1

Poslovni broj: 5. Pr-20/2022-6

 

                       

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

   Poslovni broj: 5. Pr-20/2022-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., OIB: …, iz H., zastupana po punomoćnici A. B., odvjetnici iz O., protiv tuženika O. G. d.o.o. za proizvodnju, promet i usluge u poljoprivredi, OIB: …, iz S., zastupan po punomoćnicima iz Z. o. u. D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnicima iz O., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. prosinca 2022. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14. prosinca 2022. godine, objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku O. G. d.o.o. za proizvodnju, promet i usluge u poljoprivredi iz S., da tužiteljici A. V. iz H., na ime naknade neimovinske štete, isplatiti ukupan novčani iznos od 27.097,50 kn / 3.596,46 eur[1] sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. veljače 2019. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku O. G. d.o.o. za proizvodnju, promet i usluge u poljoprivredi iz S., da tužiteljici A. V. iz H., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 16.500,00 kn / 2.189,93 eur1 zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 14. prosinca 2022. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.930,00 kn / 654,32 eur1.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica u tužbi od 26. veljače 2019. godine navodi kako je dana 27. lipnja 2017. godine u vremenu između 06:00 i 06:59 sati, u prostoru poslodavca O. g. d.o.o. na nju, kao radnicu, zaposlenu na poslovima sezonskog radnika u poljoprivredi, dok je vršila radnju sadnje presadnica krastavaca, pala vješalica sa namotanim vezivom, a koja ju je udarila po oku. Tužiteljica navodi kako je uslijed takve ozljede zadobila tešku tjelesnu ozljedu desnog oka, s gubitkom vida od VOD 0.5 (50%). Nadalje, tužiteljica navodi kako je istog dana pregledana na Z. z. o. K. b. c. u. O., gdje je i zadržana na bolničkom liječenju do 3. srpnja 2017. godine. Također, tužiteljica ističe kako je nakon bolničkog otpusta odlazila na kontrolne preglede koje u tužbi redom i navodi po datumima. S obzirom da je tužiteljica navedene ozlijede zadobila obavljajući poslove za tuženika, ista se poziva na odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu te čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu pa na ime naknade prouzročene neimovinske štete potražuje ukupan novčani iznos od 23.972,00 kn. Tužiteljica navodi pojedinačne iznose pravične naknade u odnosu na pojedine osnove pa tako potražuje novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli u ukupnom iznosu od 4.972,00 kn, novčanu naknadu za strah u iznosu od 4.000,00 kn te novčanu naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 15.000,00 kn. Tužiteljica navodi kako se 21. rujna 2018. godine obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, a koji je takav zahtjev u cijelosti otklonio. S obzirom na sve navedeno, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 23.972,00 kn na ime naknade neimovinske štete te naknadu parničnog troška.

 

2.              Podneskom od 12. listopada 2020. godine, tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev na način da je nakon provođenja medicinskog vještačenja zatražila isplatu na ime naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu od 27.097,50 kn umjesto prvotno navedenih 23.972,00 kn, a koju preinaku je sud i dopustio raspravnim rješenjem od 26. studenoga 2020. godine jer je ista učinjena nakon provođenja medicinskog vještačenja, sve u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25713, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP).

 

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu od 13. ožujka 2019. godine navodi kako ne osporava činjenicu da je u predmetno vrijeme došlo do ozljede tužiteljice dok je ista kod tuženika kao poslodavca obavljala poslove sezonskog radnika u poljoprivredi, odnosno dok je vršila radnju sadnje presadnica krastavaca. Međutim, tuženik osporava navode tužiteljice koji se odnose na okolnosti nastanka ozljede pa tako tuženik navodi da uzrok ozljede nije slučajan pad navedene vješalice, već isključivo postupanje s krajnjom nepažnjom same tužiteljice koja je vlastitom radnjom uzrokovala ozljedu na način da je "nezgodno rukom povukla vješalicu s namotanim vezivom". Nadalje, tuženik navodi kako je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način te je imala liječničko uvjerenje o sposobnosti za rad, a ujedno je u trenutku ozljeđivanja koristila svu propisanu potrebnu opremu. Tuženik navodi kako je u cijelosti ispunio svoje obveze sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, a ističe kako se on može sukladno odredbi čl. 25. st. 2. navedenog zakona osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao njihove posljedice izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Sukladno takvim navodima, tuženik navodi kako je tužiteljica sama dala izjavu da je do ozljede došlo zato što je ona nezgodno rukom povukla vješalicu s namotanim vezivom, a također navodi kako su poslovi koje je ona toga dana obavljala manualni, jednostavni poslovi koji ne iziskuju određenu stručnu spremu, znanje, iskustvo i sl. Tuženik smatra kako je prilikom obavljanja takvih poslova potrebno imati osnovni stupanj pažnje, a tužiteljica nije zadovoljila niti taj potrebni minimum, što je rezultiralo njezinom ozljedom. Također, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da su iznosi koje tužiteljica potražuje sa osnova pretrpljene fizičke boli i straha proizvoljno određeni, a također tužiteljica u postupku tek mora dokazati jesu li strah i bolovi uopće egzistirali, njihovo trajanje i intenzitet. Tuženik osporava i navod da je došlo do smanjenja životne aktivnosti, budući isti navod tužiteljica nije potkrijepila. Tuženik smatra kako je tužiteljica u stanju izvršavati radne zadatke koje je izvršavala prije navedene ozljede na radu, budući je tužiteljica i nakon predmetne ozljede radila kao radnik na njezi i berbi krastavaca, a za koje poslove tužiteljica ima uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 28. lipnja 2018. godine. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

 

4.              Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao prijavu o ozljedi na radu tužiteljice (list spisa 5 – 8), medicinsku dokumentaciju (list spisa 9 – 22), dopis tuženika (list spisa 23), dokumentaciju uz odgovor na tužbu tuženika (list spisa 27 – 42), ugovor o sezonskom radu u poljoprivredi (list spisa 46 – 48), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice (list spisa 49 – 50), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. d.o.o. čiji nalaz je pročitan (list spisa 63 – 64) te su saslušani svjedoci M. G., B. P. i M. D., vještak B. D. i tužiteljica, a naknadno je dopunski saslušao tužiteljicu i svjedokinju M. G. na raspravi održanoj 1. prosinca 2022. godine.

 

5.              Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. U. Č., budući je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao na raspravi održanoj 14. svibnja 2019. godine.

 

6.              Iz pisane izjave svjedoka M. G. (list spisa 28) danoj tuženiku kao poslodavcu na zapisnik 4. srpnja 2017. godine, proizlazi kako je ista bila prisutna kada je tužiteljica zadobila navedenu ozljedu. U navedenoj izjavi M. G. navodi kako je tužiteljica prilikom sadnje presadnica krastavaca nezgodno rukom povukla vješalicu sa namotanim vezivom te je ista pala što je rezultiralo zadobivanjem ozljede.

 

7.              Iz izjave tužiteljice (list spisa 29) danoj tuženiku kao poslodavcu na zapisnik 4. srpnja 2017. godine, proizlazi kako je tužiteljica prilikom sadnje presadnica krastavaca nezgodno rukom povukla vješalicu sa namotanim vezivom te je ista pala i povrijedila tužiteljici oko.

 

8.              Svjedok M. D., saslušan kod ovog suda dana 14. svibnja 2019. godine, izjavio je kako je bio voditelj proizvodnje u stakleniku T. u sporno vrijeme kada se zbio štetni događaj u kojem je nastala šteta tužiteljice. Samom događaju nije prisustvovao niti je tog dana bio na svom radnom mjestu. Svjedok je naveo kako je tužiteljica u sporno vrijeme radila u paru sa još jednom osobom i to sa osobom koja je imala prethodno iskustvo na radovima presađivanja krastavaca i to na osjetljivijem dijelu presađivanja krastavaca, dok je tužiteljica obavljala samo pomoćne poslove za koje nije potrebna posebna stručna sprema niti stručna osposobljenost jer je riječ o jednostavnim poslovima koji ne zahtijevaju posebno znanje niti vještine. Svjedok je opisao radne zadatke tužiteljice te je naveo kako je radila pozicioniranje veziva ispod presadnica te nakon što je druga osoba izvršila pozicioniranje same presadnice na konkretno mjesto, tužiteljica je trebala stavila kapaljku. Pojasnio je izgled vješalice koja obuhvaća prethodno namatanje veziva na istu, a sama je širine 22 cm te je to zapravo utor za vezivo. Vješalica je nepravilnog oblika sa mogućnošću ovjesa za žicu za usjev obostrano i koja ima svoju nosivost, a u konkretnom slučaju riječ je o 1008 vješalica, odnosno 1008 presadnica jer svaka presadnica ima svoju vješalicu. Inače kako biljka raste, ona se omata oko veziva ili je povezana sa kopčicama, dok je svo vezivo omotano oko vješalice, a jedan dio veziva pada opušteno slobodnim padom. Kako biljka raste, tako vuče to vezivo koje je omotano na vješalicu, odnosno povlači dio veziva koji je omotan na vješalicu. To znači da se vješalica nalazi na žici za usjev te se ona ne može izbaciti sa položaja i u slučaju kada se zateže, odnosno kada biljka raste pa povlači. Svjedok je naveo kako nije bilo moguće da je vješalica neispravna jer bi to stroj već ranije prepoznao i isto bi izdvojio te ne bi bilo moguće namotati vezivo na istu te prema njegovom mišljenju radi se jedino o naglom trzaju koji bi uzrokovao pad vješalice na nekoga, a u ovom slučaju na tužiteljicu. Svjedok je naveo kako je bilo nekih slučajeva kada je vješalica pala, ali uslijed nepravilnog postavljanja na žicu za usjev, a ne u ovakvom slučaju. Također je izjavio kako je vješalica povezana za žicu za usjev na način da se ista samo zakači za žicu. Položaj u kojem je tužiteljica obavljala opisane poslove zahtijeva da je to stajaći položaj pa je u tom slučaju razmak od položaja glave do položaja vješalice neka 2 do 2 i pol metra. Radno mjesto na kojem je tužiteljica obavljala poslove, obuhvaća da je morala imati radno odijelo, radne cipele i zaštitne rukavice što je tužiteljica imala i inače nosila. Tužiteljica nije nosila zaštitne naočale niti je to bilo potrebno po procjeni rizika. Dan prethodno se priprema sve što je potrebno za rad i sadnju presadnica i neposredno prije rada tužiteljice na tim poslovima, a određeni vremenski period je predmetna vješalica već stajala gore na žici za usjev, a ako je ista vješalica neispravno postavljena, ona bi odmah pala te ne bi ostala stajati do procesa sadnje presadnica. Uobičajeno je da prije nego što se započne raditi na poslovima koje je obavljala tužiteljica, da se pojasni osobi od strane tehnologa način rada te je tehnolog uvijek dostupan u slučaju eventualnih nejasnoća. Izjavio je da u predmetno vrijeme kada je radila tužiteljica, ista nije bila jedina novi radnik na tim poslovima, već je bilo nekih desetak osoba koji su bili novi na istim poslovima. Svjedok je također naveo kako je moguće da vješalica padne ukoliko se radi o tome da je nešto od opreme zapelo za vezivo. Vješalice su morale biti postavljene u svoj položaj prije nego što bi radnici došli na svoje radno mjesto i to od strane drugih osoba, a ne osoba koje bi radile na sadnji krastavaca.

 

9.              Svjedokinja M. G. je saslušana najprije na raspravi dana 14. svibnja 2019. godine, a potom dopunski i na raspravi pred ovim sucem 1. prosinca 2022. godine pa je tako u svom iskazu dana 14. svibnja 2019. godine izjavila kako u trenutku kada se štetni događaj zbio, bila udaljena neka 2 – 3 metra od same tužiteljice jer je tada govorila kolegici, drugom tehnologu, sve što je potrebno za evidenciju tehnologije. U početku svoga iskaza svjedokinja je navela kako je vidjela da je tužiteljica zamahnula svojom rukom te je dotaknula vezivo koje je povezano sa vješalicom i da je tada vješalica pala na glavu tužiteljice, a nakon toga je vidjela da se tužiteljica drži za glavu. Prije nego što se sam štetni događaj zbio, vidjela je tužiteljicu kako drži vezivo u stajaćem položaju, a to je radila kako bi druga djelatnica sa kojom je bila u paru mogla postaviti kocku sa biljkom. Predmetnog dana, tužiteljica je tek započela sa predmetnim poslovima, a prije toga nije radila na tim poslovima pa je zbog toga i radila u paru sa stručnom osobom. Uvijek prije nego što neka osoba započne na određenim poslovima, tehnolozi objašnjavaju tim osobama način rada pa je tako i u predmetnom slučaju pojašnjeno tužiteljici kako treba raditi predmetne poslove. Nekih 10 – 15 minuta nakon što su objasnili tužiteljici kako treba obaviti predmetne poslove, dogodio se štetni događaj. Radi se o jednostavnim poslovima za koje nije potrebna nikakva posebna obuka, osim uputa koje daju oni kao tehnolozi. Koliko joj je poznato, nitko nije bio ozlijeđen uslijed pada vješalica. Poznato joj je da je neka vješalica pala, a radilo se o tome da je netko koristio svoju fizičku silu pa je povukao vješalicu. Nije moguće da bi vješalica sama od sebe pala. U nastavku svoga iskaza svjedokinja je navela kako je bila okrenuta prema tužiteljici, ali nije konkretno vidjela da je tužiteljica povukla vezivo, već je vidjela trenutak kada se ista uhvatila za glavu. Radnja koju je prethodno opisala, a koju je obavljala tužiteljica je bila ista radnja koju je tužiteljica morala svaki put ponoviti. Smatra da ukoliko osoba postupi na način kako joj je pojašnjeno, odnosno u konkretnom slučaju netko tko je obavljao poslove kao tužiteljica, nije moguće da dođe do pada vješalice na tu osobu. Koliko zna, nije došlo do slučaja pada vješalice ukoliko je osoba postupila na način kako joj je pojašnjeno, odnosno radnik. Poznato joj je da je tužiteljici dana izjava, a koja se nalazi na listu spisa 29 na uvid te da je tužiteljica istu izjavu potpisala, ali ona nije tada bila prisutna.

 

10.              Saslušana na raspravi dana 1. prosinca 2022. godine nakon što je izjavila da se ne sjeća što je iskazivala na zapisnik 14. svibnja 2019. godine pročitana joj je njena izjava pa je iskazala da ostaje kod svih tih svojih navoda, ali je pojasnila da se više ne sjeća točno u koje vrijeme pod radnim vremenom se dogodio štetni događaj, ali orijentacijski zna da ako je bilo ljetno doba su radili od 06,00 sati i da jedino zna da se događaj zbio prije dnevne pauze koja je bila oko 10,15 sati, ali se zbog proteka vremena ne sjeća detalja samog štetnog događaja, a na posebno i konkretno pitanje suca je odgovorila da se isto tako ne sjeća što je tužiteljica pogrešno učinila kritične zgode da je došlo do štetnog događaja, ali je na sljedeće pitanje tuženika iskazala da vješalica ne može pasti sama od sebe, odnosno da se ne može dogoditi da vješalica nije dobro postavljena jer u tom slučaju nikako ne bi mogla stajati na toj kuki na kojoj visi, a mora biti dobro postavljena jer joj je svrha da drži teret ponekad težak 40 kg što ne bi mogla ako nije dobro postavljena, a identično je odgovorila da se više ne sjeća da li je vidjela kako je došlo do štetnog događaja ili ne. U svezi sa izjavom koju je potpisala, a koja se nalazi na listu spisa 28 iskazala je da misli da ju je potpisala kao tehnolog koji je radio u trenutku štetnog događaja, a sve zbog ozljede na radu.

