- 1 -              Revd 4800/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4800/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu 1.ovrhovoditeljice D. N. Č., OIB: ..., iz Z., i 2.ovrhovoditelja D. Č., OIB: ..., iz Z., koje zastupa D. M., odvjetnik u Z., protiv ovršenice J. Č., OIB: ..., iz Z., koju zastupa N. J., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-250/2022-2 od 22. kolovoza 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1508/2020-24 od 2. svibnja 2022. u toč. II. izreke, u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Obustavlja se postupak ovrhe pokrenut prijedlogom za ovrhu podnesenim 12. lipnja 2020.

 

II. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu 1.200,00 kuna (jedna tisuća dvije stotine kuna), u roku od osam dana.

 

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 100,00 kuna (jedna stotina kuna), kao neosnovan."

 

2. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2022., poslovni broj Ovr-1508/2020-24, u pobijanom dijelu  (t. II izreke).

 

II. Ovrhovoditeljima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu."

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja prijedlog za dopuštenje revizije je podnijela ovršenica u kojem navodi da isti podnosi zbog povrede prava na pristup sudu, u vezi s povredom prava na pristup učinkovitom pravnom lijeku iz čl. 18. Ustava Republike Hrvatske, povrede prava na procesnu ravnopravnost i prava na dokaz, te povrede prava na pravično suđenje u vezi s povredom prava vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i pritom ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Andrejeva protiv Latvije br. 55707/00 od 18. veljače 2009., odluku u predmetu Egić protiv Hrvatske br. 32806/09 od 5. lipnja 2014., Perić protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008., zahtjev br. 34499/06, LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske – zahtjev br. 29549/04, presuda od 27. ožujka 2008. i druge, smatrajući da su joj pobijanim rješenjem povrijeđena temeljna ljudska prava, a uslijed arbitrarnosti pobijanog rješenja i eklatantne nezakonitosti glede tumačenja i primjene na konkretni slučaj elementarnih pravnih instituta.

 

3.1. Osim toga, ovršenica je u prijedlogu naznačila pravna pitanja koja smatra važnim u smislu čl. 385. st. 1. ZPP, a koja glase:

 

"1. Da li u slučaju kada je zakonom propisano da redovni pravni lijek ne odgađa izvršenje odluke, a stranka u postupku je postupila po obvezi iz izreke sudske odluke kojom joj je naloženo određeno plaćanje ili druga činidba, to postupanje stranke znači da je ona priznala postojanje te obveze (duga, ili činidbe), neovisno o tome što je ta stranka iskoristila svoje zakonsko pravo da izjavi redovni pravni lijek?

 

2. Ako se uzme kao primjenjivo tumačenje prema kojemu se – u slučaju kada je zakonom propisano da redovni pravni lijek ne odgađa provedbu ili izvršenje odluke – postupanje stranke po obvezi iz izreke sudske odluke ima smatrati priznanjem postojanje te obveze (duga, činidbe, i sl.), da li to postupanje stranke na bilo koji način može suštinski utjecati na ustavno pravo stranke da se učinkovito i djelotvorno koristi raspoloživim pravnim lijekom, odnosno da li to postupanje za posljedicu ima to da je pravo na pravni lijek za tu stranku sveden na puku formu lišenu svog osnovnog sadržaja te svojih osnovnih učinaka, jer se žalba u svim takvim slučajevima ima odbaciti ili odbiti kao nesvrhovita ili neosnovana upravo zbog prethodno spomenutog priznanja duga?

 

3. Da li u slučaju kada jedna stranka u postupku postupi po obvezi iz izreke sudske odluke izvan paricijskog roka, ali još uvijek prije dana nastanka litispendencije u ovršnom postupku, povlači za sobom odgovornost te prve strane da drugoj strani naknadi troškove tog ovršnog postupka?"

 

4. Na prijedlog je odgovoreno.

 

 

5. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

 

6. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da ovršenica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanim rješenjima te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da podnositeljica prijedloga u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditeljima daljnji trošak postupka u iznosu od 1.200,00 kn. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

7. Prema odredbi čl. 389.a st. 2. i 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten ako ga je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njegovo podnošenje ili ako osoba koja ga je podnijela nema pravni interes za podnošenje revizije. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava pravno pitanje ili određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ovoga Zakona.

 

8. U odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu uopće izneseni razlozi važnosti tih pitanja, niti ovršenica u prijedlogu navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih – žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga ovršenica u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim shvaćanjima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije, ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP.

 

9. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.