Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 2086/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2086/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J., OIB , T., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u T., protiv tuženika B. G. d.o.o., OIB , Š., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Ž. i J. S. Z., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj GžR-1/2020-2 od 15. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-86/2016-55 od 30. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-86/2016 od 10. veljače 2020., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj GžR-1/2020-2 od 15. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-86/2016-55 od 30. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-86/2016 od 10. veljače 2020., radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

 

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja je nedopušten.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

“Isključuje li od primjene odredba članka 177. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 53/91. 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) u svezi s člankom 15. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj: 59/96,94/96, 114/03,100/04) kad je šteta oštećeniku nastala na radnom mjestu i za vrijeme radnog procesa koji nije bio nadziran od strane poslodavca ?”

 

7. Kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje tužitelj je naveo odluke revizijskog suda poslovni broj Rev 913/04 od 3. veljače 2005. i Revr 1839/10 od 25. svibnja 2011. Međutim, navedene odluke ne mogu se smatrati odgovarajućim razlozima važnosti u odnosu na postavljeno pitanje s obzirom na to da nisu donesene u istoj činjeničnoj situaciji kao u ovom predmetu, a i predmetno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima činjenično je utvrđeno kako je tužitelj samoinicijativno pristupio rušenju predmetnog zida i to protivno svim pravilima struke te kako od strane tuženika nije bio ni upućen da obavlja navedeni posao, već je bio angažiran na poslovima skidanja žbuke sa zidova i odvoženja šute na deponij. Slijedom navedenog, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa u odnosu na njega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

 

8. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li tuženik kao poslodavac odgovara za štetu koju je radnik pretrpio na poslu, bez obzira na način na koja se šteta dogodila, po načelu objektivne odgovornosti (primjenom tada važećeg čl.15 Zakona o zaštiti na radu - NN 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004 i 86/2008 i čl.103. Zakona o radu)

 

ili

 

da li se ima primijeniti odredba iz čl.1067 (bivši 177.st.2) Zakona o obveznim odnosima po kojoj se vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.“

 

9. Postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odgovor na navedeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Također, valja reći i to da tuženik postavljajući predmetno pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je kako je u konkretnom slučaju tuženik na rad primio tužitelja te ga rasporedio na poslove pomoćnika majstora. Međutim, tuženik je bio u obvezi osigurati da tužitelj bude pod konstantnim nadzorom majstora, što je u konkretnom slučaju izostalo. Podredno, valja reći i to da je i sam tuženik tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima isticao prigovor podijeljene odgovornosti, a ne i isključive odgovornosti tužitelja, kako to proizlazi iz predmetnog pitanja.

 

10. Slijedom navedenog, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa u odnosu na njega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu