- 1 -              Revd 4497/2022-2

Broj: Revd 4497/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J., S. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Z., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3342/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-411/2017-28 od 1. lipnja 2021., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

r i j e š i o   j e :

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3342/2021-3 od 3. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-411/2017-28 od 1. lipnja 2021. radi pravnog pitanja navedenog u prijedlogu.

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice predložio navedeni prijedlog odbaciti kao nedopušten.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeće pravno pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

6. Međutim, postavljajući predmetno pitanje tuženica prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog kako je utvrđeno u nižestupanjskim odlukama. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom, prilikom dosuđivanja utuženog iznosa nižestupanjski sudovi uzeli su u obzir i evidencije radnog vremena koje je vodila tuženica, ali ne i u onom dijelu gdje predmetne evidencije uopće nisu vođene ili su neuredno vođene, pa su slijedom navedenog u navedenom dijelu nižestupanjski sudovi predmetne sporne činjenice utvrdili na temelju iskaza tužitelja i svjedoka. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021. i Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

8. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

Zagreb, 14. prosinca 2022.