 

11.              Svjedokinja B. P., saslušana kod ovog suda dana 14. svibnja 2019. godine, izjavila je kako u trenutku kada se štetni događaj zbio, ona radila u paru s tužiteljicom. Tužiteljica je bila dužna stavljati vezivo ispod presadnice, a ona je bila dužna stavljati biljku na svoje određeno mjesto. U trenutku kada je pala vješalica ona je bila okrenuta prema biljkama te nije vidjela na koji način ili zbog čega je pala vješalica. Poznato joj je da je tužiteljici bilo pojašnjeno kako treba postupati u konkretnom slučaju jer je inače to tako kada se radi o novoj sadnji. Inače radi već negdje 3 godine na poslovima sadnje krastavaca. Također joj je poznato da se nekad dogodilo da je vješalica pala, ako se zakači za kolica ili platformu, ali joj nije poznato da je nekada vješalica pala i nekoga povrijedila. Nije vidjela da bi se nekad radilo da sama vješalica padne i to kada bi oni došli na proizvodnju. Prije nego što je predmetna vješalica pala, tužiteljica i ona su već radile sa nekim drugim vješalicama. Na prethodnim vješalicama nije bilo nikakvih problema te je tužiteljica uredno ispunila svoju obvezu. Ne može se izjasniti koliko točno vremena je prošlo otkada su tehnolozi pojasnili tužiteljici kako treba raditi do pada vješalice, a inače se u 6. mjesecu započinje sa radom u 06,00 sati ujutro. Inače je i ona radila na istim poslovima kao i tužiteljica, a nije bilo potrebno nikakvo posebno radno iskustvo za obavljanje tih poslova niti se njoj ikada dogodilo da je pala vješalica.

12.              Tužiteljica A. V. je saslušana kod ovog suda dana 14. svibnja 2019. godine i 1. prosinca 2022. godine je dopunila svoju izjavu pa je tako dana 14. svibnja 2019. godine izjavila kako prije nego što se zbio štetni događaj, radila na istim poslovima sadnje krastavaca nekih tjedan dana, samo u drugom dijelu staklenika. Predmetnog dana tehnolozi joj nisu objašnjavali sam proces rada na predmetnim poslovima jer joj je isto pojašnjeno tjedan dana ranije. Dakle, poslovi koje je trebala obaviti su bili povlačenje, odnosno zatezanje veziva kako bi se isto stavilo ispod biljke, tada je druga osoba koja je radila u paru s njom trebala staviti biljku, a nakon toga ona bi s drugom rukom stavila kapaljku. Dakle, uzela je vezivo koje je visjelo na vješalici kako bi ga stavila ispod biljke, tada je pogledala prema vješalici te je u tom trenutku ista pala na nju i prouzročila joj ozljedu na desnom oku. Prije nego što se zbio štetni događaj, odradila je u paru jedan cijeli red i to bi se radilo o nekih 500 vješalica, a isto je odradila bez ikakvih problema. To znači da je morala uzeti vezivo, ali ne ni previše zategnuti niti previše labavo, tako da bi isto vezivo poslije moglo stajati ravno. Navodi kako joj je vješalica pala i kasnije, a nakon štetnog događaja jer je i poslije tog događaja radila na istim poslovima. Također se to događalo i drugim osobama. Tog dana je koristila zaštitnu opremu, odnosno odijelo, rukavice i cipele. Sam postupak se dosta brzo mora obavljati jer se radi o jako velikom broju sadnica te se radi o postupku koji traje jako kratko, odnosno mjeri se u sekundama. Prilikom rada nema neke posebne norme koju je potrebno zadovoljiti, već je potrebno posaditi sve te biljke koje stignu taj dan. Izjavu koja se nalazi na listu spisa 29, nije pročitala jer se radilo o brzini u kojoj mora potpisati tu izjavu, a nitko joj nije rekao da ne smije čitati. Izjavu je potpisala drugi dan nakon što je došla iz bolnice te joj nije bilo točno jasno na što se odnose ti dokumenti koji su joj dani na potpis. Predmetna izjava joj je dana od strane poslodavca te je ista bila s njom sve do mjesta gdje je sjedište tuženika, a mislila je da se radi o ostvarivanju prava na bolovanje. Nakon štetnog događaja, bila je hospitalizirana u bolnici u O. 7 dana, tamo je imala rendgenska snimanja, primala je infuziju i injekcije. U početku je išla na kontrolne preglede svakih tjedan dana, kasnije rjeđe te je imala preglede ukupno u trajanju od godine dana. Njeno oštećenje vida na desnom oku za 50% je trajno uslijed tog događaja. Trenutno radi na berbi krastavaca, za što nije toliko bitan vid, već osjećaj opipa. Prije samog štetnog događaja je primljena za obavljanje radnog mjesta skladištara, a nakon toga je opet vraćena na to radno mjesto. Potpisivala je, a nakon štetnog događaja i dokumentaciju koja se odnosi na zaštitu na radu, da bi na ročištu 1. prosinca 2022. godine ustrajala kod svoje ranije dane izjave koja joj je također pročitana da svjedokinja M. G. nije mogla vidjeti kako se dogodio štetni događaj jer je u tom trenutku zajedno sa drugim tehnologom bila udaljena od mjesta događaja oko 15 metara.

 

13.              Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke B. D. proizlazi kako je tužiteljica kao posljedicu nastanka zadobivene predmetne ozljede osjećala bolove jakog intenziteta 2 dana, bolove srednjeg intenziteta 4 dana te bolove slabog intenziteta 60 dana. Nadalje, također proizlazi kako je kod tužiteljice strah jakog intenziteta egzistirao 1 dan, strah srednjeg intenziteta 5 dana te strah slabog intenziteta 20 dana. U odnosu na činjenicu kako kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti, a koje je vještak utvrdio zbog ožiljka na rožnici desnog oka koji je umanjio oštrinu vida za 50%, proizlazi kako smanjenje životne aktivnosti iznosi 12,5%. Vještak B. D., saslušan kod ovog suda dana 19. siječnja 2021. godine, izjavio je kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koji se odnosi na visinu nematerijalne štete kod A. V. Zbog gubitka vida od 50% na desnom oku utvrdio je da kod imenovane postoji smanjenje životne aktivnosti od 12,5%, a taj postotak je sukladan tablicama koje su navedene u najnovijem izdanju knjige profesora Z. i suradnika "Sudska medicina". Utvrdio je da je tužiteljica imala bolove jakog intenziteta 2 dana i to mišljenje nije dano proizvoljno nego se temelji na intenzitetu upalne reakcije koja je najopsežnija dva do pet dana po ozljeđivanju. Prema stupnju upalne reakcije na oku, vještak je honorirao bolove slabog intenziteta 60 dana, budući da je tek 25. kolovoza 2017. godine pregledom po oftalmologu utvrđeno cijeljenje razdora rožnice. Ti bolovi slabog intenziteta u trajanju 60 dana su se očitovali u svrbežu i nelagodi u desnom oku koja je postojala unatoč medicinskim kontaktnim lećama. Intenzitet bolova je utvrdio i s obzirom na osjetljivost oka i ostalih anatomskih struktura oko oka. Dana 13. rujna 2017. godine tužiteljica se javila na pregled zbog ječmenca na desnom oku pa čak i tu komplikaciju povezuje sa ozljedom iz razloga što se radi o komplikaciji, tj. upali koja je uzrokovana bakterijama i koja se prenosi kontaktom sa prstima. Zbog povremenog osjećaja stranog tijela u oku i zbog povremenog svrbeža u oku, tužiteljica je prstima nanijela bakteriju (stafilokok) koji je prouzročio ječmenac. Istina je da u medicinskoj dokumentaciji nije navedena terapija analgeticima, ali to ne znači da tužiteljica bol nije osjećala, a i analgetici se propisuju prema potrebi i većina njih je na slobodnoj prodaji. Smatra da su iscrpljene sve mogućnosti drugog liječenja iako ne kaže da one ne postoje u smislu transplantacije rožnice, ali takav medicinski zahvat nije predložen tužiteljici i sa sobom nosi određene komplikacije te mogu biti čak i teže od postojećeg stanja. Smatra da je unatoč smanjenju životne aktivnosti od 12,5% tužiteljica sposobna za rad pa čak i za rad na istom radnom mjestu. Smanjenje životne aktivnosti za 12,5% znači da će tužiteljica morati ulagati povećane napore da bi obavljala svoje svakodnevne zadaće van radnog mjesta i na radnom mjestu, bit će i otežano baviti se sportom, rekreacijom, ručnim radom, kao i svim drugim djelatnostima koje iziskuju oštar vid, ali to ne znači da ona nije sposobna za sve navedene postupke. Nalaz je sačinio na temelju medicinske dokumentacije, a nije obavio pregled tužiteljice.

 

14.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

15.              Među parničnim strankama nije sporno kako je 27. lipnja 2017. godine u vremenu između 06:00 i 06:59 sati došlo do ozljede tužiteljice, dok je kod tuženika kao poslodavca obavljala poslove sezonskog radnika u poljoprivredi, odnosno dok je vršila radnju sadnje presadnica krastavaca. Također nije sporno kako je tužiteljica za iste poslove osposobljena za rad na siguran način te je imala liječničko uvjerenje o sposobnosti za rad. Nadalje, nije sporan nastanak tjelesnih ozljeda na strani tužiteljice uslijed štetnog događaja. Nije sporno niti kako se tužiteljica obratila tuženiku sa odštetnim zahtjevom radi isplate pravične novčane naknade prije pokretanja ovoga spora, a koji zahtjev je tuženik u cijelosti odbio.

 

16.              Sporna je u cijelosti odgovornost tuženika za štetni događaj, kao i visina tužbenog zahtjeva, dakle, način nastanka ozljede tužiteljice, kao i je li šteta nastala isključivom krivnjom tužiteljice kako to smatra tuženik.

