propisano je da ministar vanjskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen i o njegovu rasporedu u Ministarstvo vanjskih poslova.
14. Odredbom članka 35. stavak 7. ZVP propisano je da je rješenje iz stavka 6. ovog članka konačno.
15. Sukladno svojim ovlastima iz članka 35. stavak 6. ZVP ministar vanjskih poslova donio je 15. studenoga 2007. rješenje kojim se tužitelj povlači s danom 30. studenoga 2007. u službu u Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. U stavku 3. citiranog rješenja navedeno je da je to rješenje konačno što je u skladu i s odredbom članka 35. stavak 7. ZVP.
16. Odredba članka 35. stavak 6. ZVP ne propisuje nikakve dodatne uvjete pod kojima ministar vanjskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen.
17. Prema odredbi članka 12. stavak 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
18. U ovom slučaju pravo na isplatu razlike plaće tužitelja ovisi o tome je li rješenje o povlačenju tužitelja iz službe od 15. studenoga 2007. konačno i je li ono i dalje na snazi ili je stavljeno izvan snage ili na drugi način poništeno ili izmijenjeno. Stoga odluka o tome je li rješenje o povlačenju tužitelja iz službe od 15. studenoga 2007. postalo konačno predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari u kojoj tužitelj potražuje isplatu razlike plaće zbog donošenja rješenja o povlačenju iz službe.
19. S obzirom da prema odredbi članka 35. stavak 6. ZVP ministar vanjskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen i s obzirom da rješenje o povlačenju iz službe od 15. studenoga 2007. tužitelj nije ni pobijao, dakle rješenje o povlačenju iz službe je i dalje na snazi i konačno je (članak 35. stavak 7. ZVP), po shvaćanju ovoga suda pogrešan je zaključak sudova nižeg stupnja da bi tužitelju pripadala razlika plaće koju bi primao da je nastavio raditi u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Saveznoj Republici Njemačkoj, u razdoblju od 1. prosinca 2007. do isteka mandata 15. veljače 2009., kao vice konzul (tako i ovaj sud u odluci broj Revr 703/2017-3 od 8. siječnja 2019.).
20. Zbog toga činjenica da je zaključkom Višeg službeničkog suda u Zagrebu klasa: UP/II-114-01/09-01/59, Urbroj: 515-04-02/1-10-8 od 2. rujna 2010. obustavljen postupak odgovornosti za počinjenje teške povrede službene dužnosti, nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari.
21. S obzirom da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavak 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti presude suda nižeg stupnja i presuditi kao u izreci presude.
22. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.
23. Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 163. ZPP. Troškovi tuženice za zastupanje po državnom odvjetništvu određeni su sukladno Tarifi i nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (iznos od 229.914,72 kuna).
24. Tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (250 bodova prema Tbr. 8.1 Tarife), sastava podnesaka od 6. veljače 2013., 21. veljače 2014. i 23. travnja 2014. (po 250 bodova prema Tbr. 8.1 Tarife), sastava podneska od 6. studenoga 2013. (62,5 bodova prema Tbr. 8.3 Tarife), pristupa na ročišta 7. studenog 2013. i 15. siječnja 2014. (po 250 bodova prema Tbr. 9.1 Tarife), pristupa na ročište 25. travnja 2014. (125 bodova prema Tbr. 9.2 Tarife), pristupa na ročište za objavu presude od 22. svibnja 2014. (50 bodova prema Tbr. 9.3 Tarife), troškovi pristupa na ročište 27. travnja 2017. (125 bodova prema Tbr. 9.2 Tarife), sastava podnesaka od 29. ožujka 2017., 2. lipnja 2017., 28. prosinca 2017., 4. siječnja 2018. i 18. siječnja 2018. (po 62,5 bodova prema Tbr. 8.3 Tarife), pristupa na ročište 26. travnja 2018. (250 bodova prema Tbr. 9.1 Tarife), pristupa na ročište 3. rujna 2018. (125 bodova prema Tbr. 9.2 Tarife), pristupa na ročište za objavu presude od 27. rujna 2018. (50 bodova prema Tbr. 9.3 Tarife), trošak žalbe od 9. listopada 2018. (312,50 bodova prema Tbr. 10.1 Tarife) i trošak revizije od 9. travnja 2019. (375 bodova prema Tbr. 10.6. Tarife) što uz vrijednost boda od 15,00 kuna (Tbr 50. Tarife) ukupno iznosi 49.312,50 kuna (6.544,89 eura).
25. Stoga je tuženici dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 49.312,50 kuna (6.544,89 eura). Tuženici nije dosuđen trošak podneska od 13. ožujka 2018. jer je ocijenjeno da nije bio potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP.
26. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Đuro Sessa, v.r.