- 1 -              III Kr 148/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 148/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J.-P- B. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom  152. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog J.-P- B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 3. prosinca 2021. broj Kzd-5/2021-13 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 18. kolovoza 2022. broj I Kžzd-12/2022-4, u sjednici održanoj 14. prosinca 2022.

 

p r e s u d i o j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog J.-P- B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 3. prosinca 2021. broj Kzd-5/2021-13 optuženi J.-P- B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv spolne slobode, i to dva teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., opisana pod točkama 1. i 2. izreke, te zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., opisanog pod točkom 3. izreke. Nakon što su mu za svako od kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 154. stavka 1. KZ/11., utvrđene kazne zatvora u trajanju po jednu godinu i četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju te zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, optuženi J.-P- B. je uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženom J.-P- B. izrečena je djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od kazne na koju je osuđen izvršava dio u trajanju jedne godine, dok se dio kazne u trajanju od jedne godine i deset mjeseci neće izvršiti ako optuženi J.-P- B. u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.)  optuženom J.-P- B. naloženo je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08.-19. podmiriti iznos od 6.864,40 kuna, a s naslova troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08.-19. paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kuna, sve u roku 15 dana, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

1.1. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 18. kolovoza 2022. broj I Kžzd-12/2022-4 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da su prihvaćene kao utvrđene kazne zatvora u trajanju po jednu godinu i četiri mjeseca za svako od dva kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. opisana pod točkama 1. i 2. izreke i kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. opisano pod točkom 3. izreke, nakon čega je optuženi J.-P- B., uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i deset mjeseci (točka I izreke). Žalba optuženog J.-P- B. odbijena je kao neosnovana te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka II izreke).

 

2. Osuđeni J.-P- B. je po branitelju, odvjetniku B. K. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude, i to zbog povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1., 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.) te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.-22. Predloženo je pobijane pravomoćne presude preinačiti, "odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje."

 

3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.-22., dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje. Ovaj odgovor dostavljen je osuđenom J.-P- B. i njegovom branitelju, odvjetniku B. K..

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Podnositelj zahtjeva navodi da je u ovom pravomoćno okončanom kaznenom postupku utvrđeno da je on prema žrtvi počinio kaznena djela spolnog odnošaja bez pristanka, ali da iz iskaza žrtve proizlazi da je ona pristajala na spolne odnose s njime nakon što je on na istima inzistirao; da, kada ona nije željela spolni odnos s njime, do njega nije došlo, a kada je pristajala na spolni odnos s njime, do njega je dolazilo. Smatra da stoga nije utvrđena odlučna činjenica, a ta je da li je on bio ili mogao biti u zabludi glede pristanka žrtve na spolne odnose kada je ona dala svoj pristanak. Dalje tvrdi da iz iskaza žrtve nije razvidno je li njezino ponašanje bilo različito kod spolnih odnosa koji su bili dobrovoljni od onog kod spolnih odnosa za koje je tvrdila da nisu bili dobrovoljni, a na temelju kojeg ponašanja bi on mogao zaključiti da pristanak žrtve na spolni odnos ne postoji ili da je dan pro forma. Smatra da je ta dvojba trebala biti riješena prema pravilu iz članka 3. stavka 3. ZKP/08.-19. Podnositelj zahtjeva smatra da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.-19. jer da djelo za koje je proglašen krivim nije kazneno djelo zato što spolni odnos na koji pristaju oba partnera nije predviđen Kaznenim zakonom kao kazneno djelo. Nadalje, kako je on bio u neotklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka na spolni odnos, ostvarena je i povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP/08.-19. jer postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju. Ponavljajući svoju tvrdnju da je žrtva pristajala na spolne odnose s njime, tvrdi da je ostvarena i povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.-19. jer je na utvrđeno činjenično stanje primijenjena zakonska odredba koja se nije mogla primijeniti, a to je odredba članka 152. stavka 1. KZ/11.

 

5.1. Iako podnositelj zahtjeva ističe zakonom dopuštene osnove pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkama 1., 2. i 4. ZKP/08.-19., prethodno navedenim tvrdnjama on zapravo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi tražeći njihovu preocjenu, a sve u namjeri da izazove odluku ovog suda u trećem stupnju mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Istovjetne navode podnositelj zahtjeva isticao je i u žalbi protiv prvostupanjske presude, a drugostupanjski sud mu je na njih odgovorio vrlo detaljnim razlozima (točke 9., 9.1. i 10. obrazloženja drugostupanjske presude). Zato ovdje tek treba reći da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.-22.), no ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. U zahtjevu se navodi da se on podnosi i iz razloga navedenih u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.-22., odnosno zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku budući da su te povrede utjecale na presudu. Obrazlažući ovu osnovu, podnositelj zahtjeva tvrdi da je njegova obrana u tijeku postupka predlagala dokaz novim ispitivanjem žrtve kao svjedoka, i to na okolnosti na koje je ona već bila ispitana, ali i na novonastale okolnosti i na njezino naknadno ponašanje, a to da je prvostupanjski sud odbio bez posebnog obrazloženja. Smatra da mu je time povrijeđeno ustavno pravo da ispituje ili dade ispitivati svjedoke optužbe te da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Nadalje, tvrdi da je branitelj osuđenika na raspravi 30. rujna 2021. predložio da se provede dokaz vještačenjem žrtve po novim vještacima s obzirom na to da vještakinje koje su provele vještačenje na postavljena pitanja nisu dale jasan odgovor niti su uzele u obzir izjave tada optuženog J.-P- B. i njegovu obranu. Međutim, i taj je dokazni prijedlog odbijen na raspravnom zapisniku jednom rečenicom bez obrazloženja.

 

6.1. Istaknutim navodima podnositelj zahtjeva upire na povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, koja je predviđena kao razlog za podnošenje ovog pravnog lijeka u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08-22. Međutim, prema članku 517. stavku 2. ZKP/08.-22., tu je povredu moguće isticati u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude samo ako je bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude. Budući da se ta povreda odnosi na prvostupanjski postupak, a na ovakav način nije istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude, nije moguće isticati je ni u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

 

7. Naposljetku, podnositelj zahtjeva tvrdi da radnje za koje je proglašen krivim pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude ne sadrže bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. Iznosi svoje stanovište da se "jedan lagani udarac prilikom kupanja po goloj stražnjici djeteta ... može svrstati u kategoriju odgojnih mjera, a za koje sud nije nadležan samostalno, bez prethodne pribave mišljenja stručne osobe, zaključiti da se radi o odgojnim mjerama koje nisu primjene dječjoj dobi i koje bi za posljedicu imale ugrozu psihofizičkog i emocionalnog razvoja djeteta."

 

7.1. Premda i ove navode svoga zahtjeva osuđenik očito podvodi pod povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.-19., koja predstavlja zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude, i njima se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje u pravomoćnoj presudi. Zbog tog se razloga, kao što je već prethodno navedeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

8. Slijedom svega iznesenoga, zahtjev osuđenog J.-P- B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08.-22., odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 14. prosinca 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Žarko Dundović, v.r.