 

17.              Da bi se utvrdilo je li tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu koju je pretrpila tužiteljica bilo je potrebno utvrditi na koji način je nastala šteta, odnosno je li sam oštećenik doprinio nastanku štetnog događaja i je li oštećenik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

18.              Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio vjerodostojnom, osim pisanih izjava tužiteljice i M. G., čiji sadržaj sud nije prihvatio. Također sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka D. d.o.o., budući je sačinjen stručno i objektivno, u skladu s pravilima struke i znanosti, na temelju priložene dokumentacije, a vještak je valjano i argumentirano otklonio sve primjedbe tuženika.

 

19.              Iskaze svjedoka B. P. sud je prihvatio kao istinitu iako svjedokinja nije vidjela na koji način je nastala sama ozljeda tužiteljice. Iskaz svjedoka M. D. sud nije osobito cijenio, budući navedeni svjedok nije očevidac samog štetnog događaja niti je isti vještak koji se očitovao o mogućim uzrocima nastanka štetnog događaja, a opisivao je isti kao da je stručna osoba, a u svojstvu zaposlenika tuženika pa je takav njegov iskaz sud cijenio kao subjektivan i dan s namjerom pogodovanja tuženiku kao svom poslodavcu.

 

20.              Iskaz svjedokinje M. G. sud nije prihvatio, budući je svjedokinja tijekom svog saslušanja mijenjala iskaz navodeći prvo kako je vidjela način nastanka ozljede tužiteljice, dok je tijekom daljnjeg iskazivanja navela kako nije konkretno vidjela kako je nastala ozljeda tužiteljice, odnosno njezin uzrok pa je sud iskaz navedene svjedokinje smatrao neistinitim i usmjerenim na pogodovanje poslodavcu svjedokinje, odnosno tuženiku. Prilikom ponovnog dopunskog saslušanja ove svjedokinje njezin iskaz sudu nije djelovao uvjerljivo jer je u stvari iskazivala da se sada zbog proteka vremena ne sjeća detalja štetnog događaja, čak se ne sjeća ni da li je vidjela trenutak kada se dogodio štetni događaj, ali je također iskazivala o načinu rada vješalice koja je pala na tužiteljicu i ozlijedila ju pa je tako tvrdila da postavljena vješalica ne može pasti sama od sebe jer je postavljena da bi držala veću težinu što je npr. kod uzgoja rajčice težina i od 40 kg, međutim ona također nije po mišljenju ovog suda stručna da bi ocjenjivala da li je vješalica bila dobro postavljena ili ne, međutim, sud logičkim zaključivanjem upravo iz njezinog iskaza utvrđuje da nije točno da vješalica ne može pasti sama od sebe, odnosno da je uvijek dobro postavljena pa tako i u slučaju kada je tužiteljica povukla vezivo jer tužiteljica sigurno nije povukla vezivo takvom jačinom u konkretnom slučaju koja bi bila identična težini i do 40 kg koju bi vješalica morala držati iz čega je zaista logično da u tom trenutku vješalica koja je pala na tužiteljicu nije bila dobro postavljena, tim više što niti jedan svjedok, a pogotovo ne svjedokinja M. G. i svjedok M. D. koji su opisivali sistem rada kod vješalica nijednom nisu iskazali da bi tužiteljica namjerno ili grubom nepažnjom uzrokovala pad vješalice. Upravo temeljem svega gore obrazloženoga, sud smatra da tužiteljica nije svojom radnjom ni na koji način doprinijela nastanku štetnog događaja jer čak i ako je malo jače povukla vezivo vješalica nije smjela pasti jer onda sigurno nije dobro postavljena i ne bi mogla držati ni biljku zbog koje je bila postavljena pa prema tome, sud smatra da nema doprinosa tužiteljice ovom štetnom događaju. Upravo tako iskazuje, odnosno potvrđuje ova svjedokinja i u svojoj izjavi od 4. srpnja 2017. godine u kojoj upravo navodi da je tužiteljica nezgodno rukom povukla vješalicu, dakle, nije to bilo namjerno ni krajnjom nepažnjom, već nezgodno što nije doprinos tužiteljice štetnom događaju, a posljedično ne isključuje odgovornost tuženika kao poslodavca.

 

21.              Iskaz tužiteljice sud prihvaća u cijelosti jer je dan na logičan, životan i uvjerljiv način, isti nije suprotan iskazu niti jednog svjedoka pa čak ni onih čiji iskazi nisu relevantni i kao takvi nisu cijenjeni prilikom utvrđenja nastanka štetnog događaja i za donošenje odluke u ovom predmetu jer je ona po mišljenju ovog suda samo iskazivala što se kritične zgode dogodilo, a što se tiče njezine izjave sa lista spisa 29 za koju tuženik smatra da je priznanje tužiteljice i njezina odgovornost za štetni događaj, sud smatra suprotno i vjeruje tužiteljici kada kaže da je tu izjavu dala nakon što se vratila sa bolničkog liječenja nakon pretrpljenih povreda iz ovog štetnog događaja i jedino je logično i životno da je smatrala da ovu izjavu potpisuje upravo kako to i tvrdi radi prijavljivanja povrede na radu jer se štetni događaj i dogodio za vrijeme radnog vremena dok je obavljala svoj redoviti posao.

