- 1 -              Rev 4415/2019-2

Broj: Rev 4415/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. P., OIB … iz P., Š., koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u P. protiv I. tuženika S. P., OIB … iz P., Š., kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u P. i II. tuženika H. p. b. d.d., OIB … Z., radi utvrđenja prava vlasništva i ništetnosti Sporazuma br. 2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-618/2017-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-455/2012-77 od 9. prosinca 2016., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.

p r e s u d i o   je:

Odbija se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-618/2017-2 od 14. ožujka 2019. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništavim Sporazuma broj 2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja te kojim se nalaže II. tuženiku da tužiteljici vrati vlasništvo ½ dijela nekretnine označene kao kč.br. 96/25 u površini od 1174 m2 i kč.br. 96/30 površine 52 m2 obje upisane u zk.ul. 1306 k.o. Š. U točki II. odbijeni su i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi kojim se traži utvrđenje djelomične ništetnosti sporazuma o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja zaključen između I. i II. tuženika pod brojem Ov-7391/07 dana 4. svibnja 2007. ovjeren od strane Nansi Kopić, javne bilježice iz Pule, te kojim je I. tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice u ½ dijela nekretnine označene kao kč.br.96/25 i kč.br.96/30., zatim kojim se traži utvrđenje da je tužiteljica vlasnik ½ dijela nekretnine označenih kao kč.br. 96/25 površine 1174 m2 i kč.br.96/30 površine 52 m2 obje upisane u zk.ul.1306 k.o. Š., zatim utvrđenje djeomično ništetnim Sporazuma o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja i Anex I. Sporazumu o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja u dijelu koji se odnosi na ½ dijela nekretnina iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva u vlasništvu tužiteljice te da je I. tuženik je dužan trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice u ½ dijela nekretnina iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva, zatim da je  II. tuženik dužan trpjeti upis brisanja prava vlasništva upisanog na ½ dijela nekretnine iz točke I. ovog tužbenog zahtjeva, u vlasništvu tužiteljice, a koje pravo vlasništva je upisano u zemljišnim knjigama temeljem Sporazuma o kreditu iz točke 2. ovog tužbenog zahtjeva. U točki III. naloženo je tužiteljici da II. tuženik naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.100,00 kuna u roku od 15 dana. U točki IV. naloženo je tužiteljici da I. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.531,25 kn u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-455/2012-77 od 9. prosinca 2016., te nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tuženiku H. p. b. d.d. Z.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP)podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe.

4. Odgovor na reviziju podnio je II. tuženik, a u odgovoru osporava sve revizijske navode tužiteljice i predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je, jesu li nekretnine koje su označene kao kč.br. 96/25 i kč.br.96/30 obje k.o. Š. predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i I. tuženika, odnosno je li II. tuženik znao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu odnosno sporazuma broj 2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, odnosno je li I. tuženiku prilikom solemnizacije sporazuma i aneksa broj 1 Sporazuma broj 2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine radi osiguranja javni bilježnik pročitao navedenu ispravu i upozorio ga da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta.

8.U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su I. tuženik S. P. i I.. tuženik H. p. b. d.d. dana 27. travnja 2007. sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 5301939938

- da su I. tuženik i II. tuženik dana 27. travnja 2007. sklopili Sporazum broj 2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine kč.br. 96/25 i kč.br. 96/30 obje k.o. Š., koji je solemniziran kod javnog bilježnika N. K. iz P., broj OV-7391/07

- da su I. i II. tuženik dana 7. svibnja 2007. sklopili Aneks 1 Sporazuma br.2/2007 o prijenosu prava vlasništva nekretnine kč.br. 96/25 i kč.br. 96/30 obje k.o. Š. koji Aneks je solemniziran kod javnog bilježnika N. K. iz P., broj OV-7499/07

- da su tužiteljica i I. tuženik dana 23. rujna 1989. sklopili brak te da se i u vrijeme vođenja postupka isti nalaze u braku

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve iz razloga što zaključuju da je tužiteljica mogla i morala poduzeti adekvatne pravne radnje radi upisa suvlasničkog dijela nekretnine na svoje ime s osnova bračne stečevine, osobito u situaciji kada joj je to I. tuženik obećavao, a nije ispunio, opterećivao nekretninu kreditom kod H. b., s čime je tužiteljica bila upoznata i nije se protivila. Nadalje, zaključuju da se je tužiteljica o svemu detaljno dogovarala sa I. tuženikom, oko raspolaganja imovinom i sredstvima, te zaduživanjem u vezi njihove imovine i to prije zaključenog ugovora i sporazuma. Na kraju, sudovi nalaze da saznanje tužiteljice o spornim pravnim poslovima ukazuje na to da je ona na iste pristala, obzirom sve do 2012. i podnošenja tužbe u ovom postupku nije poduzela niti jednu radnju kojom bi iste osporila. U odnosu na II. tuženika zaključak je sudova da je isti postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri u navedenom poslovnom odnosu i imao legitimno očekivanje da će svoju tražbinu ostvariti u cijelosti odnosno prisilnom naplatom tražbine na cijeloj spornoj nekretnini, a da je tužiteljica ta koja je morala i mogla prema načelu savjesnosti poduzeti određene pravne radnje od trenutka kupnje predmetne nekretnine i adekvatnim pravnim sredstvima zaštititi svoja imovinska prava s osnova bračne stečevine, a što nije učinila. Sud je na temelju provedenog postupka utvrdio da je postupanje javnog bilježnika u konkretnom predmetu bilo u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu, pa je i iz tih razloga tužbene zahtjeve tužiteljice odbija kao neosnovane.

10. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer izreka presude nije u suprotnosti s obrazloženjem, obrazloženje drugostupanjske presude je razumljivo, jasno i cjelovito u odnosu na razloge zbog kojih su odbijeni tužbeni zahtjevi.

10.1. Činjenica je da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i I. tuženika, ali su u okolnostima konkretnog slučaja utvrdili da je tužiteljica ta koja je morala i mogla prema načelu savjesnosti poduzeti određene pravne radnje od trenutka same kupnje predmetne nekretnine i adekvatnim pravnim sredstvima zaštiti svoja imovinska prava s osnove bračne stečevine, a što nije učinila. Stoga se taj teret ne može stavljati II. tuženiku, koji nije istraživao izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine, kada se tužiteljica nije sama potrudila upisati svoje pravo suvlasništva, već to čini skoro 11 godina nakon kupnje sporne nekretnine, odnosno nakon što je II. tuženik obzirom na neplaćanje i neispunjenje obveza po ugovoru o kreditu od strane I. tuženika pokrenuo postupak naplate svog potraživanja.

11. U odnosu na isticani razlog ništetnosti Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja, a tiče se solemnizacije predmetnog Sporazuma, nižestupanjski sudovi su temeljem provedenog postupka utvrdili (saslušanjem javnog bilježnika N. K. i direktora poslovnice II. tuženika) da je javni bilježnik proveo solemnizaciju tog Sporazuma sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07). Stoga, suprotno revizijskim navodima tužiteljice pobijana odluka sadrži obrazloženje o razlozima ništetnosti, te i ovaj sud prihvaća obrazloženje drugostupanjskog suda o tim razlozima, kao jasno, pravilno i zakonito. U opširnim revizijskim navodima u kojima se tužiteljica poziva na odredbe članka 69. i 70. Zakona o javnom bilježništvu kojim odredbama je propisan sadržaj javnobilježničkog akta te posljedice povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta, te obrazlaže i tumači dijelove provedenog dokaznog postupka (iskaze saslušanih svjedoka), time daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza i zapravo ističe prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji prigovor se ne može isticati u revizijskom stupnju postupka (arg. iz članka 385. ZPP-a).

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice temeljem odredbe članka 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.