- 1 -              Rev 42/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 42/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-98/2020-2 od 10. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1053/2019-12 od 28. listopada 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-98/2020-2 od 10. ožujka 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1053/2019-12 od 28. listopada 2019., i sudi:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Tužena Republika Hrvatska, Z., dužna je tužitelju S. M., OIB: …, isplatiti u roku od 8 dana iznos od 18.978,69 kuna neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31. srpnja 2015.  godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo  tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu  za tri postotna poena, i to:

 

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 01. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.684,00 kuna tekućom od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate,

 

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja 28. listopada 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kuna / 763,16 eura (pettisućasedamstotinaipedesetkuna / sedamstotinašezdesetitrieuraišesnaestcenti).

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.978,69 kn te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi i trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2347/2020-2 od 15. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-98/2020-2 od 10. ožujka 2020 radi sljedećih pravnih pitanja:

 

„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koje propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje.

 

8. Nižestupanjski su sudovi utvrdili:

- da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", na radnom mjestu glavnog vještaka za biološka vještačenja,

 

- da je tužitelj imao zaduženu zaštitnu odjeću i obuću,

 

- da je tužitelj zaštitnu radnu opremu koristio isključivo za rad u laboratoriju i za vrijeme očevida,

 

- da je tužitelj poslove obavljao isključivo u civilnom odijelu.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16, dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine br. 64/11, dalje: Pravilnik), tužbeni zahtjev usvojili u cijelosti, navodeći da tužitelj kao policijski službenik na policijskim poslovima koji se obavljaju uz primjenu policijskih ovlasti radi isključivo u građanskom odijelu te kako mu je slijedom navedenog tuženica dužna isplatiti naknadu za građansko odijelo.

 

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

12. U revizijskom stadiju postupka sporno je ima li tužitelj, s obzirom na poslove koje obavlja, pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje.

 

13. Zaključak nižestupanjskih sudova ovaj revizijski sud ne može prihvatiti kao osnovan.

 

14. Naime, u odnosu na postavljena pitanja, u pravu je tuženica kada navodi da je do pogrešne primjene materijalnog prava došlo prilikom primjene čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika. S obzirom na sadržaj poslova glavnog vještaka za biološka vještačenja, a koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO, tužitelj nije obavljao nikakve policijske poslove već poslove vještačenja, a što su stručni (administrativni) poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski.

 

15. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. U skladu s čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo. S obzirom na to da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo te se prema pravnom shvaćanju ovoga suda o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a.

 

16. S obzirom na gore navedeno, pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona i da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, s obzirom na to da ono, suprotno tvrdnji tužitelja, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava. Tijekom trajanja predmetnog postupka tužitelj nije ni tvrdio da je stavljen na takav popis, pa je samim time očito da je glavni ravnatelj policije smatrao da poslovi koje obavlja tužitelj ne predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

 

17. Slijedom navedenog, odgovori na postavljena pitanja glase:

 

1. Tužitelj, na radnom mjestu glavnog vještaka za biološka vještačenja, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. ZPPO i predmetnog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

 

2. Tužitelj, glavni vještak za biološka vještačenja, nema pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 2. i 3. Pravilnika.

 

18. Na temelju gore navedenog, valjalo je u skladu s čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

19. S obzirom da su po reviziji tuženice u cijelosti preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 18.978,69 kn. Tuženici je u granicama postavljenog zahtjeva dosuđen trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 5. srpnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, kao i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od po 1.250,00 kn, odnosno ukupno 5.750,00 kn/763,16 eura.

 

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.