 

22.              Temeljem priložene materijalne dokumentacije, iskaza svjedoka i tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica predmetnog dana obavljala poslove sadnje presadnice krastavaca na način da je radila u paru s B. P. te je tužiteljici bilo usmeno pojašnjeno na koji način treba obaviti radnju. Radi se o pomoćnim poslovima za koje nije potrebna posebna stručna sprema niti stručna osposobljenost, a tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način te je imala liječničko uvjerenje o sposobnosti za rad.

 

23.              U skladu s provedenim dokazima sud je utvrdio kako je tužiteljica na radnom mjestu kod poslodavca zadobila ozljedu i to na način da je, dok je vršila radnju presađivanja presadnica krastavaca, na nju pala vješalica sa namotanim vezivom koja ju je udarila po oku. Sud je utvrdio i kako je radnja koju je obavljala tužiteljica uključivala povlačenje veziva koje je bilo direktno povezano sa vješalicom, tako da je tužiteljica morala biti u neposrednom i stalnom kontaktu sa vješalicom. Također, sud je iz provedenog postupka utvrdio kako se i ranije događalo da je vješalica znala pasti sama bez ičije radnje, ali je isto tako utvrdio da je vješalica u konkretnom slučaju pala na tužiteljicu nakon što je ona nezgodno povukla vezivo, no po mišljenju ovog suda sigurno ga nije povukla takvom jačinom koja bi uzrokovala pad vješalice da je ona u tom slučaju bila pravilno postavljena jer kada je pravilno postavljena treba držati teret čak i težine 40 kg kako to iskazuju svjedokinja M. G. i M. D. pa nezgodno povlačenje sigurno ne može uzrokovati pad vješalice, već je po mišljenju ovog suda vješalica pala pri nezgodnom povlačenju od strane tužiteljice zato što nije bila pravilno postavljena.

 

24.              Zakonska odredba kojima je regulirana naknada štete radnika nastala na radu je čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZOR) kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom.

 

25.              Također, prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14 i 154/14, u daljnjem tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dok je stavkom 2. istoga Zakona propisano kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

26.              Slijednom navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako je šteta nastala na radu ako ju je radnik pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka zbog kojih je i zasnovao radni odnos, odnosno u obavljanju funkcija ili prema posebnom nalogu poslodavca u okviru opisa poslova koje je dužan obavljati u okviru svoje funkcije odnosno radnih zadataka.

 

27.              Dakle, za odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi rada moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: da je radniku nastala šteta, da je radniku šteta uzrokovana na radu ili u vezi s radom, da postoji uzročna veza štete procesa rada i da postoji odgovornost poslodavca.

 

28.              U konkretnom slučaju poslodavac, odnosno tuženik, odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna odgovornost) te se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, a u svezi s čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 78/15). Tim se propisima iznimno, u strogo određenim slučajevima, dopušta oslobođenje od objektivne odgovornosti i to su tri slučaja koja odgovorna osoba može istaknuti da bi se oslobodila od odgovornosti: viša sila, radnja oštećenika i radnja treće osobe. Dakle, tuženik se može potpuno osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika koju poslodavac nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći niti otkloniti unatoč provedenoj zaštiti na radu, a teret dokaza je na poslodavcu.

 

29.              Slijedom utvrđenja iz provedenog postupka, sud je utvrdio da tužiteljica kao oštećenik nije svojom radnjom doprinijela nastanku štetnog događaja, a posljedično i štete koju je pretrpjela niti je tuženik ičim dokazao da je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljice što bi isključivalo njegovu odgovornost za ovaj štetni događaj, tim više što tuženik tijekom postupka nije predlagao vještačenje po vještaku zaštite na radu, a sve u svrhu dokazivanja isključive odgovornosti oštećene za ovaj štetni događaj.

 

30.              Dakle, na temelju svega provedenog sud je utvrdio da stoji isključiva odgovornost tuženika kao poslodavca za ovaj štetni događaj jer ničim nije dokazao kako je tužiteljica namjerno, odnosno krajnjom nepažnjom uzrokovala nastanak štete, budući svi saslušani svjedoci nisu niti vidjeli sporni događaj, a sam pojam „krajnje nepažnje“ sud ne može podvesti pod radnju koja je bila uobičajena prilikom obavljanja radnih zadataka, odnosno povlačenja veziva namotanih na vješalicu čijim je padom nastala predmetna ozljeda jer je takav postupak nužan da bi se radni zadaci za koji je bila zadužena tužiteljica mogli obaviti. U prilog ovoga zaključka suda govori i činjenica kako su i saslušani svjedoci naveli kako se znalo događati da bi sama vješalica znala pasti, dakle bez konkretne ljudske radnje.

 

31.              Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje, stoga je tuženik odgovoran za štetu tužiteljici neovisno o izjavi tužiteljice (list spisa 29). Naime, sud je stava kako je tužiteljica potpisala predmetnu izjavu bez da je shvatila posljedice potpisivanja takve izjave jer je tužiteljica izjavila kako joj je predmetna izjava dana na potpis nakon hospitalizacije te da nije znala posljedice toga što potpisuje što i nije neuobičajeno za osobe prosječnog znanja koje vjeruju poslodavcu, odnosno koje i često znaju potpisati nešto što im je predočeno od strane poslodavca samo kako bi ostvarile neko pravo, što je u ovome slučaju pravo na bolovanje ili prijava ozljede na radu, a što je vrlo logično i životno jer je izjavu potpisala neposredno nakon što je puštena sa bolničkog liječenja.

