Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                  Broj: Ppž-1274/2022

                                   

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

 

 

 

 

 

 

 

                     Broj: Ppž-1274/2022

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. J.S., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 1. i 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) i dr., odlučujući o prigovoru okr. J.S., podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Županja od 11. studenoga 2021., broj: 511-15-12/05-3-99-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Prigovor okrivljenika J.S. odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

II.              Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik J.S. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa)[1] u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

                           

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik J.S. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 7.300,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 1. i 8 (utvrđena novčana kazna od 1.000,00 kuna), iz članka 199. stavka 2. i 7. (utvrđena novčana kazna od 5.000,00 kuna), iz članka 229. stavka 1. i 5. (utvrđena novčana kazna od 300,00 kuna) i iz članka 238. stavka 1. i 8. (utvrđena novčana kazna od 700,00 kuna) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te iz članka 66. stavka 1. točke 1. (utvrđena novčana kazna od 300,00 kuna) Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanih u točkama 1. do 5. izreke prekršajnog naloga.

 

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

              Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da nije u mogućnosti platiti puni iznos kazne jer plaća stan i režije, pa moli za smanjenje iznosa kazne.

 

              Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18),  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za svaki od pojedinih počinjenih prekršaja u stjecaju utvrdilo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Dakle, cijeneći da okolnosti koje se ističu u prigovoru nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, pri čemu iste nisu niti dokumentirane, te imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, pri čemu se naročito misli na činjenicu visoke koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,19 g/kg), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da su visine utvrđenih pojedinačnih novčanih kazni, kao i ukupna novčana kazna, izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, primjerene svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Pritom se naglašava da je prvostupanjsko tijelo, za prekršaje iz toč. 1., 3. i 4. izreke, novčanu kaznu utvrdilo u visini zakonom propisanog (fiksnog) iznosa, a za prekršaj iz toč. 2. i 5. utvrdilo u visini zakonom propisanog posebnog minimuma kazne. Naime, za predmetni prekršaj iz toč. 2. zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz toč. 5. zakonom propisana novčana kazna od 300,00 do 1.000,00 kuna, pa utvrđene novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna, odnosno od 300,00 kuna predstavljaju najniže zakonom propisane kazne za predmetne prekršaje.

 

 

7.              Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

 

 

8.              Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu 14. prosinca 2022.

 

     Zapisničar:

 

     Predsjednik vijeća:

 

 

 

Željko Kudrić, v.r.

 

     Miroslav Malacko, v.r.

 

              Presuda  se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji granične policije Županja u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.

 

 

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije – 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu