Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1374/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića
predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića
člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u
pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna
Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Vlašić, dipl.
iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:
26187994862, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv
presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1235/2020-3 od 1.
veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-
883/2018 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske broj Pž-1235/2020-3 od 1. veljače 2022., kojom je potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-883/2018 od 20. prosinca 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravno pitanje koja smatra
važnim za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da je
drugostupanjska odluka u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda
Republike Hrvatske izraženim primjerice u odluci broj Rev-x-425/17 od 5. veljače
2019., te u nizu drugih odluka donesenih od strane revizijskog suda.
3.Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,
148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski
sud je ocijenio da pitanje koje je podnositelj naznačio u prijedlogu ne udovoljava
pretpostavkama dopuštenosti, jer se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje
jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava
kroz sudsku praksu.
5. Pitanje podnositelja naznačeno u prijedlogu odnosi se na vezanost parničnog suda
odlukom upravnog tijela u smislu odredbe čl.12. st.1. ZPP, odnosno je li parnični sud
ovlašten preispitivati odluke nadležnih upravnih tijela i drugačije odlučiti o pitanju
postojanja uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede, odnosno predmetnog
štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika.
6. U konkretnom predmetu, tužitelj je zatražio naknadu štete nastale isplatom
invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku koji je zadobio tjelesne ozljede u
prometnoj nezgodi koju je prouzročio vozač čije je vozilo osigurano kod tuženika, na
temelju odredbe čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj
102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01 i 147/02 - dalje: ZMO), u vezi s odredbom čl.
163. ZMO. Nakon što je tuženik prigovorio postojanju uzročno posljedične veze između
predmetne ozljede, odnosno predmetnog štetnog događaja i prava na invalidsku
mirovinu tužiteljevog osiguranika, provedeno je vještačenje po vještaku specijalistu
medicine rada iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da takva uzročno-posljedična veza
ne postoji. Stoga je, prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka kao objektivnog i
izrađenog sukladno pravilima struke, prvostupanjski sud utvrdio da ne postoji uzročno-
posljedična veza između štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog
osiguranika kao jedne od pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl.
1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11,
78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda potvrđeno je odlukom
drugostupanjskog suda, kojom je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana.
7. Ocjena ovog suda je da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku
praksu, jer je pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana odluka podudarno
shvaćanju revizijskog suda izraženom u recentnoj pravnoj praksi ovog suda, primjerice
odlukama broj Rev-450/2021 od 22. veljače 2022. i Rev-1261/2021 od 2. veljače 2022.
8. U odluci broj Rev-450/2021 od 22. veljače 2022., koja je donesena nakon što je ovaj
sud ocijenivši da je potrebno preispitati dosadašnju praksu rješenjem broj Revd-
2505/2020-2 od 25. studenoga 2020. tuženiku dopustio podnošenje revizije, izneseno
je sljedeće pravno shvaćanje:
"Pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da sudovi nisu ovlašteni
ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog upravnog tijela kojom je osiguraniku
tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu jer je o pravima iz mirovinskog
osiguranja ovlašten odlučivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Međutim, u
konkretnom postupku to sudovi nisu ni činili, jer neovisno o činjenici da je izrekom
rješenja kao uzrok invaliditeta navedena i ozljeda na radu u omjeru od 50%, koja
činjenica je u ovom postupku sporna, pravo osiguranika na invalidsku mirovinu ne ovisi
o ishodu ovog postupka.
Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo
u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto
tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je
stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka
i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade
štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“
broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog
suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog
rješenja nije vezana."
9. Budući da pobijana drugostupanjska odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem
revizijskog suda izraženim u recentnim odlukama ovog suda (iz priloženog spisa
predmeta upravnog tijela ne proizlazi da bi tuženik sudjelovao u postupku pred tim
tijelom), to se postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim radi ujednačavanja
sudske prakse u smislu odredbe čl. 385. a ZPP.
10. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog
suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st.
1. u vezi sa čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Kontrolni broj: 07886-ee422-26e70
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.