 

32.              Utvrđena težina povreda i okolnosti slučajeva opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

 

33.              U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, a za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Pri tome je sud vodio računa o činjenicama koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, pretrpljeni strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriterij, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

34.              Tužiteljica konačno zahtijeva naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 8.730,00 kn. Odlučujući o visini pravične novčane naknade, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka dr. B. D. Vještačenjem je utvrđeno da su jaki bolovi trajali 2 dana, srednji 4 dana, a slabog 60 dana. Sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužiteljičin zahtjev u iznosu od 8.730,00 kn opravdan, a kako je to tužiteljica i zahtijevala tužbenim zahtjevom.

 

35.              Tužiteljica zahtijeva naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 4.305,00 kn. Utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka, da je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te slabog intenziteta u trajanju od 20 dana. Tako utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja osnova su za dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici. U skladu s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je tužiteljici po toj osnovi utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 4.305,00 kn, imajući u vidu kako je tužiteljica zasigurno osjećala strah zbog neizvjesnosti ishoda svoga liječenja i eventualnog gubitka vida.

 

36.              Sud je na temelju sudsko medicinskog vještačenja utvrdio postojanje smanjenja životne aktivnosti zbog ožiljka na rožnici desnog oka koji je umanjio oštrinu vida za 50%, dok smanjenje životne aktivnosti iznosi 12,5%. Slijedom navedenog, sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 14.062,50 kn, a pri tome uzimajući u obzir osobito kako se radi o trajnom smanjenju životne aktivnosti osobe koja je trenutno u dobi od 42 godine, što znači da je za pretpostaviti kako će smanjenje životne aktivnosti trajati dulji niz godina. Također, pri tome sud je uzeo u obzir i činjenicu kako će se tužiteljica otežano baviti sportom, rekreacijom, ručnim radom, kao i svim drugim djelatnostima koje iziskuju oštar vid, a koje okolnosti su utjecale na visinu naknade štete za smanjenje životne aktivnosti.

 

37.              Slijedom navedenog, tužiteljica na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupan novčani iznos od 27.097,50 kn pa je sud u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a odlučio kao pod točkom I izreke.

 

38.              Zatezne kamate na dosuđeni iznos teku od 22. veljače 2019. godine jer je tužiteljica postavila takav zahtjev, budući ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je nesporno isti podnijela, međutim kako sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva te kako je tužiteljica zatražila zatezne kamate samo od datuma 22. veljače 2019. godine, neovisno o tome što je odštetni zahtjev podnijela i ranije, sud je tužiteljici priznao zatezne kamate kako je to i zahtijevala temeljem čl. 1103. ZOO-a.

 

39.              Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

40.              Tužiteljica je zatražila trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 19.687,50 kn. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a sve sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i priloženom troškovniku. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici koji se sastoji od troška za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.500,00 kn, trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 kn, trošak pristupa na ročište dana 26. ožujka 2019. godine u iznosu od 750,00 kn, trošak pristupa na ročište dana 14. svibnja 2019. godine u iznosu od 1.500,00 kn, trošak sastava obrazloženog podneska od 11. listopada 2020. godine u iznosu od 1.500,00 kn, trošak pristupa na ročište dana 26. studenoga 2020. godine u iznosu od 750,00 kn, trošak pristupa na ročište dana 19. siječnja 2021. godine u iznosu od 1.500,00 kn, trošak zastupanja na raspravi dana 8. studenog 2022. godine u iznosu od 1.500,00 kn i trošak zastupanja na raspravi 1. prosinca 2022. godine u iznosu od 1.500,00 kn, što iznosi 12.000,00 kn, a s pripadajućim PDV-om 15.000,00 kn uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, što ukupno iznosi 16.500,00 kn koji trošak je tužitelju kao osnovan i potreban i dosuđen kao pod točkom II izreke ove presude, dok je za preostali zatraženi trošak u iznosu od 4.930,00 kn, a koji trošak se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 26. ožujka 2019. godine u iznosu od 1.500,00 kn kojeg sud cijeni kao nepotrebnog, tim više što je isti predan na raspravi održanoj 26. ožujka 2019. godine gdje je samo ponovljeno sve što je u pisanom podnesku navedeno, kao i za trošak pristupa na raspravu 26. ožujka 2019. godine i 26. studenog 2020. godine tužiteljica odbijena za polovinu zatraženog troška, s obzirom da se radi o raspravama na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima što čini trošak od 3.000,00 kn, zatim trošak pristupa na ročište za objavu presude koji trošak u trenutku odluke o trošku još uvijek nije nastao i sud o njemu ne može odlučiti te troška sudske pristojbe na tužbu i presudu koji trošak tužiteljica neosnovano potražuje jer se radi o radnom sporu u kojem je tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, a do donošenja odluke iste nije niti platila pa je tako sa ukupnim zahtjevom za naknadom troška od 4.930,00 kn tužiteljica odbijena kao neosnovanim, a kako je presuđeno kao pod točkom III izreke ove presude.

 

41.              Sukladno obrazloženom, presuđeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, 14. prosinca 2022. godine

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku